Podijeli
  • 537
  •  
  •  
  •  
    537
    Shares

Potpuno slijepa majka troje djece neobjašnjivo je progledala nakon što je na očima primila blagoslov relikvije svetog Charbela Makhlufa…

Vijest o tome da je Dafne Gutierezz progledala iako je bolovala od apsolutne sljepoće, iznenadila je župljane župe sv. Josip maronitske katoličke crkve u Phoenixu u Arizoni, ali i nadahnula ljude diljem svijeta da pohode Crkvu u kojoj se čudo dogodilo.

Godine 1999, kada je imala samo trinaest godina, Dafne Gutierrez, koja sada ima 30 godina, majka troje male djece, oboljela je od medicinskog stanja nazvanog Idiopatska intrakranijalna hipertenzija. Jedna od posljedica ove bolesti je trajna potpuna sljepoća, što je pogodilo i Dafne.

U njezinu slučaju tijekom godina na njoj su liječnici eksperimentirali različite nove lijekove, ali nažalost, niti jedan joj nije pomogao da povrati vid.

Godine 2014. stanje se počelo dramatično pogoršavati te je potpuno oslijepila na lijevo oko, a do studenog 2015. godine bila je u potpunom mraku. Oslijepilo je i desno oko.

U ovom trenutku, nažalost, liječnici nisu mogli ništa napraviti, osim proglasiti potpunu sljepoću oba oka – stalno i medicinski nepovratno.

Kako svjedoči, u cijelom tom mraku oko nje najviše ju je boljela spoznaja da više nikad neće vidjeti svoju djecu.

U petak 15. siječnja 206. Defne je na radiju čula da u obližnju crkvu za vikend pristižu relikvije blaženog Charbela Makhlufa. U isto vrijeme nazvala ju je sestre i rekla da je vidjela plakat za događaj te ju upitala hoće li ići s njom i njenim mužem.

I tako je slijepa majka troje djece odvedena pred relikvije sv. Charbela, priznajući da do tada nikada nije čula za ovog sveca.

Defne svjedoči da je i prije odlazila na duhovne obnove i molila za ozdravljenje, ali da je ovaj put bilo drugačije. Kad sam ušla u crkvu, pomolila sam se Bogu, a tada sam rekla svetom Charbelu: ‘Ne znam tko si, ali pomozi mi. Učini to za moju djecu’.

Nakon svete mise, i sakramenta svete ispovijedi, župniku fra Akiki rekla je sve o svojoj sljepoći pa ju je blagoslovio i pomazao svetim uljem relikvije sv. Charbela te molio za nju izlječenje. Fra Akiki joj je na odlasku rekao da će moliti za nju, a njezinoj kćeri: ‘Ne brini, mama će opet vidjeti’.

Otac Akikki kaže: ‘Stavio sam ruku na njenu glavu a zatim na oba oka, i zamolio sam Boga da ju ozdravi po zagovoru sv. Charbela’.

Nakon molitve i blagoslova svetim uljem, Dafne je upitala sestru: ‘Tko je to stajao pored mene, na mojoj desnoj strani?’ Njezina sestra je ne znajući odgovorila: ‘nije bilo nikoga stoji pored tebe, osim fra Akike.’

Defne je i danas uvjerena da je da je pored nje bio još netko.

‘Od trenutka molitve počela sam se osjećati drugačije. Ne mogu to objasniti, ali moje tijelo je bilo drugačije.’, svjedoči Defne koja je sutradan opet otišla u crkvu i ponovno sudjelovala u molitvama na čast relikvije sv. Charbela.

Te večeri oko 4 sata ujutro probudila se s osjećajem ‘gorenja’ očiju. Tvrdi da je u pitanju stvarni osjećaj spaljivanja, gorenja. Da ju je glava boljela kao nakon operacije pa je grčevito probudila svog supruga govoreći mu: ‘Ja gorim.’

Stavio je ruke na njene oči i shvatio je da je vruća. Također osjetio je kao da joj oči vibriraju te snažan miris gorenja mesa. Ubrzo, Defne je shvatila da počinje vidjeti obrise svog muža, nejasno, kao sjene. Počela je plakati i brisati oči, vidjela je sve jasnije iz trenutka u trenutak.

