Podijeli

Kada me Stjepan pitao želim li, danas u Zagrebu, predstaviti njegovu knjigu “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima” osjetila sam istodobno silnu odgovornost, ali i obvezu. Jer riječ je o djelu izuzetne vrijednostikako za povjesničare tako i za svakog hrvatskog čovjeka…

S druge strane, Stjepan je moj brat po krvi nacije, vjere i domovine pa osjetih moralnu i ljudsku obvezu zahvaliti mu se za ovo djelo, raspiriti među vama drage Hrvatice i Hrvati osjećaj ponosaistinom i dostižnom pravdom koju Stjepan Lozo poklanja svome narodu,  ali i umiriti duše naše hrvatske braće i sestarakoji ni danas, u slobodnoj i suverenoj hrvatskoj državi,nisu evidentirane, mnogima se ne zna grobište, a zločinci nisu kaženjeni.

Večeras ne ću govoriti o povijesno-historiografskom kontekstu knjige,u smislu analize vrijednosti u tom znanstvenom polju. O tome će vam više govoriti drugi govornici, povjesničari po struci, ali i sam autor. S vama želim podijeliti svoje refleksije o knjizi, spoznaje koje sam otkrila, emocijekoje sam duboko proživljavala,ali i osjetila snažnu prisutnost samog autora, njegove poruke i simboliku, heurističko razmišljanje i iznimnu inteligenciju.

S obzirom na snažan simbolički, rekla bih čak i Biblijski kontekst u kojem sam otkrila brojne poticaje za promišljanje, a parafrazirajući  darove koje su mudraci poklonili Isusu (tamjan, mirta i zlato) tri su ključne riječi kojima bih opisala knjigu Stjepana Loze: ISTINA, SVJETLO I PUT. Stjepan daruje zemaljske darove.Prvi je istina.Istina koju ju ovim djelom napisaoza hrvatski narod. To je najvrednije. Zlato! Drugi dar je svjetlo. Svjetlo kojim je potisnuta mukloj a drugo natkriva hrvatski narod. Svjetlo kojim je u konačnici pobijedio zlo. Kao što je tamjan važan izvanjski znak i simbol u božanskoj liturgiji, tako svjetlo mora biti važan važan znak, simbol i dio hrvatskog naroda.Treći dar je put. Kao što je mirta, božanski lijek, pronađeno blago tako je Stjepanovo djelo, njegova knjiga, blago je za dušu hrvatskoga naroda, „Mojsijev“ štap, put za izlazak iz ropstva.

Knjigu Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima Stjepana Loze smatram djelom izvanredne nacionalne vrijednosti. Ona je prije svega dar autora hrvatskoj naciji i njezinim pokoljenjima.  I to ne samo u povijesnom, historiografskom kontekstu, već i u kontekstu općih, društvenih i političkih odnosa.Hrvatski je narod tako mora i prihvatiti. To se posebno odnosi na institucije hrvatske države.

Stjepan ne samo argumentirano već i vrlo slikovito opisuje duboku bol i žrtvu napaćenog hrvatskoga naroda. Upozorava na “skidanje luđačke košulje sa zdrave osobe“. Na površinu izvlači duboku patnju i nepravdu, argumentira istinu i laž, dobro i zlo. Ali, ne ostavlja Stjepan svoj narod u boli. I na kraju vodi u mirnu luku, stvara unutarnji mir….. kako i sam zaključuje završavajući svoje djelo. Istodobno čitatelj, poput glavnog lika u predstavi, svjedoči dubokom emocionalnom razaranju autora, njegovom intelektualnom potencijalu i svojevrsnom božanskom pozvanju da istinu, svjetlost i put donese hrvatskom narodu. Čitatelj svjedoči autorovoj žrtvi, njegovom pozivu vidjeti to ludilo nad narodom, razotkriti ga, a potom  i skinuti.

Iako je riječ o povjesničaru moj je dojam kako je Stjepan, možda i nesvjestan toga, napisao knjigu koja, u određenom smislu, ima karakter sličan knjizi Otkrivenja. Biblijska knjiga Otkrivenja govori o objavi Boga o nečem skrivenom i samo njemu poznatom. Naravno nije ovde Stjepan u ulozi Boga, ali jest u ulozi onoga koji otkriva istinu, koji skida opačinu s naše kolektivne memorije i baš u duhu značenja imena Stjepan (vijencem, krunom okrunjen vitez)donosi istinu.

