HRVATSKI BRANITELJI JUČER, DANAS, SUTRA…

A mi? Što drugo, primamo udarce i stojimo, trpimo. A mi gromade od ljudi. Miševi nas grizu, mi ih puštamo jer eto, ipak su to mali sitni miševi. A mi lavovi. Ali braćo, miševi su uništili gotovo sve, a mi ih puštamo. Možemo ih spriječiti, a smatram da nam je i dužnost pokušati. Narod treba štititi, a mi smo jednom pokazali da postoji snaga i moć koja to može...

OLUJA-95

Na vaše traženje poštovano čitateljstvo, objavljujemo (stari-novi)tekst koji je nestao s Braniteljskog portala prilikom teškog hakerskog napada na Braniteljski portal.


U općem kaosu koji vlada hrvatskom političkom scenom vrlo je teško “izdići“ se iznad demagoško-politikantske magle i pokušati jasno i razumno analizirati stvari. To važi za svaki segment naših života i vidljivo nam je iz dana u dan. To važi i za branitelje ili kako nas prigodno i namjerno etiketiraše, „braniteljsku populaciju“. Kao da postoji „pravnička populacija“, „liječnička populacija“, „političarska populacija“, itd. A kad smo već kod toga primjetit ćete da se ni u kom slučaju, a prilikom bilo koje afere iz bilo koje „populacijske“ skupine, nikada ne koristi ta uvrijedljiva fraza kao u slučaju branitelja. Uostalom, ako je branitelj istovremeno i liječnik, kojoj „populaciji“ pripada?

HV je nastao iz potrebe, kao odgovor na velikosrpsku agresiju i razvila se iz redova policije, ljudi po uredima TO i dragovoljaca. Upravo ovi zadnji, dragovoljci, najvažniji su dio naše ratne priče. Upravo ti ljudi su profil veterana Domovinskog rata. Radnici, seljaci, studenti, liječnici, profesori, odvjetnici i svi ostali koji su osjetili potrebu uključiti se u obranu. Stoga smatram da termin „braniteljska populacija“ ne bi smjeli koristiti. Dovoljno je kazati – branitelji.

Svima nama je vrlo jasna uloga branitelja u ratu i o tome ne želim previše. Samo ću napomenuti da je priča oko vojnih uspjeha HV-a poznata čitavoj svjetskoj vojnoj eliti i nešto je na što naš narod ima biti vrlo ponosan. Međutim, ono što se desilo braniteljima nakon rata i ono što se događa danas, je teška i gusta magluština. Razjedinjeni (tisuće udruga), marginalizirani, stigmatizirani (mirovinama, stanovima i tzv. povlasticama), izrugivani, isključeni. U većini medija u RH branitelji su konstantno okarakterizirani kao neki nečasni likovi koji su išli u rat radi mirovina i povlastica i kao glupi i sirovi dio naroda koji zapravo ima šutjeti jer je dobro prošao. To možemo zahvaliti ljevičarsko-globalističkoj prirodi medija (čast marginaliziranim iznimkama), kulturi u RH, nevladinim udruženjima, obrazovanju itd. Svima njima zajedničko je jedno, a to je da su financirani od George Soros-a i njegovih organizacija poput Open Society Foundation i sl. politika, a pri tome mislim na HDZ i SDP podjelu te scene, dobro su se potrudile i „odigrali“ igru oko branitelja, znajući da bi im u budućnosti ti ljudi mogli predstavljati problem. A branitelji problem mogu predstavljati samo onima koji ne misle na opće dobro. Prirodno je i ispravno da branitelji djeluju isključivo u interesu društva i da slijede vrijednosti koje su ih povezale i stvorile, a to su ljubav, poštenje,vjera, obitelj i dom. Sve ono što neoliberalni globalizam želi poništiti.

Osobno smatram da SDP nema nikakvog moralnog prava sudjelovati u puno procesa koji se odvijaju u RH, ali naročito ne u procesima oko branitelja jer su prilikom glasovanja o samostalnosti RH demonstrativno napustili Sabor i time jasno poručili kako ne žele samostalnu i suverenu RH. S druge strane branitelji postoje upravo radi činjenice da svi ostali građani jesu željeli samostalnu i suverenu RH, a čije je postojanje velikosrpsko-jugonacionalistička politika htjela spriječiti. Isto tako smatram da njima više nemamo što zamjerati jer je njihova politika očita, a niti me je briga njima pokušati objasniti kako nisu u pravu i kako njihova logika predstavlja problem umjesto rješenja, za opstanak civilizacije uopće. Problem su ovi drugi, navodno na strani hrvatskih branitelja.

