IVAN GRLJUŠIĆ: PREOKRETANJE STOLJETNIH LAŽI – KOMUNISTIČKIH I VELIKOSRBSKIH…

Nezasitnu, uvijek žednu [hrvatske] krvi, zvijeri koju treba pojiti danju i noću: neprekidno, nezaustavljivo, bez predaha, neumorno, kao kakav krvožedni persekutorski  perpetuum mobile. Grdnoj nemani, čudovištu....

thinkstockPhotos
Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Vrijeme je.

Hora est.

Ili ćemo ih napokon promijeniti [laži, objede, izmišljaje, podmetanja, konstrukcije i slične podlosti i bljuvotine], ili nas neće biti. Doslovce. Jer te laži nam već  sedamdeset i pet, odnosno stotinu godina sustavno rade o glavi – o Hrvatima i Hrvatskoj je ovdje riječ. [Koja ipak postoji, premda Sava ne teče prema Alpama.  Kako je osorno zborio jedan od njihovih napuhanih idola.]

Ponekad je potrebno da „Čekić progovori“,  kako je pisao Fridrich Nietzsche,  i razbije već okoštale naslage i okamine (što prekrivaju i uništavaju zdravo tkivo, kočeći mu rast i zaklanjajući danje svjetlo), da smrska „ploče“ (Zarathustra)  na kojima su uklesane njihove laži: nametnute nam kao vrijednosti  (‘evanđelja’ laži) u koje bismo se trebali ugledati, pokoravati im se, vjerovati slijepo i bez pogovora. Bez provjere,  bez istraživanja, bez vjerodostojnosti, podkrjepe i traganja za istinom. Kao da je sve prijašnje tek jedna velika tabula rasa: prazna, bijela, neizpisana – onda po njoj svatko, svaki, svaka, svakakva, svakojaki… zloće, nazlobnici, kretenčići, prodanci, sitne duše i sličan nakot može pisati što god hoće i te škrabotine-brljotine proglasiti jedinom svetinjom s nedodirljivim svetokrugom istine i postojane neupitnosti. Već sedamdeset i pet godina Hrvati trpe taj nametnuti svjetonazorski teror. Filozof  ih u Sumraku naziva idolima: „a što se tiče istraživanja idola, to ovoga puta nisu idoli jednoga doba, već trajni idoli u koje će se ovdje dirati  čekićem kao glazbenom vilicom… Nema napuhanijih idola… Pa ni šupljijih.“

O, ima, ima i napuhanijih i šupljijih, što se još uvijek preko svake mjere napuhuju – a ne pucaju kao ona žaba iz stare basne – trajniji od mjedi, pretvarajući se u prava čudovišta, neke pranemani koje nas žele progutati. To im je osnovni i jedini cilj – da nas nema. U ime čega god – prema potrebi i dnevnoj potražnji:  internacionalizma, humanizma, antiklerikalizma, komunizma, jugoslavenstva, bratstva i jedinstva, antifašizma, protuhrvatstva, panslavizma, liberalizma, -izma …, samo da se ciljevi ne mijenjaju, a laži neka bujaju: nepresušan im izvor, uskvasala mutna pjena što bi općom, takoreći svetom, istinom biti htjela: milom ili silom. „U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“ – pisao je boljševički ratni komesar i povremeni golootočki „isljednik“, kasniji  neskriveni velikosrbin Dobrica Ćosić, zboreći o sunarodnjacima: „Laž je vid srpskoga patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“

A doista nam je preko glave idolatrije i mythomanije, prvenstveno komunističke i velikosrbske (najčešće nerazdvojno povezanih poput sijamskih blizanaca – premda će se hrvatski boljševici&sons zaklinjati u Tita, Staljina, Lenjina i Marxa da nisu velikosrbi: uzalud im trud), ali i svake druge, što povremeno znade proklijati i pridružiti se evergreen-skomu protuhrvatskom zboru.  Od Garašanina i Vuka do suvremenih priručnih ‘povjesničara’, od rodonačelnika im Viktora Novaka do ovodobnih kreatura koje mediji u Hrvatskoj vrlo rado ugošćuju [kao krajem osamdesetih Šešelja, Draškovića, Raškovića i društvo].

Hrvat V. Novak  bio je pristaša tzv. integralnoga jugoslavenstva [„Naš narod, podijeljen različitim vjerama i nacijama“],mason i ‘povjesničar’ na zadatku. Već je početkom dvadesetih godina preselio u Beograd i ostao tamo do smrti. Kao mason je za vrijeme rata bio dva puta zatvaran u logor na Banjici [s još 200 subraće, koji su ubrzo bili pušteni, premda stalno pod nazorom; ni vlas s glave im nije pala, a Ivo Andrić je, primjerice, tih godina napisao svoje ključne romane], ali se poslije rata stavio ‘na raspolaganje’ novoj vlasti i njezinu protuhrvatskom djelovanju. Poznat i omražen ostat će po pamfletističkoj knjizi Magnum Crimen [antiklerikalistički i antihrvatski spis s izmišljenim konstrukcijama i tvrdnjama, osobito o Katoličkoj Crkvi i ulozi Vatikana], koja je naručena i napisana kako bi bila građa za ‘dokazni materijal’ u postupku protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca, a objavljena je 1948. Poslužila je tada, kao i poslije u srbijanskoj protuhrvatskoj promičbi i trajnom sijanju mržnje, pojačano krajem osamdesetih kao verbalna priprema za rat, a služi još i danas. Udruženi podhvat komunistāt, masonā (od Karađorđevića do Tita) i velikosrbā protiv Katoličke Crkve i Hrvata, s ciljem njihova postupna uništenja. [Stepinac im se posebno zamjerio jer ih je razobličavao, a nipošto nije htio pristati na odvajanje od Vatikana i osnivanje tzv. Hrvatske katoličke crkve, koja bi se s vremenom utopila u ‘službenu’ državnu religiju: pravoslavlje.] Stoga je trebalo kriminalizirati Hrvate, Katoličku Crkvu i Stepinca. Natovariti im na pleća stalni teret Velikoga krimena (krivnje, grijeha, zločina…), kako napisah prije 35 godina:  „…moralo se nositi Magnum crimen – in nomine! (nationis, populi, hominis, patriae…) – et in nominem praeclarum Magni… (quidam)… Crimen aeternum.  Sine redemptione.“  Ova rečenica o nametnutoj nam vječnoj krivnji, bez otkupljenja, malko zakrinkana latinštinom, potječe iz knjige Ulomci o Don Qijoteu  i quijotizmu.

