Podijeli

Svetkovina sv. Stjepana I., pape i mučenika, zaštitnika Hvarske biskupije i grada Hvara otvorena je u utorak 1. listopada u hvarskoj katedrali svečanom Večernjom koju je predvodio hvarski biskup Petar Palić. Na svečanom otvorenju sudjelovali su i splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, dubrovački biskup Mate Uzinić, šibenski biskup Tomislav Rogić, vojni biskup u BiH Tomo Vukšić, šibenski biskup u miru Ante Ivas te provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić…

Povjerenik za liturgijsku glazbu Hvarske biskupije maestro Slavko Reljić je za ovogodišnju svetkovinu skladao svečanu Večernju, ubacivši i zadržavši elemente hvarskoga pučkoga pjevanja. Večernju su udruženo pjevali hvarski katedralni zbor i zbor Sv. Cecilije iz Jelse te nekoliko uglavnom hvarskih opernih pjevača pod ravnanjem maestra Reljića i uz orguljsku pratnju prof. Tomija Domančića.

Za vrijeme pjevanja Večernje generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić, koji je i sam sudjelovao u pjevanju, u svom nagovoru je kazao kako su prva stoljeća poslije Krista bila vrijeme rimskih progona kršćana, od Nerona do Dioklecijana, koje je netko nazvao „pjesmom kršćanske krvi“, a za koje je Tertulijan napisao: „Sanquis martyrum – semen christianorum“ (krv mučenika – sjeme kršćanstva). Tada se kršćani, pa ni klerici nisu otimali za „prijestolja i vlasti“, tj. za akademske titule i „velikodostojničke“ oznake, nego za – mučeništvom. Tako dični starac biskup Ignacije iz Antiohije, vođen u okovima put Rima na smaknuće, piše rimskim kršćanima i preklinje ih neka ga, ako ga vole i poštuju, ako mu hoće dobro, ne pokušavaju spasiti jer čezne samo za Isusom Kristom: „Božje sam žito; neka me zubi zvijeri samelju da postanem čisti Kristov kruh!“. A sveti Ciprijan je svoju mučeničku smrt pretvorio u pravi svečani obred i čak svoga krvnika nadario zlatnicima jer ga šalje u raj. Slično je uradio sv. Toma Morus u 16. stoljeću. A Dalmatinac sv. Jeronim definitivno se kao mladi student odlučio postati kršćanin kada je došao u Rim i u katakombama udahnuo još sveži miris krvi mučenika. „Gdje ćeš ljepše potvrde slavne Tertulijanove izreke“, rekao je don Stanko.

U takvom je vremenu živio i kao rimski biskup vodio Crkvu papa Stjepan. Čak nije povijesno utvrđeno je li umro prirodnom ili nasilnom smrću, tek jedna predaja govori da mu je odrubljena glava u katakombama, ali u to vrijeme biti rimski biskup i to ne okruniti mučeništvom – kao da je bilo „ispod razine“, gotovo sumnjivo.

Možda to para uši ovog našega vremena i miriše na nekakvi mazohizam. Međutim, valja se podsjetiti da u latinsko-grčkom izvorniku „martir, martyos“ znači svjedok, napose svjedok vjere, a tek u kršćanstvu pojam dobiva i značenje muke, mučeništva, stradanja za vjeru. Dakle, posve je normalno da je svaki Isusov učenik i sljedbenik htio biti svjedok, a to je onda značilo i – biti mučenik.

Dok slavimo te „rane kršćane i kršćanske rane“, rekao je don Stanko, s pravom se divimo kako su mnogi od njih bili obdareni karizmom želje i čežnje za mučeništvom, upravo su imali „zvanje mučenika“, valja nam se pitati što je s našim kršćanstvom danas? Nismo li se isuviše pomirili i navikli na „komotno i usputno kršćanstvo“ u kojem nam je sve lagodno, predivno i ugodno? Na primjer, što je s našom preosjetljivošću na svaki ubod pera bilo kojega novinarskog piskarala? Odmah plamtimo željom da ga se podreže, da uz našega biskupa Petra bude u BK još neki podtajnik koji će svakoga dana britko odgovarati na svaki medijski napad na Crkvu. Dakle, čak i ne na Krista, nego na nas koji se zovemo njegovima i kad nismo baš uvjerljivi.

I nije baš da ne dajemo svijetu materijala za kritiku, a nerijetko i za pljuskanje i pljuvanje. A da i ne govorimo o tome kako lako zaboravljamo da nam je učitelj glasno najavio: „Ako su mene progonili, i vas će!“ „Pa tko smo to mi da bismo bili – nedodirljivi?! Ako nas ne progone, upitajmo se jesmo li uistinu – Njegovi“, poručio je don Stanko i zaključio: „Brate i sestro, ako te u tvojoj kršćanskoj vjeri ništa i nikada ne košta, ne ugrožava, ne sprječava, ne koči, ne ranjava, ma čak niti imalo žulja…, dobro se opipaj i provjeri jesi li živ“!