Ako stvari postavimo u globalni kontekst vidimo da je na djelu borba između konzervativnog nacionalizma i liberalnog globalizma, a to je jasno izbilo na površinu prilikom predsjedničkih izbora u USA. Dolaskom predsjednika Trumpa igra je potpuno drugačija i neoliberalni globalisti su zaustavljeni u punom trku. Nama ovdje još nije jasno što se događa ali vrlo skoro ćemo uvidjeti u kolikoj krizi je EU i koliko promašen je uopće bio projekt globalista u Europi. Po mom skromnom mišljenju, HDZ je podijeljen na dva dijela, konzervativni i liberalni. Konzervativni je onaj dio u čijim grudima još ima duha 90-tih kada je najbitnija bila vjera u Boga, obitelj i domovinu i koji je gurnut u drugi plan.

A liberalni dio HDZ-a je novi „đir“ i premijer odgojen u EU možda ne zna da je to dio koji je odlučio kako treba dragovoljce poslati u mirovinu nudeći uvjete koje je teško odbiti. Tim potezom omogućili su svima kojima se digne ona stvar, upotrijebiti argument mladih i zdravih ljudi koji su „uzeli“ mirovine, naplatili domoljublje i sad imaju šutjeti. Dio je to HDZ-a koji je nakaradno postavljenim kriterijima koji su još uvijek na snazi, invalidnost i postotak istog postavili kao najvažniji, a često i jedini uvjet za ostvarenje nekih prava. Kada je dovoljan broj ljudi umirovljen, kategorija „dragovoljac DR“ ukinuta je i marginalizirana. Svi su sudionici DR-a izjednačeni potezom pera. Liberali unutar HDZ-a stvorili su i toliko udruga da ih je skoro više od stvarnih branitelja znajući za onu tisućljetnu i milijun puta dokazanu „divide et impera“. Na vodećim mjestima u tim udrugama isti ljudi sjede već godinama i ono što oni govore i rade i stavovi koje artikuliraju nisu odraz stvarnog stanja svijesti, branitelja niti su izraz njihovih želja i potreba. Samo služe kao pokriće političkim odlukama i djelovanje im je dirigirano, a nije proisteklo iz stavova članova udruga. Čest je slučaj da se većina članova određene udruge uopće ne slaže sa stavovima i ponašanjem članova predsjedništava istih. Da se razumijemo, dio aktivnosti koje udruge provode kao što su obilježavanja obljetnica, pomoć potrebitima,kultura i sl., dobra su i potrebna praksa, ali hrvatsko društvo je ovog časa u dubokoj i opasnoj krizi i potrebno je puno, puno više. Ono što mene osobno smeta je „izvlačenje“ pojedinih udruga ili pojedinaca u raznim slučajevima kako bi se javnosti prikazala slika kako „braniteljska populacija“ podržava određenu političku odluku ili poruku. Naime, uvijek možete pronaći branitelja koji će zastupati vaše stavove po bilo kojem pitanju. A koliko je to uopće teško kada znamo da nas ima preko 500 000?

HDZ je ovaj put pobijedio na krilima domoljublja i to je jasno svima. SDP i sateliti njihove liberalno-globalističke ideologije pretjerivali su u nametanju svojih stavova, a to nije prošlo u zemlji koja je prije 25 godina ratovala za samostalnost. Isto tako uobičajeno nametanje ekstremizma, rasizma, netolerancije, seksizma, itd.,  vlastitom narodu koje je u prevelikoj mjeri plaćeno Soros—evim novcem i svih ostalih liberalnih idiotarija koje inače pale u drugim državama, naišlo je na „konzervativni zid“. Onog trena kada su zbrojeni glasovi i deklarirana pobjeda HDZ nitko nije mogao niti predpostaviti kako će premijer popuštati pritiscima upravo poražene ideologije i kako neće zaštititi nikoga koga ljevičari ocijene nedostojnim. A zašto je to tako? Možda zato jer HDZ 2017 nije isto kao HDZ 1990. Na snazi je neoliberalno-globalistička politika gdje nema nacija, gdje obitelj nije najvažnija, a konzervatizam, vjera u Boga, obitelj i dom su i dalje vrijednosti  prepuštene izrugivanju i marginaliziranju kroz medije, politiku, obrazovanje i kulturu u RH.

A što je HDZ dužan braniteljima?

