Podijeli

Slušajući izjavu ministrice obrazovanja Blaženke Divjak pred Banskim dvorima uoči sjednice Vlade Republike Hrvatske, posve je logično zaključiti da ta žena nema temeljni preduvjet biti hrvatskom ministricom, da nema pojma o osnovama političkog poretka, da nema blage veze o definiciji odgovornosti javnih i državnih službenika, a uz to da joj je komunikacijska ili socijalna inteligencija manja od visine štikle…

Jer, čak i kada netko sve navedeno ne zna, malo je prigoda da se čovjek javno i to likujući hvali svojom glupošću, neznanjem ili bilo kakvim hendikepom. No, ona je očito posve specifična, posebna i tolika rijetkost da joj posve odgovara narodna ocjena – ne smeta joj ni obraz ni pamet. Očito ni Plenković. Na pitanje novinara o njezinoj javno potenciranoj odgovornosti, slavodobitno je odgovorila klibereći se u vjetar, kao netko tko ima nadmoćnu zaštitu jedinog priznatog stvoritelja, istine i života – Bruxellesa, da su joj recenzenti reforme te preporuke Europske Komisije jedino važni, a da ti Komisijini ocjenjivači i briselska administracija kažu da ona radi jako dobar posao. I pita vrla ministrica Divjak onako, klibereći se, zar se tome može i smije nešto dodati!? A stvarno, što bi na to čovjek i dodao!?

Možda malo počupane kose ili samošibanja po golim leđima jer stvarno treba imati želudac slušati te baljezgarije potpuno otužne političke kreature koja je apsolutno najteži krimen Andreja Plenkovića i HDZ-a. Krimen povijesnih razmjera. Istodobno ista ta Komisija objavljuje informaciju da upravo Hrvatska najviše zaostaje u konkurentnosti među novim članicama, da se najsporije mijenja, što u prijevodu znači da – propada. Dok se ministrica cereka u Plenkovićevom reformskom krilu. Jedini primjeren odgovor koji može oprati bar vrhove prstiju HDZ-u, kada je jasno da je nemoguće umiti im lice, jest pokrenuti sve snage, doslovno natjerati Plenkovića i njegovu otužnu kamarilu političkih štetočina i ponuditi barem nadu da neće napraviti smrtonosne štete, ako već nisu. Jer cerekanje Blaženke Divjak je deset puta opasnije i malignije od skandaloznog pljeska nakon usvajanja zakona o zaštiti žena – metodom ukidanja pojma žena.

Ako HDZ neće smočiti ni vrhove prstiju, pitanje je opstanka nogom u vrit umjesto štipoguza, natjerati i njih sve. Pred ovakvim besramnim i neinteligentnim cerekom i ruganjem u lice milijunima ljudi jednostavno treba jasno i glasno reći da su tragikomične polemike o tome tko je bolje rješenje – Stier, Kovač ili netko treći, jer slike i sadržaj kojem svjedočimo jasno ukazuju da sa svakim danom opstajanja ovakve žalosne provincijalne vlasti nestaje i posljednje bitne razlike između njih i Plenkovića, čiji će vizualni identitet u hrvatskoj političkoj povijesti biti cerek Blaženke Divjak,iše Marko Ljubić na svom Facebooku…

D.K.

** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala** 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

devetnaest + tri =