Podijeli

Istarska himna je nacionalistička hrvatska pjesma! Ops!

“Istarska himna je nacionalistička pjesma koja u dijelu stiha “dome roda hrvatskog” sugerira da je Istra zemlja isključivo Hrvata u kojoj ostali nisu dobrodošli” izjavio je  Nenad Ćakić, glavni urednik portala Istarski. hr.u povodu obilježavanja 160 godina rođenja Matka Brajša Rašana, autora istarske himne ‘Krasna zemljo’.

https://istarski.hr/komentar-dana/37

Što naravno nije sasvim točno, naime Matko Brajša Rašan samo je uglazbio stihove Krasna Zemljo …pjesme koju je napisao  Dr. Ivan  Cukon, odvjetnik, pisac, novinar i preporoditelj, (Medulin, 23. listopada 1868. – Zagreb, 7. listopada 1928.),  1912.godine  i objavio u vlastitoj nakladi u obliku dopisnice, a skladao Matko Brajša Rašan (1859.-1934.). Skupština Istarske županije proglasila je 23. rujna 2002.godine pjesmu “Krasna zemljo, Istro mila, dome rode hrvatskog” himnom Istarske županije. Ta je svečana pjesma pak nastala kao himna Školske družbe svetog Ćirila i Metoda za Istru., što bi svakako trebalo biti poznato Nenadu Ćakiću. A kako očito nije mogao je slobodno pogledati što na stranicama Istarske županije piše o  istarskoj himni! Citiram;

“Autor stihova  Ivan Cukon (1868. – 1928.) pravne je znanosti završio  u Beču. Za vrijeme  1. svjetskog rata odveden je i interniran u južnu Italiju. Osnivač je prosvjetnog i potpornog društva “Istra” koje je djelovalo u Zagrebu.

Matko Brajša Rašan (1859. – 1934.)  rođen je u Pićnu, gdje je završio pučku školu dok je gimnaziju  pohađao u Pazinu, a pravo  studirao u Beču. Poznati je etnomuzikolog i skladatelj. Skupljao je i zapisivao istarske narodne napjeve, skladao crkvene skladbe, budnice, himne i koračnice. Osnivač je pjevačkih zborova u Istri.

Pjesmu “Krasna zemljo, Istro mila” od njezinog je nastanka istarski čovjek vezivao, ponajprije uz vlastitu unutarnju pripadnost svom rodnom istarskom kraju,  njegovoj predanosti Istri, životu i suživotu ljudi ovoga podneblja, te snažnim osjećajem ponosa i oduševljenja vječnom i neponovljivom Učkom, gradovima, rijekama, istarskim morem i otocima, povijesno vezanim uz Istru. Jedva da je potrebno i spominjati kako se ta pjesma, u bilo kojoj prigodi, od svečane do svakodnevne, uvijek pjevala ili slušala  s jednakim oduševljenjem i zanosom. Gotovo da i nema čovjeka koji ovu pjesmu ne doživljava i svojom himnom, odom radosti i pričom o dobrim ljudima Istre i vjeri  u bolju i pravedniju budućnost istarskog naroda. Stoga, se i vrijeme u kojem  ona utvrđuje službenom himnom Istarske županije, poklapa  s vremenom  kada ova regija kroči  svojim putem prema Europi, kojoj je zapravo  oduvijek i pripadala.

Polazeći od toga,  Skupština Istarske županije, na svojoj je sjednici, održanoj 23. rujna  2002. godine donijela odluku  kojom se utvrđuje  pjesma “Krasna zemljo, Istro mila” kao HIMNA ISTARSKE ŽUPANIJE.

Krasna zemljo

“Krasna zemljo, Istro mila
dome roda hrvatskog
Kud se ori pjesan vila,
s Učke tja do mora tvog.

Glas se čuje oko Raše,
čuje Mirna, Draga, Lim
Sve se diže što je naše
za rod gori srcem svim.

Slava tebi Pazin – grade
koj’ nam čuvaš rodni kraj
Divne li ste, oj Livade
nek’ vas mine tuđi sjaj!

Sva se Istra širom budi
Pula, Buzet, Lošinj, Cres
Svud pomažu dobri ljudi
nauk žari kano krijes.”

