Podijeli

Hrvatski je narod uz mnogobrojne žrtve došao do slobode i svoje države!

Ali hrvatske političke” elite” ne cijene  tu ogromnu žrtvu koju su generacije Hrvata dale za slobodu i hrvatsku državotvornost, već ponižavaju i poništavaju sve koji su dali živote za hrvatsku slobodu i hrvatsku državu,

Prikazati ću na dva primjera koliko su bešćutne i nerazumne odluke političkih “elita “koje vladaju u Hrvatskoj, a to je primjer dvojezičnosti u Istri i primjer ćirilice u Vukovaru.

Dvojezičnost u Istri ili talijanizacija Istarske županije u suverenoj Hrvatskoj

U većini općina i gradova u Istri i na nivou Županije od osamostaljenja RH na vlasti je stranka Istarski demokratski Sabor-IDS .

IDS je autonomaška i antihrvatska stranka, koja negira autohtone istarske Hrvate, njihov nacionalni identitet i od svog registriranja potencira regionalnost i istrijanstvo kao nacionalnost, pretvarajući istarske Hrvate u Istrijane. Međutim to im ne uspijeva kako su oni zamišljali, upravo zbog postojanja i borbe istarskih Hrvata za svoj identitet.

Ta njihova politika lako se dokaže sa popisom stanovništva;

Prema popisu iz 1991. u Istri  je bilo 234.145 stanovnika od kojih 135.170 ili 57,7% Hrvata, 15.627 ili 6,7% Talijana i 3671 ili 1,6% Slovenaca. Pripadnika ostalih naroda te narodnosno neopredijeljenih bilo je 79.677, a u toj skupini najbrojniji su bili “regionalno izjašnjeni (tzv. Istrijani) 37.654 stanovnika ili 16,1% ukupnog pučanstva Istre.

popis istra 1991-2001

popis 2011 istra

Tako IDS Hrvatima koji ima po zadnjem popisu 68,33% oduzima pravo na svoj identitet, već im natura neki istarski identitet onih koji su se izjasnili kao Istrijani,  a kojih po istom popisu ima 12,11%.

Dakle IDS, stranka na vlasti koja negira hrvatski identitet Istre, uvela je dvojezičnost, mada Talijana ima 6,03 % , što je talijanskoj nacionalnoj manjini u Istri omogućeno Osimskim sporazumima, kada  su  definirana  sva prava Talijanske nacionalne manjine u Istri i Hrvatskoj. Ta su im prava i potvrđena Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama koji je donio Hrvatski Sabor  29,srpnja 2011.godine.

Članak 12.

(1) Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se na području jedinice lokalne samouprave kada pripadnici pojedine nacionalne manjine čine najmanje trećinu stanovnika takve jedinice.

(2) Ravnopravna službena uporaba jezika i pisma kojim se služe pripadnici nacionalne manjine ostvaruje se i kada je to predviđeno međunarodnim ugovorima koji, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i kada je to propisano statutom jedinice lokalne samouprave ili statutom jedinice područne (regionalne) samouprave u skladu s odredbama posebnog zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Ali IDS to pravo zlorabi, pa se pod krinkom suživota, dobrosusjedskih odnosa, tolerantnosti, multikulturalnosti  i ostalih ispraznih fraza provodi  sustavno i dobro organizirano talijaniziranje  svega što talijansko nije.

Politički veoma lukavo, prikriveno i pod novoizmišljenim humanističkim parolama. Iskreno, svaka im čast, uspijeva im i talijanizacija se uspješno provodi. Imena ulica, trgova, gradova, toponima itd. su potalijančena, talijanske zastave se svakodnevno vijore na mjestima na kojima im uopće nije mjesto, Pula  više nema hrvatsko kino (Zagreb) već talijansko- Valli, po glumici Alidi Valli koja je samo rođena u Puli, a bila je bliska sa Mussolinijem ,( tek toliko o antifašizmu IDS-a),  uvedena je zabrana zapošljavanja ako se ne zna strani (talijanski) jezik, političke funkcije se dodjeljuju po nacionalnoj osnovi (talijanski dogradonačelnici, vijećnici…), fašisti otvoreno šeću istarskim gradovima zajedno sa predstavnicima talijanske zajednice i gradskih vlasti ( dolazak Ginafranca Finija u Pulu na poziv Furia Radina 2010 godine), zabrana govorenja materinjim hrvatskim jezikom u talijanskim školama (npr. u osnovnoj talijanskoj školi u Puli gdje nastavnici galame na djecu «Non parlate Croato!!!»), itd. itd. –primjera je bezbroj, samo nema nasilja i sve je po zakonu, vrlo lukavo, a istovremeno se u svakoj prigodi favorizira talijanski jezik. Evo primjera;

