Podijeli

Dejan Jović; Evo zašto je ustaštvo gore od nacizma i fašizma! Ustaše i partizani nisu isto niti će ikada biti!” Netočno , čista yugosrpska laž!

https://www.dnevno.hr/vijesti/dejan-jovic-evo-zasto-je-ustastvo-gore-od-nacizma-i-fasizma-ustase-i-partizani-nisu-isto-niti-ce-ikada-biti-1347558/

„Ustaštvo je specifično po tome što je ustalo na svoje sudržavljane, mirne susjede koji su govorili isti jezik, koji su bili kršćani, od kojih su se mnogi zajedno borili u istoj vojsci u Prvom svjetskom ratu, a koji nisu dali nikakva povoda za ono što im se dogodilo“

To je čista laž, velikosrpska laž! Manipuliranje u svrhu poticanja mržnje i predstavljanja  Srba kao žrtve, a sotoniziranje Hrvata kao zločinaca.

Jović sa Sorošem

Kaže Dejan Jović“ Srbi nisu dali nikakva povoda“ ,“ napali su” mirne susjede“ da nije žalosno da jedan profesor , politolog, doktor političkih znanosti, analitičar  i od 2013.  glavni i odgovorni urednik politološkog časopisa Politička misao, bilo bi smješno slušati te čiste velikosrpske laži!

Prve žrtve centralističkog, unitarističkog i velikosrpskog jugoslavenskog režima

Prosinačke žrtve  

Među dijelom hrvatske javnosti nezadovoljstvo novom državom iskazalo se na samom početku zajedničke države, pa 5. prosinca 1918. godine, građani izlaze na ulice Zagreba tražeći stvaranje samostalne hrvatske države, što je ugušeno u krvi. Poznate prosinačke žrtve .Na Trgu bana Jelačića  ležala su tijela 15 domoljuba. Pali su kao prve žrtve surovosti režima velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.”

Atentat u skupštini

.Znači već  u prvim danima nakon završetka rata, pale su prve žrtve , a pasti će još i u samoj skupštini u Beogradu 21. lipnja 1928.  ubijena su dva hrvatska zastupnika, jedan je smrtno ranjen, a još dvojica su teško ranjena, ali su preživjela. Na mjestu su ubijeni Đuro Basariček i Pavle Radić, Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro 8.kolovoza 1928.godine.IvanGranđa i Ivan Pernar su ranjeni, ali ostali su živi. Puniša Račić je uhićen i osuđen na 20 godina zatvora. Upravitelj zatvora omogućio mu je luksuzan život sa čak 3 kažnjenika kao osobnu poslugu. 1944 godine otišao je u Beograd gdje su ga partizani uhvatili i streljali.

Sibinjske žrtve

3.Dana 19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije. Ubijeno je njih osmero,  a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.

Jugoslavenski režim se nije tu zaustavio, već je i dalje progonio i ubijao hrvatske seljake i domoljube diljem čitave zemlje, što je stvaralo ogorčenost kod Hrvata.

U nedjelju, 17. veljače 1935., održana je u Sibinju po odobrenju vlasti proslava Papinog dana (proslave godišnjice izbora pape). Župnik Mihovil Praskić krenuo je praćen sa desetak zaprežnih kola s župljanima njegove župe i ostalim vjernicima u Oriovac posjetiti tamošnjeg župnika, svoga znanca i prijatelja. Prolazeći kroz Andrijevce, Stari Slatinik, Brodski Stupnik i Radovanje, sudionici tog pohoda pjevali su pjesme nacionalnog sadržaja te izvikivali podršku dr. Mačeku i slobodnoj Hrvatskoj. Srpski žandari maltretirali su sutradan stanovnike zbog toga, uhićivali i seljaci su se pobunili. Žandari su pucali na nenaoružane seljake i to dum, dum mecima te osmoricu ubili