U Otkrivenju stoji kako će zlo u konačnici biti pobijeđeno. A Stjepan istinom pobjeđuje zlo nad hrvatskim narodom. Tu vidim vezu između Biblijskog Otkrivenja i Stjepanove knjige u kontekstu važnosti za hrvatski narod, jer onog trenutka kada razotkrijemo istinu,raskrinkamo zlo,njegovo ishodište i metode djelovanja možemo progledati i skinuti opačine,teret zla sa svojih leđa. Skidanje laži o hrvatskome narodu i državi oslobađa nas kao naciju. Zato je potpuno jasno zašto postoji toliki otpor da istina iziđe na svjetlo dana. Jer se zatočeništvomu laži i propagandi hrvatski narod drži u ropstvu.  Stjepanova knjiga„Mojsijev je štap“ koji omogućuje izlazak iz ropstva zla.

Stjepan Lozo razotkriva zlo, dešifrira njegov kod i ostavlja rasvijetljenim kako hrvatski narod više ne bi upadao u koloplet zla, zamki, laži, podvala, manipulacija i neistina. Ako dublje uđemo u pozadinu tragične povijesti hrvatskog naroda zadnjih sto godina, u kojem doživljava genocid, što potvrđuje te vrlo precizno i argumentirano jezikom brojki svjedoči i  uvaženi profesor dr.sc.Stjepan Šterc, koji upozorava kako je u danas u Hrvatskoj trebalo biti 6 umjesto 4 milijuna Hrvata,i iz demografske persperktive potvrđuje se osnovna teza knjige Stjepana Loze o genocidu koji je počinjen nad hrvatskim narodom.

Laž i manipulacija kao glavno oružje velikosrpske ideologije i propagande provlači se kroz sve protuhrvatske i neprijateljske ideologije. Njihov izvor je u  svetosavlju, nastavlja se s četništvom, velikosrpstvom pa sve do jugoslavenstva. Jer jugoslavenstvo nije ništa drugo nego li prijetvorna i maskirana inačica velikosrpstva koja danas, nažalost, postoji u obliku koji prepoznajemo kao Region ili Regija.

Velikosrpska propaganda i manipulacija traje i danas. Prilagođena je povijesnim okolnostima i mijenja svoj oblik prema potrebi. Takoživi od Karađorđevićeve diktature, nacističko-fašističko-četničke Nedićeve Srbije pa do komunističko-partizanke Jugoslavije. I tu ne prestaje. Ona je pokušala velikosrpskom agresijom u Domovinskom ratu slomiti kralježnicu hrvatskoj državnosti. Opet se ponavlja isti obrazac zločina potvrđen i pred međunarodnim sudovima koji su upozorili kako agresija i zločini, koje su počinili Srbi, ima elemente genocida. Nažalost Srbija nije uspjela ni danas u 21. stoljeću odbaciti tu šovinističko-fašističku ideologiju pa je danas jedina država koja je legalno i institucionalno stala iza zločinačke ideologije koju prepoznajemo kao četništvo jer  četništvo je legalna i službena politika države Srbije.

Stjepan se posebno i s razlogom osvrće na Svetozara Moljevića,glavnog ideologa srbijanskog genocida,razotkrivajući tako najvećeg zločinca odgovornog za genocid. Ako ovdje dodamo i ulogu SPC-a, koja je također jedan od stupova zločinačke ideologije koju najbolje razotkriva Valerijanov memorandum,  razvidan je cilj za istrebljenjem hrvatskog naroda. Ne smijemo zaboravitini danas neprekinuto srbijansko, sustavno i kontinuirano negiranje hrvatskog naroda od strane njihovih intelektualaca, Akademije do institucija  države kojezajednički negiraju hrvatski narod kroz njegove najbitnije nacionalno-identitetske sastavnice poput jezika, obilježja, tradicije, kulture, povijesti s posebnim naglaskom na prijezir prema katoličkoj crkvi u Hrvata.

