Nakon 30. godina osuđeni u odsutnosti: Zbog svirepih mučenja i likvidacija u glinskom logoru osuđena četvorica srbijanskih državljana u odsutnosti

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Zbog zlostavljanja hrvatskih policajaca i vojnika u glinskom zatvoru koji je ratne 1991. i 1992. služio kao zarobljenički logor zagrebački Županijski sud u četvrtak je u odsutnosti nepravomoćno osudio četvoricu srbijanskih državljana…

Zapovjednik zarobljeničkog logora i načelnik sigurnosti štaba Teritorijalne obrane Glina Stanko Palančan (65) osuđen je na 10 godina, upravitelj glinskog zatvora Đuro Birač (64) na devet godina, a njegov zamjenik Rade Baždar (64) na pet godina zatvora. Stražar Stevan Bjelajac (64) kažnjen je sa sedam godina, presudom koju je u četvrtak objavila sutkinja Željka Skomeršić.

Optužnica ih je teretila za zlostavljanje veće grupe hrvatskih policajaca i pripadnika Zbora narodne garde koji su zarobljeni u Hrvatskoj Kostajnici, kod Tušilovića i u Petrinji te dovedena u glinski logor.

Palančan, prema tvrdnjama tužiteljstva, nije spriječio podređene u psihičkom i fizičkom zlostavljanju zarobljenika, a neke je i osobno mučio i tukao. Tijekom ispitivanja zatvorenici su u Glini batinani palicama i električnim kablovima, a mučeni su i strujom iz indukcijskog telefona.

Tužiteljstvo je u završnom govoru isticalo da je zlostavljanje, ali i psihička tortura trajala šest mjeseci, dok su odvjetnici okrivljenih odbacivali krivnju.

Prema pisanju medija među zarobljenicima glinskog logora bio je i čelnik Fonda za obnovu nakon potresa Damir Vanđelić koji je izjavio da je presuda za ratni zločin došla prekasno te da su kazne premale.

Prema optužnici, navedeni krivci hrvatske zatočenike zlostavljali su na najbestijalnije načine. Mučili su ih strujom, tukli ih palicama i električnim kablovima, a ta je tortura, kazao je tužitelj u završnom govoru, trajala punih šest mjeseci.

“Glina je smještena u Republici Hrvatskoj.
Logor je postojao za vrijeme okupacije dijela RH od JNA i tzv. Srpske krajine. Logor je smješten u KPD Glina i to u prostoriji 10×5, bilo je cca. 70 zatočenika, okruženih četničkim štabom i depandansama četničkih lakših ranjenika.
“KPD Glina” bio je logor gdje su se koristili telefonskim induktorima spajajući ih na ruke zarobljenika, poslije te torture nastupa batinanje palicama po nogama i rukama. Rijetko je koji zatočenik izbjegao te torture. Higijena je bila nepodnošljiva, jednom za boravka u logoru zatočenika bi polili kantom vode”, piše na stranicama Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.
Prema podatku na stranici Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz logor je prošlo oko 500 zatočenika, dok je, kako prenosi corexpress, prema navodima ogranka toga društva Splitsko-dalmatinske županije iz 2017., kroz logor Glina tijekom Domovinskog rata prošlo oko 2000 ljudi od kojih je dvadesetak, po njihovim saznanjima, likvidirano na najokrutnije načine.
Ratni zločini počinjeni su od samog početka srpske pobune u Glini te prenosimo svjedočanstvo neimenovanog zaštićenog svjedoka o mučenjima koja su počela već dana 26. lipnja 1991. godine u Glini.“…gdje sam sreo jednog Srbina kojeg znam od prije i koji mi je rekao da bi me trebalo ubiti ali da on ne će dozvoliti, kao i da ne će dozvoliti da me netko tuče… on je zajedno sa mnom sjeo u automobil…te smo se odvezli do Pogledića” “..nakon nekog vremena došli su i policajci zarobljeni pred PP Glina…zajedno s pratnjom 6-7 naoružanih ljudi…Udarao me po cijelom tijelu i nogama i rukama i puškomitraljezom gdje god bi stigao. To je sve moglo trajati od prilike pola sata nakon čega su nas povezali… S nama su u kombi ušli oni koji su došli sa Jelićem i koji su nas tukli i u Domu. Za vrijeme vožnje u kombiju zlostavljanje se nastavilo, Jelić je u kombiju našao malu sjekiru kojom je tupom stranom – ušicom udarao redom sve nas po glavama, kako je koga dohvatio”.

