Miki Bratanić: Albert Einstein, Đorđe Balašević, Milan Šuflay, Hrvatska, Jugoslavija i ostale povezane aktualne teme…

Kao što bi sve bilo u redu da devedesetih nije bilo silne želje za obnovom Jugoslavije i potrebe da se podtlači druge narode i oduzme im se sloboda...

Miki Bratanić-foto-facebook
Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Albert Einstein, Đorđe Balašević, Milan Šuflay, Hrvatska, Jugoslavija i ostale povezane aktualne teme…

Pridružujem se žalovanju za pokojnim Balaševićem, te izražavam poštovanje prema mnoštvu njegovih pjesama kojih je ostavio pregršt kao vrijednu glazbenu kulturnu baštinu. Neka mu je laka zemlja.
Znao sam mnoge njegove pjesme napamet, te bio na njegovom koncertu još davnih osamdesetih, koji mi je ostao u dobrom sjećanju.
Lijepo je da se ljudi s pjesmom opraštaju od njega, a još je ljepše da pjesma povezuje ljude preko ovih novih granica. Neka se tako nastavi. U interesu ljudskosti i mira.
Postoji ipak jedna crta koja se prešla u ovom događaju preko koje nikako ne mogu prijeći, jer to nije više moj svijet, to nisu stihovi, to nije pjesma, to nije ljudskost, to je stara politika koju smo već gledali i želim se jasno distancirati od nje.
A ta crta se prešla onog trenutka kada se oproštaj od ovog dobrog pjevača iskoristio za jugoslavensku propagandu s porukama na ćirilici, tezi kako su za rat krivi svi a ne oni, te posebno kada se počelo govoriti kako je Balašević mirotvorac, protivnik rata i primjer od kojeg bi mi svi trebali učiti.
O mrtvima sve najbolje, ali ne smije se manipulirati mrtvima i lagati o mrtvima.
Toga nam je preko glave.
Pokojnom Balaševiću ove titule mirotvorca sigurno ne trebaju, jer je on sam sa svojim pjesmama dao sebi titulu, ali to očito treba jugoslavenskoj politici koja manipulira svime pa i mrtvima za svoje vlastite interese u kojima se Jugoslavija mora stavljati isključivo u pozitivan kontekst.

Jugoslavenska politika zločesto prešućuje Balaševićeve stavove iz 1989. godine kada je na kosovskom Gazimestanu na pozornicu stupio Slobodan Milošević i započeo svoj krvavi balkanski pohod. Prešućuju se njegove izjave o Albancima, pjesme o Slovencima, te posebno njegovo viđenje pada Vukovara. Prešućuje se sve do 1992. godine do kad su se ove zemlje već dobro natopile krvlju.
Ako smo mu to već zaboravili ili oprostili, onda bi bilo u najmanju ruku pristojno i korektno ne prelaziti onu crtu i ne prikazivati ga baš kao mirotvorca i protivnika rata od kojeg mi trebamo učiti. I sve bi bilo u redu.
Kao što bi sve bilo u redu da devedesetih nije bilo silne želje za obnovom Jugoslavije i potrebe da se podtlači druge narode i oduzme im se sloboda. Mogli smo se rastati kao ljudi. I tko bi branio Balaševiću i bilo kome drugome da dođe u Hrvatsku ili bilo koju drugu državu i da pjeva i organizira koncerte kroz cijele devedesete umjesto da smo ginuli? Tko?
Tko bi zabranio meni da odem na koncert? Tko?
Da su bili mirotvorci i da su bili protiv rata, onda rata nikad ne bi bilo.
Da su bili normalni ljudi i da su imali poštovanja prema drugima, mogli smo svi živjeti mirno i pjevati. Ali nisu. Željeli su ratom obnoviti Jugoslaviju.
A sada bi htjeli za rat optužiti druge, a sebe prikazati kao mirotvorce.
Oni uvijek za rat optužuju neke “nacionaliste”, “ekstremiste”, “mračne politike”, ali nikad konkretno Jugoslaviju, Srbiju, Veliku Srbiju, Četnike, JNA…Nikad.
Za rat su im krivi oni koji su htjeli svoju državu, a ne oni koji su htjeli Jugoslaviju.

