Podijeli

Ovakve je zanimljive i istinite teme i istraživanja o domovinskom ratu i istini o srpskoj agresiji na Hrvatsku nekad pisao večernji.hr…i još neki mediji u Hrvatskoj. 

A danas?

Također u kurikulu povijesti i domovinskog rata kojeg je kao predsjednik povjerenstva za izradu kurikula vodio Andrej Plenković, dajući sve to bivšoj ministrici Divjak i stranci HNS koja ne prelazi prag, da bi održao kvorum i poneku ruku u saboru, da odrade po nalogu iz EU kurikul povijesti iz obrambenog domovinskog rata na način jednako kao i u EU, u čijim se čitankama ne da nazrijeti NIŠTA! A bilo je to samo prije 25-30 godina i bio je pakao u kojem je u obrani svoje domovine ginuo nevini hrvatski narod, hrvatski branitelji, starci, nemoćni, djeca, paljeni cijeli gradovi i sela, rušene skoro sve katoličke crkve, ubijana djeca, trudnice, masovne likvidacije, silovanja, srpski koncentracijski logori i t d.

Tko je bio agresor u ratu u Hrvatskoj? Tko je bio žrtva? Na ova pitanja učenici u školama diljem Europe neće dobiti jednoznačne odgovore. Primjeri udžbenika iz Finske, Italije i Njemačke te objašnjenja profesora povijesti iz tamošnjih srednjih škola pokazuju kako se rat u Hrvatskoj tek spominje u kontekstu širih povijesnih događanja tog doba, završetka hladnog rata i raspada Istočnog bloka i multinacionalnih država…

Suzdržava se od označavanja naroda ili sistema “agresorskim”, dok se, primjerice, pojam Domovinski rat i ne spominje. – Jugoslavija je pod Titom predstavljena kao uspješna država “trećeg puta”, dok su ratovi na Balkanu učenicima prikazani kao dio secesionističkih događanja u istočnoj i jugoistočnoj Europi nakon 1990. – rekla je profesorica Sirkka Ahonen sa Sveučilišta u Helsinkiju, koja je sudjelovala u stvaranju programa iz povijesti. O Hrvatskoj se ne govori posebno, već je predstavljena kao jedan od političkih i vojnih aktera na Balkanu, ističe.

– Pozornost se pridaje nacionalizmu. Ekstremno nasilje u BiH je zabilježeno. Raspravlja se o tome kako međunarodna zajednica nije imala adekvatan odgovor na ratove – dodaje S. Ahonen. Po istoj paradigmi taj je dio povijesti obrađen u školama u Njemačkoj, točnije u Bavarskoj, kaže nam dr. Fritz Schäffer, profesor povijesti te voditelj tamošnjeg Odjela za obrazovne politike Društva učitelja.

– Ne idemo u detalje. Eventualno ako je u razredu učenik iz Hrvatske ili BiH, ispričat će svoju priču. Ratovi u Jugoslaviji prikazuju se u bloku u kojem se obrađuje kraj hladnog rata, a odgovornost za zločine učenik treba shvatiti u kontekstu porasta nacionalizma sa svih strana – kaže Schäffer. Talijanski srednjoškolci pak u svojim udžbenicima čitaju kako su “ratna djelovanja u Hrvatskoj opravdana postojanjem značajne srpske manjine, ali da su uz regularnu vojsku (JNA) u njima sudjelovale paravojne srpske jedinice, koje su više puta počinile gnusne zločine protiv Hrvata”. “Hrvatska je pak brzo stvorila vojsku i počela vraćati teritorij. Kad su hrvatska snage došle do teritorija koje su nastanjivali Srbi, počinili su i etničko čišćenje, protjeravši Srbe”, stoji u udžbeniku.

– Ne bih rekao da je na djelu relativizacija zločinca i žrtve.

Nama je važno da učenici usvoje tendencije, kao što je etnički mozaik kakav je bila Jugoslavija i što se događa kad takva zajednica propadne ili kad poraste nacionalizam, što se može primijeniti i na druge slične situacije. Učenici obrađuju i dijelove eseja bugarsko-francuskog filozofa Tsvetana Todorova “Sjećanje kao lijek za zlo” te hrvatske feministice i filozofkinje Rade Iveković “Balkanizacija razuma/uma” koji kritički govore o ratovima – kaže profesor Andrea Nardi iz Toskane, koji je i voditelj regionalnog odbora za maturalne ispite iz povijesti. Za razliku od Hrvatske, rat u BiH detaljnije se obrađuje u svim državama – primjerice, srednja škola Jacek Kuroń iz Varšave svake godine vodi učenike trećeg razreda u Sarajevo. Talijanski udžbenici pak napominju kako se u ratu u BiH Srbi kroz medije portretiraju kao agresori, Muslimani kao žrtve, a Hrvati su neutralni. Slobodan Milošević se pak spominje u kontekstu stvaranja Međunarodnog suda za razne zločine na području bivše Jugoslavije. “Raspad Jugoslavije i mrtvi i protjerani (10 do 25 tisuća mrtvih i 320 tisuća protjeranih do kraja rata u Hrvatskoj te 140 do 250 tisuća mrtvih i 2,5 milijuna protjeranih do kraj rata u Bosni) te zločini (etničko čišćenje, masovne grobnice, napadi na civile), slike rata i žrtava na TV i u tisku, utjecali su na međunarodnu zajednicu, ali, prije svega, na savjest. Kao rezultat oformljen je Međunarodni sud”, stoji u talijanskom udžbeniku, a uz fotografiju Slobodana Miloševića tek piše kako je “optužen za zločine protiv čovječnosti, no da je prije izricanja presude umro”.

Izdvajam jedan komentar koji piše na način kako mnogi Hrvati razmišljaju , ali ništa ne poduzimaju.


stomiovotreba:

Ja zivim u inozemstvu. I ovdje misle da se radilo o gradjanskom ratu – dva balkanska plemena se opet potukli. Problem je sto mi nista ne radimo da se to promijeni.


Ovako je izgledao Hrvatski Vukovar nakon što ga je napala srbija svim raspoloživim snagama

T.H.

Braniteljski portal ne odgovara za izrečeno mišljenje komentatora ispod teksta ni na društvenim mrežama!… Zabranjeno je vrijeđanje, psovanje i klevetanje!

 


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

4 + 15 =