Podijeli

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje, zadnja je korizmena nedjelja. Činjenica je da polako odlaze u zaborav hrvatski kršćanski naziv za korizmene nedjelje prije Uskrsa: Čista, Pačista, Bezimena, Sredoposna, Gluha i Cvjetnica (koja se naziva u Istri i Uličnica. Maslina =Ulika). Mijenjajući nazive i dajući svoja tumačenja kršćanskim blagdanima poganstvo iznova kuca na kršćanska vrata! {npr. „Uskrs je proljetni blagdan”!). Bogoslužje Cvjetnice ima dvostruki sadržaj: prvi, svečani Isusov ulazak u Jeruzalem (,,Hosana”!); drugi je pjevanje ili čitanje Muke Isusove („Raspni ga!”)…

Službeni latinski naziv Nedjelja palmi ili Muke Gospodnje potječe od jeruzalemskih kršćana koji su se od 4. st. skupljali popodne toga dana na Maslinskom brdu izdašnije slaveći Službu Riječi a potom uvečer u procesiji s grančicama palmi i masline u ruci ulazili u Jeruzalem. Taj se vjernički običaj prakticirao u Rimu od 9.st. odakle se proširio po cijeloj Crkvi.

Stari su hrvatski pisci Uskrs nazivali Vazmom, što je izvedenica od grčke riječi “azima”- koja doslovno znači “beskvasni kruh”, a skraćeno se upotrebljava za židovsku Pashu, kojoj je Krist dao novi sadržaj svojom smrću i svojim Uskrsnućem.

Uskrs je najstarija  svetkovina kršćanske zajednice.

Cvjetnicom,  započinje Veliki tjedan, a u kojem se, tijekom osam dana, slave najveće tajne kršćanstva – Isusova muka, smrt, pokop i uskrsnuće. Liturgijskim sadržajem Cvjetnica izražava bit tzv. Vazmenog misterija – kroz muku, smrt і poniženje Krist dolazi do života, pobjede і ulazi u svoju slavu.

uličnica

Inače, Cvjetnica je svoje ime dobila još u rimskoj liturgiji u 4. i 5. stoljeću i tada se nazivala Dominica de passione Domini, odnosno Nedjelja Muke Gospodnje, jer je uvodila u tajnu Velikog petka, da bi stoljeće kasnije postala Dominica in palmis, odnosno Nedjelja cvjetnica.

Za blagoslovljene grančice, svijeće i procesije na Cvjetnicu vezani su brojni hrvatski kršćanski običaji (umivanje vodom u koju se prije stave latice cvijeća, pletenje „pomi” u dubrovačkom kraju i tsl.) Porukama i dubokim značenjem bremenit je spomen na svečani Isusov ulazak u Jeruzalem na magaretu. Naviru u sjećanje brojni starozavjetni tekstovi o „mironosnom kralju” koji krotko jaši na magaretu da uspostavi žuđeni Mir. Isus ulazi u Jeruzalem da u njemu proslavi s učenicima Pashu – prijelaz s ovoga svijeta u Božji svijet. Taj Isusov krotko pobjedonosni ulazak navještaj je njegove pobjede nad grijehom i nad smrću.

Običaj vezan uz Cvjetnicu u južnoj Hrvatskoj, u Župi Dubrovačkoj, koju zovu i Palmana nedjelja te Neđeja od pôme. Rano ujutro vjernici su se pripremali, da s pomom (isprepletena palmina grančica) i maslinovim grančicama idu u crkvu, da bi ih blagoslovili. Pomu su nosila samo djeca. One obitelji koje nisu imale djece ili su im djeca već odrasla, davali su pome djeci iz susjedstva. Djeci bi bilo drago imati što više poma, jer se na Uskrs djeci darivala pisanica, a onome tko je nosio pomu dali bi dvije. Nakon blagoslova, pome se odnose u pčelinjak, u polje, u staju, a u kući se stavljaju ispred raspela ili svete slike. Stara, prošlogodišnja, poma po običaju se ne smije baciti u smeće, već se ili zakapa u zemlju ili se, češće, spaljuje, a pepeo se koristi za pepeljenje na Pepelnicu.

Međutim, ove godine svi ti  običaji će izostati zbog pandemije koronavirusa i po prvi puta, misna slavlja na Cvjetnicu, kao i na sam blagdan Uskrsa, bit će služena bez vjernika koji su pozvani da misna slavlja i obrede Velikog tjedna prate preko televizije te se posvete kućnoj liturgiji i obiteljskim molitvama.

Nažalost zbog opasnosti od epidemije ove svete dane proslavljat ćemo pobožno i dostojanstveno samo u krugu obitelji bez dolaska u crkvu. Nitko ni u snu nije mogao pomisliti da će tisućljetni tradicijski i vjerski običaji biti tako naprasno okljaštreni !Zahvaljujući napretku tehnologije imati ćemo virtualni Uskrs!

