KOLIKO ĆE JOŠ PROJEKATA, PLANOVA I MEMORANDUMA NAPRAVITI SRBI U SVOJOJ”VEKOVNOJ“TEŽNJI ZA VELIKOM SRBIJOM?

O kojoj to tradiciji “srednjovjekovne države” govore Srbi? Pa oni su nakon poraza na Kosovu polju 1389. godine, kada im je izginulo skoro cijelo plemstvo, bili pod turskom vlašću! Bili su turski vazali 500 godina!...

Toliko žrtava, toliko patnje i razaranja, i sve zato, jer se Srbi ne žele odreći svoga mita o Velikoj Srbiji, sve na štetu drugih naroda u okruženju, a naročito Hrvata.
Podijeli
  • 59
  •  
  •  
  •  
  •  
    59
    Shares

NAKON PROČITANOG RAZGOVORA SA  POVJESNIČAROM STJEPANOM LOZOM, IZNENAĐENJE!

-POSTOJE JOŠ DVA DOKUMENTA O VELIKOM SRPSKOM  MITU,  NEOSTVARENOM I  MITOMANSKOM VELIKOM SRBIJOM!https://kamenjar.com/povjesnicar-stjepan-lozo-u-ndh-su-srbi-provodili-genocid-nad-hrvatima-a-onda-su-strasne-ustase-optuzili-za-zlocin-nad-njima/?fb_

Toliko žrtava, toliko patnje i razaranja, i sve zato, jer se Srbi ne žele odreći svoga mita o Velikoj Srbiji, sve  na štetu drugih naroda u okruženju, a naročito Hrvata.

U javnost je Stjepan Lozo iznio projekat “HOMOGENA SRBIJA 1941″ i ” Valerijanov memorandum! Srpske Pravoslavne Crkve.

“Srpska pravoslavna Crkva izravno stoji iza besramne klevete Hrvata za genocid nad Srbima, te istodobno provedbe genocida nad Hrvatima već od lipnja 1941. godine. “Valerijanovim memorandumom“ treba mahati, i to pred nosom mnogih ignoranata koji s dozom apartheida i velikim neznanjem gledaju na Hrvate i njihove probleme. Od, primjerice, Carla Bildta i Efraima Zuroffa, do ovih moralnih jadnika i neznalica s domaćeg hrvatskog terena. A svakako da bi trebalo mahati i pred nosom rimskog biskupa Bergoglia, da ne govorimo o nosu njegove braće u vjeri i biskupstvu od Porfirija do Irineja iz Srpske pravoslavne Crkve” kaže Stjepan Lozo.

“Homogena Srbija“ je projekt, ono što treba napraviti, a to je stvoriti Veliku Srbiju i izvršiti opći genocid nad Hrvatima, dok je “Valerijanov memorandum“ propagandni alat za izvršenje takvog projekta.

Valerijanov memorandum“ je službeni dokument SPC, predan njemačkim vojnim vlastima u Beogradu, a potom kao kleveta Hrvata raširen po čitavom svijetu. Memorandum je već u prvoj verziji od 24. lipnja 1941. godine optužio Hrvate za ubijanje više od 100.000 Srba.  U drugoj do 8. kolovoza 180 000 a u trećoj do rujna mjeseca iste godine čak i do 300 000 Srba pobijenih u NDH.

NAČERTANIJE  IZ 1844 , GODINE ILIJE GARAŠANINA

Prvi puta se o Velikoj Srbiji počelo govoriti 1844. godine u Načertaniju ,Ilije Garašanina , srpskog književnika,  političara i premijera, poznatog  kao autora velikosrpskog programa Načertanije.

“Program spoljašne i nacionalne politike Srbije na kraju 1844. godine – koji je važio sve do 1918. godine, a u određenim nijansama i bitnim smjernicama sve do danas. Osnovne postavke  toga programa jesu:

Historijsko pravo zasnovano na tradiciji srpske srednjovjekovne države”. 

O kojoj to tradiciji “srednjovjekovne države” govore Srbi? Pa oni su nakon poraza na Kosovu polju 1389. godine, kada im je izginulo skoro cijelo plemstvo, bili pod turskom vlašću! Bili su turski vazali 500 godina! A jest im tradicija državnosti?

