Imenovani hvarski biskup Vidović: Prvi korak mi je doći u biskupiju, biti normalan i biti čovjek

IMENOVANI HVARSKI BISKUP RANKO VIDOVIĆ...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

U prvoj izjavi za medije nakon objave biskupskog imenovanja u četvrtak 4. ožujka u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu novoimenovani hvarski biskup Ranko Vidović poručio je da će u Hvarskoj biskupiji iskreno raditi na tome “da svi budemo braća i sestre, da budemo prijatelji i jedni drugima dar, a ne kamen spoticanja”.

Kako je rekao, prvi korak će mu biti doći u Hvarsku biskupiju i biti normalan, biti čovjek, živjeti s tamošnjim ljudima kao vjernik i ostvariti one prve odnose, pristupiti svakome kao čovjek čovjeku, kao svećenik svećeniku, kao otac onima koji su mu povjereni, biti jedan od njih, biti normalan.
Na pitanje kako riješiti nedostatak svećenika u Hvarskoj biskupiji, mons. Vidović rekao je da treba pokrenuti sjemena s Brača, Hvara i Visa. “Vjerujem da je Bog bacio puno više sjemena nego što ih je izniklo. Da bi iznikla sjemena, treba biti dobra klima”, rekao je mons. Vidović. Prenio je i svoje iskustvo iz Solina: “Solin je najmlađa župa u Hrvatskoj, vjerojatno i u Europi. Rijetki je svećenik bio iz Solina. Kad sam došao u Solin i vidio tu silnu mladost, uveo sam klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom za duhovna zvanja. Nevjerojatno, nakon šest i pol godina iz Solina danas su šestorica bogoslova, trojica ili četvorica krenut će ove godine, i dvije su mlade redovnice. Prvo što ću napraviti u Hvaru je upravo to da ćemo taj problem adresirati na pravu adresu, na Velikog svećenika Isusa
Krista. Bez Njega, tko sam ja, tko smo mi?”.
Novoimenovani hvarski biskup odgovorio je i na pitanje zna li plivati, budući da ide u otočku biskupiju. “Mi koji smo rođeni na vodi specijalci smo za plivanje”, u šali je kazao mons. Vidović i ispričao anegdotu iz djetinjstva. Kad je imao tri i pol ili četiri godine vozio je malu neretvansku trupicu i veslo se podvuklo pod trupicu, i kad ga je pokušao ispraviti pao je u vodu i počeo se utapati. Tamo je bilo oko dvjesto djece. Najstarija je bila jedna djevojka koja je išla u šesti razred. Ona mu nije mogla pomoći, ali je vikala “Utopit će se Ranko!”. Jedan čovjek koji je pokrivao kuću u blizini, inače invalid na desnu nogu, sišao je s kuće, prešao put, ušao u trupicu, dovezao se do malog Ranka, za što mu je trebalo dosta vremena, pričekao je da ga voda izbaci, uhvatio ga za kosu i izvukao iz vode. Stoga mons. Vidović za sebe uvijek kažem da je kao i Mojsije izvađen iz vode, spašen iz vode. Plivati je naučio iduće godine tako da više nije bilo problema.
L.K.

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

devetnaest − osamnaest =