Podijeli

Volio bih se pridružiti čestitkama ministru obrane Damiru Krstičeviću na sklopljenom poslu sa zrakoplovima, međutim, čestitati mu mogu jedino na radnoj energiji koju posjeduje i koju je zadržao iz dana kada smo zajedno ratovali.

Da bi se pridružio čestitkama na dobro obavljenom poslu treba mi malo više uvjeravanja od par dana medijske prezentacije. Naime, volio bih znati na temelju koje vojne doktrine i strategije je zaključeno kako Hrvatskoj vojsci treba određeni broj zrakoplova ili jednostavnije rečeno, za koje zadaće i za kakav oblik ratovanja su predviđeni? Jer možda bi neki stručnjaci zaključili kako nam je važnija protuzračna obrana od zrakoplova. A ako zaključimo da nam ipak trebaju zrakoplovi, zar nije pametnije, a obzirom na postojeću tehnologiju i napredno naoružanje koje posjeduju “i jedni i drugi”, nabaviti tri najmodernija borbena zrakoplova nego gomilu zrakoplova par generacija ispod aktualnih moćnih borbenih letjelica.

Nedavno smo “dobili” 16 Kiowa helikoptera, a koje je u američkoj vojsci operativno zamijenio dron i za koje više nitko ne čuje, a umjesto kojih je bilo bolje nabaviti jedan Apache i par modernih transportnih helikoptera od kojih bi neki napokon mogli zamijeniti neopjevane heroje Hrvatskog neba, posade prastarih helikoptera koji skidaju izletnike s Velebita i spašavaju živote.

Volio bih da se ministar i stručne skupine vode istim principima pri odluci o nabavci vojne opreme kao i kod odluka o zamjeni voznog parka vladajućih. Volio bih čuti što kažu naši zrakoplovci i stručnjaci na ovu temu isto kao što bih volio da mi neki stručnjak objasni ulogu oklopnih transportera MRAP, jer ja kao stručnjak za oklop nisam uvjeren u ispravnost odluke o nabavci istih niti mi je jasna njihova uloga obzirom na specifičnosti domaće vojne doktrine i iskustava iz Domovinskog rata. A sumnjam da mi ministar unutarnjih poslova to može objasniti obzirom da mu problem predstavlja i brojanje ljudi na trgovima.

Kada malo bolje razmislimo o načinu na koji privreda i politika funkcionira u našoj zemlji, na prste jedne ruke možemo nabrojati slučajeve kada je struka odlučila što napraviti jer obično je slučaj da iza svega stoji politika i neki neobični interesi. U ovom slučaju ne pomažu glasine o umiješanosti tvrtke s kojom je povezan ministar obrane u ovu priču i volio bih da se to razjasni. Ne smatram to toliko bitnim jer je u RH sve nekako povezano sa pojedincima i njihovim privatnim interesima i to nam je postalo normalno, ali ipak, nek se zna. Znate onu mantru – transparentnost!              
Dan nakon što je EU odličila zakomplicirati stvar sa Rusijom, Putin je naložio objaviti snimke sa vježbe u Sibiru gdje je demonstrirao opaki protuzračni sustav S-300 koji je sposoban uništavati nekoliko ciljeva odjednom, dometa oko 200 km. Taj sustav je predviđen nositi se sa daleko sofisticiranijim letjelicama od F-16 i nije jedini jer Rusima je protuzračna obrana važna. A kako sad stvari stoje, Rusi i njihovi saveznici bi nam mogli biti prijetnja ili se tako barem čini. Nisam siguran da se naše zrakoplovstvo može nositi sa naprednom vojnom tehnologijom koja postoji.
Novac koji se troši na razne projekte nikako da se preusmjeri u ono što je najjači adut koji Hrvatska ima kad se govori o vojnoj moći jedne države, a to je čovjek, vojničkim terminom rečeno, čizma. Naime, dok čizma ne ugazi u prostor niste ga osvojili, a bez obzira koliko ste eksploziva bacili na njega i to je situacija gdje je Hrvatski vojnik “doma”. To je pokazalo iskustvo Domovinskog rata. A možda je baš to i problem jer je politika, trudeći se godinama, uspjela marginalizirati i Domovinski rat i ljude koji su u njemu sudjelovali do te mjere da se čak i praktična iskustva iz rata bagateliziraju samo iz razloga da ljudi koji su iznijeli DR ne sudjeluju u društvenom životu jer svjetonazorski ne pripadaju neoliberalnom miljeu koji upravlja procesima već predugo. O tome sam već pisao, https://croative.net/pismo-pukovnika-iz-splita-svijet-neka-zna-nama-nema-zaje-cije/
Nažalost, pitanje je što će biti sa najvažnijim resursom HV-a, ljudima, obzirom da nas je već polovica otišla iz države i obzirom da se uz pomoć neoliberalnih kurikuluma i nametanja rodne ideologije muškarcima “podvezuju muda” i možda je bilo svrsishodnije, a misleći na obrambenu spremnost RH, da je ministar Krstičević digao ruku protiv IK (Istambulske konvencije) nego što je “nabavio” još malo letjelica na koje ćemo morati potrošiti brdo novaca kojih uostalom nemamo.

pukovnik- Željko Petko


Podijeli

17 KOMENTARI

  1. ratovanje je ozbiljan posao i stvar je struke. Nabavka zrakoplova je ozbiljna stvar za jednu malu siromašnu zemlju opterećenu milijunima problema. Uporaba OS je stvar vojnih stručnjaka. Zrakoplovstvo je “samo” jedan dio cijele priče. Biti zaljubljenik u zrakoplove i vojnu tehniku uopće je super i zadržati dječačke snove o vojsci je isto tako super, ali za razumjeti tekst malo bolje nije dovoljno. Iskustva iz DR-a govore – jebo tenkove i MiG-ove, gazelle i VBR-ove!

    • …malo o “švedima” …”Skandal s raketama RBS-15
      Neutralnost Kraljevine Švedske – parametar je koji u ratnom sukobu dovodi do prekidanja svih veza s korisnicima švedske vojne tehnike. Iako će neki možda tvrditi drukčije, dovoljno se prisjetiti vježbe OSRH-a “Posejdon 94.” kada je ispaljena protubrodska raketa RBS-15 i diplomatskog skandala na relaciji RH-Kraljevina Švedska.

      Radi čega? Vježbe. Švedska je tada poručila kako je RBS-15 prodala Jugoslaviji koja je, tvrdili su, pravni nasljednik raketa, a ne RH. Bio je to uspješno zataškan skandal…” btw Gripen nikada nije korišten u borbenim djelovanjima…

    • …ovaj “starac” je itekako upotrebljiv…A-10 Thunderbolt II, američki dvomotorni jurišni zrakoplov. A-10 je razvijen krajem 1960-ih koji se u određenom trenutku smatrao zrelim za “umirovljenje”, američko ratno zrakoplovstvo prije nekoliko godina pokrenulo je program modernizacije A-10. Tako je u sklopu Precision Engagement programa modernizacije početkom 2007. bila službeno predstavljena nova inačica A-10C. Navedenim programom modernizacije namjerava se produljiti i radni vijek aviona: isprva je bilo zamišljeno do 2020., a prema sadašnjim planovima čak do 2028. godine…

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

4 × tri =