Furio Radin, profesionalni pripadnik talijanske nacionalne manjine, podpredsjednik Sabora RH, predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Saboru RH. na sjednici Istarske Županije;

  • Dana 13.lipnja 2016.održana je sjednica Skupštine Istarske županije.
    Nakon izlaganja Furia Radina na talijanskom jeziku, član Ivica Butorac (HDZ) zatražio je službeni prijevod njegova izlaganja, jer u Istri vlada dvojezičnost!
    Na taj zahtjev za prijevod Predsjednik Skupštine neprimjereno je reagirao ,kao da u Istri svi razumiju talijanski jezik.  Ne razumiju svi i u tome i jest prijepor i zloraba prava! Hrvatski jezik je službeni jezik u RH , zar ne bi svi njeni građani trebali znati službeni jezik države u kojoj žive bez obzira što su predstavnici manjine?
  • Furio Radin nije htio podržati Damira Kajina za župana IŽ zbog nepoznavanja talijanskog jezika. Očito kada nekome daš jedno pravo, on to pravo uzurpira i pretvori u drugu krajnost, oduzimajući mu njegovo pravo. Zbog čega bi Damir Kajin u svojoj domovini trebao poznavati talijanski jezik, a službeni jezik po Ustavu RH je hrvatski?

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/damir-kajin-prijavljen-talijanskoj-vladi–

Prava neke etničke zajednice, naroda ili manjine ne mogu se ostvarivati nijekanjem ili gaženjem prava druge etničke zajednice, naroda ili manjine.

Suživot i mir ostvaruju se samo uzajamnim uvažavanjem i poštivanje!

Međutim ostaje gorak okus nepravde, nakon svega što je hrvatski narod u Istri doživio IDS-a u suverenoj Hrvatskoj i od talijanskih vlasti  u tijeku talijanske  vladavine  Istrom između dva svjetska rata;

Istra je sa Primorjem i otocima Cres, Lošinj, gradom Zadrom i Palagružom pripala Italiji Rapallskim ugovorom od 12. studenog 1920. godine,  koji su potpisali predstavnici Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, a na osnovu tajnog Londonskog ugovora iz 1915.godine kojim su ti krajevi obećani Italiji,  ako uđe u rat na strani sila Antante.

Talijanske vlasti su i prije formalnog potpisa ugovora,  počele sa talijanizacijom, koja je uključivala promjenu imena i prezimena, promjenu toponima, naziva ulica, gradova i sela, zatvaranjem hrvatskih škola i kulturnih društava, zabranom i zatvaranjem i izdavanjem  tiskovina na hrvatskom jeziku.

Talijanski odredi( Squadre di combatimento) upali  su u Istru odmah po završetku rata (1918-1920) i započeli nasilje nad hrvatskim pukom, prisilnu talijanizaciju i stalno maltretiranje, jer su „Slavi“ za njih bili niža vrsta „schiavi-robovi“

13.srpnja 1920 godine zapaljen je hrvatski Narodni dom  u Puli, koji je do temelja izgorio ,a u njemu i 7 000 knjiga u knjižnici koja je bila u domu. Zapaljeni su i izgorjeli Narodni dom u Trstu ,te hrvatska Tiskara u Pazinu. U ožujku 1923 godine Perfekt Julijske Venecije pod koju je pripadala Istra zabranjuje upotrebu hrvatskog jezika u javnoj upravi, a 1925 godine kraljevim dekretom i na sudovima.

