(FOTO) Treba li nam uz nacionalni Spomenik Hrvatske pobjede Oluja 95, Oltar domovine još i Spomenik domovini?…Jesu li Andrej Plenković i Milan Bandić zabravili da imamo Oltar Domovine!?

Očito nam uz Oltar domovine nije trebao i Spomenik domovini koji Bandić i Plenković rade „sebi“...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Ono o čemu je Braniteljski portal pisao još prošle godine, ovih su se dana dosjetili i poneki kolumnisti i spisatelji, ali i poneki političari iz strančica tzv desnog spektra koje , neke od njih, jedva dosežu pragove da bi se kako tako na političkoj sceni pokušali suprostaviti trideset-godišnjem jednoumlju u Hrvatskoj i uništavanju velikog broja domovinskih vrednota, među kojima je zasigurno Oltar Domovine sagrađen na Medvedgradu još u vrijeme prvog Hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji je 1. studenog 1999. godine uz dan Svih svetih pohodio Oltar domovine na Medvedgradu, što je bio njegov posljednji javni nastup prije smrti.

Dana 1. studenoga 1999. godine, baš na blagdan Svih Svetih, prvi predsjednik Republike Hrvatske i njezin utemeljitelj dr. Franjo Tuđman posljednji put se pojavio prije svoje smrti u javnosti. Bilo je to na Oltaru Domovine na Medvedgradu koji je nakon predsjednikove smrti postao zapušten i zaboravljen iz čisto političkog revanšizma i općeg obračuna sa svim oblicima potvrde hrvatske državnosti i borbe za slobodu (promjena Dana Državnosti, ukidanje dvodomnog Sabora, ukidanje počasne hrvatske vojske pred parlamentom, novi državni blagdani, opći proces tzv. detuđmanizacije na svim razinama

Dana 1. studenoga 1999. godine, baš na blagdan Svih Svetih, prvi predsjednik Republike Hrvatske i njezin utemeljitelj dr. Franjo Tuđman posljednji put se pojavio prije svoje smrti u javnosti.

“SMIŠLJENO I NAMJERNO ZAPUŠTEN “OLTAR DOMOVINE” A SVE U CILJU DA SE POTPUNA DETUĐMANIZACIJA DOVEDE DO KRAJA-U TOJ FARSI SUDJELUJE I SAM VRH DANAŠNJEG HDZ-KOJI SE ČESTO VOLI POZIVATI  UPRAVO NA PRVOG HRVATSKOG PREDSJEDNIKA FRANJU TUĐMANA- NE BI LI UVJERILI NAROD DA JE TO STVARNO TAKO”

Bilo je to na Oltaru Domovine na Medvedgradu koji je nakon predsjednikove smrti postao zapušten i zaboravljen iz čisto političkog revanšizma i općeg obračuna sa svim oblicima potvrde hrvatske državnosti i borbe  za slobodu (promjena  Dana Državnosti, ukidanje dvodomnog Sabora, ukidanje počasne hrvatske vojske pred parlamentom, novi državni blagdani, opći proces tzv. detuđmanizacije na svim razinama…).

Da b stvar bila još bizarnija- Zagreb, 25.06.2017. – Povodom Dana državnosti, izaslanstvo Hrvatske demokratske zajednice predvođeno predsjednikom Andrejem Plenkovićem položilo je vijenac i zapalilo svijeću na Oltaru domovine. Na slici Oltar domovine Medvedgrad…Nitko se nije udostojio postaviti pitanje -zašto se ne obnovi ovaj veličanstveni spomenik, već su svo samo došli i otišli! Poslije samo tišina i nitko ga više ne spominje!