Prisjetimo se ekspresnog umirovljenja 12 generala i trenutka koji nastavlja biti nebitan, a bio je prijelomni. Dana kada nam je napukla kičma. Nakon što su domaći ljevičari osjetili da je povoljan trenutak, a vidjevši da mogu nesmetano pljuvati po vrijednostima prosječnog branitelja i domoljubnim osjećajima kod ljudi, isprovocirali su pismo generala.  Mislio sam kako mesićeva politika „detuđmanizacije“ nema nikave šanse. Gdje je danas Mesić, njegovi suradnici, djeca i unuci? A bilo bi logično da HDZ naplati dug i politički uništi Mesića, a siguran sam da se može i zatvoriti zbog nečeg.

Nakon tog nevjerovatnog i mislim jedinstvenog slučaja u svijetu, lov je bio otvoren. Prije svega bilo je potrebno rasturiti koncept OS iz DR-a i reorganizirati HV na način da se „zagube“ tradicija, obilježja i osjećaj pripadnosti. Gardijske brigade su rasturene. Zatim su krenuli udari na standard i uvaljivanje branitelja u „dužničko ropstvo“ ukidanjem određenih povlastica i višekratnim smanjivanjem mirovina. Podsjetimo se kako su u HDZ-u govorili kako će poništiti te odluke i vratiti nezakonito oduzeto. Sjetimo se i zataškane afere „zelenih ugovora“ koja je isključivo odgovornost HDZ-a, a iz koje su razvidna kršenja prava gardista iz ugovora. Politika je potom zaključila kako je HVIDR-a najznačajnija udruga proizišla iz DR-a i postavila u Sabor RH predsjednika HVIDR-e i HDZ-ovca Josipa Đakića. Znate njega? Ne bih se čudio da ne znate obzirom koliko je prisutan u javnosti braneći pravdu, interese HRVI-ja i branitelja. Čak i sada g.Đakić je jedini predstavnik organiziranih branitelja u Saboru a HVIDR-a je prerasla u pravo poduzeće, a ja baš nisam čuo ništa pametno od njega u posljednje vrijeme.

Uloga HDZ-a u prosvjedu branitelja ispred Ministarstva je jasna i neka je, trebalo je tako i biti. Što se dogodilo nakon prosvjeda? Zar Klemm i Glogoški nemaju više ništa za kazati? Zar Zajednica Veterana gardijskih brigada i specijalne policije nema ništa više za kazati? Koju štetu su pretrpjeli Matić, Glavašević i ostali? Kakvu štetu su pretrpjeli gubitnici izbora i što je to novoga u današnjoj politici u odnosu na njihovo doba? Naime, ja i dalje slušam onog alkoholičara iskrivljenog lica, Stazića u Saboru. Maras i dalje dijeli lekcije. Milanović se prešetava po Zagrebu umjesto da je u DORH-u svaki drugi dan. Hribar, HAVC, Lučev i Bitorajac seru kvake i dalje. A kad smo već kod toga, sjeća li se itko Deklaracije o Domovinskom ratu? Onda? Ima li konzervativni dio HDZ-a objašnjenje zašto je maknut g.Hasanbegović, zašto je general Krstičević imao problema, zašto se premijer smješka u društvu Hribara i Obuljen, zašto je premijer podržao SDP-ovog kandidata za šefa programskog vijeća HRT-a, malog Soros-evog pionira i neoliberalnog globalistu Nikolu Baketu? Zašto Jakovina nije u zatvoru? Što je sa bivšim ministrom obrane i njegovim poslovima u vrijeme mandata? Zašto premijeru nisu problem projugoslovenska diplomatska predstavništva? Zašto guverner Vujčić ne odgovara na pitanja i zašto se DORH ne bavi njime? Zašto financirate silne nevladinim udruge u kojima utočište nalaze opskurni frustrirani likovi loših namjera i neprijateljskog ponašanja? Zašto postoji FINA kada nitko u EU nema takovu agenciju? Zašto ne raspustite zločinačku organizaciju zvanu Hrvatska Gospodarska Komora? Zašto se ne riješite kadrova koji su se ogriješili o zakon i principe na kojima je HDZ utemeljen?  Uf, koliko pitanja.