‘Nisam mogla vjerovati, nisam htjela više zatvoriti oči’, rekla je nakon ozdravljenja u intervjuu dok njezina djeca viču: ‘Bog je ozdravio mamu. ‘

U roku od 48 sati od blagoslova relikvijom njen pogled je potpuno obnovljen. Čudesno i neobjašnjivo ozdravljenje potvrdio je oftalmolog isti dan, a kasnije i mnogi drugi liječnici koji su je intervjuirali te njen slučaj promatrali. Defne je nakon tog događaja počela svjedočiti o Božjem čudu u njenom životu, te je tisuće ljudi nagnala na dublju vjeru, strpljivost i učestaliju molitvu za vlastito ozdravljenje.

Čudesna relikvija, tekućina izlazi iz sveca

Defne je naime župnik blagoslovio uljem s tekučinom (relikvijom) koja neobjašnjivo prodire iz tijela sv. Charbela i nakon njegove smrti što prkosi znanosti i ljudskom poimanju.

O svecu
Svećenika redovnika Charbela Machlufa proglasio je Papa Pavao VI. blaženim 5. prosinca 1965. a svetim 9. listopada 1977. godine. Brojna obraćenja i ozdravljenja postignuta su njegovim zagovorom. Bio je usmjerenja da siromaštvo, pokora i askeza oslobađaju dušu da se uzdigne prema Bogu.” Tako je i živio.

Na dan smrti dogodilo se čudesno ozdravljenje kljastog mladića Sabe Tannusse. On je u pratnji svoje majke stigao u samostan Annaya upravo kad se proširila vijest o svečevoj smrti. Majka mladića je bila žalosna jer je smatrala da su došli prekasno: ne može preporučiti sina u molitvu i svečev blagoslov. Htjela se vratiti sa sinom. No mladić je ostao da vidi tijelo Božjeg Sluge i da ga dotakne. Oko tri sata poslije podne uspjelo je mladiću približiti se tijelu izloženom u kapeli. Charbelovu ruku stavio je na svoja prsa i žarko molio. Mladić je osjetio kako je snaga prošla njegovim tijelom. Uspravio se, prohodao posve zdrav. Oko Charbelova groba treperilo je svjetlo 45 dana i noći. Na grobu je bio poseban miris. Samo u prva tri mjeseca nakon smrti oca Charbela zabilježeno je 350 ozdravljenja po njegovu zagovoru. Od tog čuda uslišanja se redaju ne na stotine i tisuće kod Charbelovog groba. Njegov grob posjećuju i časte ne samo kršćani već i muslimani.

Neraspadnuto tijelo

Zajednički opat svih samostana Libanonskog područja izvjestio je patrijarha Maronitske Crkve Elias Hoyeka o glasu svetosti i uslišanjima na grobu oca Charbela. Zamolio je dozvolu da se otvori grob i njegovo tijelo prenese u novu grobnicu. Patrijarh je to odobrio. U nazočnosti opata samostana i mnoštva vjernika otvorili su Charbelov grob. Mrtvo tijelo oca Charbela našli su potpuno ne-taknuto, kakvo je izgledalo na dan njegova prelaza u vječnost. Njegvo redovničko odijelo je bilo uredno premda je kod ukopa lijes položen u grob pun vode. Svi prisutni kod iskapanja su jasno prepoznali tijelo pokojnog tijela oca Charbela. Narod je govorio: “Ovo je mrtvo tijelo Svetog Charbela.” Tijelo je bilo podignuto, položeno u drveni lijes i postavljeno u nišu samostanske kapele.

Uz pojavu neraspadljvosti mrtvog tijela oca Charbela bila je i još jedna popjava. Tijelo pokojnog Charbela je izlučivalo mješavinu crvene i bijele tekućine. U kapeli se jasno osjećao miris krvi. Redovnici su dva puta tjedno mijenjali odijelo i čistili tragove krvi, koja je posebno bila vidljiva na albi, ali se izlučivanje ponavljalo i dalje. Od tada se vjernici još više utjecali zagovoru oca Charbela u svim potrebama i iznenadnim opasnostima… sveci.net

L.K.


Podijeli
  • 537
  •  
  •  
  •  
    537
    Shares

17 KOMENTARI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here