Podijeli

Na današnji dan 1992. godine poginuo zapovjednik Specijalne jedinice policije „Ajkule“ Policijske uprave Rijeka, heroj Domovinskog rata – Marino Jakominić.

Jakominić je rođen 13. rujna 1956. godine u Rijeci u kojoj je završio svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Nakon toga zaposlio se u INA – rafineriji nafte Rijeka, no htio je postati policajac. Društvo i obitelj bili su iznenađeni, no mladi fakin s Kantride bio je ustrajan. Otišao je na liječnički pregled nakon čega je prošao tečaj u Valbandonu kraj Pule i 1979. godine postao pozornik. Ubrzo potom upisao je i završio Višu policijsku školu na Fakultetu kriminalističkih znanosti u Zagrebu.  Postao je inspektor, a nakon toga i pomoćnik zapovjednika za kriminalitet.

Početkom Domovinskog rata Jakominić se priključio obrani Hrvatske. Najprije, u ljeto 1991. odlazi u opkoljeno Topusko s kolegama policajcima iz Policijske uprave Rijeka. Po povratku u Rijeku, na svoj 35. rođendan 13. rujna ’91., imenovan je zapovjednikom Specijalne jedinice policije “Ajkula” s kojom istog dana odlazi u Gospić gdje sa svojim specijalcima sudjeluje u obrani istočnog dijela grada. Osim toga, sudjelovao je i u osvajanju najveće gospićke vojarne JNA „Stanko Opsenica“. To iskustvo bilo mu je značajno i u narednim mjesecima kada su hrvatske snage, pa tako i „Ajkule“ sudjelovale u osvajanju brojnih objekata JNA u gradu Rijeci.

Potpisivanjem Sarajevskog primirja i povratkom “Ajkula” na redovne zadaće, Marino Jakominić radio je na organizaciji i logističkom zbrinjavanju jedinice. U travnju 1992. godine s jedinicom odlazi u tada opkoljeni Dubrovnik do kojeg se probija morskim putem. U tijeku deblokade grada i oslobađanja južnih pravaca prema Župi i Konavlima istaknuo se svojim zapovjednim stilom i djelovanjem te brigom za svakog pojedinca.

On je bio rođeni vođa, autoritativan, samouvjeren, hrabar, čvrst, iznimno pošten. Kada bi on govorio, a imao je dubok grlat glas, nije se čula ni muha i svi su slušali. Gdje god bi se pojavio izazivao je strahopoštovanje i bio je iznimno poštivan, ne samo od strane svojih suboraca već i od članova ostalih jedinica te tadašnjih generala. Svojom karizmom i grubim šarmom osvajao je sve koji bi s njim došli u kontakt, dok je istovremeno bio izuzetno zaštitnički nastrojen, poput oca koji se brine za svoju djecu.

suborci Marina Jakominića, Hari Brnad i Marinko Marjanović

U ljeto 1992. odlučeno je da snage specijalne policije MUP-a preuzmu cijelo područje od Gospića do Rizvanuše te do planinskog vrha Visočica. Na cijeloj spomenutoj liniji formirane su baze specijalnih jedinica sa zadaćom sprečavanja upada terorističkih grupa preko Velebita prema Dalmaciji i zadaćom praćenja situacije na linijama razgraničenja zbog velike blizine grada Gospića od prvih borbenih linija. Bio je to dio akcije poznate pod nazivom „Poskok 1“. U nju su se uključile i „Ajkule“ predvođene zapovjednikom Marinom Jakominićem.

U rano jutro, 29. kolovoza 1992. godine, Marino Jakominić, spuštajući se prema Gospiću zajedno s petoricom gospićkih specijalaca, kod Rizvanuše je upao u zasjedu. Srpski teroristi iz Divosela izrešetali su kamion hrvatske policije. Četvorica policajaca su ranjena, jedan je ispao iz kamiona, a Marino Jakominić je poginuo. Pogodio ga je samo jedan metak, točno u srce. Iza sebe ostavio je suprugu Dušicu te 16-godišnju kćer Natašu i 12-godišnjeg sina Vedrana.

Prva ulica koja nosi naziv po poginulom branitelju iz Domovinskog rata u Rijeci nazvana je upravo po Marinu Jakominiću, a nalazi se na Kantirdi. Također jedan patrolni brod Policijske uprave primorsko-goranske nazvan je po njemu.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

tri × tri =