Senjske žrtve

Ni to nije kraj sa popisa žrtava jugoslavenskog velikosrpskog režima,9. svibnja 1937. u Senju se u organizaciji HSS-a održao narodni zbor u spomen Matiji Gupcu i braći Radić, a okupilo se nekoliko tisuća ljudi. Političari su držali govore protiv tadašnjeg protuhrvatskog režima, a u povorci se među mnogima našao i kamion sa 33 mlada Gospićana i Gospićanke. Pjevale su se hrvatske domoljubne pjesme, a u jednom trenutku, po naredbi zapovjednika žandara, kaplar Besedić počeo je pucati, a za njim se povelo nekoliko desetaka žandara.

Mnogi su ranjeni, a sedam Gospićana poginulo je. Taj tragični događaj ostao je zabilježen u povijesti kao “Senjske žrtve”, žrtve državnog terora Kraljevine Jugoslavije. Nitko nikada nije osuđen za smrt nedužnih i nenaoružanih ljudi.

Jugoslavija (Kraljevina SHS) je stvorena 1. prosinca 1918., a već četiri dana kasnije na glavnom zagrebačkom trgu ležala su tijela pobijenih Hrvata. Srbija je dala navijestiti što će nova država Jugoslavija biti za Hrvate – klaonica i mjesto zatiranja. To je i bila cijelo vrijeme postojanja do njenog raspada u krvi 1990. godine kada je Jugoslavija i njena vojska JNA počinila genocid nad Hrvatima.

Četništvo je bilo oslonac velikosrpskog režima i kao takvo direktno podržavano od njega.

Četnici su i članovi srpske vojne organizacije sa izrazitim velikosrpskim , nacionalističkim i šovinističkim  ciljem.

Prvi četnički odred koji stoji u vezi sa suvremenim četničkim pokretom nastaje u Beogradu 1903. godine pod okriljem generala Jovana Atanackovića, tadašnjeg ministra obrane Kraljevine Srbije i jednog od glavnih aktera zavjere koja je 1903. svrgnula dinastiju Obrenović (uz ekstremno brutalno ubojstvo kralja i kraljice) i dovela Karađorđeviće na vlast u Srbiji. Vodstvo četnika poslije ulazi u tajnu revolucionarnu organizaciju ” Ujedinjenje ili smrt”- Crna ruka, osnovanu 1908. godine iz redova urotnika iz 1903. godine. Tijekom I. svjetskog rata, četnički odredi djeluju kao dio kraljevske vojske, i predstavljaju oslonac “Crne ruke” – koja dolazi u sukob s krugom prijestolonasljednika  Aleksandra i potom gubi dotadašnji utjecaj.

Godine 1921. četnički su veterani u Beogradu osnovali »Udruženje četnika za slobodu i čast Otadžbine«.  Glavni utjecaj na organizaciju imala je Demokratska stranka, ali je to osporavala Radikalna stranka. 1924..godine, osnovali su dvije nove organizacije: »Udruženje srpskih četnika za Kralja i Otadžbinu« i Udruženje srpskih četnika »Petar Mrkonjić«. U svibnju 1925. godine, ove su se dvije organizacije stopile u »Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić za Kralja i Otadžbinu«.Stvarni voda tog udruženja sve do 1928. godine, bio je Puniša Račić. ( Atentator na Stjepan Radića) Listopada 1924. u Osijeku pokrenut je“Glas srpskih četnika”, u izdanju Udruženja srpskih četnika za Osječku oblast i Baranju, prvi četnički list na području Hrvatske i Slavonije.

Na godišnjoj skupštini Mjesne organizacije ORJUNE Osijek u rujnu 1924. Nazočio je vojvoda Ilija Trifunović – Birčanin, predsjednik Narodne obrane, a od 1929. do 1932. predsjednik četničkog udruženja. Samo nekoliko dana potom, 5. listopada  1924., članovi osječke ORJUNE (civilna i vojna lica) ubili su Stjepana Veselića, vođu HANAO.

