Podijeli

Nedavno je portal ‪narod.hr‬ objavio screenshot facebook komentara zagrebačkog profesora informatike Marka Šolića u kojem dotični profesor, inače predsjednik Mense se na najdegutantniji način obraća auditoriju preko svog profila na temu – Vukovara… 

Frapantno je da osoba koja je predsjednik Mense ne razumije instituciju muzeja, a naročito ratnog muzeja. Profesor Šolić se zgrozio projektom Vukovara kroz koji se osnovnoškolce organizirano vodi u edukativni posjet gradu heroja i pritom tvrdi kako je to priprava djece za novi rat. Pogrešno. Da ne napišem, zločesto. Jer, Marku je netko trebao objasniti da smisao ratnih muzeja je baš u tome da se rat – nikada ne ponovi. I nikome ponovno ne dogodi. To, na primjer, dobro znaju Židovi koji u Izraelu, točnije u Yad Vashemu ne da vode selektivno, već sustavno djecu od vrtićke dobi. Da se svi upoznaju s njihovom ogromnom žrtvom holokausta i da se ta žrtva nikada više ne ponovi. To znaju svi narodi svijeta koji itekako drže do svojih ratnika, osloboditeljskih akcija i žrtava ugrađenih u temelje slobode.

Napad na istinu

Profesor Šolić je tako, prema screenshot komentaru objavljenom na ‪narod.hr‬-u napisao da je s osmašima u Vukovaru te da mu se iskreno povraća, radi toga jer se, po ovom profesoru, tako “djecu priprema za novi rat”. U maniri, smijem li napisati, komunističkog pravdanja svojih brutalnih zločina koji su teško zagadili pošteni partizanski pokret, ovaj profesor se čudi što nije ipak u Vukovaru naišao na “realnu sliku krivnje obje strane.” Marko Šolić živi u demokraciji, onoj slobodi u kojoj može hodati za što god želi pa i na današnji dan u svojoj zemlji. Nekada ne toliko davno se za puno manje ispade dobivalo tešku robiju. Evo, ne mogu, a ne prisjetiti se fra Julijana Ramljaka koji je radi jedne propovijedi u kojoj je napao Jugoslaviju dobio – 16 godina Golog otoka. Zanimljiva knjiga je izašla o životu ovog fratra – Urota nečastivog. Preporučam je pročitati.

Vratimo se Šoliću.  Nema krivnje obje strane. Postoji agresor i postoje branitelji. Sve je tu jasno ma koliko se neki i danas, kako vidimo, trudili zamutiti bistru vodu i kontaminirati ju svojim lažima.  Tako Šolić piše u tom svom statusu: “Znam i da ne dijelimo svi iste sustave vrijednosti, i da meni ne znače ništa stvari koje su drugima svete, i obrnuto.” Profesore, nije važno da je vama svet Vukovar, na primjer. Ali je važno da poštujete žrtvu Vukovara, da ne iskrivljujete istinu i ne obmanjujete klince. Eto, to bi bilo sasvim korektan odnos i nekoga tko ne drži do Hrvatske, do branitelja, do oslobodilačkog Domovinskog rata u kojem je stvorena slobodna i demokratska Hrvatska. Taman kada pomislite da gore ne može, Šolić pokaže da uvijek može gore. Ovaj zagrebački profesor se pita da zašto nitko ne raspravlja o uzrocima balvan revolucije? Ovo su ona pitanja kada se uštipnete za obraz pa opalite sami sebi šamar nadajući se da samo sanjate neki glupavi san. Uzroci balvan revolucije? U kontekstu čega? Pravdanja srpske, JNA i četničke agresije? Zar stvarno profesore? Na što aludirate? Uzroci su vam još tamo u glavi Ilije Garašanina. Iz te lude glave se san o velikoj Srbiji prelio u glavu zlikovca Miloševića koji je poticao, organizirao i vodio napad na Hrvatsku želeći nam oteti pravo na slobodu i demokraciju.

Šolić posprdno ironizira i Oluju.

I dok još možemo razumjeti interes srpske ili britanske strane najteže je u ovoj priči o Oluji prihvatiti kako zdušno Oluju gade sami Hrvati, ideološki neistomišljenici poput ovog mladog Splićanina zagrebačkog profesora. Zar stvarno među nama hodaju ljudi kojima je Oluja upitna? Zamislite samo da recimo laburisti pljuju po Churchillu i RAF-u zbog 200.000 ubijenih u bombardiranju Dresdena ili da republikanci u Americi uvijek iznova napadaju Trumana zbog Hirošime i Nagasakija. Ili da se prije svakog Dana pobjede u Moskvi govori o silovanjima žena od strane vojnika Crvene Armije koji su u svojim napredovanjima prema Berlinu silovali baš svaku ženu od 10 do 80 godina, a većinu su ih nakon silovanja i ubili, radi se o milijunima žena, a o svemu tome pisao je i nobelovac Solženjicin. Svi ovi gnjusni, odvratni i potpuno nepotrebni zločini nikada nisu zaslužili biti »ukras« na pobjedničkim proslavama antifašista svih zemalja i ideologija, ali će svi oni licemjeri koji nas okružuju na Oluju nabacati i ono što se nije dogodilo. Ali baš zato jer je Hrvatska mala zemlja, sa skromnim ljudima velikog srca neka bude tako, neka se grijeh ispovijedi, a narod očisti do kraja pa proanalizirajmo samu akciju i naše zločine u njoj.