“Ovaj prvi pisani program vanjske politike Srbije trebao ju je predstaviti projekt Južnoslavenske države, a oslanjanjem na Francusku i Veliku Britaniju, ona bi trebala biti snažna prepreka prodora Rusije na Sredozemlje. ”

Koliko god je polazio od načela da “Balkan treba pripasti balkanskim narodima” s ciljem da “posle sloma Otomanskog carstva u Evropi treba sprečiti da ga ne zameni neka Velika sila, pre svega Austrija” u biti je cijeli Program bio koncipiran za stvaranje Velike Srbije odnosno Jugoslavije sa vodećom ulogom Srbije.

Poznati su i velikosrpski projekti Srpske akademije nauka i umetnosti- SANU, MEMORANDUM 1,2 I 3, koji na osnovu srpske” ugroženosti” svojataju hrvatske teritorije i nakon izgubljenih ratova, propisuju kako  smanjiti štetu, opet okrivljavanjem Hrvata!

HOMOGENA SRBIJA 1941- TEKST-citiram

“Iskušenja srpskog naroda u ovome ratu, izazvana gubitkom države i slobode, dovela su ga do nepokolebljivog uverenja:

1) da snagu države ne čini ni prostranstvo njene teritorije, ni broj njenog žiteljstva, pa ni bogatstvo zemlje, koliko nezavisnost pogleda, smisao i ljubav za državu, njenu slobodu i nezavisnost, unutrašnja sloga i duhovna povezanost naroda u času spoljne opasnosti, te spremnost njegova da za državu i njenu slobodu žrtvuje sve što ima pa i sebe sama;

2) da on tu istovetnost pogleda na državu, smisao i ljubav za državu i njenu nezavisnost može opet postići samo ako bude okupljen u homogenoj Srbiji. Primere su mu za to dale Srbija i Crna Gora u prošlim ratovima i Grčka u sadanjem ratu.

Stoga se Srbima nameće danas prva i osnovna dužnost:

da stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etničko područje na kome Srbi žive, i da joj osiguraju potrebne strateške i saobraćajne linije i čvorove, te privredna područja kako bi joj bio omogućen i obezbeđen slobodan privredni, politički i kulturni život i razvitak za sva vremena.

Te strateške i saobraćajne linije i čvorovi, potrebni za sigurnost, život i opstanak Srbije, iako gdegde danas ne bi imali srpsku većinu, imaju da posluže Srbiji i srpskom narodu da se ne bi više ponavljala teška stradanja koja Srbima nanose njihovi susedi čim se pruži prilika.

Preseljavanje i izmena žiteljstva, naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost da se ponove strašni zločini koji su se dešavali i u prošlom ratu, a naročito u ovom sadanjem, na svemu području na kome su Srbi i Hrvati bili izmešani, i gde su Hrvati i Muslimani s planom išli za istrebljenje Srba.

GRANICE

Osnovna greška u našem državnom uređenju bila je što 1918. g. nisu bile udarene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti, danas ili nikad. Te se granice danas moraju udariti, i one moraju da uhvate celo etničko područje na kome Srbi žive sa slobodnim izlazima na more za sve srpske oblasti koje su na domak mora.

1) Na istoku i jugoistoku (Srbija i Južna Srbija) srpske su granice obeležene ishodom ratova za oslobođenje, i njih valja samo pojačati Vidinom i Ćustendilom.

2) Na jugu (Crna Gora i Hercegovina) valja da u Jugozapadnu srpsku oblast uđu pored teritorije Zetske banovine:

a) sva istočna Hercegovina sa železničkom prugom od Konjica pa do Ploča, uključivo sa pojasom koji bi tu prugu za-štićavao, tako da bi u nju ušao srez konjički ceo; od mostarskog sreza opštine: Mostar grad, Bijelo Polje, Blagaj i Žitomislići; srez stolački ceo; a od metkovićkog sreza Ploče6 i sve područje južno od Ploče; te Dubrovnik kome bi se imao dati poseban status.