U Proglasu iz 1989. napisao sam:

„(Kad na miru razmislim, rekao bih da je izvorno zlo – majka svih ostalih izama i zala, čija su ona rođena djeca – na ovim područjima u proteklih  sedam desetljeća, od ujedi­njenja 1918., bio i ostao velikosrpski hegemonizam, želja za neogra­ničenom vlašću i gotovo ropskim podjarmljivanjem svih ostalih. I ustaše su njegova izravna posljedica, kao i ostali ekstremni pokreti.)“

(Veliko)Srbi i komunisti ruku pod ruku, spremni se udružiti s bilo kime, samo da imaju sudruga u protimbi (protuhrvatskoj uvijek). Pa i masno plaćenoj.

Ništo se nije promijenilo otad.

Zato je neizbježno „okretanje tih vrijednosti“ (Nietzsche).

Konačno.

Napokon.

Srbija kao prva „judenfrei“ država u Europi [prema izvješću predsjednika srbijanske vlade M. Nedića iz kolovoza 1942.  “slobodna od Židova”, “Zemlja u kojoj je židovsko i cigansko pitanje rešeno”, a Beograd postao prvi Judenfrei grad. Prema židovskim izvorima, za to vrijeme pobijeno je 88 %  od ukupna broja Hebreja u Srbiji i srušene su 63 sinagoge], s najvećim koncentracijskim logorima drugoga svjetskoga rata na Balkanu: Banjica, beogradsko Sajmište, Topovske šupe /Beograd/, Dulag, Pančevo /Svilara/, Paraćin, Veliki Bečkerek, Zrenjanin i t.d. – slijedom vražje naopakosti, preokrenutosti , svoje čine pripisuju drugome. [ „genocidnost Hrvata“ Jasenovac i sl.]

Svjestni da nikakvim dokumentima ne mogu naći podkrjepu za objede (za logor Jasenovac postoji dokumentacija, u Beogradu, za  1360 preminulih i ubijenih) – primijenit mythomaniju i laž.

Kojoj se ne smije reći da je laž (ni kad trgovački pomoćnik glumi povjesničara), jer je raskrinkavanje laži onda revizionizam. Revizija njihove svete historije – neizbrisivo upisane u vječnost. [Predmnijevahu i nadahu se.]

Prema komunističkoj terminologiji, naravno (onih preobučenih i stvarnih – nisu se pomjerili ni za dlaku), jer ste se desetljećima navikavali na revizioniste, trockiste, staljiniste, -iste –iste …

Da. U pravu ste. Potpuno.

Doista moramo i hoćemo ‘revidirati’ vašu lažnu nazovi povijest, vaše pijane tvrdnje bez temelja i sve vaše laži i podlosti koje trpimo sedamdeset godina (ili stotinu).

Dokumentima, svjedočenjima, različitim izvorima i dostupnom građom – koliko god je skrivali, nijekali i prešućivali. Upravo takva šutnja vaša je štićenica, pravi ste majstori u tome i njezini psi čuvari, ali i neumjerena i neumorna blebetala u promičbi  vaših idola i laži.

Prevrednovat ćemo vaše ‘vrijednosti’.

Srušiti vaše napuhane idole, koliko god napora trebalo za takve podhvate.

Premda znademo da „Stvaraoca mrze najviše: onog tko razbija ploče i stare vrijednosti zovu razbijačem, razbojnikom.   … – oni razapinju onog tko ispisuje nove vrijednosti na nove ploče, oni sebi žrtvuju budućnost.“ Also sprach Nietzsche.

Vi ste sebi prinijeli dosad stotine tisuća žrtava. Krvnih. Hrvatskih.

I još biste. Uvijek vam je malo, kao Molohu.

Nezasitnu, uvijek žednu [hrvatske] krvi, zvijeri koju treba pojiti danju i noću: neprekidno, nezaustavljivo, bez predaha, neumorno, kao kakav krvožedni persekutorski  perpetuum mobile. Grdnoj nemani, čudovištu.

Dosta je.

Piše – Ivan Grljušić

www.ivan-grljusic.hr

.


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

1 KOMENTAR

  1. Zbog čega su vrpce Hrvatskog slikopisa pretvorene u češljeve u Borovu.Zbog čega je Jasenovac jedini logor koji nema ni jedne sačuvane zgrade?Zbog toga da “pobjednici”” mogu pisati povijest po svome nahođenju i normalno nitko im ne smije protusloviti.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

10 + 14 =