Na južnim proplancima Medvjednice, na brdu Mali Plazur (značajnije djelomično obnovljenog u samostalnoj Hrvatskoj) u krugu starog grada i utvrde Medvedgrad iz 13. stoljeća, na Dan državnosti 30.05.1994. predsjednik Franjo Tuđman otvorio je Oltar Domovine kao mjesto na kojem će se moći odati poštovanje hrvatskoj domovini i svima koji su patili i položili živote za našu Hrvatsku slobodu

Dana 1. studenoga 1999. godine, baš na blagdan Svih Svetih, prvi predsjednik Republike Hrvatske i njezin utemeljitelj dr. Franjo Tuđman posljednji put se pojavio prije svoje smrti u javnosti. Bilo je to na Oltaru Domovine na Medvedgradu koji je nakon predsjednikove smrti postao zapušten i zaboravljen iz čisto političkog revanšizma i općeg obračuna sa svim oblicima potvrde hrvatske državnosti i borbe za slobodu (promjena Dana Državnosti, ukidanje dvodomnog Sabora, ukidanje počasne hrvatske vojske pred parlamentom, novi državni blagdani, opći proces tzv. detuđmanizacije na svim razinama.

Godinama se Republika Hrvatske i grad Zagreb “nisu mogle dogovoriti” oko financiranja i održavanja cjelokupnog kompleksa starog grada Medvedgrada i spomen obilježja Oltara Domovine. Razlog je jasan svima koji imalo prate politička zbivanja i razno razne turbulencije u Hrvatskoj svakodnevnici. Pa i jasna poruka maćehinskog odnosa političara prema Oltaru domovine govori sama za sebe.  Inače o kompleksu brine Javna ustanova “Park prirode Medvjednica”.
Očito je da je svim vlastima u Republici Hrvatskoj nakon 2000. godine Oltar Domovine postao veliki duhovni i ideološki teret. Kako bi drugačije mogli objasniti činjenicu da je ovaj velebni kompleks otvoren jedino vikendom i to uz prethodnu najavu…

Spomen obilježje rad je kipara Kuzme Kovačića a tvore ga kamene kocke od različitih vrsta kamena i nejednake visine te šest staklenih plavih ploča, koje kao da su se po zemlji posložile u hrvatski grb. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Oko i na spomeniku položeno je 29 staklenih plavih i bijelih “kapi”. Kameni blokovi skulpture izgrađeni su od kamena iz svih hrvatskih županija. U sredini se nalazi “vječna vatra”.

Bandićev spomenik domovini

Iako Zagreb već ima Oltar domovine na Medvedgradu, Milan Bandić i Andrej Plenković odlučili su da moramo imati i Spomenik domovini…

-(FOTO) ZAGREBAČKI (BANDIĆEV) SPOMENIK DOMOVINI KOPIJA KNINSKOG SPOMENIKA HRVATSKE POBJEDE OLUJA 95-SAMO JE DESETAK PUTA SKUPLJI…

Polaganjem kamena temeljca, 23 rujna ujutro ,započela je gradnja Spomenika domovini, vrijednog gotovo 35 milijuna kuna. Autor projekta je arhitekt Nenad Fabijanić, a gradnji spomenika na livadi između Gradske uprave i dvorane Lisinski, odnosno, nasuprot spomenika prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu, nazočili su gradonačelnik Milan Bandić te predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković. Uz njih “slučajno” se našao i Mladen Markač kao pokriće da se radi nešto što je Hrvatskoj neophodno potrebito. No je li tomu tako?

Jesu li možda Andrej Plenković i Milan Bandić “zabravili” da imamo Oltar Domovine!?

Gradonačelnik Milan Bandić i predsjednik Vlade Andrej Plenković sretni su kažu zbog početka gradnje Spomenika domovini. Bit će to spomenik za cijelu povijest, mjesto hrvatskog identiteta, temeljen na patnji i stradanjima, rekao je ushićeno Bandić prilikom polaganja kamena temeljca zajedno ga držeći sa Plenkovićem i “šegrtom” Markačem da im ne bi kojim slučajem pobjegla ta neobjašnjiva Bandićeva povijest… Plenković je, pak, dodao da je spomenuta lokacija idealna za ovakav jedan spomenik, osobito zato što se nalazi preko puta spomenika Franji Tuđmanu, ispalio je ime i prezime Plenković -iako svjestan da je isti taj Franjo Tuđman kao predsjednik države Hrvatske podigao Oltar domovine na Medvedgradu na koji je, ironije li, sam Plenković položio vijenac i zapalio svijeću sa ostalima iz HDZ-a. Naime, 25.06.2017. – Povodom Dana državnosti, izaslanstvo Hrvatske demokratske zajednice predvođeno predsjednikom Andrejem Plenkovićem položilo je vijenac i zapalilo svijeću na Oltaru domovine.

