Podijeli

“Kupi, prodaj, preprodaj, ukradi, posudi, zamrači, dilaj, urlaj, laži, muljaj, obmanjuj, zastrašuj, sudi „stoku sitnog zuba“, al ne diraj mecene jer ćeš najebat ko žuti. Tako nekako bi izgledala (politički preinačena) nova stara pjesma Dubrovačkih Trubadura „Dok palme njišu grane“,“op-pa-sic“.”Ili nekakva Hrvatska zbilja.

Trube iz Dragačeva, rakija brlja iz srbije, dinari, srpkinje koje pijane za 27 eura balaju po stolovima ,godinama neoličenih krčmi u selendrama oko većih  centara u srbiji. Sve su to konzumacije nekih hrvatskih „domoljuba. Cajke, raskalašenost, arlaukanje, zavrtanje žarulja u ritmu koji to nije. Zapomažući u svojim degutantnim cajkaroškim notama bez ikakve težine i mirisa muzike, jedan broj umjetno (sic“politički“) stvorenih tajkuna i političarčića iz hrvatske juri, na račun svih nas, u te zabačene srpske krčme koje još zaudaraju na duhan od drine, tamo negdje daleko da bi se dobro naroljali srpske brlje koju gradonačelnik glavne prijestolnice u Hrvata hvali kao tita nekad i sad.

Ne, nije to žalosno, to je radosna vijest za tzv-kosmopolite i regionaliste, ili komuniste,koji su više na tim prostorima nego na svetom hrvatskom tlu koje nikad nisu željeli, pa odlaze tamo daleko kako bi utažili žeđ i žal za negdašnjom yugom koja im je kao priljepak istetovirana na srdašcima koja još uvijek pucaju od tuge što imamo Hrvatsku, samostalnu, neovisnu i demokratsku. Ne mogu oni to tek tako prežaliti! To nikako.Bol je to i velika tuga.

Divni ljudi, krasni ljudi

Ma to su „divni i krasni ljudi“ šapatom izreče Mićo, gradonačelnik prijestolnice u Hrvata, dok su dvojica hrvatskih branitelja uz njega naglo doživjeli, Bože mi oprosti „sinkope“. Tužno i poslušno, zar ne?

I onda nastupi palma koja lakovjernim hrvatima njiše Zagreb i Hrvatsku

Ja želim da kao nekada u ex-yugi surađujemo (a na čemu to?) i da zaboravimo sve što je bilo, puče ovaj srbin bez šije, sav zajapuren od iznenađenja što ga na tom mjestu nije dočekalo destak tisuća  Hrvata i katapultirali ga u njegov zoo jagodnjak gdje i pripada taj opskurni lik sa stotinu lica, a usput budi rečeno i nekad obljubljen prijatelj zločinca Arkana, koji je s užitkom  klao po hrvatskoj, sve redom od djece do staraca. To je njegov heroj, a ne tamo nekakav „prizemni jazavčar!? koji mu dodvornički šapće da je „divan i krasan“ , ali „zaboravlja“ da su ti divni i krasni mahom dolazili u Hrvatsku klati, paliti, rušiti, ubijati nevini hrvatski narod u srpskoj agresiji na državu u kojoj je ovaj“ jazavčar“!? šef glavnog i najbrojnijeg grada u Hrvatskoj, kojeg nisu poštedjeli ti njegovi „divni i krasni“ idioti.

I onda nakon svega slijede jadanja pred novinarima ovog „jazavčara“!? kojih je ispred njega barem 50% na „njegovoj kopanjici“!?- uz primjerenu čast izuzecima kojih je mali broj. Oni pitaju on ih blagosliva. Oni ponovo pitaju „jazavčar“ po svom. Zatim pitaju dvojicu sa „sinkopom“ oni tu nisu za to, već su bili zaokupljeni nečim drugim. Ne znaju oni ništa!? Idu pitanje za pitanjem ali „jazavčar“ i nadalje po svom. I gotova konfrencijica ili predstavica za taj strašni tisak. On o tom palmi zna sve a jadničak, na štakicama, ne zna da je taj idiot bio i ostao zakleti frend s najvećim zločincem Arkanom -koji je harao Hrvatskom zadovoljno koljući nenaoružan i nevini hrvatski narod. I još Mićo ispali i ovo- veli Mićoda  ‘moramo rušiti barijere’ te da je “Šumadija kao naša Slavonija”.

Kladim se da Mićo ne zna koliko vrsta palmi ima u našoj samostalnoj i neovisnoj, demokratskoj Hrvatskoj državi uz obalu i svugdje po Najljepšoj našoj… Da mu olakšam život, ima ih 73 vrste, pristiglih iz cijelog svijeta a Mićo nabaulja na neku palmu iz neke vukojebine gdje ni orah neće rasti. I još misli da nas je sve preveslao. E nisi Mićo!

Svatko u svom pravcu a potom ide druga konjica.

Par udruga branitelja – napadača iz jagodine malo kresnu  i malo lakim kalibrom opale po svom miljeniku, a on odma- nama poveća proračun za izdvajanje udrugama. I to je savršen scenario po kojem ni Pervan ne bi ništa uspio uraditi a da se svi malo nasmijemo. Ajde, možda Pervan bi jer je on koliko toliko nacionalno osvješteniji od ovih što su na loncu ili lancu „jazavčaru“ i još nekima, umjesto da je sve to nekako obnuto.