Nakon Večernje nazočnima je pozdravnu riječ uputio hvarski biskup Petar Palić. „Radosna srca pozdravljam sve vas, draga braćo i sestre, u predvečerje svetkovine sv. Stjepana, pape i mučenika, zaštitnika grada Hvara i Hvarske biskupije. Na poseban način među nama pozdravljam: mons. Marina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskog i metropolitu; mons. Matu Uzinića, biskupa dubrovačkog, mons. Tomu Vukšića, vojnog biskupa u Bosni i Hercegovini, mons. Tomislava Rogića, šibenskog biskupa, mons. Antu Ivasa, šibenskog biskupa u miru. U molitvama i mislima povezani smo i s našim biskupom u miru mons. Slobodanom Štambukom, koji večeras nije s nama. Pozdravljam provincijala provincije Bosne Srebrene fra Jozu Marinčića, mons. Josipa Lenkića, generalnog vikara Zadarske nadbiskupije, izaslanika zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK mons. Želimira Puljića i don Antu Luburića, kancelara Mostarsko-duvanjske biskupije i izaslanika mostarsko-duvanjskog biskupa mons. Ratka Perića. Pozdravljam i svu braću svećenike naše biskupije, na čelu s generalnim vikarom mons. Stankom Jerčićem i don Ivicom Huljev, biskupskim vikarom za otok Brač. Sa svima vama, draga braćo svećenici, dijelim radost ove svetkovine i za Vaše služenje u našoj biskupiji molim zagovor sv. Stjepana. Pozdravljam i hodočasnike iz Šibenske biskupije, koje predvodi katedralni župnik iz Šibenika don Krešimir Mateša.

Predsjedniku Gradskog vijeća gosp. Juri Miličiću i gradonačelniku grada Hvara gosp. Rikardu Novaku, njihovim suradnicima i svim gradskim vijećnicima čestitam dan Grada Hvara, sa željom da im sv. Stjepan bude zagovornik u radu za opće dobro, napredak i boljitak našega grada. Srdačan pozdrav i gradonačelniku Staroga Grada gosp. Antoniu Škarpi, kao i načelniku Policijske postaje Hvar gosp. Juri Tadiću.

Drago mi je što ove godine mogu pozdraviti ne samo bratovštine iz ove naše katedralne župe, nego i bratime iz bratovština iz drugih župa našega otoka i biskupije. Vaša nazočnost u ovom slavlju znak je naše želje za zajedničkim hodom u vjeri u ovoj našoj biskupiji.

Pozdravljam i naš katedralni zbor i voditeljicu gđu. Klaru Milatić, župni zbor iz Jelse i voditelja gosp. Slavka Reljića i orguljaša Tomija Domančića. Zahvaljujem im na zajedničkom sudjelovanju u molitvi Večernje i za ono što će nam u ovom kratkom koncertu koji slijedi izvesti.

Iz života sv. Stjepana, pape i mučenika iz 3. stoljeća, čitamo da je bio ustrajan i dosljedan, ali istovremeno pun razumijevanja i otvoren u nekim važnim pitanjima za život vjernika u ono doba. Nije se priklonio žrtvovanju rimskim bogovima, nego je ostao ustrajan u vjeri u Isusa Krista, jedinoga Spasitelja čovjeka, pa i pod cijenu žrtvovanja vlastitoga života.

Dok svima nama u ovoj biskupiji i u gradu čestitam ovaj dan, molim zagovor sv. Stjepana, da budemo ustrajni, dosljedni i svojim životom pružamo primjer dobrih ljudi i dobrih kršćana“, rekao je biskup Palić.

Potom je održan svečani koncert na kojemu su nastupili ženska vokalna grupa „Mirjam“, župni zbor Sv. Cecilije iz Jelse, katedralni zbor te dječji katedralni zbor. Na koncertu je vokalnom grupom „Mirjam“ ravnala maestra Klara Milatić, katedralnim zborom i župnim zborom iz Jelse maestro Reljić, a dječjim katedralnim zborom prof. Marijana Domančić. Za orguljama su bili prof. Tomi Domančić i maestro Reljić. Kao solisti nastupili su splitska operna sopranistica Branka Pleština Stanić te proslavljeni tenor rodom iz Jelse Vladimir Garić.

Ženska vokalna grupa „Mirjam“ izvela je pjesme „Čudo milosti Božje“ i „Agnus Dei –Aleluja“, jelšanski zbor pjesme „Oče naš (od Đele Jusića i Luke Paljetka ), „Ja sam uskrsnuće i život“ ( Š. Marović), „Cantate Domino“ (Valentin Miserach) i drugi dio iz oratorija „Za križen“ (Slavko Reljić), a djeca su izvela pjesme „Mesija će na oblaku doći“ i „Prava je radost“.

Na kraju su svi zajedno otpjevali himnu Sv. Stjepanu „Hvarani pojmo zanosno“ u aranžmanu maestra Reljića, donosi IKAFOTO: STIPO MARČINKOVIĆ

L.K.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

pet × 4 =