Na tu izjavu Nenada Čakića nadovezao se Milan Rakovac, koji je izjavio;

“„Predlažem da Istarski.hr raspiše natječaj za istarsko-europsku himničnu pjesmu, koja će postati nova istarska svečana pjesma. Nagrada neka bude večera u oštariji! Ja ću prvi napisati svoj prijedlog, već za mjesec dana“  po,alo ironično rekao je Rakovac i  dalje nastavio:

“Vozio sam se u autu kroz Austriju s Loredanom Bogliun Debeljuh početkom 90-ih, u vrijeme dok je bila vijećnica u Skupštini Istarske županije i rekao sam joj da su pogriješili što su za pjesmu koja predstavlja Talijane u Istri uzeli talijansku državnu himnu, a ona kaže: ‘A što misliš, kako je nama, kada moramo slušati „dome roda hrvatskog“?  Pa, raspišimo onda natječaj za multilingvalnu istarsku himnu! To se nikada nije dogodilo, ali, evo, Istarski. hr ima priliku učiniti to“, ispričao  Rakovac

Smatra da je „Krasna zemljo“ pjesma koja pripada 19. stoljeću te da je bila primjerena 1945. godine, ali da je 1990. godine prestala to biti. Nova istarska svečana pjesma trebala bi se odnositi na sve koji žive i dolaze u Istru živjeti.”

https://istarski.hr/node/62012-milan-rakovac-krasna-zemljo-je-pjesma-koja-pripada-19-stoljecu

Opet nažalost moram ispravljati i  netočan navod Milana Rakovca, jer pjesma Krasna zemljo ne pripada 19. stoljeću,  stihove je dr.Ivan Cukon napisao 1912.godine.što znači da pripada 20.stoljeću.

I još jednom ga moram ispraviti,  kao što je pripadala 1945.godini, zbog borbe istarskih rodoljuba i istarskog svećenstva za priključenje Istre Hrvatskoj, tako još više pripada 1990. godini, jer je konačno Istra i  pripala samostalnoj Republici Hrvatskoj!

Himnom se proglašava pjesma koja označava pripadnost jednoj državi ili pokrajini ili županiji . Istra je sastavni dio Republike Hrvatske, pa  himna i je vezana uz naciju, jer je većinsko stanovništvo Istre hrvatsko.

Dana 19. svibnja 1991. održan je Referendum o Hrvatskoj samostalnosti, na koji  je izašlo rekordnih 83,56% birača. Njih 94,16% izjasnilo se potvrdno na prvo pitanje, a njih 92,18% glasalo je protiv ostanka Hrvatske u federativnoj Jugoslaviji.  U referendumu sudjelovali su i stanovnici  Istre , što svjedoči da su bili itekako svjesni da Jugoslavija,  odlazi u povijest.

Joakim Rakovac narodni heroj Istre

Otac Milana Rakovca je narodni heroj Joakim Rakovac i mislim da se “okreće u grobu” na riječi svoga sina, koji sa tolikom omalovažavanjem govori o Krasnoj zemlji Istri miloj, za koju je on dao svoj život!

Kako danas malo ljudi u Istri poznaje bogatu povijest Istre i borbu istarskih Hrvata, rodoljuba, za slobodu podsjetila bih Milana Rakovca na jedan njen dio u kojem je aktivno sudjelovao njegov otac, što on vjerojatno i zna, pa su mi još  čudnije i nerazumljive ove njegove riječi o istarskoj himni!

Joakim Rakovac rođen u selu Rakovci kraj Baderne, 14.listopada 1914. – poginuo blizu Korenići iznad Limske drage, 18.siječnja 1945.godine ). Osnovnu talijansku školu završio je u Baderni.  Odgojen je u hrvatskom duhu, čitao je početnice i zabranjene hrvatske knjige .Natpis ‘Kraljice Hrvata, moli za nas’ uklesao  je  Ivan Rakovac na obiteljsku kapelicu 1920. godine, nakon potpisivanja ugovora u Rapallu, kojim je Istra pripala Italiji.. Ivana su talijanski fašisti često tukli, a talijanske vlasti zatvarale; naposljetku je umro u njemačkom koncentracijskom logoru Dachau.  Uoči napada Italije na Jugoslaviju  Joakim Rakovac je mobiliziran u talijanske specijalne bataljune. Pušten je 1942. te se aktivno uključio u borbu za slobodu Istre,

