Podijeli
  • 68
  •  
  •  
  •  
  •  
    68
    Shares

Posljednjih mjeseci često čujemo pojam „Nacionalna sigurnost“ i vidimo kako se njime nabacuju svi. Čak i oni koji niti razumiju što je to nacija niti na što se sve odnosi pojam sigurnost, a to je izgleda priličan broj duša obzirom u kakvom stanju se nalazi Hrvatska.

Možda je netko od tih silnih „stručnjaka“ nešto pametno i kazao u posljednje vrijeme, a kako sam se ja malo odmaknuo od „main-stream“ medija i pratim neke alternativne izvore informacija, eto promaklo mi, ali nemam se namjeru ispričati nikome jer u moru idiotarija, a što je tek jedna pametna rečenica? Uostalom, nagrada Šprajcu za novinara godine upravo upućuje na potrebu izbjegavanja main stream medija jer nam govore gomilu gluposti, laži i prigodno nam podmeću djelove istine, a to prije svega ne ide u prilog sigurnosti građana RH. Naime, da bi pojedinac bio sigurniji potrebne su mu pravovremene i što točnije moguće informacije.

Veliki dio priče o nacionalnoj sigurnosti upravo se i odnosi na medije i njihovu ulogu u svemu tome, a moje skromno mišljenje je da su mediji u RH na katastrofalno niskoj razini profesionalnog rada. Informacije koje nam donose u većini slučajeva služe skretanju pozornosti sa stvarnih problema i uvijek služe „guranju“ neke političke opcije i „obračunu“ sa oporbom, popraćeno plaćenim prilozima za račun idiota koji ruše nacionalnu sigurnost poput Todorića. Vječito iste face vrte teme, obično nakon što se nešto dogodi, na način koji je sad već teško probavljiv prosječno inteligentnoj osobi.  Npr. uloga HRT-a i infrastrukture koju ista ima je velika kad je riječ o sigurnosti, a ja smatram da se previše novaca troši na bahate uhljebe sa ogromnim primanjima za hrvatske prilike koji su usput nestručni i nedovoljno školovani za tako ozbiljne uloge koje imaju i smatram kako HRT ne donosi pravovremene i točne informacije o bilo čemu i kako služi isključivo kao oruđe političkih igara. Kako domaćih tako i globalnih. CNN je „fake news“, niste čuli?

Stoga, zaključujem kako su mediji u RH jedna od „slabih karika“ u lancu nacionalne sigurnosti jer ne donose točne i pravovremene, a bitne informacije i to se mora urediti što prije.

Nadalje, pod predpostavkom kako imamo točne i pravovremene informacije, a da bi se nešto shodno tome „odradilo“, potrebna su sredstva, tj. novac. A kako Hrvatska stoji po pitanju novca? Koja to hrvatska banka brine o novcu građana i imamo li jaku nacionalnu banku (opa, pojavio se pojam „nacionalno“)? Ako nemamo, a zašto je nemamo jer jaka nacionalna banka je veliki doprinos sigurnosti građana, zar ne? Tko su osobe imenom i prezimenom, koje su bile zadužene za kariku u lancu nacionalne sigurnosti zvane monetarna stabilnost i zašto su dopustile devastiranje bankarskog sustava u RH i zašto iste osobe i dalje rade na ugrozi te iste karike? Kolike su rezerve zlata RH i imamo li mi uopće rezerve zlata? Zašto imamo FINU, jedinu takovu agenciju u EU? Koliko je građana u RH ugroženo djelovanjem nakaradnih bankarskih politika od čega je dobar dio protuzakonit? I zna li itko uopće što se to može u bankarskom sektoru popraviti kako bismo podigli razinu nacionalne sigurnosti, osim pozatvarati guvernere i viceguvernere i baciti ključ?