Konačni udarac hrvatskom jeziku zadan je Školskom reformom ministra Giovannija Gentilea od 1.listopada 1923 godine, kojoj se potpuno zabranjuje upotreba hrvatskog jezika u školama. Zabranjena je i međusobna komunikacija na narječju hrvatskog jezika, istarskoj čakavici kojom su djeca međusobno razgovarala. Djeca kao djeca međusobno su pričali „ po našu-domaću“, na što bi im maestra (učiteljica) govorila „parlate italiano“ i sa šibom ih tukla po dlanovima ( po svjedočenju moje mame koja sada ima 89 godina), mnogi su morali klečati na krupnoj soli, a ponavljače toga „teškog „ kaznenog djela često odvodili i karabinjerima na ispitivanje.

Tu i takvu politiku najavio je i sam Benito Mussolini prigodom posjeta Puli 20.rujna 1920 .godine. Tada je održao govor u pulskom kazalištu i rekao „Pred rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku mrkve, nego politiku batine .Granice Italije moraju biti Brenner, Snježnik i dinarske Alpe : vjerujem da se može žrtvovati 500 000 slavenskih barbara za 50 000 Talijana“  Kada je izlazio iz kazališta netko je iz gomile u gužvi Mussoliniju opalio dva šamara i taj je događaj postao mit.

Od 169 hrvatskih osnovnih škola, dvije gimnazije, dva ženska učiteljištva, 343 hrvatska učitelja, sličan broj svećenika Hrvata, tri hrvatske tiskare i tri dnevna lista, dva tjednika na hrvatskom jeziku, više stotina prosvjetnih, športskih i omladinskih društava gospodarskih zadruga i štedionica, niz narodnih domova po selima i gradićima, znatan broj općinskih uprava u rukama Hrvata – nije ostalo ništa… imali smo sve što jedan narod samoniklo kulturan, ponosan, svjestan svoje narodnosti i narodne časti može imati… sve su nam otjerali, sve pozatvarali, sve uništili i spalili, sve povelje, sve kulturne spomenike, čak i hrvatske natpise na nadgrobnim pločama, sve, sve, sve, pa i časna imena otaca i djedova naših, sve su nam odnarodili, zatrli, iskrivili, upropastili.”Ernest Radetić

Mi smo i dalje za njih „Slavi -schiavi „ ili Cigani „ Quardate che Sloveno e sinonimo da Sempre di Zingano .Non vi scandalizzate Sloveni“ Slaven je sinonim za Cigana.

Kojeg li cinizma ! Mi smo za njih „zingani -schiavi „,a oni su nas htjeli samo naučiti kulturi ! Pa su valjda u cilju da nas nauče kulturi spalili Narodni dom u Puli sa bibliotekom od oko 7 000 knjiga. Ne znam za takve metode kulturnog uzdizanje jednog naroda, da mu se kultura donosi paljenjem knjiga, zatvaranjem škola ,zabranom korištenja materinjeg jezika, progonom intelektualaca, zatvaranjem tiskara i zabranom tiskanja novina i drugih tiskovina .

Talijanska nacionalna manjina ima u Istri i Hrvatskoj sva prava, čak i veća od hrvatskog stanovništva. Imaju škole na talijanskom jeziku, tisak, radio i TV emisije ,dvojezičnost, svoja kulturno -umjetnička društva, pa čak i mise na talijanskom jeziku u lokalnim crkvama!

Sve su to oduzeli hrvatskom i slovenskom stanovništvu u vrijeme kada su bili na vlasti u Istri, otocima i gradu Zadru između dva rata od 1918-1943. godine.

Neka pripadnici talijanske manjine imaju dokumente na talijanskom jeziku, ali zbog čega i oni koji su se izjasnili Hrvatima, dobivaju dvojezične dokumente? Neka  imaju sve ono što su Hrvatima i Slovencima zabranjivali, ali dvojezičnost, zašto dvojezičnost? Dvojezičnost je čista osveta  iz mržnje koju je antihrvatski IDS  uveo da oslabi suverenitet RH u Istri i da pokaže tko stvarno vlada Istrom? Dvojezičnost je pokazatelj da  Istrom ne vladaju Hrvati, iako su većinski narod!

