Podijeli

Predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK) Trpimir Goluža u razgovoru za Hinu najavljuje što o stanju hrvatskog liječništva govori Demografski atlas liječnika, kako bi se država trebala boriti za ostanak liječnika u Hrvatskoj, koji su pozitivni primjeri u odnosu regionalne samouprave prema bolnicama, što Komoru smeta u prijedlogu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti i kako ocjenjuje rješenja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Na Saboru Hrvatskog liječništva, koji se u organizaciji HLK-a održava ovog vikenda u Rovinju, predstavljate Demografski atlas liječnika. Što ste utvrdili ?

Na 400-njak stranica detaljno i po svim demografskim parametrima opisujemo populaciju liječnika kakva je bila 1. siječnja 2017. u privatnom i javnom zdravstvu. Atlasom omogućujemo vlasti, odnosno zdravstvenoj administraciji, dobivanje objektivnog uvida u trenutnu situaciju i održivo planiranje kadrovskog kapacitiranja hrvatskog zdravstvenog sustava po pitanju liječnika, pa onaj tko želi, iz Atlasa može iščitati što treba napraviti. Utvrdili smo da u Hrvatskoj radi 14.394 liječnika, među kojima je 9649 specijalista, a njihova je prosječna dob 47 godina. Vidljivo je da zdravstvenim sektorom dominiraju žene, koje čine 63 posto liječnika, a samo u skupini iznad 65 godina zastupljeniji su muškarci. Utvrdili smo i da će u idućih desetak godina više od 4000 iskusnih liječnika otići u mirovinu, što je više nego ikad dosada, te da će istodobno na medicinskim fakultetima diplomirati najveći broj doktora medicine do sada. S obzirom da je prosječna dob onih koji odlaze na rad u inozemstvo 30 godina, da ih najviše odlazi netom nakon završenog fakulteta, bez da su i zagazili u zdravstveni sustav, to nam pruža priliku da osmislimo politike za zadržavanje liječnika u Hrvatskoj. Vidi se također kako neke županije nemaju dovoljan broj liječnika, posebno u primarnoj zaštiti, pa bi u Virovitičko-podravskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Koprivničko-križevačkoj i Ličko-senjskoj županiji, gdje je sve više starijih osoba, građani uskoro mogli imati poteškoća s pronalaženjem doktora. Podaci pokazuju i da je broj bolničkih specijalista rastao brže nego broj liječnika u primarnoj zaštiti.

Što kažu podaci o radu liječnika i njihovoj opterećenosti? 

Pokazalo se da je u istočnoj Hrvatskoj svaki treći specijalist radio u prosjeku 51-60 sati tjedno, dakle iznad zakonom određenih 48 sati tjedno, dok je u zapadnoj regiji toliko sati prekovremeno radio svaki deseti liječnik. Proizlazi da su bolnički liječnici u djelatnostima koje imaju 24-satnu službu lani imali u prosjeku 250 i više prekovremenih sati, a 62 posto njih 180 i više sati. To ukazuje da postoji potreba za zapošljavanjem određenog broja liječnika, kako bi prekovremeni rad bio iznimka, a ne pravilo. Rekao bih da sustav trenutno počiva na entuzijazmu liječnika i medicinskih sestara te na radu umirovljenih kolega, jer izvan Zagreba i Rijeke ne postoji ni jedna bolnička ustanova koja ima dovoljan broj redovno zaposlenih ljudi za ovu razinu zdravstvene zaštite. Svi se na neki način krpaju – neki uzimaju umirovljenike, a neki liječnike iz drugih bolnica koji dolaze dežurati. Pritom nam najviše nedostaje anesteziologa i radiologa, kojih je i najviše otišlo iz Hrvatske. Najopterećenije su kirurške specijalnosti poput abdominalne i vaskularne kirurgije, neurokirurgije, torokalne, opće, maksilofacijalne i dječje kirurgije. U primarnoj zaštiti problema ima u svim djelatnostima, a posebno u pedijatriji i ginekologiji. Lani je 60 posto ginekologa imalo najmanje po 6000 osiguranika o kojima skrbe, analiza je pokazala da je 61 posto ginekologa starije od 50 godina, a prosječna dob im je oko 54 godine. Po pedijatru u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je u 2016. dolazilo 1300 djece, a pravilnik propisuje 1000. Podaci pokazuju da su opterećeniji bili liječnici koncesionari od kolega u domovima zdravlja, koji su u pravilu mlađi.

