Podijeli

5. svibnja 1991. – osnovana 2. brigada ZNG RH Gromovi i 1. bojna Crne Mambe…

Na današnji dan prije 27 godina u vojarni Trstenik kraj Dugog Sela formirano je zapovjedništvo 2. A brigade ZNG RH i 1. pješačka bojna te brigade, slavne Crne Mambe.

2. brigada pobjedničke HV i njezina 1. bojna dale su veliki doprinos stvaranju slobodne i nezavisne Republike Hrvatske, te u obrani Hrvatske od agresije velikosrpskih hordi iz Srbije, domaćih pobunjenih Srba te zločinačke tzv. JNA sa simbolom zla, petokrakom, i oslobađanju RH od srpsko-crnogorske i JNA okupacije. Svim palim Gromovima u toj borbi neka je vječni mir i pokoj, njihovi životi su ugrađeni u temelje hrvatske države.

Jedna od posebnosti 1. bojne Crnih Mambi je ta što su ratovali na gotovo svim bojištima: od Banovine do južnog bojišta i Dubrovnika, a sudjeluju i u obrani Hercegovine, Livna i Bosanske Posavine, priječeći put i prodor zločinačkim hordama osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića. Njihov ratni put počinje krajem lipnja i u srpnju 1991. Crne Mambe tako 1991. sudjeluju u deblokadi vojarne tzv. JNA Maršal Tito u Zagrebu, na terenu u Lici (Ljubovo), ratuju u borbama oko Gline, Topuskog, Viduševca i Pokupskog na Banovini. Nakon manjih borbi na prilazima Sisku i Komarevu, početkom kolovoza dio pripadnika Crnih Mambi odlazi u obranu Petrinje. Bore se i u legenadnoj bitci za Novi Farkašić.

U ratnoj godini 1992. Mambe sudjeluju u obrani Livna, velikoj i važnoj hrvatskoj pobjedi nad srpskim agresorom u ratu u BiH, Bosanskoj Posavini, Sunji, deblokadi Dubrovnika i oslobađanju južnog bojišta, gdje sudjeluju i u operaciji Tigar. 1993. sudjeluju u važnoj operaciji Maslenica, pa sve do kraja rata i pobjedonosne Oluje i tragične Une 95. Ono po čemu su Crne Mambe još značajne je i činjenica da su bili popunjeni ljudstvom iz svih krajeva RH, te iz BiH i dragovoljcima iz Europe.

Kako je već spomenuto, 1. bojna Crne Mambe sudjelovala je i dala veliki doprinos u bitci za Farkašić. Bitka za Novi Farkašić bila je jedna od važnijih bitaka Domovinskog rata 1991., kojom su pripadnici 1. bojne 2. gardijske brigade ZNG RH, Crne Mambe ustvari obranile glavni grad Hrvata, Zagreb. Evo kratak tekst o tome kako je tekla bitka. Obje su strane držale po jednu obalu Kupe, a cilj je JNA bio prodor i na lijevu obalu kako bi otvorili koridor za pokret prema Velikoj Gorici, odnosno Zagrebu. Na to ukazuje i zaplijenjena zapovijed general-majora Koturovića.

Cilj srpskog agresora bio je: uz podršku aviona i teškog topništva tenkovskim prodorom: ”razbiti protivnika na pravcima napada (…) i glavnim snagama nastaviti napad pravcem Petrinja – Lekenik – Velika Gorica”, da bi se moglo ”omogućiti izvlačenje snaga garnizona Zagreb k Petrinji…”. Ulaskom u Veliku Goricu tzv. JNA bi se spojila sa ostalim postrojbama JNA, te bi u predviđenim deblokadama vojarni JNA mogla izravno prijetiti Zagrebu. Pripadnici Crnih Mambi su zajedno s nekoliko domaćih branitelja organizirali kružnu obranu, iskopali rovove na rubovima sela koje su osiguravali protutenkovskim minama. Dana 18. 10. 1991. krenuo je napad a JNA je odabrala klasičnu strategiju: žestoki topnički i avionski napad, te onda tenkovska sila i pješadija. Tenkovsko-pješacki napad je išao iz dva smjera: Vratečkog i Donjih Mokrica. Međutim, agresorski plan onemogućen je obranom Farkašića.

Prvi dan obrane rezultirao je uspjehom:

skupina od 30-ak Crnih Mambi je, zajedno s nekolicinom domaćih branitelja, zaustavila veliki tenkovsko-pješački napad, onesposobila više i zarobila tri upotrebljiva tenka. Slijedeći je dan (19. 10) na inicijativu zapovjednika Petra Bajana, započeo izviđanjem terena, i tada se vidjela prava slika obrane: cesta i okolni kanali bili su puni onesposobljenih tenkova i oklopnih vozila, odbačenog oružja i opreme, a po pronađenoj velikoj količini upotrijebljenog, krvavog sanitetskog materijala, da se zaključiti da je onesposobljen i veliki broj neprijateljskih pješaka. Tijekom izviđanja, zbog guste magle i nedovoljnog poznavanja terena, Mambe su čak ušli u neprijateljski tabor, gdje ih, gotovo identično obučene, srpski neprijatelji nisu raspoznali, nego su obavljali svoje aktivnosti, doručkovali, kopali rovove, čistili oružje i slično.

Nakon što su se izvukli, naši su bojovnici ustvari vidjeli kojim i kakvim tenkovskim i pješačkim snagama raspolaže neprijatelj. Postalo im je jasno da se Farkašić neće moći braniti, jer slijedeći napad srpskog okupatora i tzv. JNA neće biti pokrenut takvom prepotencijom. Istovremeno, nisu se željeli ni povući, jer bi tada srbokomunistička zločinačka JNA imala otvoren put ka Kupi. U raspravi je donesena odluka – kreće se u napad prije nego neprijatelj pokrene svoju silu.

Tako je i bilo.

Skupina Mambi je opkolila neprijatelja i zasula ga projektilima, i što je najzanimljivije, još ga natjerala i u ”bežaniju” i povlačenje. Gromovi su imali gubitke od tri poginula. Tako su hrvatski vojnici iz Gromova, Crnih Mambi progonili neprijatelja, sve do 22. listopada i dolaska do Glinske poljane, gdje je neprijatelj konsolidirao i reorganizirao svoje redove. Borba za Farkašić, nije dakle bila samo pobjeda nad silom tenkova i pješadije, nego je rezultirala i protunapadom i osvajanjem 10-ak tisuća metara kvadratnih i okončanjem ikakvog neprijateljskog napredovanja na području Banije!

Na slikama: pripadnici legendarnih Crnih Mambi, tenkovi zarobljeni u Farkašiću, Petar Bajan kod uništenog tenka M 84…

Na slikama: pripadnici legendarnih Crnih Mambi, tenkovi zarobljeni u Farkašiću, Petar Bajan kod uništenog tenka M 84

M.M.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

17 − pet =