E to je ono što je ponižavajuće, izaziva osjećaj gorčine i nepravde, koju nam nameću političke elite na vlasti u Hrvatskoj, a sve u ime nekog civilizacijslog dostignuća!

Vukovar kao simbol  najbrutalnije agresije Srba i JNA, ali i simbol herojskog otpora hrvatskog naroda

“Tko je želio vidjeti kako izgleda pakao, trebao je biti tada u Vukovaru”

Vukovar – simbol žrtve i stradanja, simbol ljubavi prema Domovini. Grad razoren, toliko uništavan, proliven krvlju nedužnih, opran suzama protjeranih, suzama onih koji su izgubili sve, ali ne i ljubav prema tom gradu i prema Domovini.

Bitka za Vukovar najkrvavija je bitka Domovinskog rata i umjesto da Grad dobije status od posebnog značaja za oslobođenje i osamostaljenje RH, političke elite poigravaju se i manipuliraju sa žiteljima tog grada heroja!

Hrvatski sabor donio je 29. listopada 1999. Odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada – simbola hrvatske slobode. 

Nevjerojatno je brutalno, bezosjećajno i nekorektno nametati ćirilicu gradu kojemu su Srbi sa znamenom te ćirilice počinili grozna zlodjela i pokolje stanovnika. Pogotovo ne dok još ima nestalih i  nekažnjenih za ta zlodjela.

Bila je to 87-dnevna opsada grada. brojno angažiranih vojnika koji su napadali sam grad bilo oko 30.000, čemu treba pribrojati 1.600 tenkova i oklopnih transportera, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima. Ukupan broj neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu pred pad grada procjenjuje se na oko 80.000. Za zauzimanje Vukovara JNA je angažirala ukupno 11 brigada operativne vojske, od čega devet oklopno – mehaniziranih, uz postrojbe Teritorijalne obrane Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba, te paravojnih dragovoljačkih postrojbi kao što su Arkanovci i Šešeljevci.

Sudbina zarobljenih u Vukovaru, i civila i vojnika, bila je nadasve strašna. Mnoge su masakrirali srpski četnici i paravojska, novinari koji su posjetili grad odmah nakon pada su prisustvovali ulicama pretrpanim truplima civila. Novinari BBC-a su snimili srpsku miliciju i četnike kako pjevaju:

“Slobodane, Slobodane, šalji nam salate, biće mesa, biće mesa, klaćemo Hrvate!”

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih vojnika HV-a procjenjuje se na oko 2.500, od čega je oko 900 poginulo tijekom samih borbi u Vukovaru, oko njih 600 ubijeno je nakon pada grada, a ostalih 1.000 je stradalo u borbama na širem području Vukovara. Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina velikosrpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro). Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih vojnika JNA na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova i oklopnih vozila, oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera

Branitelji sjevernog džepa u Borovu Naselju se nisu mogli probiti iz obruča i izvući iz grada te ih je većina bila ubijena. Ista je sudbina dočekala i mnoge branitelje samog Vukovara, iako su neki, uključujući i zapovjednike uspješno probili obruč i izvukli se na područja pod kontrolom hrvatskih vlasti. Od preživjelih ne Srba većina ih je protjerana na slobodan teritorij, ali je oko 800 ljudi sposobnih za borbu (podjednako civila i zarobljenih vojnika) kao i drugih civila zatočena u srpskim zatvorima. Većina iz Vukovara je završila u logoru  u Srijemskoj Mitrovici. Iako su postupno gotovo svi zamijenjeni u razmjenama zarobljenika, neki su ubijeni tijekom brutalnog mučenja po logorima. Hrvate iz Vukovarske bolnice (oko 260 ljudi plus medicinsko osoblje) je odvela JNA i srpska paravojska na obližnje polje u Ovčari i tamo ih pogubila.

