Hodočašće vjernika Požeške biskupije u Voćin.

Zamolio je Mariju Isusovu Majku da ih i nadalje prati svojom majčinskom zaštitom i zagovorom. Izrazivši radost što se njihov hod s Marijom Isusovom Majkom nastavlja 23. kolovoza Devetnicom Gospi od Suza u Pleternici, na sve njih zazvao je Božji blagoslov...

FOTO: POŽEŠKA BISKUPIJA//BLAGDAN GOSPE VOĆINSKE
Podijeli

Blagdan Gospe Voćinske, 21. kolovoza slavi se u svim župama Požeške biskupije, a vjernici iz župa Katedralnog, Posavskog i Zapadno-slavonskog arhiđakonata hodočaste u Voćin…

Toga dana središnje hodočasničko euharistijsko slavlje u na otvorenom prostoru pokraj svetišne crkve u Voćinu predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu s trideset svećenika, među kojima su bili prepošt požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra Ivica Žuljević, rektor pleterničkog svetišta Gospe od suza Antun Ćorković, dekan Slatinskog dekanata Dragan Hrgić te voćinski župnik Ivan Ereiz. Na početku slavlja biskup je pred likom Gospe Voćinske uputio pozdrav Isusovoj Majci.
Pozdravljajući zatim nazočne hodočasnike biskup je rekao: „Blagdan je Gospe Voćinske, od davnine popraćen hodočašćem iz požeškoga i posavskog kraja, napose pješačenjem u Voćin. Od srca vam čestitam blagdan te vas radosno i s poštovanjem sve pozdravljam. Dobro mi je poznato da uvijek s velikom srdačnošću prema Isusovoj Majci dolazite u Voćin. To ona osjeća, tome se raduje, sve vas prihvaća i grli, željna zagrijati Vaše živote Božjom toplinom, ljubavlju svoga Sina Isusa Krista, jedinog spasitelja čovjeka. Osobit pozdrav upućujem pješacima koji su jučer od Davora i Nove Kapele, preko Požege i Stražemana dva dana na putu, kao i one koji su im se danas u Stražemanu i na drugim stranama naše Biskupije pridružili. Zahvaljujem vam za žrtvu koju ste time posvjedočili, i ljubav koju ste prema Isusovoj Majci na taj način očitovali. Pozdravljam svećenike, redovnike i redovnice, đakone, bogoslove, svećeničke aspirante, vjeroučitelje, sve vas požrtvovne i vjerne hodočasnike iz župa Katedralnog, Posavskog i Zapadno-slavonskog arhiđakonata te iz drugih dijelova Požeške biskupije i krajeva naše domovine. Upućujem dobrodošlicu svim nositeljima javnih dužnosti, požeško-slavonskoj županici Antoniji Jozić i požeškom gradonačelniku dr. Željku Glaviću, kao i drugim predstavnicima javnog života. Vaše sudjelovanje na ovom slavlju svjedočenje je poštovanja prema onima koji su vas kao građani i vjernici izabrali na službe koje obnašate. Pozdrav svima vama koji ste odjeveni u narodne nošnje i druge povijesne odore, među kojima su i članovi Kravat pukovnije iz Zagreba. Osobit pozdrav vama koji ste nam se pridružili u iskazivanju odanosti Gospi Voćinskoj izravnim prijenosom putem platforme na Web-stranici Požeške biskupije, putem Hrvatskoga katoličkog radija i Radija Marije. Povjerimo Isusovoj Majci sve životne terete koje nosimo, napose oboljele od Covida-19 i one koji im požrtvovno služe, one koji trpe zbog posljedica nedavnog nevremena u Požegi i okolici te našičkom kraju, kao i one koji su minulih dana ostali bez svoga radnog mjesta, među njima i radnice požeške tekstilne tvornice ‘Orljava’. Raskajanim srcem i čistom savješću započnimo ovo sveto slavlje u čast naše Gospe Voćinske“.
U homiliji biskup je kazao da ga „u posljednje vrijeme sve češće pojedini ljudi znaju upitati hoće li uskoro završiti pandemija Covida-19.
