FOTO-VIDEO Vinkovački IROHS: Nebriga Hrvatske o obnovi i održavanju groba Josipa Runjanina. ZAŠTO JE HRVATSKA ODBACILA SKLADATELJA ‘LIJEPE NAŠE?

U Runjaninovoj ulici u Zagrebu nalazi se Ministarstvo kulture. U Runjaninovoj ulici u Novom Sadu nekada je bila kuća u kojoj je Runjanin živio do kraja života. Kuća je propala, srušila se, a ta, nekad mala ulica jednostavno je nestala. Na njezinu je mjestu parkiralište šoping centra...

ZAŠTO SU GA ODBACILI?GROB JOSIPA RUNJANINA- ZAŠTO JE HRVATSKA ODBACILA SKLADATELJA 'LIJEPE NAŠE'
Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

U povodu 200. obljetnice rođenja skladatelja Josipa Runjanina i 130. obljetnice izvedbe „Lijepe naše domovine” kao hrvatske himne, vinkovački Institut za razvoj odnosa Hrvatske i Srbije (IROHS) pokrenuo je postupak trajnog rješenja obnove i održavanja groba Josipa Runjanina u Novom Sadu

Upravo je Runjanin 1848. godine skladao glazbu za Mihanovićevu pjesmu ‘Horvatska domovina’, koja je izabrana za hrvatsku himnu, pod naslovom ‘Lijepa naša domovino’ prigodom velike izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva 1891. godine”, podsjeća predsjednik IROHS-a, negdašnji saborski zastupnik Damir Rimac.

Po Rimčevim riječima, grobno mjesto hrvatskog skladatelja srpskih korijena, rođenog 1821. godine u Vinkovcima, poprilično je u lošem stanju iako je zaštićeno rješenjem Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu.

“Institut je već stupio u kontakt s mjerodavnim ustanovama u Novom Sadu i u postupku je pribavljanje dokumentacije potrebne za sanaciju grobnog mjesta i nadgrobnog spomenika”, rekao je Damir Rimac.

Istaknuo je kako smatra da je dužnost, ponajprije Grada Vinkovaca kao rodnoga grada Josipa Runjanina, Vukovarsko-srijemske županije te hrvatskih institucija iz područja kulture da se aktivno uključe u rješavanje tog problema.

“Ako se Josipa Runjanina prisjetimo samo prilikom intoniranja himne u svečanim trenutcima ili prilikom sportskih uspjeha, moramo si priznati da do sada nismo učinili dovoljno da se primjereno brinemo o posljednjem počivalištu jednog od velikana hrvatske povijesti. Ovo je prilika da to promijenimo”, poručio je Rimac.

Osoba s respektom

Pifat se, inače, intenzivno bavi očuvanjem i brigom o svakom hrvatskom tragu u Novom Sadu, zna sve crkve u koje su odlazili Hrvati, razne događaje iz prošlosti, prikuplja raznoliku povijesnu građu i uistinu je čovjek koji skrbi o kulturnom i društvenom naslijeđu. Između ostalog, saznao je da je sedamdesetih godina grobnicu čistila i redovito donosila cvijeće Anica Novalić, kojoj je briga o grobu bila gotovo kao zadaća koju nije napuštala. Dembitz je preuzeo na sebe ključan detalj, zadovoljan što je to za što se pobrinuo sigurno i vjerojatno je zato samozatajan o svojim potezima. On je, naime, plativši zakupninu do 2004., vjerovao da će neka institucija preuzeti brigu o tome, ali to se nije dogodilo. Godine 2002. na Uspenskom je groblju bio i Davor Božinović, tada hrvatski veleposlanik u Srbiji, a danas ministar unutarnjih poslova. On je, navodno, obaviješten o situaciji s brigom za grob, ali Hrvatska koju je tada predstavljao nije učinila ništa. Dembitz je, plativši račune, tražio od Zagreba da nadoknadi taj iznos, nadajući se da će makar Zagreb tada preuzeti brigu, ali to se nije dogodilo. Stoga 2004. ponovno odlazi u Novi Sad i opet plaća račune, a godinu dana kasnije o tome razgovara i s tadašnjim ministrom kulture Božom Biškupićem.