Bacanje kamena temeljca

Nije li to bio Plenkovićev oproštaj od Oltara domovine i od dr. Franje Tuđmana koji je istog i podigao za života? A već danas- Plenković baca Bandićev kamen temeljac za podizanje spomenika domovini, kako bi se zabio i zadnji čavao u lijes Franji Tuđmanu i sjećanju na njega i Oltar domovine koji je bio nacionalni simbol, i tim činom praktički skoro dovršio proces detuđmanizacije koji je započeo 2000 godine. Jer, kako je nedavno puknuo usred sabora- “on može što hoće”!?

-FOTO VIDEO: Bandić izgradnjom spomenika domovini zabija zadnji čavao u lijes proslavi Dana pobjede u Kninu,obrambenom Domovinskom ratu, Tuđmanu i Hrvatima!?…

Podsjetimo se Oltar domovine spomenik je svim palima u Domovinskom ratu. Spomenik je rad kipara Kuzme Kovačića, a nalazi se ispred južnog bedema na zagrebačkom Medvedgradu. Oltar domovine, otvorio je na Dan državnosti 30. svibnja 1994. predsjednik Franjo Tuđman kao mjesto na kojemu će svi moći odati poštovanje hrvatskoj domovini.

Spomen obilježje tvore kamene kocke od različitih vrsta kamena i nejednake visine te šest staklenih plavih ploča, koje kao da su se po zemlji posložile u hrvatski grb. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Oko i na spomeniku položeno je 29 staklenih plavih i bijelih “kapi”. Kameni blokovi skulpture izgrađeni su od kamena iz svih hrvatskih županija. U sredini se nalazi “vječna vatra”.

U kninu postoji nacionalni “Spomenik Hrvatske pobjede Oluja 95”-čiji je naziv potpuno jasan i zna se na koje se povijesno vremensko razdoblje odnosi, dok Bandićev spomenik koji je kopija kninskog je nedefiniran u povijesnom kontekstu.

Stoga se i nameće pitanje…

Čemu dupliranje skoro potpuno istog spomenika kakav već imamo u Kninu, gradu hrvatske pobjede, gdje mu je i mjesto i koji nosi naziv kakav mu pripada “Spomenik hrvatske pobjede Oluja 95” i jasno se za razliku od ovog Bandićevog odnosi upravo na obrambeni Domovinski rat , kako mu i stoji u samom nazivu “Spomenik hrvatske pobjede Oluja 95″…Spomenik hrvatske pobjede Oluja 95, podignut je na inicijativu Mladena Miloševića ,koji je punih šest (6) godina “ratovao” sa vjetrenjačama da bi napokon , zahvaljujući njegovoj upornosti i jasnoj viziji i podignut usred Knina , gdje je sve ratno zlo u Hrvatskoj započelo i u konačnici, blistavom VRA Oluja 95 i završilo…Upravo je zato M. Milošević i dao naziv i arhitektu i umjetniku nacrtao izgled nacionalnog spomenika s punim nazivom “Spomenik hrvatske pobjede Oluja 95!!

M.M.Viribus unitis



Drugi o Bandićevom spomeniku

Oltar Domovine je 2000. godine, dolaskom na vlast koalicijske vlasti Ivice Račana i Dražena Budiše te izborom Stjepana Mesića za predsjednika Republike stavljen izvan funkcije. Bila je to politika detuđmanizacije Hrvatske u kojima su Mesić,Račan, Budiša i drugi mnoga dostignuća Tuđmanove vladavine sustavno omalovažavali. Upravo zbog toga su krenuli sa stavljanjem izvan funkcije Oltara domovine.

Politiku detuđmanizacije je vrlo zdušno nastavio Ivo Sanader i njegova Vlada, a očito je baštine Andrej Plenković i Milan Bandić.

Od 2000. godine funkcija Oltara domovine, kao mjesta odavanja počasti državi i narodu, nije skroz vraćena. Nakon smrti predsjednika Tuđmana odmah je krenula inicijativa da se napravi drugi spomenik. Krenulo je to od Vlade Ivice Račana, prihvatio je to i Ivo Sanader, a tim su putem išle i sve druge Vlade nakon Račanove, odnosno, Sanaderove sve do Plenkovićeve Vlade.