Srbija vješto koristi i svoju geostratešku poziciju na balkanskom prostoru pa uz pravosavlje, kao jaku poveznicu prema Moskvi, neprekidno radi na uspostavi uzajamnog savezništva kojeg želi iskoristiti za svoje imperijalne i osvajačke ciljeve. U ovakvoj politici produžena ruka im je jedan dio Srba koji živi u Hrvatskoj i koji ni danas ne priznaju hrvatsku državu kao samostalnu i suverenu. To su srbi poput Milorad Pupovca koji Beograd i danas naziva svojim glavnim gradom.

Srbi, srpska ideologija i propaganda uvijek suimali i pomoć izdajnika, Hrvata, koji su bili njihovi vjerni saveznici kao što je bio Vilović o kojem govori Stjepan u svojoj knjizi. Takvih izdajnika imamo sve do današnjih dana, jer i danas na vlasti imamo hrvatske izdajnike koje više privlači Beograd nego lisuverena i samostalna Hrvatska. Ako danas nakon Domovinskog rata, Vukovara, Škabrnje…..i svih ostalih stratišta iz Domovinskog rata…..tolikih zločina i žrtava nije prepoznata svetosavska ideologija….ako nije jasna simbolika  kape s tri roga kojoj je na jednoj strani kokarda, a na drugoj petokraka….ako takve ne odbacimo kao predstavnike hrvatskog naroda, otvaramo mogućnost ponavljanja zločinačkih djela i posljedica pogubnih za hrvatski narod.

Ako nas budu vodili opet oni koji vide budućnost hrvatskog naroda u savezu sa Srbijom, neće nam biti spasa. A upravo nas takvi vode  danas. Zato se danas ne smiju osuditi srbijanski ratni zločinci, zato se danas ne sudi krvnicima s Ovčare, krvnicima iz Vukvara, Škabrnje…… zato nisu nikada osuđeni ni partizansko-četnički zločinci iz II. svjetskog rata i poraća.

Moram podsjetiti i na najveće hrvatske tragedije u povijesti hrvatskog naroda. Blaiburg i Križni put. Stjepan u svojoj knjizi,u maniri vrsnog povjesničara, šalje i poruku s vrlo jasnom simbolikom. Nije slučajno da je poglavlje koje govori o Pitanju i ulozi hrvatskih komunista i Tita u poratnom pokolju Hrvata smješteno na stranici pod brojem 666. Shvatio je Stjepan simboliku Bleiburga,tog olovnog polja i kosca u crnoj mantiji koji kosi sve pred sobom. Ova poruka u kojoj zlo stavlja na stranicu pod brojem 666 govori o njemu kako razumije i pravu pozadinu zla,da je duboko pronikao u taj povijesni kontekst,da ga je prepoznao…

Za zločin na Bleiburgu,Križnim putevima nitko nije odgovarao! A to je zločin protiv hrvatskog naroda!Taj zločin,to stradanje je posljedica propagande o kojoj govori Lozo.  To monstruozno likvidiranje biološke mase jednog naroda s ciljem njegova istrebljenja nije dobilo osudu. Upravo ono proizlazi iz ideologije i propagande o kojoj argumentima i povijesnim dokumentima piše Stjepan Lozo. On razotkriva tu propagandu i ideologiju koja je stvorila nužnost likvidacije hrvatskog naroda,koja je zbog toga izmislila  genocid Hrvata nad Srbima kako bi im  poslužio kao opravdanje za klanje Hrvata i stvarni genocid nad našim narodom.

Podsjetit ću vas da su Srbi osuđeni za genocid u Srbrenici, zbog pokolja 8500 muslimana. Najmanje brojke Bleiburga i Križnog puta govore o 50 000 ubijenih protivno svim konvencijma,svim ljudskim i humanim pravima. Britanci govore o brojci od 200 000. No taj događaj i konkretne brojke čekaju hrvatske povjesničare koji ovu tragediju biblijskih razmijera moraju  uzeti kao prioritet i konačno dokazati dokumentima i argumentima o kojoj se količini mržnje i zla radilo,koliko je ubijeno predanih i razoružanih vojnika,staraca,žena,djece…..

