NAPADAJNI BOJ-ZIMA 94…Započela oslobodilačka operacija hrvatskih snaga “Zima 94” pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine

DINAMIKA PROVOĐENJA NAPADAJNOG BOJA ZIMA 94...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Na današnji dan 1994. godine započela je operacija “Zima 94” čime je pokrenuto stvaranje puta za operaciju “Oluja” i oslobođenje Knina…
Operacija “Zima 94” odvijala se na području Livanjskog polja i planine Dinare, a u njoj je do 24. prosinca oslobođeno područje širine 10 km i dubine 20 km – ukupno 200 četvornih kilometara. Cilj operacije bio je oslabiti pritisak bosanskih Srba na zaštićeno područje Bihaća, potisnuti neprijatelja s Dinare i Livanjskog polja, te s Golije i Staretine. Također, utjecati na stabilnost situacije u Kupreškom polju i otkloniti mogućnost da Srbi iz Livanjskog polja pokušaju bočnim udarima ugroziti Sinj ili Livno.
Operacija je započela u trenutku kad su borbene skupine 126. sinjske domobranske pukovnije ušle u međuprostor neprijatelja koji ništa nije slutio.  Ubacivanjem borbenih skupina u pozadinu neprijatelja prije početka frontalnog i bočnog napada nastojala se ostvariti pozicijska prednost nad neprijateljem. Ulazak 126. domobranske pukovnije u pozadinu bio je iznimno težak, zbog visokog snijega i niskih temperatura. Ipak uspjeh je ostvaren. Dan kasnije, 30. studenog 1994. počinju frontalni udari na iznenađene postrojbe bosanskih Srba. Tijekom idućih dana, sve do 7. prosinca 1994. hrvatske snage u krajnje nemogućim, zimskim uvjetima surove mećave uspijevaju ovladati visovima Dinare i toga dana dolazi do stabilizacije bojišnice na Dinari.
(29. studenoga – 24. Prosinca 1994.)Pripreme za izvođenje napadajnog bojaUporabu HV, odnosno snaga pod zapovjedništvom ZP Split na području livanjske bojišnice treba promatrati u širem smislu, u cjelosti razvoja vojnopolitičke situacije, kao i s više drugih točaka motrenja.

Kad kažemo u cjelosti razvoja vojnopolitičke situacije u širem smislu, onda prije svega mislimo na tešku situaciju oko Bihaća, prema kojem su udružene postrojbe bosanskih i hrvatskih Srba zajedno s nevladinim postrojbama Fikreta Abdića potkraj mjeseca studenoga 1994. poduzeli veliku ofanzivu s ciljem da ga zauzmu te unište 5. korpus Armije BiH i snage HVO koje su branile Bihać. Kolika je važnost Bihaća i bihaćke regije za Hrvatsku u situaciji kada su dijelovi Hrvatske uz bihaćku regiju još uvijek bili pod nadzorom Srba, nije teško zaključiti. Samo pogledom na zemljovid uočit će se strateška važnost Bihaća u političko, vojnom, gospodarskom, prometnom i svakom drugom smislu za RH. Upravo zato, kako bi međunarodnoj zajednici skrenuo pozornost na važnost Bihaća za Hrvatsku na konferenciji za novinare održanoj 1. prosinca 1994. u Zagrebu ministar obrane Gojko Šušak izričito istaknuo kako Hrvatska ne će dopustiti da Bihać padne, te dodao kako Hrvatska nije vojno intervenirala zbog zamolbe saveznika, ali će o svojim daljnjim koracima odlučivati prema razvoju situacije.

Razvoj situacije je bio takav da je Hrvatska morala nešto učiniti. Potkraj 1994. naša zemlja je bila u posebnoj situaciji koja se očitovala u sljedećem: neriješen problem okupiranih područja u RH, a Zagrebački sporazum predviđa mirni povratak okupiranih područja, odnosno izbjegavanje sile u rješavanju problema. U situaciji izvjesnosti pada bihaćke enklave, čime bi se situacija i pozicija Hrvatske u strateškom smislu bitno pogoršala, samo poduzimanje ograničenih vojnih mjera moglo je dati rezultat.

Zbog navedenih razloga Hrvatska se nije mogla izravno umiješati u rješavanje problema Bihaća, već je izabrano područje livanjske bojišnice, odnosno Dinare što će kasnije u potpunosti opravdati takvu odluku. Sa stajališta problema okupiranog područja RH takva odluka će za daljnji razvoj situacije u RH i BiH imati strateško značenje.

Dakle, planiranje i izvođenje operacije Zima 94 imalo je za cilj dva glavna razloga:

– slabljenje i zaustavljanje neprijateljske ofanzive na Bihać,

– stvaranje pogodnog djeladbeno strateškog prostora za oslobađanje dijelova RH i BiH pod nadzorom pobunjenih Srba.