Nakon 2000. spomenik je pretrpio oštećenja, a staklene ploče su popucale. Godine 2006. dovršena je prva faza obnove ugradnjom lijevanih staklenih elemenata.

Očito je politički razlog bio presudan za donošenje odluke osovine Plenković – Bandić za gradnju Spomenika domovini uz Oltar Domovine. 

Spomenik domovini prvotno je trebao stajati 21 milijun kuna, ali kako se više može zaraditi na 35 milijuna nego na 21 milijun, odlučeno je da će spomenik na kraju stajati 35 milijuna. Zanimljivo da će  dio materijala za spomenik Domovini nabaviti izvan Domovine. Iz Češke stižu cigle, a specijalni polimeri iz Nizozemske što je također primjereno za Domovinu.

Spomenik će graditi kum Milana Bandića, izvjesni Milan Penava tj. njegova tvrtka Tigra. Stoga su i Milan Bandić i Andrej Plenković bili potpuno u pravu kad su na polaganju kamena temeljca kazali da će ovo biti spomenik hrvatskog identiteta, običaja i kulture i sjajno obilježje grada Zagreba koji obilježava Milan Bandić.

Očito nam uz Oltar domovine nije trebao i Spomenik domovini koji Bandić i Plenković rade „sebi“tvrdi Pero Kovačević…

SLAVEN LETICA: Kako je Plenković prešutno izdao ideju Tuđmana o Oltaru Domovine...

Dr. Franjo Tuđman sigurno se okreće u grobu zbog toga što je sadašnji predsjednik HDZ-a Andrej Plenković odbacio njegovu ideju “Oltara Domovive” u Medvedgradu na Medvednici, dajući potporu Milanu Bandiću koji sahranjuje ŽIVU – ne i sasvim zdravu – Republiku Hrvatsku.

Kaže to među ostalim osvrčući se na gradnju Spomenika Domovini u Zagrebu, Slaven Letica, naš poznati politički analitičar i kolumnist.

Na Facebooku Letica piše:

SAHRANA VOLJENE DOMOVINE HRVATSKE ILI KAKO JE ANDREJ PLENKOVIĆ PREŠUTNO IZDAO IDEJU FRANJE TUĐMANA O – OLTARU DOMOVINE!

Prije dva dana, 23. rujna 2019., tajni vlastodržački ortaci Andrej Plenković i Milan Bandić simbolički su “blagoslovili” početak radova na Spomeniku Domovini koji će biti podignut u “komšiluku” zagrebačkog gradonačelnika.

Dr. Franjo Tuđman sigurno se okreće u grobu zbog toga što je sadašnji predsjednik HDZ-a Andrej Plenković odbacio njegovu ideju “Oltara Domovive” u Medvedgradu na Medvednici, dajući potporu Milanu Bandiću koji sahranjuje ŽIVU – ne i sasvim zdravu – Republiku Hrvatsku.

Veliki esej o toj tužnoj temi objavio sam prije pet mjeseci u Hrvatskom tjedniku. Sada ga objavljujem ovdje, bez iluzija da će netko zaustaviti nasilje nad pameću u našem glavnom gradu.

Kako su zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i premijer Andrej Plenković odlučili sahraniti našu živu voljenu Domovinu – Republiku Hrvatsku

Spomenici, kako sugerira sama riječ, fizički su objekti čija je svrha da promatrače spomenu, podsjete, na neku dragu ili važnu umrlu osobu, minuli događaj, prohujalo vrijeme, pa i umrlu životinju.
Spomenici mogu imati različite oblike i pojavnosti. Najčešće su to kipovi (skulpture, poprsja), nadgrobne ploče, stećci, križevi ili drugi religijski simboli. Spomen na drage umrle osobe može se izraziti i drugim simbolima i objektima: spomen-parkovima, slavolucima, česmama, oltarima, crkvama, nazivima ulica i trgova, nazivima stepenica, važnih javnih objekata, vječnim vatrama, kućama cvijeća, sadnjom spomen-stabala, nazivima brodova i drugim simboličkim objektima i činovima.