Idemo dalje…

-Recimo da imamo informaciju i da imamo i nešto novaca. Spremni smo za akciju, jel’ tako? Pa, ne možemo na prazan stomak, prvo idemo nešto pojest. A kako stojimo sa hranom? Imamo li išta? Kako stoji naše žito npr.? Kolike su nam rezerve i imamo li ih? Stočni fond? Jednom riječju, poljoprivreda. Jako važna, ako ne i najvažnija, karika u lancu nacionalne sigurnosti. Hrvatsko selo postoji u tragovima i sve više služi turizmu i izletnicima koji glume kontakt s prirodom za vikende. Uništeno selo i domaća poljoprivredna proizvodnja je isplanirani potez globalističkih tehnokrata potpomognut našim političkim elitama i lokalnim, ne šerifima, već nemoralnim idiotima. Domaću kvalitetnu proizvodnju zamijenilo je smeće koje jedemo i kupujemo upravo kod ljudi koji su sudjelovali u planskom uništenju hrvatske poljoprivredne proizvodnje i koji zarađuju ogroman novac plasirajući nezdravo smeće koje konzumiramo.

Zaključujem kako je karika zvana hrana, slomljena i ozbiljan je problem u održavanju nacionalne sigurnosti na bilo kojoj razini. U slučaju bilo kakve ugroze, za koliko dana građani RH imaju rezervi hrane? I koliko je ministara poljoprivrede trebalo pisati memoare iza rešetaka?

Hajdemo sada pretpostaviti kako imamo iformaciju, novce i pojeli smo dobro, ima se! Idemo sad na posao! Da, ali s kim? Gdje su ljudi, mladost i snaga, iskustvo i znanje?

Da bi ozbiljno mogli računati na kvalitetan odgovor na sve izazove čovjek je ipak ključan, zar ne? Jednom riječju, demografija. Tko je zadužen, a zapravo, što je razlog katastrofalne demografske slike Hrvatske? Je li demografsko „rasturanje“ Hrvatske plan kao što su banke bile ili kao što je to poljoprivreda i resursi? Nažalost, po ovom pitanju nisu potrebni određeni pojedinci koji se time bave jer je želja za bijegom iz Hrvatske rezultat kompletne politike. Naime, za iseljavanje ljudi iz Hrvatske SVI su krivi. Ostaju samo uhljebljena djeca i rođaci predhodno uhljebljene generacije birokrata i suvišnih državnih službenika i namještenika koji kao da svoj posao namjerno loše odrađuju. Ljudi sve manje vjeruju da je u Hrvatskoj moguć „normalan“ život, a taj osjećaj su nam priuštili naši odličnici, duhovne seljačine u odijelima.

A kada bismo i imali dovoljno ljudi, u kakovom su stanju? Je li prosječni Hrvat zdrav, snažan i fizički spreman za sve izazove koje bilo koja ugroza može staviti ispred njega? Da li imamo zdravstvenu kulturu i zaštitu koja nas drži zdravima, snažnima i u kondiciji? Ovdje ću postaviti samo jedno pitanje, koji je moralni bolesnik bio zadužen za postavljene bazne stanice na splitskom KBC-u, 20m zračne linije udaljene (u istoj razini!), od odjela neonatologije i djece u inkubatorima??? Ostala pitanja ostavljam ljudima koji su nažalost, morali i još uvijek koriste javnu zdravstvenu zaštitu. A meni ostaje nejasno kako su to naši liječnici koji vječito mijauču kako su potplaćeni, uspjeli pootvarati toliko privatnih klinika jer ih ima brate više nego u Švicarskoj?