Glavni odbor udruženja srpskih četnika “Petar Mrkonjić” iz Beograda osnovao je u kolovozu 1924. godine, poseban četnički odbor za Osječku oblast i Baranju te je 8. rujna održana oblasna konferencija na kojoj je donijeta rezolucija sa sloganom “Na okup za Kralja i Otadžbinu”.

Dakle, četničke organizacije organizirane su i postojale su duboko u hrvatskom etničkom prostoru, davno prije pojave ustaša.

Ustaški pokret nastao je kao reakcija na ubojstvo Stjepana Radića i drugih hrvatskih zastupnika. u Beogradskoj skupštini, te na nastavljen teror  i progone Hrvata pod velikosrpskom diktaturom kralja Aleksandra.

Ustaški pokret osnovan je 7.siječnja 1929.godine pod nazivom  Hrvatska revolucionarna organizacija, a  bio je hrvatski separatistički i nacionalistički, totalitaristički pokret koji se borio protiv velikosrpskog centralizma i hegemonije u Jugoslaviji. Cilj pokreta je bio uspostaviti neovisnu Hrvatsku svim sredstvima, uključujući i primjenom terora i nasilja.

A evo što kaže Dejan Jović; „“Nemojmo se zavaravati da je ustaštvo tek tako „sletjelo“ (poput padobrana) u naš prostor, niti da je bilo samo nametnuto izvana. Ne, ono je imalo svoje korijene u nacionalističkim ideologijama koje su se razvijale i kod nas, a ne samo drugdje u Srednjoj Evropi. Te iste ideologije nisu ni do danas, nažalost, nestale – niti će ikada nestati, bez obzira na historijske poraze koje su u prošlosti doživjele. Ideologije ne umiru, one se samo ponekad uspavaju i pretvaraju se da su „mrtve“, a time i samo stvar prošlosti, ali lako ožive kad se stvore uslovi za to. Zato je važno da stalno, iz godine u godinu, analiziramo gdje se nalazimo u odnosu prema takvim opasnostima, a komemoracije su dobra prilika za to.“

Dobra prilika za laž i manipulaciju; iz njegovih riječi proizlazi da je ustaštvo duboko ukorijenjeno u hrvatskom narodu! I takve zlonamjerne gluposti pronosi doktor političkih znanosti!

O četnicima i četničkom pokretu i velikosrpskoj ideologiji kao izvor svih ratova i zala na jugoistoku Europe, naravno ni spomena!

Doktor političkih znanosti dalje kaže,“ Teza otprilike glasi ovako: ustaška odmazda nad Srbima i Jugoslavenima bila je opravdana zato što su oni činili nasilje nad Hrvatima u Kraljevini Jugoslaviji, u kojoj se provodio pokušaj uništenja hrvatskog identiteta. Unitaristički karakter međuratne Jugoslavije bio je, po toj tezi, motiv, povod i razlog za nasilje u NDH. Srbi i Jugoslaveni su, dakle, dobili što su tražili – a NDH je bila samo reakcija na unitarizam.

Ta je teza, također, lažna. Prije svega, Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija nije negirala hrvatski identitet – ili barem, da budem potpuno precizan, nije ga negirala ili pokušala ograničiti više od srpskog identiteta ili više od slovenskog. Štoviše, već je po njenom samom imenu jasno da je ona uvažavala taj identitet (i bila prva država koja se nazivala i hrvatskim imenom u modernoj povijesti), a od 1939. da ga je i institucionalizirala u okviru Banovine Hrvatske. Jugoslavija – ni prva ni druga – nije provodila nikakav genocid nad Hrvatima, tako da je teza o NDH kao o „izrazu želje hrvatskog naroda za slobodom“ od neke strane okupacije – lažna“

Upravo je sve što je Dejan Jović rekao laž, manipulacija i zamjena teza.