Ako znamo što je spomenik i kakvo je njegovo političko, kulturno, simbolično i emotivno značenje i poslanje, onda odluku gradonačelnika grada Zagreba Milana Bandića da u vlastitom „oboru“ (između palače Gradskog poglavarstva i Glazbene dvorane Lisinski) podigne „Spomenik Domovini“ moramo promatrati sa skepsom, pa i gorkim prijekorom i podsmijehom.

Naime, bila kakva bila, lijepa i siromašna kao Pepeljuga, pomalo bezvoljna i razočarana, poviješću i sadašnjošću pritrujena, zdvojna i preplašena, ali i veličanstvena i uznosita, pa i pokradena i opljačkana, ogrezla u mitu i korupciji, razjedinjena i svadljiva, naša jedina, naša voljena Domovina, Republika Hrvatska, je ipak – ŽIVA.

Gradonačelnikova ideja koja se nalazi pred početkom ostvarenja da živoj Domovini podigne spomenik tragikomična je, nastrana, morbidna, ali, iznad svega, neznalačka ideja.

Oko toga da će uskoro početi izgradnja Spomenika Domovini, po svemu sudeći, više nema dvojbe. Na tematskoj konferenciji za medije održanoj 4. rujna 2018. Milan Bandić je najavio da će se Spomenik početi graditi već u proljeće 2019.

Tom je prilikom Bandić kazao: “To nije spomenik od danas do sutra. To je spomenik za cijelu povijest. To je vječni spomenik hrvatskoj domovini.” Govoreći u ime Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Damir Đerzić je novinare i javnost izvijestio da je 23. kolovoza dobivena građevinska dozvola, da se prikupljaju ponude za izvođenje radova čija se vrijednost procjenjuje na 34.000.000 kuna neto (bez PDV-a).

Konačno, na konferenciji je, u ime multidisciplinarnog projektnog tima koji je pobijedio na otvorenom, javnom, dijelom pozivnom (na sudjelovanje u natječaju bili su pozvani: kipar Petar Barišić te arhitekti Nikola Bašić i Idis Turato), a dijelom anonimnom natječaju govorio autor i voditelj prof. dr. Nenad Fabijanić.

Autorski projekt dr. Nenada Fabijanića jednoglasnom je odlukom Ocjenjivačkog suda u kojemu su bili Vesna Kusin, Goran Rako, Marijan Hržić, Damir Mataušić, Helena Paver Njirić, Ivana Tutek proglašen najboljim među 52 prijavljena rada. Fabijanić je kazao: “Spomenik domovini simbolično će spojiti sjever i jug Hrvatske, podsjećati će na sudionike i žrtve Domovinskog rata i pretpostavljati poštovanje, naš identitet, naše gene, našu prošlost, ali i budućnost.“

spomenik domovini

Kako je godinu dana ranije, 5. svibnja 2017. u Muzeju za umjetnost i obrt javnosti svečano predstavljena izložba „Spomenika domovini“, autor nije imao potrebu previše objašnjavati smisao vlastite ideje i spomenika, jer ih je u prigodnom poetičnom, zerice pre-patetičnom zapisu objavljenom u izložbenom „deplijanu“ (letku) objasnila povjesničarka umjetnosti dr. Snješka Knežević.

Evo njenih nadahnutih riječi o Domovini i njenom Spomeniku:

„Domovina je dom zajednice koja dijeli prostor i povijest, kulturu i tradiciju. Domovina je mjesto jedinstva i identiteta. Zato je jedna i jedina.
U složenu kompoziciju Velike osi memorijal unosi simboliku i umjetnost. Asketskim oblikovanjem i pročišćenim vokabularom uspostavlja dijalog s okolnom arhitekturom. Sastoji se od triju artefakata, koji se redaju od sjevera prema jugu.