Istarski rodoljubi bili su spremni  na kapitulaciju Italije 8.rujna 1943.godine, i digli  se na ustanak. Sljedećeg dana, 9. rujna započeo je opći ustanak naroda Istre i u tijeku nekoliko slijedećih  dana razoružano je oko 8 600 talijanskih vojnika, zauzeli su vojarne i karabinjerske stanice osim u Puli, a narod Istre počeo je skidati fašistička obilježja s javnih zgrada. Pod oružjem se našlo oko 10 000 Istrana, te je do 11. rujna oslobođen gotovo cijeli poluotok osim Pule, Fažane, Brijuna i Vodnjana. Ustanici s područja hrvatske Istre oslobađaju čak i Izolu i Kopar u slovenskom dijelu Istre, te izbijaju pred sam Trst.

Joakima Rakovca kapitulacija fašističke Italije zatekla je u Gologorici; vodio je veću grupu novih boraca i  s njom razoružao garnizone u Cerovlju i Borutu, a zatim je sudjelovao  u oslobođenju Pazina, a slijedećeg dana i Poreča.

Predstavnici naoružanog naroda koji su u tom trenutku vojno ovladali skoro čitavom Istrom ( nisu ušli jedino u Pulu) deklarirali su cilj svoje pobune, i zatražili da im se iz Hrvatske pruži ruka koja će pripojenje Istre Hrvatskoj prihvatiti.

Skup  o ujedinjenju sa maticom zemljom Hrvatskom u Pazinu je 13.rujna 1943.godine otvorio je Joakim Rakovac, a Proglas je napisao i pročitao Ljubo Drndić.

proglas

Proglas Narodnooslobodilačkog odbora za Istru narodu Istre o priključenju matici zemlji i ujedinjenju s ostalom hrvatskom braćom, Pazin, 13. rujna 1943. prenosim u cjelosti:

ISTARSKI NARODE!

Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.

U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati !

Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, da njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Ne ćemo više nikad dozvoliti, da se našom sudbinom drugi poigrava.

RODOLJUBI ISTRE!

Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe sa naše rodne grude. Prvi put u našoj istoriji uzima narod kormilo u svoje ruke.

Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.

ISTRANI!

Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome.

Budimo disciplinirani i slušajmo upute naše narodne vlasti: naših NARODNO-OSLOBODILAČKIH ODBORA.

To je Proglas Narodno-oslobodilačkog odbora Istre, koji je pročitao Ljubo Drndić nakon što je Joakim Rakovac otvorio skup u Pazinu 13.rujna 1943.godine.

U odluci od 13. rujna 1943. godine se niti jednom rječju ne spominje Jugoslavija, makar je predsjedavajući Joakim Rakovac bio član Komunističke partije, a član te partije je bio i Ljubo Drndić, koji je odluku napisao.

Potvrđeno je da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.
Zanimljivo je da je Proglas upućen ISTRANIMA, a ne Istrijanima.

U Proglasu nigdje nema spomena Tita, Komunističke partije Jugoslavije, niti priključenja Jugoslaviji!  U njemu  spominje ZAVNOH, kao predstavnik NOP-a  Hrvatske. Sam Okružni NOO za Istru ubrzo se raspao zbog njemačke Rommelove ofenzive,  kojom je uspostavljen njemački nadzor nad Istrom u sklopu njemačke Operativne zone Jadransko priobalje.

Nakon općeg ustanka u Istri, koji nije bio pod nadzorom KPJ i  prihvaćanja odluka od 13. rujna 1943. godine, Ljubo Drndić  s proglasom Okružnog NOO-a za Istru od 13. rujna i izvještajem Štaba hrvatsko-slovenskog odreda od 15. rujna 1943. krenuo je  preko Kastva u Hrvatsko primorje da bi te večeri stigao u oslobođenu Crikvenicu. Odmah je izvjestio vodeće ljude KPH o događajima i Istri

Novi proglas narodu Istre bio je gotov 16. rujna! Tiskan je u obliku manjeg plakata u nakladi od 4000 primjeraka. Odmah je izlijepljen po Crikvenici i drugim mjestima Hrvatskog primorja. Specijalnim kuririma je nekoliko stotina primjeraka odmah upućeno i u Otočac.