Veliki četvrtak

Veliki četvrtak je posljednji dan korizme, a toga dana navečer započinje vazmeno trodnevlje (Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota). U vazmenom trodnevlju otkrivamo najintimnije tajne vjere, počevši od Isusovog služenja,  predanja u obredu pranja nogu, zatim potpunog predanja i umiranja na križu iz ljubavi, sve do proslavljenja i uskrsnuća od mrtvih, gdje se očituje snaga života, ali života iz poslušnosti i u poslušnosti Bogu Ocu. Na Veliki četvrtak održava se misa posvete ulja. Na toj misi nad/biskup sa svim svećenicima blagoslovi tri ulja: bolesničko ulje, kojim se mažu bolesnici, katekumensko, kojim se mažu krštenici, te krizmu, tj. mješavinu maslinova ulja i mirisa (uglavnom balzama), koja se upotrebljava kod krštenja, potvrde, te kod svećeničkog i biskupskog ređenja.

Toga dana navečer  slavi se misa Gospodnje večere. Misa Gospodnje večere je ujedno i ustanovljenje  sakramenta Euharistije: „I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: „Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!“ I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: „Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha. (Mt 26, 26-28)

Euharistija je najsvakidašnjija, a ujedno najbožanskija gesta, koju je moguće zamisliti. To je Isusova Istina. Toliko ljudska, a ipak tako božanska; toliko poznata, a tako tajanstvena; toliko blizu, a objavljuje toliko toga nepojmljivoga! Euharistija je izvor duhovnog života svakom vjerniku, jer po njoj se sjedinjuje s Kristom, izvorom života. Da je nadnaravnog karaktera ima bezbroj čudesnih primjera koji to potvrđuju, a navedimo samo jedan, naime sv. Padre Pio dok je slavio Euharistiju dobio je stigme koje je nosio cijeli život.

Za vrijeme liturgije pjeva se Slava (što se inače ne čini u vremenu korizme), a tada zazvone zvona i više neće zvoniti do obreda vazmenog bdijenja. Nakon čitanja evanđelja, ako je moguće, upriliči se obred pranja nogu. Svećenik 12-orici vjernika opere noge. To je spomen na ono što je Isus učinio svojim učenicima. Ovaj znak poniznosti koji je pokazao Isus svojim učenicima i nama je poticaj da smo pozvani služiti drugima. Ove godine je prilika da na Veliki četvrtak,  molimo za sve zdravstvene djelatnike koji danonoćno služe bolesnima od korona virusa kako bi im Bog dao snage da ustraju u poniznom i predanom služenju.

Nakon mise se posvećene hostije, namijenjene za pričest na Veliki petak – jer toga dana neće biti svete mise i posvećivanja hostija – prenesu u pokrajnju kapelu ili oltar, zajedno s Presvetim (tj. velikom posvećenom hostijom koja se sprema u tzv. pokaznicu, odnosno dijelom prozirnu ukrašenu posudu, tako da vjernici mogu jasno vidjeti hostiju – Isusa Krista). Također se oltar potpuno ogoli i makne sve s njega. Tada se obično uprigodi barem jednosatno klanjanje, kao spomen na Kristovu molitvu u Getsemanskom vrtu, kada su njegovi učenici pozaspali. Od tog trenutka počinje mir, tišina i molitva, sabranje pred same dane koji slijede. Crkve su otvorene po cijeli dan i vjernici mogu doći da se na miru pomole.

U dane vazmenog trodnevlja, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U Dalmaciji se na Veliki četvrtak ili čak sve dane Svetog trodnevlja udara šibama po crkvenim klupama tako dugo dok se ne izlome šibe, a čin se naziva “tući barabana” pa naziv podsjeća na Barabu, sudionika Isusova procesa pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom.

Veliki petak

Veliki petak je spomen na Isusovu smrt. Uz Čistu srijedu Veliki petak je dan kada je obavezan post. Toga dana nema svete mise, nego samo obredi Velikog petka. Obzirom da se toga dana dogodilo raspeće Isusu Krista, vjernici u velikoj duhovno sabranosti i tišini prisustvuju obredima. Obredi započinju šutnjom i unutarnjom duhovnom poniznošću koju svećenik očituje u prostraciji pred oltarom, koji je potpuno ogoljen. Taj ogoljeni oltar također simbolizira Isusova muka i smrt.

Veliki-petak

U prvom dijelu obreda se čita ili pjeva Evanđelje, to jest Muka po Ivanu, koja ima za cilj duhovno uvesti vjernike u stvarnost događaja i ozbiljnost Velikoga petka. Tako vjernici slušajući muku i stradanje Isusa Krista uviđaju njegovu bezgraničnu ljubav prema svakom čovjeku, i ta bezgranična ljubav u njima budi osjećaj zahvalnosti, predanja, empatije i želje za nasljedovanjem Isusa Krista. Također taj prvi dio obreda sačinjavaju molitve vjernika, to je točno propisana sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe.