Uspješnim završetkom operacije Cincar na kupreškom dijelu bojišnice, a s ciljem osiguranja ostvarenog uspjeha bilo je nužno proširiti bojna djelovanja u smjeru Livanjskog polja, sve do Dinare, i na taj način razvući snage neprijatelja i oslabiti pristisak na Kupres, te otkloniti moguću opasnost neprijateljskog protunapadaja smjerom Rujani-Sinj i tako kompromitirati uspjeh HVO oko Kupresa. Za takvo što snage HVO bile u to vrijeme nedostatne, a ZP Split, s obzirom na stanje crte razdvajanja i pridržavanje Zagrebačkog sporazuma, imalo je dostatno snaga za nagažiranje na Dinari izvan granica RH s Republikom BiH.

Planiranje bojnih aktivnosti na Dinari otpočelo je polovicom mjeseca studenog 1994.

Pri izradbi planova za napadaj moralo se voditi računa o više vrlo osjetljivih pitanja, kao što su:

– angažiranje HV u to vrijeme na teritoriju R BiH (odnosno HR HB), bilo je još uvijek nelegalno. Zato su svi planovi o nazočnosti postrojbi HV na tom području morali biti pod najvišim stupnjem tajnosti,

– za napadaj su određene one postrojbe za koje se znalo kako im je teren znan i na kojem su već navikli ratovati, ali i to da se izbjegnu veći pokreti koji bi bili otkriveni, a što bi eventualno ukazivalo na naše namjere,

– započinjanje napadajnih djelovanja na Dinari uz samu državnu granicu vezano je s rizikom, kako će na to reagirati pobunjeni Srbi u RH, hoće li se i dalje pridržavati Zagrebačkog sporazuma itd; (U tom je trenutku naš interes bio da se pridržavaju tog sporazuma). Na svakom mjestu i na svaki način kad je god tobilo potrebito glasine o nazočnosti HV na Dinari su se morale pobiti, a bojna djelovanja koja će uslijediti stavljati izvan područja utjecaja Zapovjedništva ZP Split, što baš uvijek i nije bilo lako,

– bilo je nužno odrediti jake snage za osiguranje bokova. Naime, mogućnost neprijateljskog protunapadaja je uvijek postojala, i time bi se doveo u pitanje uspjeh snaga u napadaju na Dinari.

Uzimajući sve to u obzir, ali i niz drugih pitanja, uz sudjelovanje s GSHVO određeno je područje ogovornosti, koje je u početku napadaja išlo sredinom Livanjskog polja, ali oko 10. prosinca djeladbeno podređeno područje odgovornosti za ZP Split prošireno je na istočni dio Livanjskog polja. Glede toga određen je i zajednički cilj napadaja, temeljna zamisao kao i raspored snaga koje će sudjelovati u predstojećoj bojnoj zadaći.

Cilj napadaja

– na području Dinare pod nadzorom HVO s crte D. Rujani – Maglaj razbiti i odbaciti neprijateljske snage smjerom Poviruše – Troglav i na taj način otkloniti opasnost od mogućeg bočnog udara neprijatelja smjerom Rujani – Sinj,

– istočno od Livanjskog polja smjerom Čelebić – Radanovci – Bogdaši potiskivati neprijateljske snage s istočnog ruba Livanjskog polja i ograničavati im slobodu manevra, te tako osigurati desni bok snaga na Dinarskom smjeru napadaja,

– dubokim klinovima uzduž temeljnih komunikacijskih smjerova istočno i zapadno od Livanjskog polja postupno napadaj širiti i razvijati bočno, čime osigurati slobodu pokreta naših snaga kroz Livanjsko polje, a neprijateljske snage između Dinare i Staretine razdvojiti.

Temeljna zamisao u napadajnom boju Zima 94 dana je na sljedeći način:

Glavne snage za napadaj rasporediti na Dinari smjerom Razdolje-Troglav, a pomoćne snage istočnim rubom Livanjskog polja smjerom Čelebić-selo Bogdaši, s ciljem:

– istodobnim frontalnim i bočnim napadajom uz ubacivanje borbenih skupina u taktičku dubinu neprijatelja, te uz jaku topničkoraketnu potporu razbiti neprijateljske snage i odbaciti ih s prvih položaja i dominantnih uzvišenja.

– odbiti eventualne protunapadaje neprijatelja, potom utvrditi i zapriječiti dostignutu crtu, s koje uvesti svježe snage.

– osigurati stabilnu logističku potporu i biti pripravan za nastavak napadaja.

Bojnu zadaću provoditi postupno u vremenu 10-15 dana.