Točno je da su prva i druga Jugoslavija bile pod dominacijom Srba. Srbi su bili velika većina u vojsci, žandarmeriji, policiji, državnom aparatu i državnoj upravi.

Već navedeni zločini prema hrvatskom stanovništvu dokazuju srpsku dominaciju i teror nad Hrvatima.

Kakav je bio rad,djelovanje i sastav te kraljeve vojske najbolje se vidi iz policijskih izviješća,  Koliko nas zna da je četničko udruženje postojalo u Zagrebu 1927 godine???Dakle, tvrdnja da su četnici odgovor na ustaške represalije je lažna!!! I ne rade trenutno Hrvati reviziju povijesti kako neki “ugroženi” kukaju ,nego su je Srbi, jugoslaveni i komunisti već lažirali, ali povijest je postojala i ne može se mijenjati, može se samo lagati.

http://www.hrhb.info/showthread.php?t=5712

Ponašanje četnika u Hrvatskoj za vrijeme Kraljevine SHS,kasnije Kraljevine Jugoslavije izazivalo sve veće nezadovoljstvo ,otpor i uznemirenost . 

Posve su neutemeljene izjave pojedinih lidera hrvatskih Srba da su ustaše proganjale Srbe samo zato što su Srbi i različiti,  da su ustaše proganjale i Hrvate koji su imali viziju nekakve drugačije Hrvatske, a tu viziju drugačije Hrvatske upravo su u Kraljevini SHS ometali Srbi i četnici, Hrvati su htjeli 1918.godine  republiku i federativni ustroj Jugoslavije, a beogradski slugani su htjeli Veliku Srbiju.

Dejan Jović, doktor političkih nauka“ zaboravlja“da postoje dokumenti koji ga demantiraju. U memorandumu “” Homogena Srbija” kojega je napisao  Stevan Moljević (predratni odvjetnik u Banjoj Luci )  30. lipnja 1941. godine, ubrzo nakon poraza Jugoslavije u travanjskom ratu zahtjeva se obnova Jugoslavije uz čvrstu hegemoniju Srba nad drugim narodima u Jugoslaviji, a potom i nad širim područjem Balkana; u koju svrhu treba osigurati šire područje koje pretežno ili isključivo naseljavaju Srbi – prisilno iseljavanje nesrpskog stanovništva – te osobito osigurati izlaz tog područja na more.

Ciljevi kakve je S. Moljević deklarirao u “Homogenoj Srbiji” ponavljaju se u deklaraciji četnika iz Crne Gore 2. prosinca 1942. godine: govori se o Jugoslaviji pod monarhijom Karađorđevića, čije će se granice po okončanju rata po mogućnosti i proširiti, a područja na kojima žive Srbi, Slovenci i Hrvati trebaju biti razgraničena – što znači da će Hrvati biti protjerani iz područja koja pripadnu Srbima (Slovenci su i prije rata naseljavali isključivo Sloveniju, a Crnogorce i Makedonce smatraju četnici – Srbima); također se traži  da katolici (Hrvati i Slovenci) moraju prekinuti bilo kakvu vezu s Vatikanom. Nadalje se izrijekom navodi da u Jugoslaviji neće biti nikakvog mjesta za bilo kakve nacionalne manjine – čime se jasno govori da etničke Albance, Mađare, Nijemce, Rome, Židove i sve druge manjinske grupe treba prognati. Islam kao vjera se ne spominje.