Drugi dio obreda je ljubljenje križa. Donosi se drveni križ, koji u tri stupnja razotkriva svećenik i svaki puta pjeva: Evo drvo križa…, a narod u šutnji poklekne, te odgovara: Dođite, poklonimo se! Nakon toga svaki vjernik dolazi do oltara i klanja se križu ili ga ljubi. Pri tome se pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče moj, što učinih tebi…). Klanjanje križu izražava duboku zahvalnost vjernika Isusu Kristu, za sve što je On učinio za čovjeka, što je predao svoj život na križu, kako bi ljude oslobodio istočnoga grijeha i otvorio im vrata raja. Ovo je najveća tajna Boga, boga koji se ponizio, patio, bio razapet i umro na križu kao čovjek za čovjeka….o neizmjerne ljubavi…..Koliko Bog voli čovjeka, može se dati primjer ljubavi roditelja prema svojoj djeci, to je bezgranična roditeljska ljubav, a Bog koji je čovjekov tvorac neopisivo više voli svoju djecu, svoja stvorenja, jer u njima se očitava njegova slika, istina i mudrost. Stoga, ovaj Veliki petak je i upitnik za nas, da li se u nama očitava slika Božja, kakva smo djeca, jesmo li onakva kakvu Bog želi i kakvom se diči?

Treći dio obreda je sveta pričest, i to s hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Nakon toga se iznosi Presveto (Kristovo tijelo u pokaznici) iz crkve, kao znak Kristove smrti. Svi vjernici se razilaze u tišini i duhovnoj sabranosti.

U nekim mjestima se navečer prije obreda pjeva Gospin plač. Na Veliki petak također u nekim mjestima održava se procesija s upaljenim svijećama i nošenjem križa kao simbolom, koji je od simbola muke i trpljenja postao znak spasenja i otkupljenja.

Običaj čuvanja Svetoga groba u Dalmaciji je oživotvoren preko tzv. žudija. Žudije su čuvari Kristova groba u južnohrvatskom tradicijskom običaju uprizorenja događaja oko Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada žudije izlaze pred oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog bdijenja. Žudijski običaji završavaju na Veliku subotu kada se pjevaju “Gloria” i “Slava Bogu na visini”. Nakon što se ugase sva svjetla, začuje se jak zvuk i uzvik: “Isus je uskrsnuo”, nakon čega se ponovo pale sva svjetla, žudije padaju na pod i preplašene pobjegnu.

žudiji

Velika subota – Vazmeno bdijenje

Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. Crkve su otvorene vjernicima za osobnu molitvu u tišini kod Kristovog groba. To je dan osobnih prebiranja, promišljanja o Isusovom životu, o svim događajima i na koncu o svome životu. Stvarnost Isusove smrti treba u nama pobuditi ljubav za druge, dati nam snagu za veću žrtvu i ustrajnost u dobru. Misa toga dana je navečer kada se slavi Vazmeno (ili uskrsno) bdijenje. Vazmeno bdijenje je spomen na Kristovo osloboditeljsko djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, te njegovo uskrsnuće, po kojima su vjernici spašeni.

Vazmeno bdijenje započinje paljenjem i blagoslovom “ognja bdijenja”, odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve i pripravom uskrsne svijeće, odnosno velike svijeće na kojoj su urezana grčka slova alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega, te tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja bdijenja i s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki put višim glasom: Svjetlo Kristovo! Vjernici odgovaraju: Bogu hvala! Pri tome pale svoje svijeće od uskrsne. Ovime se želi reći kako je Isus svjetlo, svjetlo koje raspršuje tamu, a tama je grijeh i kako svjetlo u konačnici pobjeđuje tamu, odnosno dobro pobjeđuje zlo. Ove godine molimo na poseban način da što prije čovjek uz pomoć svjetla, uz pomoć Isusa Krista savlada bolest korona virusa, koja pogađa čovjeka i onemogućava ga za život u slobodi, tama koja gasi čovjekovu slobodu, najveći dar koji posjeduje.

Nakon toga slijedi hvalospjev uskrsnoj svijeći. Potom se čitaju biblijska čitanja. Najprije se čitaju tekstovi iz Starog zavjeta, kojih može biti sedam, a nakon svakog se pjeva ili čita psalam, te svećenik moli kratku molitvu. Ipak, broj se tih čitanja može smanjiti na tri, s tim da se izvještaj o oslobođenju iz Egipta ne smije izostaviti. Nakon posljednjeg starozavjetnog čitanja svećenik zapjeva Slava Bogu na visini, a potom se čita poslanica, pjeva ponovno Aleluja, te slijedi evanđelje. Ponovno se počinju svirati orgulje, pale se svijeće na oltaru, te zvone sva zvona. Nastupa, dakle, radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt.

U vazmenoj noći se također podjeljuju sakramenti katekumenima, što ove godine izostaje zbog pandemije koronavirusom.

Uskrs

Uskrs je spomen na Kristovo uskrsnuće, kao temelj kršćanske vjere, najstariji i najveći kršćanski blagdan. Uskrsnuće Isusa Krista temeljno je vjerovanje kršćanstva koje kazuje da je Bog treći dan uskrsnuo Isusa iz mrtvih i on daje nadu da će i čovjek, baš poput Isusa, jednog dana uskrsnuti, odnosno da ga negdje drugdje čeka vječni život te ga podsjeća na zahvalnost Spasitelju!

Autor / Lili Benčik


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

10 + četiri =