Grad je u potpunosti razoren, po 11 000 granata padalo je dnevno na Vukovar, počinjeni su stravični zločini i masovna silovanja!

Na području Vukovarsko-srijemske županije, prema podacima Uprave za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja aktualno je traženje za 402 nestale i nasilno odvedene osobe te 78 zahtjeva za traženjem posmrtnih ostataka poginulih osoba. Samo sa područja Grada Vukovara traga se za 292 nestale osobe.Pročitajte više na: https://lokalni.vecernji.hr/zupanije/samo-u-vukovaru-na-popisu-nestalih-nalaze-se-292-osobe-10673 – lokalni.vecernji.hr

I nakon svega ovoga dok rane nisu zacijelile, dok se ne nađu nestali, dok žrtve ne dobiju kakvu takvu satisfakciju tražiti dvojezičnost i čirilicu?
Stvarno to mogu samo neljudi, bezosjećajni i beskrupuilozni birokrate, kojih nije briga za patnje i žrtvu  branitelja i građana Vukovara.
I još se na to javlja Furio Radin, profesionalni manjinac, koji nije htio učiti hrvatski jezik. Tek u gimnaziji je morao naučiti,  zbog daljnjeg školovanja!

“Bio je rat i iz raznih razloga neki ne žele da taj rat potpuno završi.”, tvrdi Radin

Bio je rat, a tko je u tom ratu bio agresor, tko još krije mjesta masovnih grobnica, tko i dalje tvrdi da je to bio građanski rat?

Ustavni sud inzistira na provedbi dvojezičnosti i uvođenju ćirilice, a zašto ne inzistira da se ukine  neustavni nastavni program povijesti u srpskim razredima , po kojem srpski učenici uče da je Domovinski rat bio građanski rat?

Vojislav Stanimirović izjavio za večernje novosti 13. lipnja 2013.godine.

“Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način, drukčiji nego u hrvatskim školama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat!”

Kao što je poznato, nakon mirne reintegracije Istočne Slavonije 1998. godine, djeca pripadnici srpske nacionalne manjine imaju svoje posebne škole, u kojima se cjelokupna nastava odvija prema ” A- modelu” na srpskom jeziku i pismu.

Po Erdutskom sporazumu bio je petogodišnji moratorij na nastavu hrvatske povijesti u odvojenim školama za djecu pripadnike srpske nacionalne manjine 1998-2003. Međutim takva se praksa nastavila do danas iako je Ustavni sud ustanovio da je moratorij istekao.

Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku članak 27.1.točka 1, da su  svi profesori povijesti dužni prenijeti činjenice o Domovinskome ratu svim učenicima u Republici Hrvatskoj u jednakoj mjeri.: U-VIIR-4640/2014, Zagreb, 12. kolovoza 2014.godine.

Stoga je gradonačelnik Ivan Penava ukazao na jedan veliki problem, koji se vuče od završetka mirne reintegracije, odnosno od prestanka važenja moratorija na hrvatsku povijest u školama Istočne Slavonije, koji nije riješen, jer se nijednoj Vladi ne da rješavati. Međutim guranje problema pod tepih, on se sam neće riješiti, a uvijek je izvorište novih netrpeljivosti i sukoba.

Nije to samo pogrešna politika SDSS-a i Srpskog narodnog vijeća, već su tu zakazale i institucije hrvatske države.To je totalna nebriga hrvatskih državnih institucija!

Djeca srpske nacionalne manjine u Istočnoj Slavoniji, ne samo da ne uče o Domovinskom ratu, nego ih u školi i kod kuće odgajaju u srpskom etničkom duhu, što kao manjina imaju pravo, ali bez saznanja  bilo kakve građanske svijesti o pripadanju Republici Hrvatskoj. Stoga ne čudi izjava gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, da djeca ostanu sjediti kod intoniranja hrvatske himne.

https://narod.hr/hrvatska/video-ivan-penava-vukovar-je-epicentar-kontinuirane-velikosrpske-puzajuce-agresije

To samo dokazuje da srpska nacionalna manjina nikako ne prihvaća Republiku Hrvatsku  kao svoju državu, a sebe ne vide kao hrvatske državljane.