Nisam stručnjak za to pitanje, ali smatram da će navedena pandemija prestati ako budemo postupali na način kojim se ona može suzbiti. Među moćnim – ne posljednjim – sredstvima borbe protiv virusa koji uzrokuje spomenutu bolest jest i molitva. Ona naše počesto neuspješne ljudske pokušaje stavlja u odnos s Bogom, našu prolaznost povezuje s onostranošću, pomaže da ne ostanemo sami i izgubljeni na granicama naših mogućnosti. Stoga i današnje hodočašće u Voćin u okolnostima pandemije Covida-19 ima nemalo zdravstveno značenje. Ovdje, naime, Marija svojim zagovorom svakoga od nas stavlja u središte Božje pozornosti. Ona majčinskom brižnošću otvara naša srca za prisutnost Isusa Krista da On svojom ljubavlju s križa, čija je ljekovitost jača i od same smrti, uđe u dubinu našega bića, zahvati duh, ispuni ga onim što i u najtežim stanjima našega života daje smisao i puninu postojanja, te na taj način našu prolaznost poveže s Božjom vječnošću! Poput Petra nakon ozdravljenja Eneje u Lidi, Marija svakoga od nas i na ovom hodočašću snažno poziva: ‘Ozdravlja te Isus Krist, ustani i hodi s njime!’ – Hvala ti, Isusova Majko, što nam svojim zagovorom želiš podariti Isusa Krista i njegovu ljubav jaču od smrti kao našu najbolju sudbinu!“.
Podsjetivši hodočasnike da se ovo hodočašće odvija u Godini obitelji, koju je proglasio papa Franjo, biskup Škvorčević je nastavio: „Želio nas je o petoj obljetnici njegove Pobudnice ‘Amoris laetitia’ – ‘Radost ljubavi’, objavljene nakon Opće biskupske sinode o obitelji 2016. potaknuti na dublje razmišljanje o braku i obitelji te zauzetije djelovanje s evanđeoskih polazišta. Zadaća koju nam je povjerio papa Franjo osobito mi je draga, jer sam kao predstavnik Hrvatske biskupske konferencije bio sudionik spomenute Sinode u Rimu. Kako znadete, po želji pape Franje istovremeno je u tijeku i Godina posvećena posebnom štovanju sv. Josipa, koja također na svoj način upućuje na Svetu Obitelj i naše obitelji. Nakon župnih kateheza koje smo održavali minule korizme, ovogodišnja hodočašća u Marijina svetišta prigoda su da u svjetlu Pobudnice ‘Amoris laetitia’ posvetimo barem nakratko pozornost braku i obitelji te ih ponovno povjerimo zagovoru Isusove Majke i svetoga Josipa“, ustvrdio je biskup.
Govoreći zatim o stanju braka i obitelji u Hrvatskoj, biskup je naglasio: „Svjedoci smo kako se na mnogim razinama hrvatskog društva pripovijeda da su brak i obitelj u krizi, i da je kod nas demografsko stanje vrlo teško. No, preslabi su glasovi, a još slabiji projekti koji bi bili obećavajući za popravak tog stanja te u odgovornosti koju imamo kao vjernici valja postaviti pitanje što nam je u tom pogledu činiti. Može li nam Sveta Obitelji biti primjer za život u braku i obitelji? Zasigurno može, ali ne u svemu! Naime, bračno zajedništvo Marije i Josipa utemeljeno je na posebnom Božjem naumu, u kojem se Potomak ne rađa iz naravnog sjedinjenja muža i žene, nego je kao Sin Očev odvjeka začet po Duhu Svetom. I upravo je On, Isus, Sin Očev i Marijin, dvostruka ljubav koja najdublje povezuje Mariju i Josipa u zaručničkom i obiteljskom zajedništvu. Isus voli svoju Majku i svoga Poočima neizmjernom božanskom ljubavlju, a oni mu uzvraćaju svojom ljubavlju. Isus je onaj koji daje dubinu, snagu, trajnost i čvrstinu njihovoj ljubavi i obiteljskom zajedništvu“.