Na glavnom smjeru napadaja:

– u prvoj fazi napadaja ovladati uzvišenjima Gorski Umac i Mali Sokolac te selom Čaprazlije,

– u drugoj fazi ovladati uzvišenjima Jelovi vrh, Veliki vrh i Ćelavi vrh kao i selom Provo,

– u trećoj fazi ovladati uzvišenjima Slime, Srt i Bat, te provesti dublji prodor k selu Crni Lug,

Na pomoćnom smjeru napadaja:

– u prvoj fazi ovladati selima Čelebić i Radanovci, te uzvišenjima Jevačka kosa i Muznice,

– u drugoj fazi ovladati selom Vrbica.

– u trećoj fazi provesti dublji prodor k selu Bastasi. Dio snaga zadržati u pričuvi, za sprečavanje eventualnih protunapadaja iz smjera Glamoč-Koričina.

Pripravnost za napadaj 28. studenog 1994. u 04, 00 sati, a početak napadaja po posebnoj zapovijedi.

RASPORED SNAGA U POČETKU NAPADAJA OBAVLJEN JE NA SLJEDEĆI NAČIN:

Snage za napadaj: 3/126.dp, satnija 114. br, 1.HGZ i SP MUP-a HR HB

Snage u obrani i osiguranju: 4. gbr, 5. gbr, 1. i 2/126. dp, 6. dp i 80. dp

Navedene postrojbe će dijelom ili u cjelosti aktivno sudjelovati u napadaju postupnim uvođenjem i proširenjem napadajnog boja.

OMJER SNAGA

Ovakvim rasporedom snaga ostavrena je nadmoć nad neprijateljem u omjeru:

– u ljudstvu 2,2:1

– u oklopništvu 1,3:1

– u topništvu za potporu i protuoklopnu borbu 1,5: 1 itd.

DINAMIKA PROVOĐENJA NAPADAJNOG BOJA ZIMA 94

24./25. studenoga 1994.

Područje djelovanja od 3/126. dp preuzela je 4. gbr i to:

– desno: Perućko jezero,

– lijevo: Ivova glava

Time su stvoreni uvjeti za završne pripreme 3/126. dp za djelovanje na Dinari.

Ulazak 4 gbr na sinjsku bojišnicu značio je i početak njezinog angažiranja u svim kasnijim operacijama koje će se planirati i izvoditi na područjima Dinare i Livanjskog polja. Preuzimanjem bojišnice od 3/126 dp značilo je dodatnu sigurnost za Sinj i sinjsko-splitski smjer mogućeg protunapadaja neprijatelja.

Potrebito je reći kako se, oko Livna nalazila 5 gbr, i to u početku kao pričuva GSHVO, ali na važnom mjestu s kojeg se moglo intervenirati u slučaju neprijateljskog protunapadaja iz smjera Glamoča i Koričine.

U pripremama za početak napadajnih djelovanja na Dinari, od pripadnika Zapovjedništva ZP Split ustrojeno je Zapovjedništvo OG Livno, koje je odmah otpočelo pripreme za početak djelovanja, ponajprije na dinarskom smjeru, a kasnije i šire.

27. studenog 1994.

Od Zapovjedništva 126. dp ustrojeno je IzpM na Maglaju (Dinara) sa zadaćom neposrednog zapovijedanja postrojbama iz svog sastava na smjeru napadaja Poviruše-M. Samar-V. Sokolac-Troglav.

29 studenog 1994.

U popodnevnim satima od dijelova 3/126 dp pravodobno je određeno sedam borbenih skupina koje su otpočele s ubacivanjem u pozadinu neprijatelja. Za ubacivanje su odabrana dva temeljna smjera:

– Maglaj-Gorski umac-V. Ledena kosa i

– Poviruše – V. Sokolac – Begdarova motka.

Ubacivanjem borbenih skupina u pozadinu neprijatelja prije početka frontalnog i bočnog napadaja, nastojala se ostvariti pozicijska prednost nad neprijateljem. Koristeći se trenutkom iznenađenja zadaća je bila zauzeti što više istaknutih kota koje je nadzirao neprijatelj.

Ulazak borbenih skupina u pozadinu neprijatelja bio je iznimno težak zbog visokog snijega i niskih temperatura. Borbene skupine nailazile su na neprijatelja, a imale su i jednog zarobljenog (Maksa). Određene pozicije u pozadini neprijatelja nisu u cjelosti zauzete, međutim, što je veoma bitno, osiguran je lijevi bok iz smjera Vještić gore.

Tijekom slijedećeg jutra (30. studenoga) u pozadinu neprijatelja je ubačena još jedna borbena skupina smjerom Razdolje – M. Sokolac.

Ubacivanjem sedam borbenih skupina iz sastava 3/126. dp tijekom 29. i 30. studenoga 1994., bez obzira na teškoće i ograničen uspjeh smatra se veoma bitnim za otpočinjanje frontalnog i bočnog napadaja.

Potkraj istog dana dostignuta je crta Golo brdo – Begdarova motka.

Autor-Brigadir u miru / Branimir Petričević


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

osamnaest − trinaest =