b) severni deo Albanije, ukoliko Albanija ne bi dobila autonomiju,

3) Na zapadu valja da u Zapadnu srpsku oblast uđu, pored Vrbaske banovine, Severna Dalmacija, srpski deo Like, Korduna, Banije i deo Slavonije, tako da toj oblasti pripadnu lička želj. pruga od Plaškog do Šibenika i severna želj. pruga od Okučana preko Sunje do Kostajnice. U tu bi oblast ušao na jednoj strani srez bugojanski osim Gor. Vakuf, a od sreza lije vanjskog opštine: Lijevno i Donje Polje, a na drugoj strani od sreza šibeničkog opštine: Šibenik i Skradin; od kninskog sreza: opština Knin i srpski deo opštine Drniš sa svom teritorijom preko koje prelazi želj. pruga Knin — Šibenik, te eventualno srpskim delom opštine Vrlika u sinjskom srezu; srez benkovački ceo; srez biogradski ceo; srez Preko ceo; tako da granica Zapadne srpske oblasti ide Velebitskim Kanalom i obuhvata Zadar sa svim otocima pred njim, od sreza gospićkog opštine: Gospić, Lički Osik i Medak; od sreza perušićkog istočni deo, preko koga prelazi želj. pruga; od sreza otočačkog opštine: Dabar, Škare i Vrhovine; od sreza ogulinskog opštine: Drež-nica, Gomirje, Gor. Dubrava i Plaški; srez vojnički osim opštine Barilović; srez Vrginmost ceo; srez glinski osim opština Bučice i Stankovac; od sreza petrinjskog opštine: Blinja, Gra-dusa, Jabukovac i Sunja; srez kostajnički osim opštine Bobovac; od sreza Novske opštine: Jasenovac i Vanjska Novska, ali ove opštine valja porušiti tako da želj. pruga ostane na teritoriji ovih dveju opština; srez okučanski ceo; srez pakrački osim opština: Antunovac, Gaj i Poljana; od sreza požeškog opština Velić Selo; srez Daruvar, Grubišno Polje i Slatina; zatim bosanski srezovi Derventa i Gradačac. Razume se da u ovu oblast ulaze i svi drugi srezovi unutar navedenih granica.

Za ovu zapadnu srpsku oblast, koja bi imala 46 srezova sa blizu milion i po duša, na kojoj je celo preduzeće Šipada,8. i veliki gvozdeni rudnik Ljubija, i preko koje prelazi Jadranska pruga Valjevo — Banja Luka — Šibenik, valjalo bi obezbediti Zadar s okolinom i otoke koji su pred njim radi zaštite njenog izlaska na more.

4) Severnoj srpskoj oblasti valja dati, uz teritoriju Dunavske banovine, oduzete joj srpske srezove Vukovar, Šid i Ilok, i od vinkovačkog sreza opštine: Vinkovci, Laže, Mirkovci i Novi Jankovci; srez i grad Osijek ceo;

Ovoj oblasti valja obezbediti Baranju s Pečujom i istočni Banat s Temišvarom i Rešicama.

5) Središnoj srpskoj oblasti — Drinskoj banovini — imaju se povratiti oduzeti joj bosanski srezovi: Brčko, Travnik i Fojnica.

Dalmacija, koja bi obuhvatala Jadransku obalu od Ploča pa do ispod Šibenika, te od bos. herc. srezova: Prozor, Ljubuški, Duvno; zapadne delove mostarskog i livanjskog sreza, te delove kninskog i šibeničkog sreza na severu, ima da uđe u sastav Srbije i da dobije zaseban autonoman položaj. Rimokatolička crkva u Dalmaciji biće priznata i od države pomagana, ali rad crkve i rimokatoličkog sveštenstva u narodu mora biti na korist države i pod njenom kontrolom.