To je čista protuustavna odluka SDSS-a i SNV-a, jer je Domovinski rat ustavna kategorija. U izvorišnim osnovama Ustava RH piše;

u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.

Milorad Pupovac koji  je gradonačelnika  Vukovara direktno prozvao kao glavnog krivca za ovakvo stanje je zastupnik u hrvatskom Saboru, i kao takav od raspada Jugoslavije ne miri se  sa Hrvatskom kao državom većinskog hrvatskog naroda, već neprestano podriva same temelje Hrvatske, optužujući nas za ustašizaciju, etničko čišćenje Srba, ugrožavanje prava manjina, želju da Srbi nestanu iz Hrvatske, jer napad je najbolja obrana, a uz to još i  prijetnje  međunarodnom zajednicom.

Ali ne računa Milorad Pupovac da i mi ” konja za trku imademo”, pa ćemo odgovoriti veoma argumentirano sa pitanjima o sudjelovanju Srba u balvan pobuni, u okupaciji jedne trećine hrvatskog teritorija od strane Srbije i srbizirane JNA, o tenkovima koji su okićeni cvijećem iz Beograda išli napadati Vukovar, o koncentracionim logorima u Srbiji, nakon pada Vukovara, o pokoljima u Škabrnji, Voćinu, Ćelijama…, o granatiranju hrvatskih gradova i sela, paljenju i rušenju crkava, odnošenju u Beograd kulturnog i umjetničkog blaga hrvatskog naroda, o tzv Republici  srpskoj  krajini i tako dalje, i tako dalje.

Da, znam da će Milorad Pupovac i na sve navedeno početi opetovano spominjati drugi Svjetski rat, geometrijskom progresijom će biti umnožene srpske žrtve i opet će “Srbi izigravati žrtvu” na račun Hrvata.. Nikada Milorad Pupovac nije spomenuo hrvatske žrtve, patnje hrvatskog naroda koje su Srbi izazvali, jer u poznatoj srpskoj lažljivosti oni nikada za ništa nisu krivi, krivac je uvijek  netko drugi.

Pri tom Milorad Pupovac ” zaboravlja “da je Vojislav Stanimirović primio odlikovanje ” za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine od samog Radovana Karadžića.

Vjesnik, 24. studenoga 1999., str. 7.); (https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tko-stiti-vojislava-i-ljeposavu-stanimirovic-1022 – blog.vecernji.hr).

„Vojislav Stanimirović ostavio zapisanu jezivu (o)poruku za povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju:

»Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad ljepotan«

(Vojislav Stanimirović: »Vojska Krajine«, br. 7.-8., 1993., str. 43.).

U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (tzv. Republike srpske krajine), također okupatorski gradonačelnik (Vukovara) te ravnatelj bolnice na okupiranome području (»Sveti Sava« u Vukovaru!), kasnije postao zastupnik u državnome parlamentu?“, napisao je Zvonimir Despot

https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/tko-stiti-vojislava-i-ljeposavu-stanimirovic-1022 – blog.vecernji.hr).

To su hrvatski apsurdi koje bi Ustavni sud trebao rješavati, a ne ponovno viktimizirati žrtve i otvarati nezaliječene rane.

Ali izgleda da su u toj trodiobi vlasti u Hrvatskoj sve  karike popucale i rade protiv svog vlastitog naroda! Doista se opet iznova pitam jesu li hrvatske žrtve pale za lagodan život i privilegije političke i pravosudne oligarhije ili za  pravednu hrvatsku državu po mjeri hrvatskog naroda?

Satirički prilog Damir Kalafatić

http://ohrana-ante-rokov-jadrijevic.blogspot.com/2011/08/radin-pupavceva-sofisticirana-balvan.html

U Ustavnom sudu, koji nije sveta krava, sjedi previše bivših političara’, kazao je saborski zastupnik Furio Radin, pa njegovo povjerenje prema Ustavnome sudu pada nakon svake presude; kakva šteta za tog vjeko-vječnog političara!

