Na današnji dan: Otvorena koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog…

U jesen 1850. vratio se razočaran u Zagreb jer mu, unatoč zauzimanjima bana Jelačića, nije bilo omogućeno polaganje završnoga diplomskog ispita na praškome Konzervatoriju...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Dana 29. prosinca obilježava se obljetnica otvaranja koncerne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Službeno otvaranje 1973. trajalo je čak dva dana – 29. i 30. prosinca te godine, a uključivalo je besplatne izvedbe djela mnogih ondašnjih glazbenika i umjetnika. Stoga se 29.12. slavi kao Dan dvorane. Svečano otvorenje započelo je nastupom Zagrebačke filharmonije, Mješovitog zbora Opere Hrvatskog narodnog kazališta i Mješovitog zbora Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Zagrebu s ulomcima iz poznatih djela hrvatskih glazbenika. Nastupila je i slavna mezzosopranistica Ruža Pospiš-Baldani, dobitnica brojnih svjetskih nagrada i jedna od najboljih interpretatorica lika Carmen…

Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog zapravo sadrži dvije dvorane – Veliku dvoranu površine 2.360 četvornih metara, s maksimalno 1.896 sjedišta – te Malu dvoranu od 360 četvornih metara i 304 sjedišta. U sklopu građevine nalazi se i veliko predvorje ukupne površine od 4.000 četvornih metara.

Dvorana je dobila naziv po slavnom Vatroslavu Lisinskom, skladatelju koji je – nažalost – prerano preminuo, u dobi od samo 34 godine. Skladao je prvu hrvatsku operu – Ljubav i zloba.

Prvi hrvatski profesionalni glazbenik Vatroslav Lisinski rođen je 1819. u Zagrebu pod imenom Ignac Fuchs. Studirao je pravo i filozofiju, a glazbom se bavio tek usputno. Tek pod utjecajem Ilirskog pokreta i na nagovor A. Štrige posvećuje se skladanju. Kroatizira svoje ime i prezime i postaje prvi skladatelj Hrvatskog narodnog preporoda.

Njegova opera Ljubav i zloba praizvedena je 1846. što je izazvalo veliko oduševljenje među hrvatskim rodoljubima. Treba spomenuti da Zagreb u to vrijeme nije imao ni stalnog profesionalnog orkestra, a kamoli opernog ansambla. Nakon tog uspjeha Lisinski, uz donaciju iliraca, odlazi na usavršavanje u Prag gdje sklada niz djela: Večer, Bellona, najveći dio opere Porin i druge.

U jesen 1850. vratio se razočaran u Zagreb jer mu, unatoč zauzimanjima bana Jelačića, nije bilo omogućeno polaganje završnoga diplomskog ispita na praškome Konzervatoriju.

U Hrvatskoj Lisinski zatiče promijenjene društvene prilike, budući da je ilirski entuzijazam splasnuo pod Bachovim apsolutizmom. Spriječen u pokušaju da se namjesti kao nastavnik u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, obavljao je dužnosti besplatnoga nadzornika školskih učionica i druge administrativne poslove. Neshvaćen, razočaran i obeshrabren Lisinski dovršava Porina nakon čega se zaklinje da više nikada neće skladati.
Ipak, neposredno prije smrti sklada ofertorij Cum invocarem kao svojevrsni vlastiti rekvijem.

Vatroslav Lisinski preminuo je u Zagrebu 1854. sa nepunih 35 godina. U svom kratkom životu skladao je ukupno 145 skladbi. Praizvedba njegove najpoznatije opere Porin bila je tek 1897., 43. godine nakon njegove smrti.

D.K.


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

dva × četiri =