Podijeli

Oko obilježavanja Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu, godinama su u tom gradu predstavnici Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata imali glavnu riječ. No, malo tko danas spominje i sjeća se s kakvim su se i problemima susretali, kad su slavili Oluju, odnosno Junake Domovinskog rata, prije svih onih koji su dali svoje zdravlje i živote…

Jedan od onih koji je sudjelovao na gotovo svakoj obljetnici u Kninu i to kao organizator zapaženih akcija bio je i hrvatski branitelj Mladen Pavković, koji je godinama uspješno vodio i Podravkinu Udrugu branitelja, a danas je predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) i domoljubni novinar koji se od svih branitelja najviše javlja komentarima, člancima i reportažama na teme – Bili smo prvi kad je trebalo i Da se ne zaboravi. Osim što je o tome objavio i više knjiga, niz ratnih izložbi, dokumentarnih filmova i drugo, nekako po slobodnoj procjeni može se istaknuti da je iza njega najmanje oko tri tisuće tekstova o Hrvatskoj i Hrvatima!

– Evo, već oko 20 godina u Hrvatskom slovu, iz broja u broj, objavljujem kolumnu „Da se ne zaboravi“. Čak kad sam imao tešku zdravstvenu situaciju, nikada se nije dogodilo da zbog mene kolumna nije izašla. Nitko u Hrvatskoj nema takav kontinuitet, a osobito da iz tjedna u tjedan piše isključivo o Domovinskome ratu i stvaranju hrvatske države – rekao je.

Kad smo ga zamolili da se prisjeti barem nekih od braniteljskih akcija od prije deset i više godina, a koje su bile vezane uz Knin, nije znao odakle  početi!

  • Stvarno, i sam se čudim koliko je toga bilo, a još više kako se sve to marginalizira i prešućuje. Kao prvo, od ovih koji su danas „najvažniji“ oko obilježavanja 25-te obljetnice Oluje tada u Kninu gotovo nikoga nismo ni susretali, ili bolje rečeno nisu nam se pridružili. Stoga, nije neumjesno da većinu od tih danas pitamo: gdje ste bili sve ove godine? Zar ste čekali ovu veliku obljetnicu, pa da vi, a ne mi budete „glavni“. Kad to govorim, mislim na hrvatske branitelje, dragovoljce, ali i stradalnike.

A, tko vam je u to vrijeme od političara najviše pomagao ili bio „na usluzi“?