Hrvatska država konačno mora postati utočište hrvatske nacije u kojoj ćemo biti zaštićeni i sigurni. Na svijetu postoji između 7000 i 10 000 naroda. Samo mali broj naroda ima privilegiju imati svoju nacionalnu državu. Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda i mora ispuniti svoju osnovnu zadaću,sačuvati opstojnost i budućnost nacije.

Iz knjige Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nada Hrvatima  trebaju niknuti nove knjige. I to ne samo u povijesno-historiografskom  smislu već i puno širem,od društveno-političkog pa sve do kulturološkog konteksta.Podsjetit ću vas kako smo nedavno svjedočili srbijanskoj propagandi i ideologiji, a riječ je o srpskoj kulturnoj autonomiji koja nije ništa drugo nego nastavak onoga s čime  nas  suočava Stjepan Lozo u svojoj knjizi. Povijest se ponavlja, a oni koji ne nauče lekcije iz svoje povijesti ponavljaju iste greške. Lozo nam je otvorio oči i ne smijemo više slijepi hodati,  nuditi se gladnim vukovima spremnima za još jedno klanje.

Stjepan je skroman pa veli „… Želio sam napisati povijest kakva je bila, osjećao sam čežnju naših ljudi stradalih u pokolju naroda…“ Povijesni zavjet dan hrvatskim dušama na konačnu istinu, njihovu čežnju, ne mržnju, čežnju naših ljudi u pokolju hrvatskoga naroda Stjepan Lozo nosi u grudima. On povezuje patnju i ljubav, jer patnja i ljubav su dvije strane jedne medalje. Ako ljubite, onda i patite……..predajete se bezuvjetno. Otac je svoga sina „stavio“ na križ da otkupi naše grijehe….i mi bi svi ljudski uzeli to oproštenje naših grijeha…… ali pitam vas tko će uzeti patnju? Tko će ponijeti križ?  E, Stjepan je odlučio na svoja leđa ponijeti križ za koji zna da mu pripada. Čitatelj osjeća baš tu notu njegove boli, sve nijanse boja čudesnog kolorita njegove duše, njegovu posvećenost zavjetu, poslanje za ostvarenje djela hrvatskome narodu.

Ova knjiga ima puno poveznica s cijelim kontekstom nacionalnog pitanja našeg naroda. Ona je povijesno dokumentirana i znanstveno neoboriva i zbog toga mora biti poveznica i smjer hrvatskom narodu o pravovjerju i istinitom učenju o sebi, hrvatskom narodu i državi. Mora biti put koji će hrvatske naraštaje učiti ponosu i slavi svojih predaka umjesto današnje nametnute stigme.Ova knjiga nas mora potaknuti ne samo da spoznamo činjenice i dokumente koje nam nudi,već i da duboko uđemo u povijest našeg naroda.

Stjepan je rekao kako je vidio ljude s uzdignutim rukama i pogledom pred vratima nebeskog dvora,osjetio njihovu čežnju.Pridružimo mu se i prihvatimo ovu knjigu kao dar,njezinu istinu, svjetlost i put za hrvatski narod.

Stjepane, viteže okrunjen ovim djelom, hvala ti!Tvoje djelo za mene je dar hrvatskoj naciji i put k nacionalnom oslobođenju, rekla je dr.sc. Sanja Bilač uz ovacije u dvorani, dok je njeno izlaganje često bilo prekidano dugim pljeskom mnogih nazočnih, jer u dvorani na predstavljanju knjige “Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima”koja je bila prepuna bilo dosta onih koji su na nogama slušali ovo domoljubno izlaganje  predstavljanje dr. Sanje Bilač koje je na kraju domoljubno začinio dubrovački domoljub, maestro i Trubadur Ibrica Jusic sa kultnom pjesmom Trubač sa Seine koju je i 1990 godine otpjevao na dubrovačkim skalinima na poziv  Dr. Franje Tuđmana da upravo Ibrica dođe otpjevati Trubača sa Seine.

VIDEO-POGLEDAJTE IZLAGANJE dr.sc.Sanje Bilač

M.M.Viribus unitis


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

dva × pet =