Podijeli

S. Marija Lucija Vincek i s. Ana Marija Maleš bile su prve dvije redovnice Hrvatske provincije Karmelićanki Božanskog Srca Isusova koje su prije 18 godina stupile na nigerijsko tlo. Kada su stigle u tu najmnogoljudniju afričku zemlju bile su jedine dvije bjelkinje u cijeloj biskupiji Orlu. Započele su djelovati u selu Umuozu gdje su se susrele s brojnim potrebama, među kojima je nedostatak pitke vode kroz cijelu godinu, rekla je u razgovoru za Hrvatski katolički radio s. Marija Lucija.

„Bog nas voli i hoće nam pomoći”

„U Nigeriji se vide velike potrebe, ali prioritet je nahraniti gladne i napojiti žedne. Bog nas voli i hoće nam pomoći. On nam u teškim životnim situacijama daje milost da izdržimo”, ističe misionarka Vincek. Jedan od prioritetnih projekata je osiguravanje pitke vode za stanovništvo u mjesecima suše.

„Prvo smo trebali pronaći pitku vodu. Krenuli smo 2003. godine raditi bunar i nakon bušenja dobili smo vodu koja je bila puna željeza i bakra. Kako nije bila pitka koristili smo je samo za pranje i nismo je mogli dati ljudima, jer je problem bio u tome da bi je unatoč upozorenju ljudi koristili doma, i onda bi nastajali veći zdravstveni problemi”.

Pronalazak pitke vode

Sestre su bile ustrajne u svom nastojanju da pronađu vodu. „Išli smo 2013. godine ponovno bušiti drugi bunar koji je dubok 78 metara i tu je voda dobra. U bunaru je postavljena pumpa koja pumpa vodu u jedan spremnik za vodu, postavljen iznad razine kuće. Tu smo naišli na nove izazove. Naime, kroz godine korištenja u spremniku se stvorila hrđa pa je i on zahtijevao obnovu. Razmišljale smo – ako idemo davati ljudima vodu trebamo plastične spremnike. Iz njih bi trebale ići plastične cijevi preko našega dvorišta, koje je stotinjak metara veliko, do ceste.

Molimo se Bogu da nam providi donatore

Sljedeći izazov je bio taj da većina ljudi živi s druge strane ceste. „Problem je i to što je cesta jako prometna. Trebali bi kopati ispod ceste i s druge strane postaviti slavine za vodu.

Kada sve to složimo moramo misliti i na to da tamo nema struje i potreban je veliki generator za pumpanje vode. Ako želimo ljudima davati vodu potrebno je da generator radi dva sata dnevno, a za jedan sat rada potrebno je tri litre dizel goriva. I, kada se sve to napravi potrebno je ljudima davati vodu tijekom cijele sušne sezone koja traje od listopada do travnja. Molimo se Bogu da nam providi donatore jer u nedostatku vode ljudi idu na potok koji nije čist i čest je izvor zaraze”, istaknula je misionarka s. Marija Lucija Vincek.

Više o projektu može se pronaći – OVDJE.

Svjetlana Đuran


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

9 + pet =