MOJA OSVETA JE OPROST! Križni put bl. Miroslava Bulešića, istarskog sina, svećenika i blaženika…

Bl. Miroslav Bulešić istarski sin, svećenik i blaženik, simbolizira u svojem liku i djelovanju hrvatski narod u Istri i Katoličku crkvu kao dva tijela jedne duše...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Uvodna molitva

Blaženi Miroslav Bulešić: čovjek Božji-svećenik Božji

Bl. Miroslav Bulešić istarski sin, svećenik i blaženik, simbolizira u svojem liku i djelovanju hrvatski narod u Istri i Katoličku crkvu kao dva tijela jedne duše. Miroslav Bulešić potekao je iz naroda koji je sastavni dio Katoličke crkve u Istri, Crkve koja je ponikla iz naroda i u kojoj se kao svećenik posvetio narodu. Svećenici i biskupi, časne sestre i redovnici bili su uz narod i s narodom u dobru i zlu, dijeleći zajedničku sudbinu i ublažavajući patnju i nesreće kako i koliko su mogli. Jedinstvo hrvatskih vjernika i Katoličke crkve i upućenost svećenstva i naroda jednih na druge, što je stoljećima bilo izgrađivano kao spontani odnos, predstavljalo je neku vrstu prešutnog, neraskidivog saveza i uzajamnog povjerenja koje je nadilazilo sve ideologije i sve političke sustave i taj savez ostao je čvrst i postojan uvijek, čak i u vremenima najvećih ratnih stradanja i krvoprolića.

“Spasenje čovječanstva možda ovisi o nama. Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu u bijeli omot ljubavi, jer mržnja uzrokuje krvarenje, a ljubav zacjeljuje rane. Ljubavi, ljubavi treba danas u nama, da je možemo širiti riječju a osobito djelom” Duhovni dnevnik, str. 155

Istarski hrvatski svećenici prolazili su križni put skupa sa hrvatskim narodom za vrijeme vladavine Italije „u ime rase“ (nacije), i u vrijeme komunističke Jugoslavije „u ime klase“ (ideologije).

Talijanski iredentizam pojavio se u procesu stvaranja nacionalne države sa ciljem pripojenja “talijanskih” zemalja izvan granice Italije. Talijani znajući da po sastavu stanovništva Istra, Hrvatsko primorje i Dalmacija nisu njihovi krajevi, posegnuli su za “povijesnim ” pravom pripojenja tih krajeva kao sljednici Mletačke republike, pa čak i starog Rima. Kako su ti krajevi Londonskim ugovorom iz 1915.godine pripali Italiji , a hrvatsko i slovensko stanovništvo se nije moglo fizički odstraniti, talijanska fašistička vlast započela je prisilnu talijanizaciju, odnosno brisanje hrvatskog i slovenskog identiteta domicilnog stanovništva.

Na udaru su se prvi našli istarski učitelji, svećenici, pravnici. „Fasci di combattimento“, (squadre-squadristi) osnovani 1919. kao stranačka Mussolinijeva vojska, u Istri i Julijskoj Veneciji, imali su primarno nacionalni zadatak: zastrašivanjem, prijetnjama i batinanjem onemogućiti svaki hrvatski i slovenski javni nacionalno-politički izričaj. Istarsko je hrvatsko svećenstvo, čvrsto braneći nacionalna prava svojih sunarodnjaka, „u ime nacije“ prošlo svoj 24 godine dug križni put.

U tom 24-godine dugom križnom putu, istarsko hrvatsko svećenstvo zajedno s istarskim narodnjacima, unatoč fašističkom kulturocidu i zločinima u Istri, uspjelo je sačuvati hrvatski identitet Istre: kroz jezik, izdavaštvo, slavljenje misa na narodnom jeziku…. Hrvatsko svećenstvo i narodnjaci bili su čuvari hrvatskog identiteta Istre, na osnovu čega je Istra na međunarodnim mirovnim pregovorima uspjela ostati dio Hrvatske. Pobjedom nad fašizmom i nacizmom , komunizam nije donio slobodu, nego još veći teror, progone, isključivosti i ateizam. Komunistički režimi počinili je najveće zločine u povijesti čovječanstva. Na udaru se odmah našla, nositeljica hrvatskog identiteta Katolička Crkva.

Vrhunac komunističkih zločina u Istri dogodio se u Lanišću, 24. kolovoza 1947., kad su na najokrutniji način ubili svećenika Miroslava Bulešića. Beatifikacija bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika komunističkog režima, pronijela je diljem svijeta, na sve kontinente, glas o svetom svećeniku Miroslavu Bulešiću istarskom sinu.