Sinkronizirano s tom izjavom, predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV), cmizdravi Milorad Pupavac dodao je da je ‘sud i do sada radio po političkim kriterijima, a ne po ustavu i zakonu’!?

Pupavac drži kako hrvatski Ustavni sud ne radi po Ustavu, valjda za razliku od srpskog Ustavnog suda glede kriterija manjinskih prava Hrvata u Vojvodini koji danas iz straha od represije u rubriku nacionalnost umjesto ‘Hrvat’ upisuju ‘Bunjevac’!?

Bilo bi poželjno da Milorad Pupavac kod svog slijedećeg gostovanja u takozvanoj Republici Srpskoj povede sa sobom i Furija Radina kako bi ih Milorad Dodik detaljno upoznao s pravima koja ‘uživa’ hrvatska manjina u toj fantomskoj tvorevini; i nek’ se požure prije nego što Hrvati u cijelosti ‘odsele’ iz nekad pretežno hrvatske, Bosanske Posavine.

Ali, neće ta dvojica prčevitih buntovnika stati samo na riječima, idu oni puno dalje u svojoj ‘sofisticiranoj balvan-revoluciji’ nastojeći namjerno izazvati ‘ustavnu krizu’: Furio Radin je izjavio kako ‘ne može reći da ga je odluka Ustavnog suda iznenadila’ te da je upravo zato već unaprijed upozoravao i s tim u vezi uputio čak i pismo ‘ravno u glavu’…Zajedno s Pupavcem izvijestit će on i Bruxelles.

Njihovo povjerenje prema Ustavnom sudu pretvorilo se u očito nepoštivanje odluka tog suda pa otvoreno prijete kako će upozoriti ne samo Bruxelles, nego i sve zemlje članice EU-a. Uz to smatraju kako ima dovoljno razloga da cijeli slučaj proslijede i Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu’; odnio vrag šalu! Nismo mogli doznati hoće li se žaliti i UN-u, dr.-u Ivanu Šimonoviću, pomoćniku glavnog sekretara za ljudska prava, no, i to je realno za očekivati jednako kao što je za očekivati i ‘zahtjev’ Milorada Pupavca da manjinski Srbi ‘uđu u hrvatski Ustav’ kao drugi konstitutivni narod!

Ako ništa drugo, Pupavac će iz revolta već sutra raskinuti koalicijski sporazum s vladom te će zajedno s Furiom Radinom(sette bandiere!), ‘srbijanski korektno’ pristupiti opoziciji!

Očito ni jedan ni drugi nisu zadovoljni s položajem manjina u RH premda i sami dobro znaju kako takvih beneficija kakve ‘oni’ uživaju u Hrvatskoj nema nigdje u Europi, ali i šire….nema ih ni u dalekoj Australiji.

Bilo bi lijepo čuti predsjednika  vlade ili predsjednicu  države da ovako ‘skrešu’ u lice tim ‘buntovnicima bez razloga’, izvadak:

«……Ovo je naša domovina, naša zemlja i naš stil života i dopustiti ćemo i vama da u svemu tome uživate. Ali, prije svega, ukoliko se ne prestanete žaliti, protestirati i užasavati našom zastavom, našom čašću, našom kršćanskom (katoličkom!) vjerom, našim načinom života, srdačno vam preporučujem da iskoristite drugu veliku slobodu koju imaju Australci, SLOBODU DA NAPUSTITE NAŠU ZEMLJU. Ukoliko ste ovdje nesretni, onda OTIĐITE.
Nitko vas nije prinudno ovdje doveo već ste vi sami tražili da vas ovdje primimo. Dakle, prihvatite državu koju ste SAMI odabrali.»                                                                   
To je bez dlake na jeziku izjavio Kevin Rudd, bivši australski predsjednik Vlade (13. svibnja 2011.g.).

Eeeee, možda bi takvi ‘pupavci i radini’ davno i otišli da im ovdje, u Hrvatskoj nije lijepo, prelijepo!

Autor / Lili Benčik

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

četrnaest − 13 =