ODNOS PREMA OSTALIM JUGOSLOVENSKIM I BALKANSKIM DRŽAVAMA

Srbija ima da, verna svojoj prošlosti i svojoj misiji na Balkanu, bude i u budućnosti nosilac jugoslovenske misli, te prvi pobornik balkanske solidarnosti i Gledstonova principa »Balkan balkanskim narodima«. Vreme traži okupljanje manjih država u veće jedinice, saveze i blokove, a od Srba će to tražiti i njihovi prijatelji. Srbi će se tim traženjima rado odazvati, jer je to u duhu njihove istoriske misli na Balkanu. Srbi su tim putem pošli već onda kad su stvarali Jugoslaviju, i oni s toga puta neće natrag. Samo, kako je prvi korak na tome putu bio pogrešno učinjen u tome što su oni sve dali i u Jugoslaviju odmah utopili i Srbiju i Crnu Goru i srpstvo, dok su ostali — Hrvati i Slovenci i muslimani — pošli protivnim putem — da od Jugoslavije sve uzmu, a ništa da ne daju, to se sad ta greška mora ispraviti, a ispraviće se samo ako Srbi odmah pri vaskrsu Jugoslavije, već u prvom času, i bez ičijeg pitanja, stvore homogenu Srbiju u granicama kako su napred označene, pa tek onda sa te osnovice, kao svršenog čina, pristupe uređenju svih ostalih pitanja i sa Hrvatima i Slovencima.

Jugoslavija bi, prema tome, imala biti urađena na federativnoj osnovi sa tri federalne jedinice: srpskom, hrvatskom i slovenačkom (Srbija, Hrvatska i Slovenija). I tek kad se to stanje sredi, kad se svi srpski krajevi povežu u jednu homogenu Srbiju i kad se sažive, onda bi se moglo pomišljati na uže zbli-ženje s Bugarima. Dotle bi se moglo s njima sarađivati na kulturnom i ekonomskom približavanju (prvo putem štampe, knjige, crkve, i društvenog upoznavanja, a drugo carinskom unijom).

Srbi, koji su se pre blizu pet vekova jedini na Balkanu ozbiljno oprli najezdi Osmanlija sa istoka na zapad,

Srbi, koji su u borbi sa turskom imperijom istrajali i prvi digli ustanak protiv Turaka,

Srbi, koji su se prvi na Balkanu oprli najezdi Germana sa zapada prema istoku, dobili su time pravo na vodstvo na Balkanu, i oni se toga vodstva neće i ne mogu odreći ni zbog sebe ni zbog Balkana i njegove sudbine. Oni svoju istorisku misiju moraju ispuniti, a moćiće to učiniti samo ako budu okupljeni u homogenoj Srbiji i okviru Jugoslavije koju će zadahnuti svojim duhom i dati joj svoj pečat. Srbi moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da imaju hegemoniju na Balkanu, moraju prethodno imati hegemoniju u Jugoslaviji. Samo ta hegemonija mora da bude u veličini duha, u širini pogleda i daljini vidika, u smelosti političke misli, u odlučnosti političke akcije, za što su Srbi do danas dali dovoljno primera i dokaza u svim odlučnim časovima svoje prošlosti. I kao što je sadašnjost samo krajnja tačka prošlosti, i budućnost valja da im bude produžena linija prošlosti.

DRUŠTVENO UREĐENjE

Društveno uređenje u Jugoslaviji, zasnovano na neograničenom liberalizmu, bilo je u nesređenim poratnim vremenima zloupotrebljavano i iskorišćavano na štetu slabijih od strane jačih i od strane pojedinaca na štetu zajednice. To je remetilo potrebnu ravnotežu u privrednom životu, a vodilo rasulu nacionalnog i društvenog morala i javnog života, u Srbiji rad ima da bude osnov, cilj i smisao života svakog čoveka te da bude pravedno nagrađen prema kvalitetu i kvantitetu; kapital ima da bude sredstvo kojim će srpski narod da ostvaruje svoju istorisku misiju na polju narodne odbrane, narodne privrede i narodne kulture, te obezbedi svoj narodni opstanak, ali nosilac kapitala i kapitalizma ima da bude u prvom redu država.

I privatni kapital je narodna svojina, i ima da bude pod zaštitom, ali i pod nadzorom države, te da i on posluži dobru naroda i zajednice.

Država ima da stvori svakom svom državljaninu mogućnost rada i zarade, te da svakog osigura za slučaj bolesti, starosti i iznemoglosti.

Sloboda ličnosti, lične inicijative i lične imovine ima biti svakom državljaninu obezbeđena zakonom; samo ta sloboda ne sme biti zloupotrebljavana i iskorišćavana ni na štetu drugog čoveka ni na štetu zajednice.

Sloboda misli, sloboda vere i sloboda štampe ima također biti obezbeđena, ali ne sme biti zloupotrebljavana.

Crkva, kao organizacija, može biti u Srbiji priznata i pomagana samo ako je prema inostranstvu potpuno nezavisna i ako u Srbiji ima svog vrhovnog poglavara.

