In memoriam Ljilja Zrno : “Kada bih deset života imala , svih deset bi za moj narod i Hrvatsku dala”, često bi to govorila. Kao da je znala…

Zajedno s Ljiljom Zrno poginuli su Ivan Radoš iz Omolja i Ivan Petrović- Džaja iz Studenih Vrila. Neka im je laka hrvatska zemlja za koju su život dali! Počivali u miru Božjem...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Na današnji dan 1993 god. pripadnici tzv. A BIH, u širem rajonu Pisvira, napali su sanitetsko vozilo brigade “Kralj Tomislav”, i pri tome zarobili, a kasnije i ubili medicinsku tehničarku Ljilju Zrno…

“Kada bih deset života imala , svih deset bih za moj narod i Hrvatsku dala”, često bi to govorila. Kao da je znala… Željela je da naglas , slobodno može govoriti, koliko ljubi slobodu hrvatskog čovjeka. Trebalo ju je upoznati i vidjeti. Zračila je velikom snagom i smirenošću. Ulijevala volju, disala je i živjela za tisuću života. Imala je snagu i hrabrost usprotiviti se smrti. Sestra Ljiljana Zrno, djevojka anđeoskoga lica i srca velikog baš kao njezina Hrvatska. Koliko su puta te blage krupne oči ulijevale nadu ranjenima i uljepšavale posljednje trenutke umirućem. Svaki atom njezinog bića živio je i disao za slobodu. I sada, dok šetate Duvanjskim poljem čut ćete priču o djevojci koja je svojom dobrotom i vjerom liječila rane bojovnicima. Vihor rata nosio ju je kroz rovove, šume, litice i sve nedaće. Za nju nije bilo nemogućeg. Do ranjenika je morala doći. Znala je koliko je trebaju. Malo je tko imao srce i hrabrost ići tamo gdje je Ljilja išla. I momcima bi drugačije bilo kada bi vidjeli da je Ljilja uz njih. Ona je bila izvor njihove snage i sigurnosti.

Kada bi bojišnica mirovala, a ona imala vremena za odmor i to svoje vrijeme poklanjala bi njima. Kuhala im, tješila ih i savjetovala. Htjela je da na trenutak zaborave gdje su. Ljilja nije pružala pomoć samo bojovnicima, pomagala je i djeci, ženama i starcima. Svi mi, koji smo prošli rat i imali priliku upoznati tu iznimnu djevojku, uspomenu na nju čuvamo kao svetinju. Tog 16. prosinca, tutnjali su topovi, a planinama su odjekivali bolni krici stotinu srdaca, dok je u naručju branitelja ležalo mlado djevojačko tijelo otrgnuto od života. Prestalo je kucati veliko srce. Pustila je snježna Vran planina glas preko Duvanjskog polja do rodnog Galečića, kako snježne pahuljice ljube mrtvo nježno lice.

Zaustavile su je zvijeri jer, kako nazvati one koji su pucali na djevojku koja je u rukama nosila infuzije. Koje li su samo to kukavice, pucaju mučki u nekoga tko spašava živote.

Među krošnjama grana na Oklajnici iz poljskog cvijeća iznikao je križ. Na njemu iste one dvije infuzije, koje su držale nježne tople ruke. Cvijeće nikad uvenuti ne može, jer za svakog onoga tko je prošao strahote rata, taj križ je vječni zavjet djevojci koja je ljubila druge kao samu sebe. Taj 16. prosinac, 1993 godine jedan je od najtežih i najtragičnijih dana brigade Kralj Tomislav. Zajedno s Ljiljom Zrno poginuli su Ivan Radoš iz Omolja i Ivan Petrović- Džaja iz Studenih Vrila. Neka im je laka hrvatska zemlja za koju su život dali! Počivali u miru Božjem.

U spomen na Ljilju Zrno legendu Domovinskog rata.
Znam, ne bi joj bilo drago što ove riječi suze pišu. Rekla bi:”Tako mora biti. Bog te stvorio, pozvat će te sebi i tada trebaš biti sretan, najsretniji, jer, Bog te goji za sebe, njemu si najmiliji. Ovoga svijeta je malo.”…
“Kada bih deset života imala , svih deset bih za moj narod i Hrvatsku dala”, često bi to govorila . Upravo kao da je znala da će usnuti u vječnosti i sebe svojoj najvećoj ljubavi dati.
Od malih nogu učena je da vjeruje u Svevišnjeg, te da ljubi bližnjega svoga kao samu sebe. Svaka molitva izgovorena u njihovoj kući u Galečiću, moljena je u dugim noćima Kupresa, njezinog Tomislavgrada, Uskoplja, Rame.. Rasla je u velikoj obitelji, stasala za još veću, u kojoj su je svi voljeli i cijenili. I sada, dok šetate Duvanjskim i mnogim drugim širokim poljima ove LIJEPE NAŠE, čuti će te istinitu bajku, koju vjetrovi iz različitih krajeva donose, o djevojci koja je svojom dobrotom i vjerom liječila rane bojovnicima. Kažu , najteže je daleko od majke, čije su ruke najblaže i najtoplije, bolovati od rana, kada je majka pored, sve manje boli.

M.M.


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

13 + dvadeset =