Podijeli

Posjetio nas, u ova žestoko suspregnuta vremena, ministar Butković od cesta, i tvrdi kako se bilo protiv autoputa do Osojnika, a baš bi voljeli čuti argumente za tu tvrdnju, ako se zna da smo na javnim raspravama, mi Građani (i branitelji), podržali gradnju upravo te trase kroz područje Republike Hrvatske, a ne onu, kojom bi se u Grad dolazilo preko Trebinja. I sad, on to, ili u neznanju, ili namjerno izmišlja, a da mi takvim pričama vjerujemo…

Prijepor s Građanima, udrugama i inicijativama je nastao oko uporno, kroz zaštićeni krajobraz, gurane brze ceste do Zračne luke (i dalje), koja se prvo razbila stručnjacima (njih tridesetak) od glavu, kad su shvatili koliku su grešku napravili zaboravivši i vodu Omble i vodu dvanaest (12) izvora, koji su na, i u blizini, te njihove, po nama inkriminirane trase. . E da, malo morgen. Ne zaboravljamo mi ni borbu protiv pogube od planirane hidroelektrane na Našoj rijeci, napokon izbačene iz prostornih planova ne puno prije corone.

I stručnjaci se složili da treba napraviti dvije trase s obzirom na sve podastrte činjenice, i hrpu napisanih primjedbi i prigovora, prihvatiše moguću realniju soluciju s mostom “blizancem“ nastavkom prema Šumetu i Brgatu. Ali Županija i mogući kandidat za 4 mandat Župana to ne šljivi.

Ministar Oleg, nakon što je Grad stao protiv prolaza te cesturine preko pitke krhke rječice Omble, upravo je izjavio, kako je sve oko te ceste usklađeno i s Gradom (koji je stao protiv prolaska brze ceste preko izvorišta ), i sa Županijom, i da će biti naopako, ali tako kako su odozgara zamislili. Nekoliko stotina metara od granice velebni vijadukt za protutnjavanje tranzita šleperima i prikoličarima preko slatke vode, koja tu protiče i u more otiče. Ali i preko i pored naših glava, u najnaseljenijem dijelu Grada.

Dok se javnost bavi pitanjima terora ili ne terora, hrabrim zečevima i šmrkavcima kojima rastu muda, Ministar objašnjava kako je Klub zatvoren, ali očito je da radi i na otvorenom. Treba pitati Ćorića, sve manje spremnog na odgovore o druženjima, ali i o aferama, koje se slažu pod tapit. Sve što smo čuli, i prijepori, koji su bili osnovani i postoje, bit će i dalje, jer ničija nije gorila do zore, godine su pred nama za moguće nadvladavanje nahvao ekipe od strane ljudi na zbilj.

Nada se gospoda da će se raja umoriti, a da će vazda bit gori ko je gori, a doli ko je bolji.

Ajde neka, neka se bavljenje posljedicama, i nabačenim nam brnjicama, izdigne u nebesa, a uzroci ovomu jadu, koji se nadajmo neće potrajati, a traje godinama, i prije i poslije zadnjega nametnutoga nam rata. Plivači ostadoše isti, samo, sad im je slobodno more bazen ili eventualno još skrivena uvala. Dok je Todorić pristajao s jahtama u marinu na Korčulu, bili su s njim mnogi dobri. Kasnije nasta strka, dok je firma postala najjača u Hrvatskoj i širila se sve više rastući. Odjednom, kao po dogovoru, “niti“ ga tko od poznatih pozna, niti je jasno što su to, kao dobro, očuvana radna mjesta na tuđem nam našem. O sadašnjem, i budućem gubitku, izazvanom prelaskom koncesija na zemlju i vode u strane ruke, ne treba puno da bi se shvatilo.

I sud prosudio da je gospar Todorić prav, za početak. I tko ga je optužio još zdraviji i praviji, za kraj.

Nije to za “male“ ljude, koji nisu sebi osigurali od poštenoga rada 5 i više milijuna kuna, ili 5 do 7 milijuna eura, a prihodi u porastu tek sad, kad je kriza nama nastupila, a njih napustila.

Vinogradi se stari neprocjenjivo vrijedni, raskopavaju, i baš hoće, i hoće ih uporno Država iz EU-Ropskih dukata vlasniku platiti (100% planirana 46% realizirana, Hrvatska na dnu ljestvice), umjesto dati za njih zamjenu, koja nije baš adekvatna, ali trudom i radom prijatelja, kojega poznam spremnog, iz nekih žešćih Stonskih vremena, grožđe bi na novomu trsu, tamo blizu, opet rodilo.

Treba dolje svih posvaditi i onda odozgara objasniti da su oni za pravu stranu, e baš pravi, pa to mogu čista srca, a o obrazu da i ne govorimo. Korupcija, nepotizam, kriminalne odluke, Borgovska kuruza, plaćena zlatnim zrnom za zrno. Dezinficirano, iluminizirano, transparentno providno, dosta je pogledati, ali do zore je u ovoj noćci koronsko-karcinomsko-koronarnoj daleko. Svijeća sve kraća gori za naše bolnice, dugova odozgara naglavljenh osnivačkim Županijama.

Dok se rasplet, nakon tragedije u HE “Dubrovnik“, još uvijek očekuje na dugo i široko, s druge strane granice, u rukovodećih električara, privatno završi “krizno”, s izgrađenim osobnim velebnim kamenim hacijendama. U nas je rukovodeće električare umelo, i potrošili privatne zalihe žrtvujući se zbog gubitaka, koji to možda za privatni sektor, imanja državnog, i nisu. Šteta života, i tri života i jednog života, i ranjenih, povrijeđenih i oboljelih. Bolesti su razne, ima li evidencija, osim za bijesni Covid19, nitko niti zna, niti pita. Koliko je ljudi iselilo iz jedine nam Domovine za vazda, ni to se “ne zna“, ali sve se zna pa tako da je iz Dubrovnika od samo jedne generacije rođene, recimo 1976. godine, za sada osamnaest obitelji trajno odselilo svuda po svijetu, 28 njih iz “ekipe” je već umrlo, pretežito od karcinoma.  Tko o tome govori, koliko je još generacija, i koliki bi se broj za razdoblje od desetak godina pokazao na svjetlu dana. Jest tu smo mi, ali nekako sve nas je manje, ne samo starijih, odlaze i mlađi. Za mrtve je to neminovno tako, ali odlaze i živi, pa ih ima a nema. “Blago” roditeljima koji ostadoše Doma ucviljeni.

E sad, poruka je odgovornima, kako dolaze izbori, i vrijeme pobjeda Kurte nad Murtom, kako možda i konj jednom krene, pa zbaci nestašne jahače. Nikad se ne zna. Svakako u Dubrovniku će sazreti doba, do vremena kad se bude htjelo razigrati scenarij po skripti ; „Braćo tifusari preko vode do slobode“, ne shvaćajuć da će proći pošasti korona, u kojima su mnogi već otupjeli od šupljih priča i podmetnutih zanimljivosti za odvraćanje pozornosti.

Kaže moj prijatelj da je SDP i HDZ po ekonomskom pitanju jedno tijelo, a politički se drže, kao na suprotnim stranama. “Ljevica“ pripremi “desnica“ nastavi a provedu zajedno. Kažem mu ja da je to za nevjerovati. Ni vi mu ne vjerujete, je l’ da ?

p.s. na ilustraciji zeleno obrubljena od struke prihvaćena varijanta, koju su predložili aktivisti, udruge i građani, a crveno-crno prekrižena trasa preko rijeke Omble

Autor / Marko Mujan   

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

trinaest + 12 =