Na verskoj osnovi ne mogu se stvarati političke partije.

Štampa ima da služi narodu i državi, te podizanju javnog morala.

NARODNI PREPOROD

Da se postigne preuređenje države i njenog društvenog stanja, srpskom narodu je potreban opšti narodni preporod u svima njegovim redovima i na svim poljima narodnog života. Za taj preporod potrebno je pribrati i okupiti sve narodne snage, ne deleći srpski narod po klasama, jer se on deli samo po zanimanjima, koja valja sva da budu časna i po zajednicu korisna, te da sva rade u jednom istom smeru u punoj harmoniji, da se u svom radu dopunjuju i ispomažu. U prve redove valja da uđu intelektualci — prosvećeni sinovi srpskog naroda i njegova omladina, te da daju primere svoga pregalaštva, sa-mopregora, reda, rada i discipline, i da izgaraju na svojim dužnostima.

Stevan Moljević, u Nikšiću, 30. juna 1941 god.”Četnički dokumenti iz Drugog svetskog rata Dokumenat se nalazi u omotu na kome piše: Dr St.[evan] M.folje-vić] »HOMOGENA SRBIJA«.http://www.znaci.net/zb/4_14_1_1.htm

Što reći na ovaj dokument?  Pitam se sa kojim pravom, se Srbi postavljaju kao da su hrvatske zemlje dobili na poklon ili u dotu, kao da hrvatski narod ne postoji, svojataju prostor koji  nije njihov, niti su ga dobili . Jednostavno u toj svojoj mitoligiji  i agresiji postali su  iracionalni! Na osnovu čega , kojeg prava sebe vide kao jedini narod na ovom dijelu zemaljske kugle, koji ima pravo na državu i domovinu?

Hrvati su prvi došli na prostore današnje Hrvatske, naseljavali se od 6. stoljeća, prihvatili katoličanstvo i rimskog Papu, te zapadno-europsku kulturu. Izašli su na Jadransko more i naselili se u bizantske gradove na obali , prihvatili  kulturu i običaje tih gradova.

Srbi su se kasnije naselili, ali u unutrašnjost, u primorje i obalne gradove su  se već naselili Hrvati. Od tada Srbi nikako ne mogu priznati Hrvatima pravo na Jadran i jadransku obalu, već stalno iznova nekim novim projektom ili memorandumom planiraju agresivni pohod na hrvatske krajeve.

Tko je bio Stevan Moljević – pisac HOMOGENE ZEMLJE?

Dr Stevan Moljević (1883, Rudo- 1959 ,Srijemska Mitrovica), odvjetnik u Banjaluci, član Samostalne demokratske stranke Svetozara Pribićevića, osnivač Francuskog i Engleskog kluba i predsjednik Srpskog kulturnog kluba u tom mjestu. 10, travnja 1941.godine  pobjegao je u Crnu Goru. Član je četničkog Centralnog nacionalnog komiteta (dalje: CNK) od kolovoza 1941. godine, do kraja siječnja 1944 ,godine.(Arhiv VII, Ca, k. 3, reg. br. 27/1). Član je Štaba četničke Vrhovne komande Jugoslovenske vojske u otadžbini ,(dalje: VK JVUO) početkom svibnja 1942. godine  uključen u tzv. civilni (politički) dio ) VK JVUO, u kome su se već nalazili Dragiša Vasić (podpredsednik Srpskog kulturnog kluba u Beogradu) i dr Mladen Žujović (član Republikanske stranke). Po povratku VK JVUO iz Crne Gore u Srbiju (početkom ljeta  1943. godine ) preuzima ulogu političkog rukovoditelja  četničkog pokreta Draže Mihailovića (dalje: četnički pokret DM) i savjetnika Draže Mihailovića po političkim pitanjima (do tada je to bio Dragiša Vasić). Sa Dražom Mihailovićem organizira (krajem siječnja 1944) četnički kongres u Srbiji (Valjevo). Autor je više političkih dokumenata četničkog pokreta Draže Mihajlovića  (»Deklaracija od 1. i 12. 1943«, »Poruka Hrvatima«, Poruka Muslimanima«, »Pred nama je jedan put« i dr.). i sa njim ostao sve do razbijanja četničkih jedinica od strane NOVJ (kraj travnja 1945.godine. ) Vlastima FNRJ  predao se 3. rujna  1945. godine .Osuđen je na 20 godina robije i poslije  pomilovan (Arhiv VII, Ča, k. 260, reg. br. 26-2/1 i 34-2/1).