Radi ostvarenja tih  ciljeva, glavni zapovjednik Draža Mihailović, u prosincu 1941.godine daje upute četničkim zapovjednicima, gdje naznačuje: “Ciljevi naših odreda jesu …

  1. Borba za slobodu cjelokupnog našeg naroda pod žezlom Njegovog Veličanstva Kralja Petra II.
  2. Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije — Crne Gore — Bosne i Hercegovine — Srijema — Banata i Bačke. Borba za uključenje u naš državni život i svih još neoslobođenih, slovenskih teritorija pod Talijanima i Njemcima (Trst — Gorica — Istra i Koruška) kao i Bugarske, sjeverne Albanije sa Skadrom.
  3. Čišćenje državnog  teritorija od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata.
  4. Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenije čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa.
  5. Kazniti sve Ustaše i Muslimane koji su u tragičnim danima nemilosrdno uništavali naš narod.
  6. Kazniti sve one koji su krivi za travanjsku  katastrofu.
  7. U krajevima očišćenim od narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata izvršiti naseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne nacionalno ispravne i poštene obitelji )

Tijekom 2.svjetskog rata četnici su počinili brojne zločine nad hrvatskim stanovništvom.

S talijanskom okupacijom Dalmacije, Like i jugozapadne Bosne, od travnja 1941., postoje veze i suradnja između talijanskih okupacijskih zapovjednika i velikosrpskih političara te četničkih vođa. Ta suradnja posebno je došla do izražaja nakon izbijanja „ustanka” na tromeđi Dalmacije, Like i Bosne i talijanskog zaposjedanja Druge (u rujnu) i Treće zone u NDH (u listopadu 1941.). Tada dolazi do još masovnijeg osnivanja i djelovanja četničkih postrojba koje Talijani pomažupolitički, organizacijski i materijalno, kako bi ih suprotstavili partizanskom pokretu, ali i kao protutežu NDH. Talijanske okupacijske snage omogućile su četnicima međusobno povezivanje na području svojih zona u NDH s četnicima u Srbiji i Crnoj Gori i tako omogućile Ustanak 1941.Dokumenti pokazuju da su osim komunista u ustanku krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. masovno sudjelovali i četnici. Tijekom rata i poraća u inozemstvu, četnici su slavili taj dan kao svoj dan ustanka – 27. srpnja 1941 njihovo stavljanje pod zapovjedništvo Draže Mihailovića.

http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/11156-ako-se-ne-suprotstavimo-rehabilitaciji-etnici-e-opet-krenuti-na-hrvatsku.html

Četnički zločini- masovni pokolji

Osnovni uzrok četničkog terora i masovnih zločina treba tražiti u stvaranju etnički čiste države, Velike Srbije, na račun drugih naroda i narodnosti.

Navodni Dan Ustanka 27. srpanj Dokumenti pokazuju da su osim komunista u ustanku krajem srpnja i početkom kolovoza 1941. masovno sudjelovali i četnici. Tijekom rata i poraća u inozemstvu, četnici su slavili taj dan kao svoj dan ustanka.

A u Hrvatskoj se slavi kao Dan ustanka protiv fašizma. Što se točno dogodilo na taj Dan?

  •  Pobuna u Srbu, Donjem Lapcu, Drvaru i Bos. Grahovu od 27. srpnja 1941. bila je organizirana od pripadnika četnika Draže Mihailovića, u čijim su redovima u to vrijeme bili i vodeći srpski komunisti iz tog područja, a u svrhu stvaranja velike Srbije prema projektu „Homogene Srbije” četničkog ideologa Stevana Moljevića (odvjetnika iz Banja Luke) od 30. lipnja 1941.
  •  U toj pobuni niti jedna jedinica nije bila pod zapovjedništvom komunista, a u pobuni nije sudjelovao nitko osim Srba pod četničkim vodstvom ili su djelovali kao naoružane bande hajdučkog tipa. Organiziranog komunističkog vodstva nije bilo.
  • Prvi sukob, zapravo četničko čišćenje vlastitih redova od komunista, dogodio se u mjestu Počitelj kod Gospića 18. i 19. studenog 1941., dakle gotovo 2 mjeseca poslije 27. srpnja. 1941. godne.