Zelini zid od tise tvori okvir, koji naglašava, a ne razdvaja. Portal na južnom rubu obilježava ulaz u prostor memorijala. Simbolizira Novo i Sponu – na dodiru Velike osi i Ulice grada Vukovara.

spomenik domovini

Kroz Portal se preko uzdignutog, lebdećeg platoa prilazi jezgri memorijala: Oltaru i Zidu svjetlosti. Tordirani kameni masiv Oltara izvire iz zemlje. Simbol je energije, mjesto rituala i ceremonijalnog korištenja – Memento vivere – sjeti se života. Zid svjetlosti satkan je od kristalnih prizmi i optočen vodenim površinama u kojima se zrcali, uronjen u nebo. Svjetlo povezuje prošlost i budućnost, veličinu žrtve i slobodu stečenu životom.“

Zanimljivo je da se je oko autorstva (i njegove navodne krađe – plagiranja) zagrebačkog Spomenika Domovini povela kratkotrajna javna polemika.

Autori izgrađenog i nagrađivanog kninskog spomenika „Hrvatska pobjeda Oluja 95“ Tonko Zaninović i Petar Dolić u Jutarnjem listu 3. svibnja 2016. optužili su Fabijanića za plagijat: „Spomenik Domovini frapantno nalikuje našem u Kninu“.

Fabijanić nije doveo u pitanje „frapantnu sličnost“, već im je nonšalantno odgovorio relativizacijom konkretne i svake suvremene autorske originalnosti: „Odbijam bilo kakvu mogućnost posudbe; takvih portala ima posvuda.“ (Jutarnji list, 3. svibnja 2016.)

U opsežnoj foto-polemici koju je dva dana kasnije (5. svibnja 2019.) objavio na portalu telegram.hr doista je pokazao kako je „citiranost“ kod suvremenih „slavoluka“ pravilo, a ne iznimka, čime je doveo u pitanje i autorsku originalnost kninskog spomenika, koji je dobio nagradu od struke za najbolje arhitektonsko djelo.

Simbolično sahranjivanje Domovine

Ako, kako i priliči, kontroverze oko izvornosti, „citiranosti“ i plagijata, pa i prosudbe o simboličkoj vrijednosti i estetici Spomenika Domovini prepustimo znalcima – urbanistima, arhitektima, umjetnicima, teoretičarima i povjesničarima umjetnosti – ostaje pitanje o smislu podizanja spomenika ŽIVOJ, iako RANJENOJ, OPLJAČKANOJ i BOLEŽLJIVOJ, voljenoj, ali i omraženoj (za brojne apatride) DOMOVINI.
To je pitanje, prije svega, važno zbog toga što je vrhovničkom (samo)voljom dr. Franje Tuđmana na prostoru obnovljenog srednjovjekovnog grada-utvrde Medvedgrada podignut spomenik pod imenom „Oltar domovine“. To nije, naravno, spomenik Domovini, nego svim znanim i neznanim ratnicima i civilima poginulim za slobodu i neovisnost Domovine.

Spomenik je osmislio kipar Kuzma Kovačić. Svečano ga je na Dan državnosti po starom kalendaru 30. svibnja 1994. otkrio dr. Franjo Tuđman. Prema njegovoj ideji i zamisli Oltar domovine trebao je postati mjesto na kojem će predstavnici hrvatske države, predstavnici nevladinih udruga i strani državnici odavati počast našoj domovini – Republici Hrvatskoj.

Prema zamisli samog Tuđmana i umjetnika: „Spomen obilježje tvore kamene kocke od različitih vrsta kamena i nejednake visine te šest staklenih plavih ploča, koje kao da su se po zemlji posložile u hrvatski grb. Na kamenim kockama isklesani su hrvatski motivi iz vremena kneza Branimira, Veliki križ, te stihovi hrvatske himne. Oko i na spomeniku položeno je 29 staklenih plavih i bijelih ‘kapi’. Kameni blokovi skulpture izgrađeni su od kamena iz svih hrvatskih županija. U sredini se nalazi ‘vječna vatra.“

Logično je pitanje kakvog uopće smisla ima upucati 34.000.000-milijuna kuna u jednu, neka mi Bog oprosti, suludu ideju: da se ispod prozora Milana Bandića – simbolički sahrani Domovina. Domovina, Republika Hrvatska, kojoj je, da apsurd bude potpun, ne tako davno (2017.) poklonio i posvetio najljepši zagrebački trg koji se je povijesno – dok mi Hrvati nismo imali vlastite države – svakako zvao: Marvinski/Sajmišni trg (1878. – 1888.), Sveučilišni trg (1888. – 1919.), Wilsonov trg (1919. – 1927.), Trg kralja Aleksandra I. (1927. – 1941.), Trg I. (1941. – 1945.), Kazališni trg (1945. – 1946.) i Trg maršala Tita (1946. – 2017.).

