FOTO VIDEO Hod za život u Zagrebu: ‘Potreban je zakonski okvir temeljen na znanosti koji štiti život od začeća do smrti’

“Treba nam zakonski okvir utemeljen na znanosti”...

Podijeli

Danas, u subotu, 14. svibnja, u Zagrebu se održao sedmi po redu Hod za život, obitelj i Hrvatsku. Zagrepčani su se u 11 sati okupili kod HNK, na Trgu Republike Hrvatske i pod geslom Život je zakon! hodali za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca, cijele obitelji. Miroljubivim hodom kroz naš grad opet se radosno i uz pjesmu, poslala važna poruka da je svaki život važan…

Ruta kojom se hoda je: Trg Republike Hrvatske (HNK) – Frankopanska ulica – Ilica – Praška ulica – Zrinjevac.

Andreja Duvančić: “Treba nam zakonski okvir utemeljen na znanosti”
Tijekom programa okupljenima se najprije obratila Andreja Duvančić, koordinatorica Hoda za život i trudnica koja ovog mjeseca treba roditi svoje prvo dijete.

“Potaknuti ljubavlju prema nerođenom djetetu i njegovoj majci, okupljeni oko znanstvene istine da čovjekov život započinje začećem ove godine slavimo život u čak 11 hrvatskih gradova. Okupljeni smo oko kulture života i zaštite života koju podržava većina ljudi u Hrvatskoj!

Pravo na život je temeljno ljudsko pravo, a znanost je dokazala da život svakog od nas započinje začećem. Znanstvene su činjenice da djetetu srce kuca od 18.dana od začeća, da su u 8. tjednu formirani svi organi, da s devet tjedana nerođeno dijete ima otisak prsta, a da se s 12 tjedana smiješi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol. Svako dijete, svaki čovjek u svim etapama ljudskog rasta i razvoja,tijekom cijelog života ima temeljno dostojanstvo te zaslužuje poštovanje i zaštitu. Svaki ljudski život je neprocijenjivo vrijedan! Bez obzira na to je li malen ili velik, zdrav ili bolestan. Bolesna djeca – nerođena i rođena, bolesni ljudi imaju pravo na još veću brigu i ljubav. Iskustvo i znanost potvđuju da je za brigu o nerođenom i rođenom djetetu ključna ljubav. Ljubav i briga o trudnici, djetetovoj majci i ljubav majke i oca prema nerođenom djetetu, Baš kao i potpora obitelji i lokalne, društvene zajednice. Mi volimo oboje – i majku i dijete!” – poručila je Andreja Duvančić i istaknula:

“Danas kad vidimo da u Hrvatskom saboru postoje zastupnici koji se zalažu za usmrćivanje nerođenog djeteta do poroda – jasno je da je potrebno promijeniti zakon o pobačaju star 45 godina. Potrebno je postaviti novi zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji i kulturi smrti,. A znanost kaže da život počinje začećem!

Želimo zakonski okvir koji će kristalno jasno štiti život bebe Grge i omogućiti mu da dostojanstveno proživi onaj dio života koji ima pred sobom i istovremeno pružiti svu psihološku, emocionalnu i materijalnu pomoć njegovoj mami Mireli. Želimo zakonski okvir koji gradi kulturu života, koji jača i štiti ženu i osigurava dostupnost istinitih informacija o razvoju nerođenog djeteta I posljedicama pobačaja I za dijete i za majku!”

Tea Bekavac: “Naša kći Rita je proživjela 2 mjeseca i 12 dana, ali svaki taj dan je za nas bio dar”
Druga po redu govornica bila je Tea Bekavac, diplomirana ekonomistica i majka četvero djece.

Nasa djevojčica Rita je na nebu. Ritinu dijagnozu smo saznali u 7 mjesecu trudnoće. Edwardsow sindrom s teškim srčanim greškama. Bilo nam je jako teško kao i svim roditeljima koji su bili u sličnoj situaciji, ali ni u jednom trenutku se suprug i ja nismo zamislili i razmišljali sto ćemo odlučiti, pitanje je samo bilo KAKO ćemo proći kroz sve sto nas čeka? Za nas tu nije bilo odluke jer tko smo mi da bi odlučili vrijedi li jedan život življenja ili ne vrijedi? Alternativa životu ne postoji, alternativa životu je smrt. To je bio objektivan dio odluke jer znamo da je u mom trbuhu dijete sa svojim DNK i otiskom prsta, a tu je i onaj subjektivni dio gdje srce kaže Ljubavi naša, anđele naš, volimo te svim srcem i dušom i učinit ćemo sve sto možemo za tebe i bit ćemo uz tebe. Dat ćemo ti svu ljubav i nježnost.

Suprug i ja volimo svako dijete podjednako, i bolesno i zdravo.

Nasa Rita je živjela 2 mjeseca i 12 dana i svaki dan koji je ona s nama proživjela je za nas bio dar. Za svaki dan smo bili zahvalni, za svaki trenutak. Za svaki poljubac i njezan dodir, svaki pogled.” – poručila je Bekavac.

Sudionicima se zatim obratio prim. Boris Ujević, dr.med., specijalist ginekologije i porodništva, uži specijalist humane reprodukcije, a nakon njega govorila je Slovenka Urša Cankar Soares, Montessori pedagoginja, majka 3 djece i bivša zagovornica pobačaja.

“Moje mišljenje je nekad bilo da je pobačaj dopušten u nekim hitnim slučajevima.

Kao studentica, dva puta sam imala priliku savjetovati prijateljici da ne pobaci svoje dijete, ali zbog neznanja nažalost nisam bila uspješna.

Kasnije kad sam shvatila tko je zapravo nerođeno dijete i što mu pobačaj zapravo čini, danas sam ponosna zagovornica života od začeća do prirodne smrti.

Primjer moje prijateljice naučio me da trauma pobačaja ne nestaje s vremenom, već se samo pretvara u druge oblike patnje.

Drago mi je što sam danas ovdje s vama sa svojim prijateljima i kolegama iz Slovenije i da se naše zastave vijore među vašima.

U tome vidim znak mira i suživota između dviju država koje žive već dugi niz godina.

Kao susjedi, uvijek smo pronalazili ljudska i konstruktivna rješenja za jedne i druge probleme.

Ali nemojmo se pretvarati da je slučaj majke Mirele, koja želi pobaciti u Sloveniji, čin suosjećanja između dviju zemalja.

Nije suosjećanje oduzeti život hrvatskom djetetu u našim slovenskim bolnicama pod izgovorom etike.

NE, nisam ponosna na to; ne ja, ne svi mi koji ovdje stojimo danas, ni brojni drugi Slovenci. (…)

Ovom prilikom vas pozivam da se pridružite nama Slovencima na Pohodu za življenje u Ljubljani 1. listopada, da podignemo razinu poštivanja svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Dobrodošli.”

U koloni su bile brojne obitelji s malom djecom, mladi, stariji…

G.S.

 

 


Podijeli