Lili Benčik: Ja domovinu imam- tek u srcu je nosim… O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene…Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše…

Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,..

Podijeli

Moj dom

Silvije Strahimir Kranjčević

(Senj, 1865.– Sarajevo,1908.)

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I… gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

Ja nosim boštvo ovo – ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan se je glaso
Kroz čarne, mlađe sne!

Kroz požar, koji suklja, da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

… Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al ovaj nije cvijet.

On vreba, vreba, vreba… a ja grlim mukom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

Slobode koji nema, taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tom sankom mom se klanja
I pozdravlja joj dan.

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam, na kojoj tek njeni dusi zbore,
I… lutam kojekud.

Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

Povodom Dana nezavisnosti (neovisnosti) čestitam i toplo preporučam da pročitaju ovu pjesmu;

-Predsjednici Kolindi Grabar Kitarović

-Premijeru Andreju Plenkoviću

-Predsjedniku Hrvatskog Sabora Gordanu Jandrokoviću

-Predsjedniku Ustavnog Suda Miroslavu Šeparoviću

-Svim ministrima u Vladi Republike Hrvatske

-Svim zastupnicima Hrvatskog Sabora

-Guverneru Hrvatske narodne banke Borisu Vujčiću

-Predsjedniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademiku Zvonku Kusiću

-Svim predsjednicima stranaka  registriranih u Republici Hrvatskoj

-Svim hrvatskim zastupnicima u EU Parlamentu

-Svim predsjednicima braniteljskih udruga

-Svim zastupnicima  nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru

-Svim dužnosnicima lokalnih županijskih, gradskih i općinskih vlasti

-Svim novinarima tiskanih i elektroničkih medija i

-Svim državljanima Republike Hrvatske

-Ovo je jedna od najljepših hrvatskih domoljubnih pjesama uopće. Ona je odraz pjesnikove pripadnosti narodu i domovini. Često se u njoj mogu prepoznati i konkretne povijesne situacije u kojima se domovina nalazila.

Tema ove pjesme je ljubav prema domovini koja pjesnika boli, jer je skriva u srcu, stoga su motivi pjesme upravo bol, sjeta, tuga, čežnja, ali i ponos!

Pjesnik domovinu doživljava kao raj, božanstvo, cvijet, vijenac snova, kao prošlost i sadašnjost, kao stan zvijezda.

Domovinu nosi u srcu i sanja o njenoj slobodi.

Raspon osjećaja u ovoj pjesmi kreće se od zanosa, čežnje, divljenja, ushićenosti, do sjete i bola. Smjenjuju se motivi koji su vezani za krajolik, prošlost, narod, jezik, narodne velikane, slobodu i pravdu. Pjesnik izražava ljubav prema domovini, narodu, zemlji, te svoje osobne osjećaje i misli svoga naroda!

A najupečatljiviji je motiv bola kao posljedice spoznaje o postojanju onih koji domovini ne žele dobro!

“I… gutam svoju bol!

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.”

Svima želim da čitajući ove stihove osjete ljubav, radost i divljenje prema Lijepoj našoj  domovini Hrvatskoj;

“Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!”

Autor /Lili Benčik


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

jedanaest − 11 =