Podizanje monumentalnih spomenika majki domovini bilo je u modi jedino u bivšem Sovjetskom savezu nakon Velikog otadžbinskog rata (Drugog svjetskog rata) kada je podignuto nekoliko takvih spomenika.
Najpoznatiji od njih je „Majka Domovina zove“ (Родина Мать зовёт!), monumentalno djelo sovjetskog kipara crnogorskog podrijetla Eugena Vučetića. Taj je spomenik posvećen Bitci za Staljingrad. Nalazi se u današnjem Volgogradu, negdašnjem Staljingradu. Od vrha mača do podnožja visok je 85 metara (gotovo dva puta viša od američkog Kipa slobode), težak je 7.900 tona, a majka-domovina je socrealističko umjetničko utjelovljenje antičke boginje pobjede Nike. Svečano je otvoren 1967.

Slični spomenici domovini nalaze se u nizu ruskih, nekad sovjetskih gradova. Monumentalni spomenik (sam je kip visok 62 metra, a s postoljem je visok 102 metra; mač koji Majka Domovina drži u ruci visok je 16 metara i težak devet tona) domovini pod nazivom „Majka Domovina“ podignut je u glavnom gradu Ukrajine Kijevu. Izgradnja je završena 1981., a svečano ga je otkrio Leonid Brežnjev. Za ilustraciju – da ne bi ispalo da Milan Bandić slijedi samo staljinističke uzore, spomenut ću i meksički Spomenik Domovini promjera 40 metara koji je postavljen u sredinu kružnoga toka u najvećem gradu savezne države Yucatán Méridi.
Spomenik je građen od 1945. do 1956. Autor spomenika je meksički kipar kolumbijskog podrijetla Romulo Rezo koji je Majku Domovine (Meksika) prikazao kao uznositu ženu iz naroda Maja koji su živjeli u Latinskoj Americi i Meksiku prije španjolskih doseljenika.

Zaključiti ću ovako. U uvjetima apsolutnog intelektualnoga, političkog i moralnog kaosa koji vladaju u glavnom gradu Hrvatske, potpuno je logično i tragikomično da su se oko uređenja okoliša, pristupnih puteva i stepeništa u „okućnici“ Hrvatskog doma likovnih umjetnika za kojeg je idejne skice napravio Ivan Meštrović mjesecima vodili verbalni, politički i estetski ratovi u središtu kojih se našla tragična sudbina jedne doista predivne magnolije. To mogu kazati mirne savjesti jer sam gotovo 40 godina živio sam 100-tinjak metara od nje i Meštrovićeva paviljona čije su namjene i preinake zrcalile burnu i tragičnu hrvatsku povijest XX. stoljeća.

Na kraju krajeva, kad je uređenje završeno, razumni ljudi i ljudi od ukusa (kiparica Marija Ujević Galetović i Dalibor Jelavić primjerice) zaključili su da je krajnji rezultat „prelijep“ ili „lijep“. Sve ostalo – proceduru, potrošeni novac, gradonačelnikova samovolja – zasad ostavljam po strani.

Uspješan rezultat najvećim je dijelom posljedica činjenice što je projektantica cijelo uređenje podredila pronađenoj „oporuci“ Ivana Meštrovića: „Zamišljam tu kružnu građevinu samo na tratini usred trga“.

Za razliku od uređenja „okućnice“ Meštrovićeva paviljona, projekt osmišljavanja i izgradnje Spomenika Domovini koji je apsolutno besmislen i sulud prolazi bez ikakve javne reakcije.

Prije svega zbog toga jer nitko nije postavio pitanje koje sam postavio i na kojeg sam pokušao odgovoriti u ovom eseju: Nije li suludo uz Oltar Domovine ispod prozora Milana Bandića graditi spomenik kojim se simbolički ubija i pokapa naša voljena Domovina, zaključio je Letica.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala  već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora** 


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

devetnaest − četiri =