VALERIJANOV MEMORANDUM

Valerijanov memorandumom dokument je Srpske Pravoslavne Crkve,  episkopa Valerijana, vikara njegove svetosti Patrijarha koji je predan 9. srpnja 1941.godine
njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije,generalu Schroderu sa 100 000 ubijenih  Srba od strane NDH,  te ponovno generalu Danckelmannu, u kolovozu 1941.godine sa 180 000 pobijenih  Srba od strane NDH. da bi se brojka do kraja rujna 1941. godine popela na 300 000 ubijenih!

Taj  pamflet, s 24 fotografije navodnih hrvatskih zvjerstava nad
Srbima, u inozemstvo je donio dr. Miloš Sekulić,  a fotografije su također bile krivotvorene. Nije isključeno, da su one djelo njemačke obavještajne službe. Na taj je dokument odgovorio dr. Rudolf Bićanić, memorandumom objavljenim u: Jugoslavenske vlade…, I., dok. 118., str. 257-268.; Bićanićevje tekst izazvao bijes srpskih ministara. (Usp. Milan Grol, Londonski dnevnik, Filip Višnjić, Beograd, 1990., str. 34-39. i d.)Upravo taj dr Miloš Sekulić bio je četnički kurir posebnog povjerenja Draže Mihailovića i upravo je on iznio klevetnički „Valerijanov memorandum SPC“ u inozemstvo, nakon čega je ta strašna kleveta Hrvata razglašena po čitavom svijetu. Taj Sekulić u svom izvješću vladi generala Simovića u listopadu 1941. godine sam izrijekom kazuje da do kraja lipnja i napada Njemačke na Sovjetski savez od strane Hrvata nije bilo „osim pojedinačnih slučajeva“ „nikakvog značajnijeg progona Srba“.

I samo logičkim zaključivanjem, ne može se u roku tri mjeseca ( od lipnja , do rujna 1941 godine) pobiti 300 000 ljudi?

Usporedbom popisa  stanovništva iz 1939. godine ,  i nakon rata lako se te brojke poništavaju.

Kao autonomna jedinica unutar Kraljevine Jugoslavije, Banovina Hrvatska  brojila je 4.403.199 stanovnika. Od toga je bilo 3.235.830 Hrvata (3.061.680 katoličke i 174.150 islamske vjeroispovijedi), 847.005 Srba, 40.524 Slovenca, 62.647 Madžara, 96.023 Nijemca, 40.939 Čeha, 13.189 Slovaka, 5 498. Rusa, 7.468 Ukrajinaca, 5.414 Poljaka, 6.867 Talijana i 41.956 ostalih.

Izvan Banovine je, po službenim podatcima banovinskih vlasti, otisnutima na
dopisnici sa zemljovidom Banovine, u nakladi Seljačke sloge (Zagreb, 1939.),
ostalo 421.198 Hrvata, od toga 205.987 u BiH, 121.741 u Vojvodini, 31.227 u
Srijemu, 14.172 u Boki Kotorskoj, 19.354 u Sloveniji, 28.717 u Srbiji i Crnoj Gori,
te oko 800.000 izvan Jugoslavije (u Istri, Gradišću, Americi itd.).

Prvi poslijeratni popis stanovništva 1946.godine u Hrvatskoj je planirano popisati najmanje 300.000 ljudskih gubitaka, no pokazalo se kako je taj broj nerealan i nedostižan te rezultati popisa nisu obznanjeni.

Prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača iz 1945., tijekom Drugoga svjetskog rata okupacijske su snage i njihovi suradnici odgovorni za smrt 132.098 civilnih osoba na području Hrvatske.No po utvrđenim počiniteljima zločina, život je izgubilo 109.002 osobe. Ni jedna brojka nije ni blizu  onih lažnih 300 000 , koje SPC po valerijanovom memorandumu širi po svijetu.
Pročitajte više na: https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/ljudski-gubici-hrvatske-u-drugom-svjetskom-ratu-koje-su-prouzrocili-okupatori-i-njihovi-pomagaci-brojidbeni-pokazatelji-procjene-izracuni-popisi-1028 – blog.vecernji.hr

Tu klevetu i stigmu ustaštva i zločinaca, Srbi šire i potenciraju i danas. Dovoljno je samo spomenuti izložbu o Jasenovcu u zgradi UN, koju su Srbi organizirali 26. siječnja 2018. godine. A hrvatska diplomacija ne poduzima ništa da se takvim propagandnim lažima suprostavi istinom.!