Još nekoliko dana izvinjotina od „jazavčara „ i sve lisice na broju a kokoši nahranjene“ i ćokaju i dalje.

I onda odjednom odličje u Rusiji na prsa „junačka“.

Zamislite vi to, samo jedan dan nakon posjete onog bez šije i vrata koji je malo zatalasao tu u pratnji jednog tv novinarčića iz srbije, koji je više fekalija prolio po hrvatskoj u svojim emisijicama nego  svi studenti zajedno što su pokenjali u jagodnjaku. Ali je i on „divan i krasan“ jazavčaru“. Kako ne bi bio, kad se Mići na reveru još vidi otisak omiljenih im njihovog  nikad prežaljenog maršala. A ovog napumpanog balona bez šije i tako sve to nije briga, jer njegova politika je lova i sve što ide  ide uz nju.

I tako nama godinama neke palme, talasajući po Hrvatskoj izazivaju jake vrtloge po Hrvatskoj koje ni meteorolozi ne mogu predvidjeti ni skužiti , a kamoli neki tamo neuki, neobrazovani i kako kaže „narodni heroj svih heroja“ Predrag munjeni, kad bi ih sve zajedno okupio , ne bi imali osnovnu školu, misleći naravno na „katotalibane i krezube i sjebane branitelje“ koje je on „svojim  zasluženim „odličjima sve skupa nadmašio a dobar broj i sjebao.

Međutim , vratimo se malo na te palme i jazavčare

I ode Mićo u majčicu Rusiju da mu šef rusa zatefteri zvijezdu zahvale za odličnu suradnju na polju  ( ne znam čega) ali on je to njemu zalijepio i to baš na onaj rever gdje se još vidi pečat od tileta. Lukavo nema što. Tako će se bolje i lakše približiti svom istomišljeniku koji je ciljao na neku foteljicu u EU ali mu je izgleda skliznula ili tko zna. To je taj njihov teren, Rusija- a potom će njih dvojica lagano udarati na brdašce zvano Pantovčak ,ne bi li se vuk dokopao i crvenkapice.

Nek se nađe…za to uvijek ima…

Malo , tek za nekih par milijardi skočio proračun za prijestolnicu Hrvata i šef prijestolnice  naglo postaje vuk. Nekoliko njih se malo- kao fol odupire, onaj Hasanbegovčić i Eslih , ali dobro vučina zna što im je sve dao. Holding. Toliko ih je ovaj dvojac potrpao ili uhljebio u Zg. Holding da su malo morali zamijaukati na daskama koje život znače -poradi svojih birača iliti pristaša. A narod ko narod. Pada ko kruška dočim se pojavi neka, onako zgođušna a još malo simpatično žmirka , pa jadni narod misli da mu namigiva, i naravno, narod ko narod. Al je ičim opećen u ovih zadnjih 30-ak godina od kad je izgubio sve, od posla do svojih najbližih koji nestaju jedan za drugim kao da se –Bože mi oprosti- „kuga španjolska“ uvalila među nas.

I št sad slijedi

Da, „jazavčar“ sad naglo postaje vuk koji novcem kolje nekoliko sličnih ovčica koje su mu priskočile uz obećane  pristojne transfere, da bi ojačao kičmu svojoj „bajci 365“. I neš ti problema u ovoj prašumi ljudskog uma u Hrvata u kojoj više  od države dobivenim novčićima ne možeš pronaći koliko ima tih nekakvih 365 i svih ostalih. Nakotilo se brate,i svakim se danom još kote, da  na kraju ni sami osnivači i članovi više neće znati čija je koja ili koja je čija. Ma je li to moguće, rekao bi davno Delić.

Vučina sad naglo napada ko njegov tile nekada  žicajući po bijelom svijetu u nesvrstanim , Plenkovića, ali se prvo kao fol,okomio na Divjak-ušu koja, veli Mićo- žestoko mulja sa udžbenicima, tabletima, kompjutorima, skoro ko onaj bez šije .A vuk sve to još davno u školi rješavao s grahom, ko sad za prvi maj. Zna vučina gdje će napasti. Na ovcu koja ima i dobro je politički pogurana i  fudrana od vladajućih faraončića.

Oni su drug i drugarica i dobro se razumiju,“ sve će to narod progutati“, a možda i neće.

I tako će narod hrvatski stajati, gledati, plakati što je netko blokiran,  blokiran na fejzbuku, zapomagati, moliti po Caritasu, Crvenom križu, tražiti boce po kontejnerima, žuriti u Pučke kuhinje ne bi li se dokopao malo boljeg komadića, već davno istečenog roka neke namirnice, mijaukati za ništa, ali neće lupiti šakom u stol i reći. Viknuti. Kriknuti. Dosta je. Oprosti mi Bože ako griješim.

I tako će razne vrste palmi i dalje ljuljati Hrvatsku -dok jednom- umjesto malo vjetra i ponekog potresa ne krene neki novi tsunami.

I kao što reče Immanuel Kant

Ljudi čiji su postupci motivirani jedino korišću, skloni su pretvaranju; u vjeri su licemjeri , u ophođenju laskavci, a u politici prevrtljivci.

M.M.Viribus Unitis

 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

devetnaest + šesnaest =