Na području sjeverne i srednje Dalmacije četnici Mane Rokvića i vojvode Momčila Đujića ubili oko 250 Hrvata, a početkom 1943. ubili više od 100 Hrvata u Vrličkoj krajini – sve civile. U Otavicama četnici su Iliju Meštrovića (86), strica kipara Ivana Meštrovića, živa bacili u zapaljenu kuću. Okrutne zločine počinili su u Dugopolju, Gatima, Raščanima, Župi Biokovskoj, Biteliću itd. U istočnoj Bosni u Čajniču, Foči i Pljevljima ubili su oko 1200 Muslimana i do 8.000 žena, staraca i djece. Tada su potpuno očistili te prostore, opljačkali i zapalili ih. U Višegradu, u listopadu 1943., pod zapovjedništvom Draže Mihailovića pobili su od 2.500 do 3000 Muslimana, a s tog područja pred četnicima je tada izbjeglo 100.000 ljudi.u Vrličkoj krajini – sve civile. U Otavicama četnici su Iliju Meštrovića (86), strica kipara Ivana Meštrovića, živa bacili u zapaljenu kuću. Okrutne zločine počinili su u Dugopolju, Gatima, Raščanima.

Dalje nastavlja u svojem huškačkom govoru Dejan Jović;  Da bi se rat dogodio, potrebno je da se steknu pretpostavke za njega – a one, srećom, ne ovise samo o nama ovdje, nego o čvrstoći međunarodnog poretka. I 1941. i 1991. bile su moguće zato što se raspao međunarodni poredak, pa je nastupilo doba kaosa i anarhije u kojem su naši domaći nasilnici preuzeli vlast i proveli – uz ono što su od njih tražili strani gospodari, i ono što su sami htjeli i za što su se spremali. Oni su – kako i sami kažu – uvijek spremni, ali da li će iz faze „spremnosti“ ući u fazu genocida, to zavisi, srećom, ne samo od njih – nego i od nas“

Znači po doktoru političkih nauka „Nasilnici su preuzeli  vlast i proveli – uz ono što su od njih tražili strani gospodari, i ono što su sami htjeli i za što su se spremali“ Kojeg li glupog objašnjanja za raspad Jugoslavije, a ni ne čudi s obzirom da je gospodin doktor negirao i valjanost referenduma o samostalnosti RH, koji se održao 19, svibnja 1991. godine sa 94,17% ZA samostalnost.

Evo i on o genocidu nad Srbima! Ah jadni Srbi toliki je genocid počinjen nad njima da ih je nakon rata bilo gotovo milijun više nego prije rata.

stanovništvo nakon 2.svj rata

Samo u ovim slučajevima riječ je o genocidu!

„Ali, ne treba se ni zavaravati o tome što bi neki od njih učinili i danas, kad bi to samo mogli. Ovi koji opravdavaju zločine na Baniji posebno.

Na nama je, međutim, da ne ignoriramo postojanje revizionizma i da ga ne shvaćamo olako. On je ne samo uvreda žrtvama koje ovdje komemoriramo, nego je i prijetnja sadašnjim i budućim generacijama“

Evo poante gospodina doktora političkih nauka u tipično srpskom stilu, ugroze za srpski narod, jer ustaše bi opet ubijale samo da mogu i revizionizmu, naravno komunistička „ istina „ se mora zacementirati, da se ne istražuju partizansko-komunistički zločini, jer njihova žal za bivšom Jugoslavijom je nepreboljena!

Autor / Lili Benčik

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 


Podijeli

1 KOMENTAR

  1. Veliki dokazi o srbima stonam govori da uvjek trebamo biti spremni kastosmo bili 95 idrzati na nisanu akons napadnu dasmo spremni odma djelovati ne kao devedest prve kadsmo oruzje morali kupiti pa onda dijlovati dotle ono trecine zemlje osvojise i hrvacko stanovistvo pobise i protjerase pestottisuca hrvata istvorise ciste dijelove cetnicke usrcu hrvacke.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

19 + 12 =