Naši zločini

U samo četiri dana Oluje oslobođeno je 10.400 km2. Na hrvatskoj strani sudjelovalo je 130.000, a poginula su 174 vojnika. Na srpskoj strani je sudjelovalo 40.000 vojnika, a podaci o poginulima razlikuju se od izvora do izvora. Tako Human Rights Watch spominje 410 poginulih vojnika i 116 civila, HHO 560 poginulih vojnika i 681 civila, a srpski izvori spominju 755 vojnika i 1.205 civila. Koji god podaci bili točni radi se o izrazito malom broju žrtava s obzirom na ukupan broj uključenih vojnika i civila, količinu oružja i veličinu teritorija. Prof. dr. Ante Nazor, primjerice, u svom popisu srpskih žrtava u Domovinskom ratu, za više od 500 ljudi koje je Savo Štrbac i njegov Veritas navodio kao žrtve Hrvatske vojske, ističe, dokazalo se da su stradali pod drukčijim okolnostima. Frustrirajuće je kad čitate dokumente i gledate što rade neki ekshibicionisti koji, očito je, žrtve koriste za samoreklamu. Tu nema poštovanja prema žrtvama – dodaje dr. Nazor. Prema podacima kojima raspolaže Centar, na srpskoj strani, odnosno na okupiranim područjima, kaže ovaj priznati hrvatski povjesničar, starije stanovništvo, koje nije bilo obuhvaćeno mobilizacijom bilo je zbog nedostatka vojnih obveznika naoružano i raspoređeno po naseljima, posebice od 1993. Isti je slučaj i sa ženama. Srpska strana takve žrtve ubraja u civile, ali ih kao takve moderna historiografija ne može nazivati civilima.

Ponosni na Oluju

Najzanimljiviji su nam ovdje svakako slučajevi u Oluji u kojima su bez opravdanog borbenog razloga likvidirani civili, a prema podacima Haaškog suda i DORH-a hrvatske snage odgovorne su za smrt u manje od 50 takvih slučajeva od kojih je većina procesuirana. Žalosna, grozna i surova istina je da se u ratu takve stvari događaju, ali svi mi doista možemo biti ponosni što je naša država uspostavljena na Domovinskom ratu i vojno redarstvenoj akciji Oluja, jednom od najčistijih ratova i jednoj od najčistijih akcija u povijesti ratovanja.

HOS-ovci zlikovci?

Šoliću smetaju i HOS-ovci koji su po njemu – loši dečki, da budem pristojniji u prenošenju njegovih misli. Prvo, Hrvatske obrambene snage su bile dobrovoljačka hrvatska vojska koju je legalizirao još Tuđman u Domovinskom ratu. Bili su to hrabri ratnici spremni za obranu napadnute Hrvatske i među rijetkima koji su neprijatelju utjerivali toliko straha u kosti kao oni. Mnogi naši momci iz Armade, ali i iz drugih navijačkih skupina su bili članovi HOS-a koji su se – uz još neke gardijske brigade, poput Tigrova, branili Domovinu u najtežim bitkama. HOS je legitimna hrvatska vojna jedinica. Legalizirali su ih i Ivica Račan i Ministarstvo uprave pod njegovim mandatom. Grb i slogan su uredno zavedeni u svim tijelima te kao takvi – pravno gledajući – ne mogu biti upitni. Informatičar u svom facebook statusu spominje Bosnu i Hercegovinu aludirajući na, valjda po njemu, nezakonit ulazak hrvatske vojske u Bosnu. Profesor bi se trebao informirati. Tako bi znao da je službena BiH tražila pomoć od Hrvatske i molila za vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini. No, ne samo da Šolić to ne zna, nego se čudi da što smo mi tamo radili…

Po teoriji profesora Šolića, krivnja je obostrana za Domovinski rat, HOS-ovci su zlikovci, Vukovar je izdan, a vođenje učenika u Vukovar je priprema za rat? Joj Bože, stvarno nevjerojatno. I takvi profesori nama odgajaju djecu? Užas.

Vukovar – grad heroja

Vukovar je branilo 1.850 hrvatskih branitelja, dragovoljaca, stanovnika. Poginulo je 1.100 branitelja i još je oko 2.700 nestalih civila i branitelja. Vukovar je hrvatski grad u Republici Hrvatskoj koji je bio napadnut od srpskog agresora, JNA i četnika. Vukovar je simbol naše slobode i neovisnosti. Vukovar je svetinja. Difamirati na tako prizeman način sve ono što Vukovar predstavlja nama Hrvatima i velikom broju dobrih građana Republike Hrvatske je – prestrašno! Točnije, užasno! U Vukovaru su ubijeni civili bebe i starci, 200 bolesnika odvedeno iz bolnice i pogubljeno na Ovčari. I mi bismo trebali prepustiti prašini zaborava njihovu žrtvu? Okrenuti glavu na taj nijemi krik gotovo tri tisuće vukovarskih žrtava? To bi tek bilo – izdajnički.

Profesor Šolić predaje informatiku. Možda bi on prvi trebao više se brinuti o 2019., a manje o prošlosti koja ga, očigledno, toliko uznemiruje. Na svu sreću, hrvatski branitelji omogućili su nam slobodu i demokraciju. Da budemo svoji na svome. I da svatko može reći što želi, bez obzira koliko to nešto glupavo bilo. Vjerujem da ćemo mi ipak uvijek znati vrednovati žrtvu branitelja i sve naše gradove heroje! Vjerujem da će sve što ne valja propasti, kao što govori prorok Izaija, a narod koji bude uz Boga će opstati. Tu je i naša, hrvatska istina. Koliko budemo spremni biti uz Istinu toliko ćemo rasti. Vjerujem da Marko Šolić ima sjajne informatičke talente. Samo neka se svatko drži onoga u čemu je dobar i svi skupa ćemo postati jedna dobra i lijepa hrvatska priča.

Autor-Marin Miletić | Bitno.net

** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala** 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

tri × jedan =