Izgleda mi da je naš temeljni problem taj što polazimo od predtpostavke da političari koji nas vode znaju što rade i da su pametni, a izgleda, upravo je suprotno. Niti su pametni, niti znaju što rade. Oni samo odrađuju postavljene zadaće. Dokaz tome je devastirana Hrvatska i preveliki broj kriminalaca raznih profila na slobodi s jedne i imovinske kartice i nepotizam u sudstvu s druge strane. Dokaz tome je i trošenje enormnog novca na birokrate, njihova autića, dnevnice i komod, a koji ili ne rade ništa ili rade kontra interesa države. Uostalom, najbolji dokaz tome je izložba fotografija na osiječkom kolodvoru.

Drugi naš problem je nepotizam. Gdje su djeca svih tih silnih birokrata, političara, profesora, aktivista raznih nevladinih udruga i koliki je postotak nezaposlenosti među djecom i rodbinom ljudi koji su zapravo zakuhali problem? Bježe li oni vani?

Ipak, naš najveći problem, po meni, je stav kako se ništa ne može promijeniti! Ne može, ne možemo, ne možeš. Ratne godine su me naučile da se puno toga naizgled nemogućeg, ipak moglo.

Dragi moji suborci, prijatelji, braćo! Sve ovo sam napisao kako bih i sebi i drugima opravdao ljutnju na pobjednike prošlih izbora i izrazio  rezignaciju i gađenje zbivanjima u Hrvatskoj.

Ako je preko 20.000 ljudi iselilo iz Slavonije i Baranje posljednjih 6 mjeseci to znači da smo u ratu. Ratu koji gubimo jer dopuštamo svinjama (isprika pametnoj i korisnoj životinji), da se množe i goje. Naša jedina šansa je u zajedništvu. Nama ne treba tisuću udruga već jedna. Jedna udruga koju bi vodili najbolji među nama izabrani od nas umjesto politike. I mi se, prije svega ostaloga, moramo brinuti za slabe, nemoćne, nezaštićene i nevine. Mi smo jedina preostala snaga u Hrvatskoj koja ima kolike, tolike šanse zaštiti nabrojane od pljačkaša, zlostavljača, izrabljivača, pokvarenih političara i neoliberalnih globalista. Nažalost, naše vrijeme je lagano prošlo i nitko nama ne može nadoknaditi godine ponižavanja i promatranja kako su sjebali skoro sve za što smo se borili, skoro sve za što su ljudi, naša braća, izginuli. Ali vjerujem da još ima vatre u grudima i volje za žrtvom u ime nečeg većeg od nas samih, u ime naše djece i naših unuka. Mi nismo političari, ali oni koji se u naše ime bave politikom imaju se držati kao što se i očekuje od hrvatskog vojnika, a taj nije navikao podilaziti nikome, taj ima jasno, nedvosmisleno i odlučno izražavati svoje stavove i taj ima u svakom trenutku štititi ugled i zemlje i ljudi koje predstavlja i po cijenu vlastite karijere ima stajati uvijek na istim principima koji su ga i stvorili. Mi smo pozvani i tako treba biti, imati stav o svakom problemu u RH i taj naš stav treba biti jasno, nedvosmisleno i pravovremeno predočen javnosti kroz ozbiljnu instituciju i predstavnike koji imaju snagu, volju i kredibilitet. U ovom trenutku mi to nemamo. Mnogi su se izredali nad nama sve ove godine i još uvijek to rade. Rade to podlo, bezobrazno, neargumentirano i zločesto. Mrziteljski. Upravo onako kako se trude predstaviti nas. Fašistički.

A mi? Što drugo, primamo udarce i stojimo, trpimo. A mi gromade od ljudi. Miševi nas grizu, mi ih puštamo jer eto, ipak su to mali sitni miševi. A mi lavovi. Ali braćo, miševi su uništili gotovo sve, a mi ih puštamo. Možemo ih spriječiti, a smatram da nam je i dužnost pokušati. Narod treba štititi, a mi smo jednom pokazali da postoji snaga i moć koja to može. Ovo nije niti se smije tumačiti kao poziv na oružje već upravo suprotno. Ovo je zazivanje „kulturne revolucije“. I oko toga bi se složio sa Markovinom, smiješnim liberalnim povjesničarem, kada je, objašnjavajući situaciju oko HAVC-a i ne toliko smiješnim, ali opasnim, Hribarom izjavio, citiram, „… ovo je pokušaj konzervativne revolucije.“

A mi ipak nismo naučili samo pokušati. Mi smo završavali započeto. I to na temeljima konzervatizma, ljubavi i vjeri u Boga, obitelj i dom i spremnosti na žrtvu u ime obrane tih vrijednosti.

Pukovnik/Željko Petko

 

Podijeli objavu

3 KOMENTARI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here