Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Poznati hrvatski psihijatar, stručnjak za liječenje PTSP-a osvrnuo se na svom facebook profilu na Nacionalnu strategiju mentalnog zdravlja uz jako zanimljiv dokument u kojemu nema hrvatskih branitelja, a morali bi biti…

Njegov facebook status prenosimo u cijelosti:

U svibnju 1998. godine, po samom završetku do tada najveće konferencije o psiho-socijalnim posljedicama rata u svijetu, održane u Cavtatu i Dubrovniku, moj kolega iz organizacijskog odbora, prof.dr. Lars Weisaeth (u to vrijeme jedan od ključnih ljudi zaduženih za mentalno zdravlje vojnika NATO pakta) rekao mi je sljedeće:

“Znaš, imaš jedan problem. Nekada si preskroman”.

Ovaj uvod odabrao sam iz razloga što ću se o ovoj objavi posve neskromno pozvati na svoj tridedetogodišnji liječnički i javno-zdravstveni staž i sa pozicija svojeg stručnog autoriteta osvrnuti na prijedlog Strateškog okvira razvoja mentalnog zdravlja 2021. – 2030. koji po najavi ministra zdravstva Vili Beroša idući tjedan ide na mišljenje tijelima državne uprave te nakon toga na e-savjetovanje.
Posve slučajno, van službenih kanala, u ruke mi je jučer došao spomenuti materijal u kojem, na stranici 31. piše sljedeće:
“U svakom društvu postoji određena manjina pojedinaca koji se razlikuju od dominantne društvene skupine prema određenim značajkama i koja biva izložena sveprisutnom društvenom pritisku s negativnim učincima na mentalno zdravlje, a u tu skupinu pripadaju LGBT osobe, osobe manjinskih narodnosti u Republici Hrvatskoj, te osobe lišene slobode u zatvorskom sustavu”.

Mišljenja sam da je u prethodnom stavku izneseno više znanstveno nedokazanih tvrdnji koje svoje uporište nemaju kako u hrvatskom javnom životu, tako niti u hrvatskom društvu kao cjelini, te su potencijalno društveno opasne.

Primjerice, što to znači “sveprisutni društveni pritisak” na mentalno zdravlje?

-Ako tu možemo ubrojati (a mislim da moramo!) stvari kao što su nepriznavanje prava na bolest, javnu stigmatizaciju i prozivanje, uskraćivanje medicinskih i socijalnih prava, medijsku hajku i javni linč, kršenje prava na privatnost podataka i politički progon, onda je do sada samo jedna društvena skupina u Hrvatskoj bila podvrgnuta “sveprisutnom društvenom pritisku”, a to su hrvatski branitelji oboljeli od PTSP-a.

-Dokaza za ovu tvrdnju, kako znanstvenih tako i društveno-povijesnih je mnogo, a dovoljno je ovdje spomenuti samo recentnu studiju o suicidima mr. Zorana Komara i dr. Elvire Koić gdje brojke samoubojstava među braniteljima jasno svjedoče o dugogodišnjem “sveprisutnom društvenom pritisku” spram te populacije.

-Nadalje, ne sjećam se da je itko ikada (a to bi, naravno, bilo suludo!) tražio objavljivanje javnog popisa pripadnika bilo koje manjinske skupine u RH, kao niti pripadnika paravojnih formacija koje su ratovale protiv ove zemlje, te uz njihova imena tražio i objavu pripadajućih postotaka njihovog tjelesnog oštećenja.
-Registar hrvatskih branitelja smo, naravno, imali.
-Da ne duljim: mislim da trenutno u Hrvatskoj mentalno najranjiviju društvenu skupinu čine žrtve psihičke traume pandemije i potresa (poglavito djeca!), bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju i krvna zrnca, a za citirani pasusus iz Strategije se nadam da će biti korigiran u predstojećoj javnoj raspravi.
-Inače, kako ćemo objasniti činjenicu da se sa jedne strane vehementno (energično!) -zagovara davanje prava na roditeljstvo pripadnicima LGBT zajednice, dok ih se u Strategiji proglašava mentalno ranjivom skupinom zbog “sveprisutnog društvenog pritiska”, čime se djeca LGBT parova a priori izlažu riziku teške stigmatizacije i životne socijalne traumatizacije?
T.H.

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

devetnaest − šest =