 

Zatočenici srpskih koncentracijskih logora ogorčeni

“Mi, bivši zatočenici srpskih koncentracijskih logora lišeni smo slobode na najokrutniji način, zbog čega su u nas duboko usađene težnje da nikad više Hrvatice i Hrvati te ostali žitelji naše domovine ne budu uskraćeni u slobodnom djelovanju jer smo mi sasvim sigurno populacija koja izrazito cijeni vrijednost slobode. Zato u ime budućih generacija nikad ne smijemo zaboraviti što znači sloboda”, poručuju iz HDLSKL…

U Glini je za vrijeme Domovinskog rata bio zloglasni srpski logor? Tupom stranom sjekire – ušicom, udarao je redom sve nas po glavama, kako je koga dohvatio”…

Logor je oslobođen 6. kolovoza 1995. kao i grad Glina, upravo prije predaje “Srpske vojske Krajine”, odnosno 21. korpusa vojske tzv. SAO Krajine  8. kolovoza 1995. Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije u priopćenju ističe da je kroz logor Glina tijekom Domovinskog rata prošlo oko 2000 ljudi od kojih je dvadesetak, po njihovim saznanjima, likvidirano na najokrutnije načine.

Napominju da su u više navrata upozoravali na neriješene slučajeve ratnih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata nad hrvatskim braniteljima, civilima, ženama, djecom i starcima u logorima smrti pa tako i u logoru Glina.

“Zato smo šokirani spoznajom da srpski ratni zločinci pod okriljem srpske politike, ispred nosa srpskim institucijama, slobodno i javno nastupaju, bez straha od sudskog progona, ismijavaju se žrtvama, obiteljima žrtava, cjelokupnoj hrvatskoj kao i svjetskoj javnosti. Još više boli spoznaja da se pojedini bivši dužnosnici (suci, odvjetnici… ) tzv. SAO Krajine kao povratnici vraćaju na teritorij Hrvatske glumeći totalnu amneziju o događajima iz tog vremena da bi uživali sve povlastice koje im hrvatska država omogućava”, stoji u priopćenju HDLSKL SDŽ koje je potpisao predsjednik Ivan Turudić.

ONI HUDI
Tukli su me, oni hudi, sjekli, boli, kastrirali,
Nokte, zube, počupali, oni hudi, grubi ljudi,
U muci mi uživali.
Rekoše mi: ”Nitkov ti si, na čelu ti ropstva znaci.
Stijeg, krunicu u prah baci, vrijedniji od mrava nisi.
Nad glavom ti ‘crna’ visi.”
”Oj neljudi, krute ćudi” vrnuh usred ljute muke –
”Čupajte mi srce, gušu, al’ hrvatsku moju dušu
Bog u svoje prima ruke.”
U mom domu oni hudi, dragu su mi silovali,
Ponizili, popljuvali, oni divlji grozni ljudi
Hrvatsku su moju klali.
U snovima krv još teče, spomen bolan ratnih dana:
Dvije štake, teška rana; laž ko živi oganj peče –
Gdje je pravda obećana?
I danas me oni hudi Vukovarom mojim pljuju,
I prkosa riječi bljuju, oni ljudi grešne ćudi,
O glavi mi plane kuju.
Pravdu tražim, pravde nema, ubiše ju zlobni ljudi.
Gle, dušman me tuži, sudi
I mrzi me sve to jače, a Hrvatska moja plače.
Zemljo moja, sirotice, u svom krilu groba daj mi,
Kada umrem, opraštaj mi, jer ne mogoh trpjet više,
One što me osudiše.
Marija Dubravac

T.H.



Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

9 + deset =