Podijeli

Rat u zaleđu Skradina rat počeo je već 24. srpnja 1991. godine napadom dalmatinskih Srba na patrolu Policijske uprave Šibenik u selu Plastovu. Dana 11. rujna 1991. počela je odlučujuća bitka za stratešku uzvisinu Veliku Glavu i skradinsko zaleđe u kojoj je naša vojska imala mnogo  poginulih i ranjenih. Po cijenu nemalih žrtava, položaj nije izgubljen ni tada, ni do Oluje.

Hrabrost Skradinjana sačuvala je ovaj stari hrvatski grad da ne padne u ruke Srba i bitno pomogla obrani grada Šibenika. Danas slobodni Skradin slavi svoj dan i dan svoga zaštitnika svetog Jeronima.

U pretpovijesno doba tu je bilo ilirsko naselje, kasnije rimski municipij Scardona (ostaci utvrde, vodovoda, zgrade i epigrafski spomenici), potom hrvatska ratna i trgovačka luka obitelji Šubića Bribirskih (vidi Bribirska glavica). Najkasnije od VI. stoljeća Skradin je sjedište biskupije, a grad su tijekom njegove povijesti razarali Avari, Turci, Mlečani, i Srbi u vojnoj agresiji na Hrvatsku 1991. godine.

Trg Male Gospe okružen je zgradom gradskog Poglavarstva (u kojoj se uređuje Arheološki muzej Scardone), župnim dvorom (kućom) i katedralom Rođenja Blažene Djevice Marije, popularno zvana „Mala Gospa“.

Jedna od skradinskih zanimljivosti je i kampanel (crkveni zvonik), koji nije podignut uz crkvu Male Gospe već je zbog svoje težine sagrađen na najbližoj litici, udaljenoj približno 60 metara od crkve sagrađene na mekom, močvarnom terenu. Podnožje zvonika je ukošeno, a zvonik ima četiri kata s malim otvorima romaničkog oblika na svakom katu, i završava s lađom širokih bifora i zidanom kupolom u obliku lukovice. 1872. godine sagradio ga je tadašnji skradinski biskup Antun Stjepan Trevisan.

Kako su Srbi namjerno razarali sakralnu baštinu Skradina i Hrvatske?

U vrijeme Domovinskog rata crkva je pretrpjela velika oštećenja. Srbijanski agresor je iz skradinskog zaleđa gađao crkvu topovskim granatama, o čemu svjedoče i slike na ulazu u crkvu.
Rimokatolička Crkva (benediktinci, franjevci, pavlini, isusovci…) je identitet hrvatskog naroda. To su i naša groblja, različiti spomenici kulture koji govore i svjedoče o hrvatskoj prisutnosti na ovim prostorima. To su naši najstariji životni elementi.

Zato je civilizacijska baština i bila toliko na udaru srbijanskoga agresora.

U ljetopisu (kronici) župe Skradin, svezak III. (od 1. siječnja 1990. do 31. srpnja 1992.) župnik i dekan skradinski don Ante Lovrić Caparin zapisao je o razaranju skradinske župne crkve Male Gospe sljedeće:

“7. listopada 1991., ponedjeljak – dan totalnog napada na Skradin. Uz crkvu su pale osobito razorne granate iz haubica i jedna posebno na bočni ulaz župne kuće. Uništena je fasada-pročelje naše crkve s rupama na žbuci sa preko 50 gelera, te oštećena u nišama oba kipa na pročelju, kip sv. Ante i kip sv. Frane.

“14. prosinca 1991., subota – u 15 i 40 sati direktno je pogođena crkva u ugao sjeverni od krova za orgulje… i veliki materijal krova raspršio se po cijelom trgu pred crkvom. Crkva je više puta bila „ranjena“ granatirana, ali ovo je izravni i sigurno namjerni udarac Katoličkoj crkvi.“

Vrhunac razaranja povijesne jezgre Skradina i stradanja skradinske crkve dogodio se 3. siječnja 1992. godine.

“3. siječnja 1992., petak – u 16 sati teška „kumulativna“ probojna mina udarila je usred krova naše crkve Rođenja B. D. Marije ili popularno kazano „Mala Gospa“. Granata je oštetila krov crkve, otvor na stropu (krovu) bio je veličine jedne prosječne sobe.“

Skradin je obranjen, i skradinsku crkvu nije pogodila sudbina mnogih drugih, primjerice crkve Sv. Kate u Petrinji koju su banijski Srbi i građani Srbije do temelja razorili (1992.godine), a zatim su srpski inžinjerci bagerom tovarili njene ostatke na kamione «za civilizacijske potrebe zasipavanja puteva i ostalo, “daleko potrebnije našem narodu” – kako je cinično objasnio srbijanski tv-novinar Dušan Tešić, a episkop SPC Nikanor dodao ” Srbi – žrtve, Ustaše – zločinci i krvoloci.” (iz videozapisa pronađenog nakon vojnoredarstvene operacije “Oluja”).

U agresiji, te tijekom srpske okupacije Hrvatske, stradalo je 1426 rimokatoličkih sakralnih objekata, od čega je oko 800 crkva “nebeski narod” do temelja potpuno razorio, donosi narod.hr.

Dio opljačkanog hrvatskog sakralnog blaga danas je u Beogradu.

Znakovito je da Hrvati u oslobodilačkoj vojnoredarstvenoj operaciji Oluja nisu oštetili ni jedan pravoslavni sakralni objekt.

Petar Horvatić


Podijeli

11 KOMENTARI

Comments are closed.