  • Jadranka Kosor, poglavito kad je bila ministrica hrvatskih branitelja. Ona je bila pokroviteljica 99 posto svih naših akcija, a kad je došao Predrag Matić onda je on, da se malo našalim, hrvatski grb preokretao u zvijezdu! Zaštitni znak Ministarstva branitelja u njegovo je vrijeme bio – crni golub!? Tog crnog goluba stavljao je i na majice koje je dijelio po Kninu, a tu crnu pticu nismo se riješili sve do dolaska hrvatskog generala Medveda  na njegovo mjesto.
  • Kad su počeli u Kninu problemi oko „hosovih majica“?
  • U vrijeme kad se u Haagu sudilo ratnim legendama Domovinskoga rata, hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, a osobito kad su bili nepravomoćno osuđeni na tešu robiju. Hrvatska policija dobila je zadaću da doslovce skida crne majice sa svakog branitelja. Mogli ste spomenuti Slobodana Miloševića, ali ne i Markača i Gotovinu. Oni su tada poglavito za one na vlasti bili državni neprijatelji br. 1. Kad su tamošnji branitelji diljem ovog grada postavili njihove plakate, policija je dobila zadatak da ih sakrije, pa su ispred nekih postavljali i kamione s ceradama, samo da ih se ne vidi. A pogledajte danas. „Svi“ su to zaboravili i nitko to ne spominje. Sjećam se kad su jednom na obljetnicu stigli Josip Klemm, Stevo Culej i drugi članovi njihove braniteljske udruge, da su iz automobila izvadili veliku fotografiju svog ratnog zapovjednika Mladena Markača i da su imali velikih problema. Policija ih je odmah opkolila i zbog toga im nisu dali da se slobodno kreću gradom, kao da su slavili i  nosili sliku Al Caponea. Čak je i Jadranka Kosor, kao ministrica, jedno vrijeme „morala“ vikati da se sklone plakati „državnih neprijatelja“.
  • S obzirom da ste bili na čelu jedne od najaktivnijih braniteljskih udruga, tko je vas i branitelje obično prvi dočekivao u Kninu?
  • Kad bi god došli u ovaj kraljevski grad prvi se odnekuda uvijek stvorio hrvatski branitelj Mladen Milošević, a potom i drugi poput Ante Nadomira Tadića Šutre, Tomislava Čolaka, hrvatskog branitelja Japirka, koji je imao svoj kafić i gdje smo redovno odlazili na okrepu. Bio je tu i predsjednik tadašnje HVDRE…Milošević, kao čelni čovjek UHBL-PTSP Tvrđava Knin najviše je zaslužan za nacionalni spomenik u gradu. Čak nas je jednom odveo na mjesto gdje će biti izgrađen, pa smo tamo prvi zapalili i svijeću. Aktivnosti koju je on provodio sa svojim suradnicima bile su zadivljujuće. Uvijek nas je vodio i u svoju udrugu. Čak su imali i vlastitu televiziju! Osim toga, učili su djecu kako se koriste kompjuteri i slično. Sada od toga nema više ničega. Neki, prije svega u Kninu, nisu mu mogli oprostiti uspjeh, a tu dobrim dijelom mislim i na „kninsku kraljicu“ Josipu Rimac, kojoj su se tada mnogi divili, a danas je „svi“ odbacuju kao potrošenu robu. Ona je najviše kriva što su kninski branitelji dovedeni do dna, jer nitko nije mogao biti ni korak ispred nje. Imala je ogromnu podršku iz Zagreba, a danas plače u zatvoru!
  • Bili ste i među onima koji su u vrijeme obilježavanja obljetnice Oluje organizirali i prve mimohode branitelja u tome gradu…
  • Ideja o mimohodu u Kninu prvo je potekla od Tomislava Čolaka i Mladena Miloševića. Za prvi mimohod ja sam u ime svoje udruge tražio i dobio pokroviteljstvo Jadranke Kosor. Za tu prigodu tiskali smo oko 2000 plakata. Nu, sve je „pokvario“ Jakov Sedlar, jer me je molio da prikažemo njegov dokumentarni film o Gotovini i Markaču na kninskoj tvrđavi, što je odmah prihvatio tadašnji ravnatelj kninskog muzeja Draženko Samardžić. Kad je to čula ministrica Kosor pozvala me u svoj kabinet i „zabranila“ mimohod, kao „održavat ćemo ga svake „okrugle“ obljetnice! Sramotno, ali bila su takva vremena. Kad su generali bili u Haagu u Kninu nije mogao nastupati Marko Perković Thompson, već samo trećerazredni pjevači i to za dobre novce. Tada smo slavili jednu obljetnicu u Kninu, a drugu, još veću,  u – Čavoglavama! Sve zbog „nepoćudnih“  hrvatskih generala, koji su bili gore tretirani nego srpski četnici, i Markove pjesme „Bojna Čavoglave“. Gdje su danas oni koji su progonili, pa i zatvarali hrvatske branitelje na dan proslave Oluja? Ne, nismo to zaboravili.
  • Koje još aktivnosti, gospodine Pavkoviću, možete spomenuti, a vezane su uz Knin i vaše sudjelovanje?
  • Pa, prvi smo podigli spomenik u Kninu, i to prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. U tome nam je najviše pomogao Ante Nadimir Tadić Šutra. Otkrili smo ga na kninskoj tvrđavi.
  • A gdje je sad taj spomenik?
  • Po noći, navodno po nalogu „kninske kraljice“ su ga nakon nekoliko godina maknuli i evo ga sada navodno u podrumu kninske tvrđave.
  • Koje ste još imali aktivnosti?
  • Uh, bilo ih je mnogo. Recimo, prvi smo objavili razglednicu Knina. Dodijelili smo zajedno s hrvatskim generalima i pod pokroviteljstvom Jadranke Kosor priznanje Junak Domovinskog rata Gradu Kninu, a Veliku zlatnu plaketu Mladenu Miloševiću. Organizirali smo brojne humanitarne akcije, prije svega za Caritas, u okviru Crkve….Pomagali smo gdje smo stigli. Nama su konkretni ljudi uvijek bili u prvom planu.
  • Nego, svi su hrvatski generali vezani uz Oluju dobili visoka odličja i činove…
  • Valjda će naredne godine, ako nas ne pokosi korona, dobiti po koje i hrvatski branitelji!
  • I na kraju: autor ste rate brojnih knjiga o Domovinskomu. Pišete li s tim u svezi nešto novo?
  • Da, pripremam knjigu o tri velike hrvatske majke: Kati Šoljić, Evi Šegarić iz Škabrnje i Mariji Jović, majci prvog stradalog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića.

Razgovarao: Milan Pišković


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

sedamnaest + 7 =