Samo dva mjeseca poslije genocida u Srebrenici, njemačko Društvo za ugrožene narode (Gesellschaft für bedrohteVölker) objavilo je dokumentaciju Felicitas Roder i Tillmana Zülcha pod naslovom ‘Za jedinstvo svih srpskih zemalja Srpska pravoslavna crkva podupire genocid nad bosanskim muslimanima’, rujan 1995. godine, iz koje je vrijedno citirati važnije ulomke. I to ne samo radi zadane teme nego i kao izraz čuđenja zašto to nije poznato u Vatikanu; to tako izgleda nakon što je papa Franjo dopustio da ta Crkva suodlučuje o tome je li naš veliki mučenik i blaženik Alojzije Stepinac dostojan postati svecem.

Piše/Lilli Benčik

 

 


Podijeli
  • 59
  •  
  •  
  •  
  •  
    59
    Shares

3 KOMENTARI

  1. Europski povijesni zapisi o Srbima U mnogim povijesnim knjigama Europe zapisano je: Grčki pisac Nikita Akonimat koji je dugo vremena posvetio proučavanju Srba, zapisao je u svom djelu”Srbi su uvijek spremni počiniti svake zločine, sa svrhom da zadrže vlast, a kao šovinistima nema im para u svijetu” Jedan bizantski pisac je zapisao,”Srbi su narod željan rata, svađe i pljačke”. Britanska spisateljica Darhem, nakon svoji putovanja i studija naroda na Balkanu, zapisala je:”Srbi su narod najzaostaliji i u isto vrijeme najmegalomanskijii najšovinističkiji. Često puta njihov ekstremizam graniči sa paranojom” Britanski premijer Winston Churchil na viječanju u Jalti rekao je:”D a se postigne mir i mirnoča u Europi neophodno je razoriti ne samo imperijalizam Njemačke, nego također imperijalistički šovinizam male Srbije” Rumunjski povijesničar Konrad Bercovici zapisao je:”Srbi su nacionalisti, beskrajni megalomani bez vjere, to je najšovinističkiji narod Europe, ako ne i cijeloga svijeta, sa Srbima je nemoguće raspravljati, jer su bez razuma. Njih treba mlatiti jer respektiraju samo silu. . Britanski dnevni list “Manchester Guardian” od od 03. kolovoza 1914. donosi: ” Kad bi se Srbiju moglo odvući na sredinu oceana i potopiti, tada bi se Europski zrak pročistio” Povijesničar Gathorn Hardy naveo je : D se je sukob sa Srbijom mogao lokalizirati,možemo biti sigurni da bi se pretežne simpatije u Velikoj Britaniji bile za to da se kazne horde nacionalističkih bandi. Sigmund Neumann zapisao je :”Povjest Srbije je beskrajna borba opterečena nasiljem bez granica, nepoznata među civiliziranim zemljama. U toj borbi u kojoj laž, prijevara, izdaja i osveta, ubojstvo i zločin, bijaše priznato kao normalno pravilo, rasla je srpska generacija i četništvo, istomišljenici generala Mihajlovića, pa se tome bez muke može razjasniti politički banditizam koji karakterizira srpske upravljače, političke i vojničke vođe. Grčki znanstvenik George A. Megas posvetio je više godina u proučavanje etike i morala srpskog naroda i zaključio je:” Srpski borac ne pozna teren junaštva. Njemu se dopada brutalne, divljanje, akcije: iskopati očii osakatiti neprijatelja jesu kada nije naoružan i radi bilokakvih motiva ” Otac Dobrica Ćosić: -„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“ -„Laž je srpski državni interes.“ -„Laž je u samom biću Srbina“. -„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“ -„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“? Nikad vise s vama, NIKAD….

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

tri × 1 =