FOTO-VIDEO Don Robert Tonsati (kancelar Kotorske biskupije): Zasluženo priznanje Hrvatima Bokeljima u Hrvatskoj od UNESCO – a

Podijeli

Foto: Dražen Zetić

U prvom redu, ovdje nitko nije nikome ništa oteo, a ponajmanje Crnoj Gori, već su ljudi, koji više od jednog stoljeća u okviru svojih mogućnosti, njeguju ljubav i poštovanje prema zaštitniku Biskupije iz koje su potekli (sv. Tripunu – Kotorskoj) zasluženo dobili priznanje da se sav taj trud i briga oko čuvanja tradicije i baštine ipak u konačnici isplati, iako podrazumijeva mnoge žrtve

Nemam običaj često komentirati dnevna zbivanja, no, uvidjevši količinu zlonamjerne manipulacije i gluposti ponajprije u nekim medijima, a još više u grotlu komentara, ipak ću se osvrnuti

Foto: Dražen Zetić

Upis “Svečanosti sv. Tripuna i kola sv. Tripuna” tradicije bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj na UNESCO-v Reprezentativni popis nematerijalne baštine veliko je priznanje našim Bokeljskim Hrvatima koji žive u Hrvatskoj.

U prvom redu, ovdje niko nije nikome ništa oteo, a ponajmanje Crnoj Gori, već su ljudi, koji više od jednog stoljeća u okviru svojih mogućnosti, njeguju ljubav i poštovanje prema zaštitniku Biskupije iz koje su potekli (sv. Tripunu – Kotorskoj) zasluženo dobili priznanje da se sav taj trud i briga oko čuvanja tradicije i baštine ipak u konačnici isplati, iako podrazumijeva mnoge žrtve.

Naime, iz današnje Crne Gore mnogi su ljudi u prošlosti emigrirali. Među njima su Crnogorci, npr. u Vojvodini ili Hrvatskoj osnovali svoje zajednice i sačuvali svoje običaje i kulturu, isto vrijedi za Albance i Srbe (mutatis mutandis).

Foto: Dražen Zetić

Nijedan od tih naroda, nigdje sa sobom nije ponio niti štovanje sv. Tripuna niti svečanosti u njegovu čast po kotorskom običaju, što je po sebi i prirodno. S druge strane, Hrvati iz Boke, gdje god su to mogli, učinili su. I u Dubrovniku, i u Splitu (Tripundansko kolo se pleše, više od 150 godina), u Rijeci, u Puli i u Zagrebu.

Sad je nevažno u kojoj su vrsti organizacije ili na koji se način okupljaju: trude se već više od jednog stoljeća na svoj način proslaviti sv. Tripuna, po uzoru na Kotorsku proslavu i svečanosti. (Sveta misa, lode, kolo, kulturni događaji).

Autor: Dražen Zetić

Tako i imaju svoje ogranke Bokeljske mornarice, oko kojih, istina, danas postoje otvorena i sporna pitanja s Maticom u Kotoru, ali to prepuštam njima da rješavaju.

Istine radi, treba priznati i da su te proslave po Hrvatskoj, puno skromnije, što je i normalno, ali zato nisu ništa manje vrijedne, tim više što su zapravo jedine izvan Kotora, “more catharino” po kotorskom običaju koji ističem kao važnu karakteristiku.

Foto: Dražen Zetić

Jer postoje veličanstvene proslave sv. Tripuna u Apuliji, ali one se i kalendarski i običajno razlikuju od naše. Istina je također, da je u ne tako dalekoj prošlosti, ova svečanost u Kotoru od strane državnih vlasti bila zabranjena i svedena na usko crkvene prostore, dok je još prije II. Svjetskog rata, ova proslava imala danas nezamislive razmjere, sjaj i trajanje.

I nakon obnove proslave, ona se u Kotoru održava u bitno smanjenom opsegu, s bitno manje prepoznavanja od strane onih koji su tu prethodnim godinama to trebali činiti. Jer sv. Tripun nije samo zaštitnik Biskupije nego i grada, i njegov lik krasi i najstariji tiskani Kotorski statut i gradski grb, a usto je zajednički svetac svim Crkvama koje imaju kult svetaca, ne samo katolicima i pravoslavcima.

Previše lako se zaboravlja da u srednjovjekovnom ustrojstvu, grad nije bio grad u pravom smislu riječi bez biskupa i katedrale, a Kotor svakako nije tako mlad grad, da bi se činjenica da je sv. Tripuna izabrao za svog zaštinika nakon dolaska njegovih relikvija u 9 st. tek tako zanemarila. Kao i ona da sve što se važno u gradu događalo, od zasjedanja do polaganja zakletvi i testamenata, radilo se pred sv. Tripunom (njegovim relikvijama). Ovo se danas previše stidljivo spominje, jer je kulturalna amnezija previše maha uzela.

Autor: Dražen Zetić

Bilo kako bilo, naši su Bokelji u Hrvatskoj svoju baštinu odnjegovali i sačuvali, i to je Republika Hrvatska priznala i uvrstila na svoj popis kulturne baštine, kao što je to priznala mnogim drugim izričajima autohtone i partikularne baštine i tradicije na današnjem njezinom teritoriju, bez obzira na provenijenciju.

Foto: Dražen Zetić

Zato od srca čestitam i radujem se. Uz nekoliko kočnica. Tradicija može biti i neka vrsta l’art pour l’art, i tako postane napuhana, a prazna. Nešto kao što se ovdje kod nas prečesto događa, a što se dogodilo kako vidimo i s profanizacijom liturgijskog vremena Došašća. Pa je sad Advent sve samo ne ono što zaista treba biti. Tako se i ovdje stalno priča o svecu, ali malo ga se moli, zaziva, hodočasti, štuje. Još se pritom umanjuje ili ignorira. Nadam se da će ovo priznanje našim Bokeljima u Hrvatskoj, biti novi poticaj za čuvanje živim onog istinskog kršćanskog duha štovanja sveca zaštitnika koji nam je svima potreban. Neka nas sve prati njegov zagovor!

D.Z.

VEZANE VIJESTI

FOTO „Svečanosti sv. Tripuna i kola sv. Tripuna – tradicija bokeljskih Hrvata u Republici Hrvatskoj” novo je hrvatsko kulturno dobro upisano na UNESCO-v Reprezentativan popis nematerijalne baštine

 

 


Podijeli