“Koristeći se svim mogućim motoriziranim vezama žurili smo zatim iz Crikvenice da se što prije vratimo u Istru. Na Grobinštini sam prvi put sreo istarskog emigranta i poznatog komunista robijaša Dušana Diminića i obradovao se kad sam saznao da je upućen na rad u Istru.
Zajedno smo krenuli prema Klani dijeleći usput proglase o sjedinjenju.
Diminić je još u srpnju 1941, tada kao član OK KPH za Hrvatsko primorje  napisao tekst značajnog letka »U borbu«, u kojem se Istra izričito spominjala, a narod pozivao u borbu za »nacionalno oslobođenje od okupatora i njihovih slugu« i za praktično rušenje granice na Rječini.
Samo dvije godine nakon toga, tih rujanskih dana 1943, Dušan Diminić je već
i sam sudjelovao u širenju novog proglasa u kojem je ustanička Istra proglasila svoje sjedinjenje s Hrvatskom u novoj Jugoslaviji! U Klani, koja postaje središte čitave Kastavštine, sretamo istarsku emigrantkinju i partijskog funkcionara Dinu Zlatić i poznatog narodnog borca Kastavštine Milana Jardasa,”

Napisao je u svojoj knjizi Ljubo Drndić http://www.znaci.net/00003/569.pdf

Ljubo Drndić: ORUŽJE I SLOBODA ISTRE

U proglasu Pokrajinskog NOO-a pozivali su se »svi Istrani« da i dalje odlučno stupaju u partizanske redove, da sakupljaju pomoć za narodnu vojsku i da se odazovu upisivanju zajma koji je ZAVNOH bio raspisao radi pružanja efikasnije pomoći postradalima u NOB-u.

A u Pazinu prilikom proslave srebrnog jubileja sjedinjenja, 28. rujna 1968.godine, Vladimir Bakarić je rekao;”  Narodu Istre može zaista poslužiti »na ponos i diku« da je u
svoje čete, bataljone i brigade, u svoju 43. diviziju i u druge vojne jedinice NOV i PO Jugoslavije uputio blizu 30 000 boraca, od kojih je više od 6 000 poginulo s puškom u ruci, dok su brojne tisuće Istrana pale kao žrtve precizno razrađenog nacifašističkog i kvislinškog sistema terora, mučenja i ubijanja.”

Tako je borba  istarskih rodoljuba, istinskih antifašista i istarskog svećenstva upravo zahvaljujući Ljubi Drndiću iskorištena u komunističkoj revoluciji, jer NOB nije bila samo borba za oslobođenje od fašizma i nacizma, već i borba za radikalni društveni preobražaj u totalitarno komunističko društveno uređenje.

Ti isti komunisti su nakon rata preuzeli fašističke metode obračuna sa neistomišljenicima i proganjali, mučili, zatvarali i ubijali istarske narodnjake i istarske svećenike!

  • 24. kolovoza 1947. godine, zaklan je,  prerezanog grkljana ubijen Bl. Miroslav Bulešić,
  • 11.rujna 1946 godine odveden je i bačen u jamu talijanski svećenik Francesco Bonifacio . – zaustavila ga je neka straža „narodne obrane” i nestao je; tijelo mu nije nikad pronađeno
  • Od 1941. do 1949. godine u Istri je ubijeno 15 svećenika i tri bogoslova.
  • Na Vergaroli je dana 18. kolovoza 1946. došlo je do velike eksplozije na središnjoj gradskoj plaži u kojoj je poginulo preko 70 osoba, a prema drugim izvorima i više od 110 osoba, među kojima je bilo i 20 djece. Većina tih ljudi ukopana je 23. kolovoza 1946., a spomenik poginulima danas stoji ispred katedrale u Puli.