Po oslobođenju Istre od njemačke okupacije hrvatsko je svećenstvo, iako svjesno opasnosti komunizma, pružilo svesrdnu podršku komunističkoj vlasti u diplomatsko-političkoj borbi za sjedinjenje Istre s maticom Hrvatskom. U situaciji biranja između nacionalne slobode, pomiješane s protuvjerskom prijetnjom, izabrali su narod. Mons Božo Milanović u Parizu na Mirovnoj konferenciji:

“Državne granice određuju se stoljeća, dok se režimi mijenjaju, a pod Italijom je u opasnosti opstanak našeg naroda”

Drugi teški križni put prolazila je Katolička crkva u Istri tijekom 45 godina komunističkog jugoslavenskog režima.. Poratne godine u Istri kao i u cijeloj Hrvatskoj, bile su, nažalost, obilježene krvavim zločinima što su ih u ime komunističke ideologije činili oni koji su sebe zvali „antifašistima“. Tako je nakon godina okupacije od strane fašističke Italije i brojnih masovnih zločina koje su nad narodom počinile Mussolinijeva soldateska i nacističke postrojbe poslije kapitulacije Italije, pri čemu su Nijemci okrutno ubijali narod, razarali i spaljivali čitava naselja, istarski puk doživio novi val nasilja, ovoga puta od „osloboditelja“. Katoličkoj crkvi, čije su zasluge u sjedinjenju Istre i matice Hrvatske nesporne, bila je zakonom dopuštena sloboda djelovanja, što je bio uvjet mons. Bože Milanovića da sudjeluje na Mirovnoj konferenciji o razgraničenju, u stvarnosti se činilo sve da se ona potisne i onemogući u svojoj pastoralnoj misiji.

Uhićenja, zatvaranja, tajne likvidacije, bez Suda i presude i masovni teror nad građanstvom uz pomoć represije i medijske propagande, postali su dijelom istarske svakodnevice u čemu su zapaženu ulogu igrali OZNA/UDBA i Agitprop. Progoni su se odvijali pod krinkom „kažnjavanja suradnika okupatora“ ili „fašističkih slugu“ bez dokaza, uz iskonstruiranu krivnju i lažne svjedoke, ljudima se presuđivalo po kratkom postupku ili su jednostavno odvođeni bez ikakvoga objašnjenja i sudbina im je ostajala nepoznata. Diljem Istre razašiljane su skupine komunističkih uhoda i aktivista čija je zadaća bila raznim provokacijama izazivati nerede i incidente i uz primjenu sile, onemogućavati crkvene obrede i normalan život vjernika i svećenstva. Tako je stvarano ozračje nesigurnosti, straha i neizvjesnosti, ne samo u redovima klera nego i u najširim slojevima naroda. U skladu s oprobanim i prokušanim staljinističkim obrascima, krivnja se prebacivala na „klerofašiste“ i „reakcionarne elemente“, odnosno na žrtve koje su potom dodatno stigmatizirane i još žešće progonjene kao „narodni neprijatelji“. Ni uspostavom samostalne Republike Hrvatske, nije se bitno promijenila retorika i odnos prema Hrvatima vjernicima u Istri “zahvaljujući” IDS-u stranci koja je na vlasti a koja baštini jugoslavenstvo, antihrvatstvo i iredentizam, kao svoju osnovnu politiku.

Uvodna molitva

Isuse, pred nas stavljaš lik blaženog Miroslava Bulešića, koji je svjesno i spremno prihvatio križ koji si za njega odredio. Prihvaćajući smrt za jednu svetu, katoličku i apostolsku vjeru, imajući pred očima sve duše koje su mu povjerene i sve neprijatelje, prolijevajući krv kao svjedočanstvo i naknadu za sve grijehe nanesene Tebi i predajući svoj život Mariji , on izgovara: “Isuse, primi dušu moju!”

Molimo te Isuse da nam po zagovoru bl.Miroslava Bulešića, umnožiš našu vjeru, usavršiš ljubav da poput blaženog Miroslava možemo reći ” gore srca” i u najbolnijim trenutcima našeg života.

“Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz tvoju milost i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude volja tvoja….

Daj da ne smalakšem nipošto. Daj da ne skrenem krivim putem. Daj mi srčanost da Te naviještam tužnom mi i trpećem narodu. Tvoja volja neka bude moja, uz svaku žrtvu….Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i svojih vjernika. Blagoslovi Bože, sve svoje ovčice, koje si mi nedostojnom izručio i daj da zavlada između njih dobrota, sloga, bratska ljubav zasnovana na temelju Boga.

S Bogom svi. Blagoslovio vas sve Bog otac, sin i Duh Sveti

Mojoj majci i braći posebna zahvala i poseban zagovor pred Bogom.

Oče, neka se vrši volja tvoja. Sveta Marijo, majko moja, pomozi mi u ovim teškim časovima. Ja sam u Tvojim rukama. Znam da me nećeš odbiti. Ti me čuvaj i ravnaj.

Sveti Josipe, usliši me i zagovaraj za me i za moje župe.” Duhovni dnevnik, Baderna, 22.3 1944.

Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

Rane drage Majko sveta,

Spasa za me razapeta,

Tisni usred srca mog

 

Molitva bl.Miroslava Bulešića

Bože,Oče naš nabeski,

Ti si u svećeniku Miroslavu Bulešiću

dao svom narodu revnoga pastira

i neustrašivog mučenika

Po njegovu zagovoru učvrsti u nama vjeru

i ustrajnu strpljivost u teškoćama života

te daj da se spremno zalažemo

za rast i jedinstvo Crkve,

Po Kristu Gospodinu našemu.Amen

 

Autor / Lili Benčik/hrvatskepravice


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

devetnaest − 7 =