HLK stalno upozorava na odlazak liječnika iz Hrvatske. Što mislite o informaciji da se iduće godine planira uvesti u Hrvatsku 60 liječnika i 10 stomatologa?

Od ulaska u EU iz Hrvatske je otišlo 525 liječnika, a dominiraju oni bez specijalizacije, čija je prosječna dob 30,5 godina. Istodobno, do kraja 2016. u hrvatskom zdravstvenom sustavu zaposlilo se 30 liječnika iz inozemstva, čija je prosječna dob 45 godina. Najviše ih je došlo iz Makedonije, BiH i Srbije, a ostali su iz Crne Gore, Litve, Rusije, Slovenije i Kosova. Pritom nije istina, kako se tvrdi u nekim medijima, da se dio od 525 otišlih liječnika vratio u Hrvatsku, jer bi to znali po isplati primanja i uplaćenim doprinosima. Mislim da se ni planirana kvota neće iskoristiti u cijelosti ako se sadašnja situacija ne promijeni. Država i Ministarstvo zdravstva dosad nisu donijeli ni jednu mjeru kojom bi pokazali kako im je stalo da liječnici ostaju u Hrvatskoj.

Na Saboru liječništva planirate donijeti smjernice Nacionalnog programa za očuvanje ljudskih potencijala u zdravstvu, čije ćete donošenje predložiti Vladi. Što tražite?

Radi se o mjerama koje bi trebala donijeti država da zdravstveni djelatnici vide svoju perspektivu u Hrvatskoj. Smatramo da je nedostatak zdravstvenih djelatnika pitanje od nacionalnog interesa i da se država treba jasno postaviti prema tome, jer ako se nastavi trend odlazaka neće nas imati tko liječiti. Želimo da se unaprijedi stručno usavršavanje liječnika, jer su oni sada uvjereni da ne mogu razviti sve svoje potencijale i profesionalne ambicije u Hrvatskoj i odlaze u inozemstvo gdje mogu brže karijerno napredovati. Kod nas je napredak moguć samo s kronološkom dobi pa mladi, sposobni ljudi ne dobivaju čelne pozicije kada su u naponu snage, a sustav se tako ne može kreirati na poticajan način. Treba nam državna politika koja će biti osmišljena u suradnji s regionalnom samoupravom, gdje će se liječnika stimulirati da ode raditi u manje atraktivne sredine kroz stambeno zbrinjavanje, stipendiranje školovanja djece i zapošljavanje partnera.

Ipak, čini se da se u nekim sredinama, primjerice u Varaždinskoj županiji, u zadnje vrijeme počinje shvaćati da su nužne neke od tih mjera na ostanak liječnika.

To što se dogodilo u Varaždinu samo pokazuje kako je jako važno tko je na čelu regionalne samouprave. Ono što je bilo nemoguće za vrijeme bivšeg župana Predraga Štromara, s kojim smo imali nebrojene sukobe, pokazalo se mogućim već u prvom mjesecu mandata novog župana Radimira Čačića, koji je došao u županijsku bolnicu Varaždin i riješio probleme koje su mu iznijeli zaposlenici. Želimo da oni koji vode regionalnu samoupravu shvate da su oni vlasnici bolnica i da im itekako treba biti stalo kako će se razvijati njihova bolnica.

HLK je sudjelovao u radnoj skupini za izradu prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Iako zakonski prijedlog još nije u e-savjetovanju, kako ocjenjujete predložena rješenja?