Produbljujući svoje razmišljanje o braku i obitelji, biskup je nastavio: „Upravo to je Isus i u braku svih onih koji ga stave u središte svoga života, te jedno drugom prilaze pogledom vjere, osjećajima ljudske ljubavi, pročišćene, ozdravljene i učvršćene Isusovom božanskom ljubavlju. Marija je na svadbi u Kani Galilejskoj, potičući pretvorbu vode u vino, usredotočila pozornost mladenaca na Isusa i njegovu božansku ljubav, i učinila im najveću uslugu kad je Isusa uvela u zajedništvo njihova bračnog i obiteljskog života. Istovremeno je pomogla nazočnim učenicima da po znaku pretvorbe vode u vino prepoznaju tko je Isus Krist, otkriju da je u njegovu čovještvu na djelu božanska moć, te ih je potaknula da se vjerom s njime najdublje povežu, uđu u zajedništvo njegove osobe, ne za kratko, nego za vječnost. Na pitanje što nam je činiti u Hrvatskoj s obzirom na brak i obitelj u sadašnjem našem društvu, Marijin je odgovor iz Kane Galilejske snažan i ovdje u Voćinu: Stavite Isusa Krista u središte svoga života i slušajte ga!“, ustvrdio je biskup.

Tumačeći teologiju braka sv. Pavla apostola, biskup je naglasio: „Draga braćo i sestre! O značenju Isusa Krista za kršćanski brak govorio je sv. Pavao u današnjem prvom čitanju. Pišući Efežanima Apostol polazi od Isusove ljubavi, koju On trajno ostvaruje u odnosu prema Crkvi, svome Tijelu, te u tom odnosu Pavao prepoznaje model po kojem muž i žena trebaju konkretno živjeti povezanost u braku. Kao što Krist ljubi Crkvu, tako treba muž ljubiti ženu, kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žena mužu, tvrdi sv. Pavao. U današnjem društvu velike osjetljivosti za prava žena, navedena tvrdnja sv. Pavla o podlaganju žene mužu može se nekom učiniti neprihvatljivom. No, Apostol ovdje ne nastupa kulturološki uvjetovanim sociološkim, ili antropološkim mjerilima, niti polazi samo od prava žene na svoje tijelo, nego mu je mjerilo ono što Isus Krist ostvaruje svojom ljubavlju u odnosu prema Crkvi. To je nova, izvanredna mogućnost življenja braka i obitelji. Kad vjernici prihvaćaju u svom braku očitovati taj odnos, tada žive u dinamizmu božanske ljubavi, postaju dionici onoga što Krist ostvaruje u Crkvi i po čemu je ona ‘mega mysterion’ – ‘veliko otajstvo’, kako tvrdi sv. Pavao. Ukoliko se brak i obitelj svedu na čistu sociološku razinu, oni postaju isključivo ljudske ustanove, podložne svim ljudskim nemoćima i mijenama. Živjeti brak ‘u Gospodinu’, kako tumači sv. Pavao, znači vjerom biti ukorijenjen u Isusa Krista i njegovu ljubav na križu, obiteljskom molitvom i nedjeljnim sudjelovanjem na svetoj misi živjeti zajedništvo s Isusovom Crkvom i biti u njoj dionicima božanskih dobara. To je duhovno vezivno tkivo, koje ljudskoj ljubavi u braku daje božansku snagu. A ona se očituje u bračnoj trajnosti, plodnosti potomstvom, odgoju djece u evanđeoskim vrijednostima, strpljivosti u uzajamnim poteškoćama i životnim nevoljama. Brak i obitelj nisu svrha samima sebi, ali su po Božjem naumu put našeg očovječenja na prolazu ovim svijetom, te ih trebamo štititi i promicati, braniti i podupirati radi dobra bračnih drugova, djedova i baka, napose djece i mladih, nositelja obiteljske, crkvene i društvene budućnosti“, zaključio je biskup. Završavajući homiliju, zamolio je Mariju, Isusovu Majku, Gospu Voćinsku, „da nam pomogne da se kao vjernici usudimo u našem hrvatskom društvu živjeti brak i obitelj kao Božji projekt o čovjeku, kojem je konačni smisao dala Isusova ozdravljujuća ljubav, moćna i za naša nemoćna stanja“.

Nakon popričesne molitve uslijedila je procesija s likom Gospe Voćinske u kojoj su ministranti s upaljenim bakljama, a hodočasnici sa svijećama u rukama uz pjesmu izricali hvalbene poklike i upućivali molitvene zazive za naše obitelji, oblikovane na temelju Apostolske pobudnice pape Franje Amoris laetitia. Potom je biskup izmolio čin povjere Mariji Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj, a nazočni hodočasnici su njegovu molitvu zaključili pjevanim poklikom: „Blažena ti što povjerova“.

Na koncu misnog slavlja biskup je poručio hodočasnicima da je i ovaj dan bilo lijepo u Voćinu, zato što je Ona sva lijepa, sva Božja i Kristova svojom majčinskom prisutnošću bila s njima. Nadalje, kazao je da je bilo lijepo zato što su došli sa svojim lijepim hodočasničkim srcem, te je stoga i Mariji bilo lijepo s njima. Zahvalio je svim sudionicima slavlja, kao i onima koji bili dionici misnog slavlja posredstvom izravnog radio i videoprijenosa. Zahvalio je svećenicima, ministrantima, pjevačima te voćinskom župniku za sve što je zajedno sa svojim suradnicima učinio u organizaciji ovog slavlja. Zamolio je Mariju Isusovu Majku da ih i nadalje prati svojom majčinskom zaštitom i zagovorom. Izrazivši radost što se njihov hod s Marijom Isusovom Majkom nastavlja 23. kolovoza Devetnicom Gospi od Suza u Pleternici, na sve njih zazvao je Božji blagoslov.

 


Podijeli