 

 

 

ZAŠTO JE HRVATSKA ODBACILA SKLADATELJA ‘LIJEPE NAŠE’ Grobnu zakupninu već 15 godina plaća zagrebački profesor Šandor Dembitz jer država to ne čini!?

– Kako to država nije preuzela na sebe – 2019 god.reagirao je Biškupić

– Razgovor o tome vjerojatno nije imao neku službenu formu, vjerojatno kao ministarstvo nismo dobili nikakav dokument, dopis, inače bismo to sigurno riješili – rekao nam je Biškupić, ne krijući razočaranje spoznajom što sve ovisi o angažmanu jednog čovjeka umjesto države. Na neki način mu je drago što se o tom grobu brine čovjek kojega pamti s respektom iz doba kada su obojica bili politički angažirani.

– Himna je izuzetno važna svakom čovjeku. Deset sam godina živio u inozemstvu i nerijetko sam čekao ponoć kako bih na Radio Zagrebu čuo odjavu programa i nakon toga himnu. To je bilo gotovo neizostavno, taj se trenutak čekao. I danas, svaki put kad čujem himnu, ona me nekako ispuni, znači mi jako puno – ustvrdio je Biškupić o svojem osobnom odnosu prema toj pjesmi.

Kao podstanarstvo

Godine 2015. Dembitzu se javio njegov prijatelj iz djetinjstva, novosadski odvjetnik Branislav Vulić.

Novi Sad, 021019.
Na Uspenskom groblju pokopan je Josip Runjanin, autor Lijepe nase. Grob odrzava umirovljenik iz Zagreba.
Na fotografiji: Odvjetnik Branislav Vulic
Foto: Dragutin Savic / CROPIX

– Razgovarali smo o tom grobu i računu još 2001. godine i nekako sam bio dio toga, pa je i obavijest o tome da je istekla zakupnina stigla meni – kaže Vulić. – Znate, s grobovima je isto kao i s podstanarstvom, nije bitno odakle novac dolazi, bitno da je najamnina plaćena – govori kroz smijeh o činjenici da je pogrebna tvrtka pristala da račun za grobno mjesto plaća osoba koja nije rodbinski povezana s pokojnom osobom. To, naravno, ima smisla jer su ljudi nisu povezani samo rodbinskim i prijateljskim vezama nego se one prenose i na nove generacije. Dobra je okolnost i to što u Lisju nitko nije inzistirao na provedbi odredbe prema kojoj ta tvrtka ima pravo raspolagati grobnim mjestom ako troškovi nisu podmireni. To bi se moglo dogoditi nakon 2024., kada istječe posljednja zakupnina za grob. Ili će Šandor Dembitz morati opet platiti račun.

 

Novi Sad, 021019. Na Uspenskom groblju pokopan je Josip Runjanin, autor Lijepe nase. Grob odrzava umirovljenik iz Zagreba. Na fotografiji: Odvjetnik Branislav Vulic Foto: Dragutin Savic / CROPIX

Odvjetnik Branislav Vulić

– Novi Sad je grad koji jako cijeni kulturu i mnoge je ulice nazvao po važnim ljudima koji su u njemu živjeli. Tako je i Runjanin dobio svoju ulicu – tumači kako je skladatelj dobio malu, ali svoju ulicu. Baš onu u kojoj mu je bila kuća u kojoj je dočekao kraj života. Vjerojatno iz sličnih motiva, kao znak sjećanja na čovjeka koji je skladao našu himnu, Runjanin je dobio ulicu i u Zagrebu. Kao za prokletstvo, u toj je ulici i Ministarstvo kulture. I tu završava sjećanje na časnika koji je zanesen Jelačićem svoj život posvetio hrvatstvu.

T.H. / J.L.

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

jedanaest − tri =