Ubijeni su, odnosno likvidirani i svi viđeni istarski narodnjaci , a proganjani su svi koji se nisu htjeli priključiti  Komunističkoj  partiji  Jugoslavije!

A danas baš to hrvatstvo Istre, nekim sinovima i unucima tih komunista smeta u istarskoj himni ??? Na što su spali u mržnji prema hrvatskoj državi!!!

I sam Joakim Rakovac stradao je pod čudnim okolnostima. Neumorno je radio na terenu. Tako je, 18. siječnja 1945. godine  bio na sastanku u selu Korenići, na Kanfanarštini. Nacisti su iznenada opkolili selo. Pri povlačenju, Joakim Rakovac je teško ranjen. Sutradan, u jednoj šumici, omladina sela Červari i Korenići našla ga je mrtvog. Narodnim herojem proglašen je 9. prosinca 1952. godine.

http://www.znaci.net/00001/10_221.htm

Uloga istarskog svećenstva u borbi protiv fašizma  kao zaštitnice naroda bila je presudna!

Jedna od vrlo značajnih specifičnosti, svakako se mora naglasiti, odražavala se u posebnoj ulozi hrvatskog svećenstva Istre, koje je velikim dijelom ostalo povezano sa svojim župljanima i njihovim nevoljama. U razdoblju od dva desetljeća talijanske okupacije ono je pružilo žilav i svojevrstan otpor politici nasilnog odnarođivanja, podnoseći pri tome teška poniženja, batinanje i zatvore. U narodu su takvi svećenici bili poštovani i cijenjeni. Zato su se mnogi svećenici u Istri uključili  u narodnooslobodilački pokret. Činjenica što je među istarskim rodoljubima bilo i komunista nije bilo zapreke da se uključe u otpor protiv fašizma. U prvom redu zato što je oslobodilačka borba protiv fašizma uključivala u svom programu i ostvarenje onih ciljeva za koje su se narodni svećenici Istre do tada časno i uporno borili .Fašizam je  uništio političke, ekonomske i kulturne ustanove istarskih Hrvata, pa je crkva ostala još jedino mjesto gdje se narod okupljao i dobivao pomoć.

brumnić

Svećenik Zvonimir Brumnić surađivao je sa Ljubom Drndićem i pričao mu o stradanjima svećenika u vrijeme talijanskog fašizma. A svećenik Miroslav Bulešić prijateljevao je sa Joakimom Rakovcem. Nekim zadrtim komunistima ta suradnja istarskog svećenstva i istarskih rodoljuba komunista izrazito je smetala, pa postoji osnovana sumnja u službenu inerpretaciju pogibije Joakima Rakovca!

Kriterij za priključenje Istre Hrvatskoj, nije bila Titovo ratno oslobađanje, teritorij koji je Tito držao, već etnička struktura  stanovništva.

Istarski svećenici su bili istinski kršćanski antifašisti, a ne kao komunisti  antifašisti , koji su ustvari fašisti, po masovnim likvidacijama.
Ničeg antifašističkog nije bilo u klanjima (Miroslav Bulešić) u jamama, masovnim likvidacijama nad stanovništvom, ne nad neprijateljima-okupatorima, nego nad domicilnim stanovništvom.
Istra je kraj u kojem žive i Talijani i Slovenci i Hrvati u definiranim granicama, Katolička crkva jednako je štitila svo stanovništvo Istre!

Na sastanku  istarskog svećenstva sa Komisijom koju su osnovali Saveznici (37-člane Savezničke komisije, engleska je delegacija brojila 7, američka 8, ruska 13 i francuska 9 članova ) pri Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946, godine, koji se održao u Pazinu 19.ožujka 1946.godine. točno u 22 i 45, te su ostali do 2 sata poslije pol noći svećenici Božo Milanović, Tomo Banko i Leopold Jurca kao pretstavnici hrvatskog istarskog svećenstva, organiziranog u “Zboru svećenika sv. Pavla za Istru predali su Komisiji Spomenicu svećenika »Zbora sv. Pavla za Istru« sa statistikom o nacionalnoj strukturi župa u Porečko-pulskoj, Tršćansko-koparskoj i Riječkoj biskupiji.