U svom pismu Međunarodnoj ligi za ljudska prava kao reakciju na jugoslavenski terorizam nad Hrvatima, Alber Einstein među ostalim je napisao:
“Ne smije se trpiti da se umorstvo upotrebljava kao sredstvo za postizavanje političkih ciljeva. Ne smije se trpiti da se ubojice veličaju kao narodni junaci.”
Devedeset godina nakon tog apela najvećeg uma u povijesti čovječanstva, u Hrvatskoj se događa upravo suprotno. Ne samo da se pojedinci (ovo se najmanje odnosi na Balaševića!) rehabilitiraju od ratnih huškača do mirotvoraca, već se Jugoslavija kao izvršna zločinačka platforma prikazuje isključivo kao nešto dobro.
Ta pojava postaje toliko jasna u društvu da se više ne može sakriti, a očito i ne treba, jer je postala trend, na krilima neznanja i gluposti javnosti.

Da je Albert Einstein napisao pismo 1941. godine i osudio NDH, onda bi mi svi znali za to pismo, a naša djeca bi o njemu učila već u vrtiću.
Ovako o tome ne znamo ništa. Jer to pismo je svjedok zla Jugoslavije.
A takvo svjedočanstvo jugoslavenima ne ide u prilog.
U zaštiti interesa Jugoslavije i Einstein je kolateralna žrtva.

Zanimljivo je da je Milan Šufflay zbog čijeg je ubojstva Einstein i reagirao, jednom prilikom rekao: “Nije nama problem Srpstvo nego Jugoslavenstvo”.
Zato su ga Jugoslaveni i ubili, jer je znao odakle dolazi zlo.
Znao je to i Einstein.
Znali su to ovi pametni ljudi prije skoro čitavo stoljeće, ali izgleda da mnogi to danas u Hrvatskoj ne znaju i ne razumiju.

I nije ovo priča o Balaševiću ili o nekom drugom pojedincu. Ovo je priča o nama. O našem odnosu prema Albertu Einsteinu i Milanu Šufflayu. O našem odnosu prema našim pokojnima. Ovo je priča o Jugoslaviji i o neizmjernom zlu koje je ona donjela čovječanstvu.
Ovo je priča o onima koji to zlo pokušavaju sakriti i prikazati ga kao dobro.

Ovo je priča o onima koji danas vode ove bivše jugoslavenske republike i koji se očito silno trude da sve propadnu, kako bi imali argument obnoviti Jugoslaviju u bilo kojem obliku.

Zato neka se istina o bilo kome i bilo čemu iz naše povijesti zna.
Neka se ljudi koji su podupirali rat ne prikazuju kao mirotvorci.
Neka se Jugoslavija zove onim prefiksom kojeg zaslužuje: ZLOČINAČKA.
Neka se ne skriva istina. Neka se ispriča sve, a ne samo ono što nekome odgovara.
Neka se ne brišu tragovi istine, kao što je na primjer Balašević to učinio kada je zatražio da se s Youtuba obriše njegova zla i zločesta pjesma o Slovencima.
Mnogi su bili spremni žrtvovati sve, ali baš sve, pa i ljudske živote i razaranja, samo da se njihova Jugoslavija održi. I zbog toga su mnogi morali poginuti. Mnogi.
Bogu hvala da je bilo onih koji su bili spemnni dati svoje živote da se obranimo i da imamo našu domovinu Hrvatsku.
Na nama je da je učinimo boljom zemljom za život.
Neka zato ljudi pjevaju, neka se druže i zbližavaju, neka poštuju i mrtve i žive, naše i njihove, a neka se ona crta ne prelazi.
I sve će biti u redu, napisao je Bratanić na svom facebooku.

Autor / Miki Bratanić 22.2.2021 

Vezane vijesti;

Hrvatskog pravaša, domoljuba i povjesničara srpski policijski agenti čekićem zatukli pred kućnim pragom


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

tri × 3 =