Podijeli

Na današnji dan 1922. godine u Vukšiću Donjem kod Brčkog rođena je Kata Šoljić, vukovarska “Majka hrabrost”

Njezine patnje započinju već s trinaest godina, kada joj umire otac, a nedugo zatim i majka. Tijekom Drugog svjetskog rata ubijena su joj četiri brata za čija mjesta počivališta nikad nije saznala.

-SRAMOTNO: Fratri zabranili postavljanje spomen biste Kate Šoljić u crkveno dvorište kod Brčkog!

1941. godine udala se u Vulice za Antu Šoljića, s kojim je imala četiri sina i dvije kćerke. Suprug joj umire 1981. godine, kada s kćeri Anom i zetom Ivanom seli u Vukovar. U Vukovaru ostaje do početka Domovinskog rata, a onda privremeno odlazi u Mađarsku te u progonstvo po mnogim mjestima u Hrvatskoj.

U Domovinskom ratu izgubila je četvero sinova – Niku, Ivu, Miju i Matu.

Niko je imao 49 godina kada je zarobljen u borbama prije pada Vukovara te odveden u koncentracijski logor Srijemska Mitrovica. U logoru je mučen i ubijenu prosincu 1991. godine, a za njim su ostala tri sina.

Mijo je zarobljen kada se vratio u Srijemske Čakovce, a njegovi su ga susjedi ubili u kukuruzištu na dan pada Vukovara, 18. studenog.

-Pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina” Branka Mlinar posvetila Kati Šoljić…

Ivo je krenuo je u proboj iz Vukovara. Međutim, upao je u zasjedu te se utopio nakon što je skočio u Dunav. On je imao troje malodobne djece.

Mato je poginuo na početku rata, 19. rujna 1991. godine, kada je JNA pokušala zauzeti vojarnu u Vukovaru.

Također joj je poginuo i zet, a starija kći, njezin muž i dvojica sinova nakon pada Vukovara bili su zarobljeni i odvedeni u logor Srijemska Mitrovica.

Čak 12 godina nije mogla pokopati svoje sinove jer im nisu pronađeni posmrtni ostaci, kada je govorila:

Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala. No, moji sinovi svoje živote nisu dali uzalud. Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi.

Unatoč svemu, ova je istinska junakinja, simbol patnje i hrabrosti nastavila svoj život promičući mir i razumijevanje, a za sebe je govorila:

Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje domovine Hrvatske od srpskog agresora u Domovinskom ratu 1991. godine. (…) Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.

Kata Šoljić 1995. godine odlikovana je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrijednosti. Isto tako, 2004. godine dobila je nagradu “Junakinja hrvatskog Domovinskog rata.”

Umrla je 8. srpnja 2008. godine i pokopana je na vukovarskom Novom groblju.

-SRAMOTNO: Fratri zabranili postavljanje spomen biste Kate Šoljić u crkveno dvorište kod Brčkog!

O Kati Šoljić pjesmu je napisala omiška pjesnikinja Branka Mlinar, pod nazivom “Kad si bila četiri svoja sina”. Ova pjesma je u konkurenciji 118 autora ušla među 10 najboljih na 6. susretu hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva “Stjepan Kranjčić”.

Autorica više zbirki pjesama, Branka Mlinar pjesmu “Kad si bila četiri svoja sina” uvrstila je u svoju tiskanu zbirku pjesama pod nazivom “Vukovar istini pripada”

Kad si bila četiri svoja sina

 / Kati  Šoljić /

Kad si bila

četiri svoja sina,

zrcalo zemlje,

majka hrabrosti.

Imala si krila

veća od svih ptica,

ponos i nadu,

blago u njedrima.

 

Kad si bila

četiri svoja sina,

kruh i vino,

himna sveta, molitva.

Imala si ruke

čvršće od planina,

četiri zlata oko vrata,

biser sjajni, more ljubavi.

 Kad si bila

Vlak slobode, Vodotoranj,

Bljesak, koloplet munja,

sokolica nebeska,

svjetlo koje spaja

sve izvore sebedarja.

Imala  si pjesmu,

cijeli svijet na dlanu,

četiri sunca, četiri rijeke bistre

što u srce kao ljubav stanu.

 Kad si bila

četiri svoja sina,

četiri zvona, četiri svitanja.

Niko. Mijo. Mato. Ivo.

Četiri cvijeta, četiri svemira.

Imala si snagu heroja,

imala si lice pobjednika.

 Kad si bila

četiri svoja sina,

četiri hrasta, četiri vihora.

Slavila si život, sve oprostila,

četiri križa blagoslovila,

s krunicom cvala

i nosila nadu, znamen Božji

tamo gdje je zvala  domovina.

Kad si bila, sve si bila.

Sve si bila, kad si bila.

Sve si bila i ostala.

Uzorita žena jaka,

zrcalo zemlje,

odsjaj ljubavi svete.

Hrvatska majka hrabrosti!

 Branka  Mlinar

M.M.


Podijeli

57 KOMENTARI

  1. Pokoj dusi Majci i sinovima ,veliko srce hrabro ponosno ,trebalo je tako sto izdrzati svaka cast ,trebali bi uci u povijesne knjige i majka i sinovi junaci ,njima treba podici spomenik u srcu Vukovara ,a ne nekima koi su prodali i prodaju i dan danas Hrvatsku,

  2. Znaš li sine, tko je Šoljić Kata,
    svaka njena suza, bila je od zlata,
    svaka sijeda u njezinoj kosi
    jednu tužnu priču sobom nosi.

    Znaš li sine gdje je Posavina,
    tu je bila njena djedovina,
    tu se rodi poslije prvog rata
    od poštenog roda, od loze Hrvata.

    Imala je sine, ona četri brata,
    odnese ih vihor, drugog svjetskog rata
    i nikad ne vidi ih više,
    od tad tuga njezin život piše.

    Pobjedila bi tuga, da ponosa nije
    a ponos zlatne suze krije,
    znaš li sine da je Šoljić Kata,
    sestra i majka, ponos svih Hrvata!

    Rodila je četri sina, da otjera tugu,
    kao sunce poslije kiše, kad potjera dugu,
    ali tuga često do srca joj svrati,
    opet su nekom smetali Hrvati.

    Opet krenuše te paklene sile
    kao da dugo nisu, hrvatsku krv pile
    i podiže Kata svoja četri sina,
    pođite djeco, zove domovina!

    Pođite djeco, pomozite rodu,
    ne žalite život dati za slobodu,
    jer ovaj život živit bez slobode
    kao korito rijeke u kojem nema vode.

    I padoše oni za našu slobodu
    pokloniše život hrvatskome rodu,
    četri svoja sina za nas je dala
    pognimo glavu i recimo joj hvala!

    Pognimo glavu i recimo hvala
    sve što je imala, nama je dala,
    za nju nekad zapalimo svijeću
    u zagrljaju sinova našla je sreću.

    Našla je mir i spokoj kod Boga
    najveća majka naroda moga,
    zapamti ovo moj hrvatski rode,
    zaboraviš li nju, nisi dostojan slobode!

    Sada znaš i ti sine
    tko je bila Šoljić Kata,
    uvijek je se rado sjeti
    jer je ponos nas Hrvata!

Odgovori na Jelka Maric Tuka Otkazati odgovor

Please enter your comment!
Please enter your name here

6 + 3 =