Radna skupina poslužila je samo kao paravan za zadovoljenje formalnih uvjeta za donošenje nacrta zakona. Komora je to prepoznala i zato smo istupili iz radne skupine, a po onome što znamo s posljednjeg sastanka gotovo niti jedan prijedlog članova radne skupine nije uvršten u nacrt prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Mislimo da predloženi nacrt zakona ne rješava problem reprezentativnosti liječničkog sindikata jer liječnici po zakonu, kao nositelji djelatnosti, ne mogu sudjelovati u kolektivnim pregovorima. Nema rješenja problema specijalizacija jer se u zakon unose odredbe pravilnika koji je Ustavni sud proglasio nevažećim od 1. siječnja 2018., pa se postavlja pitanje kako će se riješiti milijunske tužbe liječnika zbog robovlasničkih ugovora s bolnicama, koje su u tijeku. Nema rješenja za prekovremeni rad, kojim država s jedne strane održava sustav, a istodobno kažnjava one koji rade prekovremeno jer je to protivno Zakonu o radu. Držimo da će neka predložena rješenja stvoriti dodatne probleme u sustavu, poput ukidanja staža koje mladi liječnici i studenti završne godine medicine traže i smatraju neophodnim, kao i prijedlog po kojem se dežurstvo u hitnoj službi više ne bi smatralo redovnim radom. Mislimo da nema smisla među zdravstvene radnike uvoditi neke nemedicinske struke poput nutricionista, pa čak i inženjera elektrotehnike ako rade u sustavu, a iz zakona je izbačena i etika, što izravno sugerira da se liječnici ne bi trebali pridržavati etike i etičkih kodeksa.

Kako ocjenjujete rješenja u primarnoj zaštiti, poput uvođenje sustava ordinacija i mogućnosti prijenosa ordinacija?

Primana zaštita je već 70 posto privatizirana pa nemamo ništa protiv toga da se i ostalih 30 posto privatizira, no ne želimo rješenja koja će kasnije onemogućiti mladim liječnicima ulazak u sustav. Nejasno je kako će novi liječnici moći ući u sustav i koje će biti njihove obveze prema vlasniku ordinacije. Ako trebaju otkupiti opremu, to sigurno neće biti po simboličnoj cijeni. U primarnoj zaštiti već je sada veliki nedostatak liječnika, a to će se kroz desetak godina povećati, pa su nužni novi specijalisti, jer će od 2020. u primarnoj moći raditi samo liječnici koji su specijalizirali obiteljsku medicinu. Rješavanje problema u bolničkom sustavu nije moguće bez donošenja Zakona o zdravstvenom osiguranju. Bolnice treba kategorizirati, akreditirati, vrednovati prema ishodu liječenja i broju pacijenata koji obrađuju. Što se tiče najava o nagrađivanju liječnika koji više rade, to je moguće samo uz jasne parametre, odnosno uz prethodno donošenje standarda i normativa, a čini mi se da trenutno Ministarstvo zdravstva nema infrastrukturnu sposobnost da tako nešto napravi.

Kroz novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti planira se uvesti i upravni nadzor Ministarstva zdravstva nad strukovnim komorama. Kakvo je vaše stajalište o tome?

Podržavam nadzor i kontrolu rada svake institucije, pa tako i komora. Podržavamo institut upravnog nadzora i svih redovnih inspekcija koje i sad nadziru rad komora, ali smo protiv toga da se suspendira liječnička samouprava. Protivimo se nastojanjima da nam Ministarstvo zdravstva može samo od sebe poništavati odluke koje donosimo, bez da to ide i kroz druge institucije, te da nam se tako onemogući samostalnost rada. To bi bio pokušaj dominacije politike nad strukom, a mi smatramo da bi politika trebala omogućiti struci da o stručnim pitanjima sama odlučuje, jer u protivnom je struka u drugom planu. Držimo da bi od toga imali štetu svi u društvu, a poglavito pacijenti.

Razgovarala: Tamara Marinković


Podijeli