Izvješće mons.Bože Milanovića o sastanku predstavnika Zbora svećenika sv.Pavla za Istru s predstavnicima Savezničke komisije za razgraničenje Julijske krajine  u Pazinu 19.ožujka 1946.godine ( str.494-499 u knjizi Miroslav Akmadža, Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj 1945-1980);

Od ukupno 176 župa, bile su  132 hrvatske župe, 21 talijanska i 23 mješovite, među koje računamo samo one, koje imaju više od 10% druge narodnosti. Prema tomu u Istri je od svih župa i samostalnih kapelanija 75% hrvatskih, 12% talijanskih, i 13% mješovitih.

Po popisu stanovništva koji je radila Italija 1921, godine bilo je 90 000 Talijana i 250 000 Hrvata u Istri po Spomenici Zbora svećenika sv. Pavla.

popis stanivništva 1945

Cadastre national de l Istrie – ključan dokument koji je dokazao hrvatstvo Istre

Za potrebe pregovora o razgraničenju na  Pariškoj  mirovnoj  konferenciji (29. srpnja–15. listopada 1946), skupina hrvatskih intelektualaca (Josip Roglić, koordinator, R. Maixner, L. Čermelja, M. Gržetić, I. Pucić, P. Skok i Mirko Deanović) priredila je, a Nakladni zavod Hrvatske u srpnju je 1946. objavio na francuskom jeziku knjigu-dokument pod naslovom Cadastre national de l ‘Istrie, u kojoj je dokazano da je većina obitelji na istarskom poluotoku sve do grada Trsta (osim grada Pule) hrvatskog i slovenskog podrijetla, a manjina talijanskog. Cadastre National de l’Istrie (d’après le Recensement du 1er Octobre 1945), opsežan dokument pisan francuskim jezikom, priređen za potrebe Komisije za razgraničenje u Predsjedništvu Vlade NR Hrvatske u pregovorima između FNR Jugoslavije i Italije (1945-46) te za potrebe Pariške mirovne konferencije.

Knjigu je priredio Jadranski institut u Sušaku, a tiskao Nakladni zavod Hrvatske (Zagreb, srpanj 1946).

Terenska anketna istraživanja obuhvatila su područje istarskog poluotoka (Zonu B), osim Pule (tada u Zoni A, pod anglo-američkom upravom), te otoke Cres, Lošinj, Unije, Male i Vele Srakane, Susak i Ilovik. Popisom je obuhvaćeno 71.349 obiteljskih prezimena, od čega 45.817 (62,22%) slavenskoga (hrvatskog i slovenskog) podrijetla i 18.752 (26,28%) tal. podrijetla, dok je 6.780 (9,50%) prezimena ostalo »neodređeno« (sont restés indéterminés)Cadastre su iznova 1980-ih obradili Josip Bratulić  i Petar Šimunović, izostavivši slovenski i ograničivši se na hrvatski dio Istre. Znalački su preradili podatke, prilagodili ih suvremenomu načinu izlaganja te na hrvatskom jeziku priredili iznimno vrijedno izdanje koje je pod naslovom Prezimena i naselja u Istri: Narodnosna statistika u godini Oslobođenjatiskano u ediciji Istra kroz stoljeća (1985-1986).

Prava nacionalnih manjina u Istri

Nacionalne manjine o kojima govore Čakić ( sugerira da je Istra zemlja isključivo Hrvata u kojoj ostali nisu dobrodošli)  i Rakovac (  multilingvalna istarska  himna ) imaju zagarantirana sva ljudska i nacionalna prava po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih  manjina. ( NN 155/2002 )

Članak 7.

Republika Hrvatska osigurava ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina koja oni uživaju pojedinačno ili zajedno s drugim osobama koje pripadaju istoj nacionalnoj manjini, a kada je to određeno ovim Ustavnim zakonom ili posebnim zakonom, zajedno s pripadnicima drugih nacionalnih manjina, naročito:

  1. služenje svojim jezikom i pismom, privatno i u javnoj uporabi, te u službenoj uporabi;
  2. odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu kojim se služe;
  3. uporabu svojih znamenja i simbola;
  4. kulturna autonomija održavanjem, razvojem i iskazivanjem vlastite kulture, te očuvanja i zaštite svojih kulturnih dobara i tradicije;
  5. pravo na očitovanje svoje vjere te na osnivanje vjerskih zajednica zajedno s drugim pripadnicima te vjere;
  6. pristup sredstvima javnog priopćavanja i obavljanja djelatnosti javnog priopćavanja (primanje i širenje informacija) na jeziku i pismu kojim se služe;
  7. samoorganiziranje i udruživanje radi ostvarivanja zajed­nič­kih interesa;
  8. zastupljenost u predstavničkim tijelima na državnoj i lokalnoj razini, te u upravnim i pravosudnim tijelima;
  9. sudjelovanje pripadnika nacionalnih manjina u javnom životu i upravljanju lokalnim poslovima putem vijeća i predstavnika nacionalnih manjina;
  10. zaštitu od svake djelatnosti koja ugrožava ili može ugroziti njihov opstanak, ostvarivanje prava i sloboda.

Dakle stavak 3 jasno kaže da imaju slobodu uporabe svojih znamenja i simbola. Talijanska nacionalna manjina uzela je kao svoju zastavu , zastavu Republike Italije i kao svoju himnu, službenu talijansku himnu, i to nije nacionalistički ?

A Krasna zemljo Istri mila, dome roda hrvatskog je nacionalistička?

Zaključak -neprimjerena i zlonamjerna retorika Nenada Čakića

dvojezičnost

Istarsku županiju čine jedinice lokalne samouprave: 10 gradova i 31 općina.

Gradovi: Buje-Buie, BuzetLabin, Novigrad-Cittanova, Pazin, Poreč-Parenzo, Pula-Pola, Rovinj-Rovigno, Umag-Umago i Vodnjan-Dignano.

Od 10 gradova 7 gradova je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika  , a 3 su jednojezična -hrvatskog jezika

Općine: Bale-Valle, Barban, Brtonigla-Verteneglio, Cerovlje, Fažana-Fasana, FuntanaGračišće, Grožnjan-Grisignana, KanfanarKarojba, Kaštelir-Labinci – Castellier-Santa Domenica, KršanLanišće, Ližnjan-Lisignano, LupoglavMarčanaMedulin, Motovun-Montona, Oprtalj-Portole, PićanRašaSveti LovrečSveta NedeljaSveti Petar u ŠumiSvetvinčenat, Tar-Vabriga, Tinjan, Višnjan-Visignano, Vižinada-Visinada, Vrsar-Orsera i Žminj.

Od 31 općine 12 je dvojezično hrvatskog i talijanskog jezika  , a 19 jednojezično, hrvatskog jezika.

Ukupan broj stanovnika IŽ;  208.055 što čini 4,85 % stanovništva Republike Hrvatske

  • Hrvati  142 173 ( 68,33%)
  • Talijani  12 543 ( 6,03%)

Od ukupnog stanovnišva Istre 208 055, dvojezičnošću je obuhvaćeno 139 553, a hrvatskim jezikom 66 733 stanovnika

Iz navedenih podataka prema popisu stanovništva 2011 godine IDS je svojom politikom talijanizirao Istarsku Županiju, jer je 67 %  stanovnika obuhvaćeno dvojezičnošću. Hrvatskim jezikom ostalo je obuhvaćeno samo  33% stanovnika Istre.

Zbog 12 543  pripadnika talijanske manjine  ili samo 6,03 %, dvojezičnošću je obuhvaćeno 67 % stanovništva Istre! 

E pa sada neka Nenad Čakić kaže da nisu dobrodošli???

A da druge manjine nisam ni spomenula na primjer; Dane srpske kulture, koji se održavaju već 11 godina za redom po gradovima širom Istre, a Srba u Istri ima 7 206 ili 3,46%.

Doista zlonamjerno, sa nepostojećom i neprimjerenom nacionalističkom retorikom i sa ciljem nepotrebnog podgrijavanja  međunacionalne netrpeljivosti!

Sve braniteljske udruge, sve političke stranke i svi građani Istre trebali bi se suprostaviti takvoj nepotrebnoj retorici , jer narušava dosegnute standarde suživota u Istri!

Autor /Lili Benčik


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

15 − 4 =