Puno je još detalja i „kvaka“ kada govorimo o nacionalnoj sigurnosti i ona ne predpostavlja isključivo vojni segment. Kada govorimo o nacionalnoj sigurnosti, istu ulogu i važnost imaju i ministar obrane i npr. ministar uprave, svaki u svom resoru. Istu težinu ima odluka o nabavci zrakoplova ili odluka npr. ministra obrazovanja da napokon skine protuzakonito teške školske torbe osnovnoškolcima sa leđa i spriječi bogaćenje pojedinaca na vječitom mijenjenju udžbenika, a djeci u odrasloj dobi osigura manje tegobe sa deformiranom kičmom. Ili npr., rješavanje spora sa Slovenijom ima istu važnost kao i potreba da aktualni ministar okoliša zaustavi protuzakonito devastiranje obalnog pojasa u trajektnoj luci u Starom Gradu na Hvaru, od navodno nekog tajnovitog slovenskog investitora.

Nacionalna sigurnost je odraz cjelokupnog stanja društva i politike.

U Hrvatskoj, tvrdim, na jako je niskoj razini. Ljudi koji su zaduženi za upravljanje i vođenje na ta mjesta nisu došli znanjem i radom već upravo suprotno. To su u većini nemoralni i neinteligentni ljudi koji samo misle na svoje guzice i guzice njihovih pomladaka i to su puno puta do sada dokazali, a kako je naše pravosuđe primjer neučinkovitog i korumpiranog sustava, nema kazne za zločine.

O vojnoj komponenti nacionalne sigurnosti neću jer ja sam ipak vojnik, a za prodavanje pameti i magle oko vojnih pitanja imamo analitičare tipa Tabaka, čovjeka koji s vojskom ima veze koliko i general Rojs s Haiku-om. Stručnjaci koji ne misle na svoje guzice u RH nisu poželjni, a to je samo po sebi rušenje razine nacionalne sigurnosti.

Stoga, kada sljedeći put budete slušali nekog „maglovitog“ kako koristi izraz „nacionalna sigurnost“ znajte da se ne radi o podizanju razine iste u Hrvatskoj već samo o ispunjavanju naloga iz Brisela, a za račun sigurnosti anacionalne tvorevine, EU i pravdanju neke investicije gdje će pojedinci ubrati proviziju u novcu ili usluzi, svejedno. Svakakove nakaradne poteze pravdat će potrebom očuvanja nacionalne sigurnosti i to u vremenima kada se svaka nacionalna svijest proziva fašizmom. Pogledajte Poljsku.

Evo i moj prijatelj general Krstičević, ministar obrane, u svojoj izjavi prilikom „predomišljanja“, spomenu i nacionalnu sigurnost. A koliko je nacionalno sigurno imati ministre koji se predomišljaju i nemaju svoj jasni stav kojeg će ili braniti ili se povući? —

Krsto, sjediš u društvu Pusićke i njenog HNS-a, Freda Matića, Stanimirovića i Pupovca, Mamića i Bandića, Keruma i Opare, Stazića i Dončića, Todorića i Hanžekovića, itd., itd., itd., ispričavam se onima koje nisam spomenuo. I to su ljudi kojima je potrebna moralna katarza i koji su u velikoj mjeri odgovorni za narušenu nacionalnu sigurnost, a ti si čovjek koji im to treba u lice kazati. Stekao si pravo „predomišljanja“, ali ima puno ljudi koji takve poteze drugačije tumače i pozivam te da i njih poslušaš.

Hrvatska je „nacionalno nesigurna“ zemlja puna divnih i srčanih ljudi koji se i sami organiziraju kada je to potrebno. Barem oni koji su odlučili ostati, a bez obzira na nerazumnike i uhljebe koji s nama „upravljaju“ (u navodnicima stoga što su i u bivšoj državi imali osjećaj da upravljaju, dok im narod nije pokazao drugačije).

Svim „običnim“ ljudima želim sreću i zdravlje i neka Vas dragi Bog čuva i savjet, napravite zalihe hrane, vode i lijekova, mislite na svoju i sigurnost svoje obitelji jer u ozbiljnim vremenima prepušteni ste sami sebi.

Pukovnik Željko Petko

Krstičević: Nacionalna sigurnost je nadstranačko pitanje


Podijeli
  • 68
  •  
  •  
  •  
  •  
    68
    Shares