Podijeli

Pjesma o kojoj ćemo danas govoriti nastala je u srcu tzv. Krajine tijekom lipnja 1993. godine, u dane kada je grad Biograd na Moru postao „jedan od najviše napadanih gradova teškim topništvom na teritoriju Republike Hrvatske“ (Šulj, 2019). Autor pjesme je, kako sam sebe tada naziva i potpisuje, jedan „propali Krajišnik“, a njegovo ime i prezime je Sreten Uzelac.

Bio je na benkovačkom području jedan Sreten Uzelac, tzv. oficir JNA, kapetan 1. klase, zapovjednik mješovitog protuoklopnog artiljerijskog puka koji je tijekom 1991. godine rukovodio grupom koja je minirala dalekovode i ostale objekte od vitalnog interesa u srcu Dalmacije. Inače u JNA pomoćnik načelnika štaba za operativno nastavne poslove u mješovitom protuoklopnom artiljerijskom puku i jedan od onih koji su skrivili patnje stanovništva priobalja koji su vrijeme ratnih devedesetih godina proveli bez struje i vode.

Sreten Uzelac koji je u lipnju 1993. godine napisao podugačku pjesmu je pukovnik u JNA, „načelnik službe bezbednosti u 92. mtbr. Benkovac“.  Pjesma je ispjevana epskim desetercem, ustaljenim jezičnim iskazima kad se u nizu govori o pretežno istim situacijama ili pojavama, u ovom slučaju o ratnom profiterstvu iza neprijateljskih linija, u samom vrhu tzv. krajiške vlade. Inače su navedenim stihom ispjevane skoro sve srpske tzv. junačke narodne pjesme.

Premda pjesma nema neku umjetničku vrijednost, iz današnje perspektive može biti značajna po tome što je autor  identificirao svoje suvremenike, stvarne osobe koje su se ratom okoristile za vlastito bogaćenje, dok su mnogi tada trpjeli strahovitu štetu, bilo ranjavanja ili pogibije, bilo materijalnu štetu epskih razmjera. Tako, uz zločinačku, kakvu smo već doživjeli, autor, kao svjedok vremena, upućuje na kriminalnu narav paradržave SAO Krajina.

Glavni likovi u pjesmi su, kako ih autor navodi te opisuje njihovu ulogu u okupiranim dijelovima Republike Hrvatske,  Zdravko Zečević, predsjednik Vlade Krajine; Zoran Lakić, komandant TO Benkovac; Milan Pupovac, pukovnik JNA;  Mirko Dubroja „Prnjar“, privatnik i ratni profiter; Spase Dubroja „Beli“, „Prnjarev“ brat, ratni profiter; Jovo Opačić, šef Crvenog krsta Krajine; Đuro Oliverić, kapetan 1. mtbr.; Mirko Bogunović, prevoznik; Niko Katić, potpredsjednik Izv. vijeća SO Benkovac;  Radomir Kužet, ministar u Vladi Krajine; Đuro Vojvodić, kapetan u komandi Benkovac; Slobodan Vrcelj, komandant pozadine; Ilija Mašić, pukovnik JNA, komandant kasarne; Rade Krička, vodnik, pozadinski bataljon; Momir Miščević, stariji vodnik iz Ogulina, Dušan Vejnović, vodnik, pozadinski vod; Đuro Zečević, direktor „IGM“ Zapužane; Željko Babić, direktor GP „Radnik“ Benkovac;  Brane Novković, pomoćnik komandanta pozadine; Goran Opačić „Klempo“, major, komandir vojne policije.

U nastavku idu stihovi pjesme „Zar je istina (Mafijaši benkovački)“ u izvornom obliku.

Ova pjesma pjevati se neće

ni uz gusle ni uz svirke neke

Al nek ide Srbima na znanje i

Storiji za opokajanje

Srbin jeste junak rodu dika,

al se ne zna čuvat izdajnika

Karađorđa srpskoga junaka

kum ustreli za šaku dukata

Oj Srbine čitaj istoriju

pa sprečavaj našu tragediju

Mafija je dušman nemili,

al kod Srba najbrže se širi

Ja ću jednu kazati vam sada

a potječe iz Benkovca grada

Svud je svoja raširila krila

a kako bi uspješna bila

Opisaću samo jedan dio

što se srpskom rodu zamerio

Zečević je ko predsednik vlade

stvaro svoje potajne brigade

U tri smjera da nema provjera

u dve ere sve za profitere

Prva era ratnih profitera

uključuje čovjeka bez mane

A iz svoje pozadinske grane

Pukovnika Pupovac Milana

jer to mu je i najbolja strana

Kad je puki zadatak primio

bogami se bješe zamislio

Ponude su strašne i ogromne

al se boji službe bezbednosti

Mogle bi ga u zatvor odvesti

Al Zečević garanciju daje

da on čvrsto iza tog posla staje

Puki onda kreće u akciju

pa sakupi on svoju družinu

Prvo ide do Benkovac grada

tamo mu je i poso i nada

Treba dići sve sa Zemunika

i prevesti do Novoga Sada

Za taj poso Zečević ga veže

izigrati propise je teže

Onda puki po straom metodu

sam za sebe pronalazi zgodu

Pravo ide Bogunović Momi

izdaleka počne da se moli

Ali Momo odan svom narodu

iz prve mu odbaci ponudu

Još mu kaže porugljive zgode

pa Pupovac posramljeno ode

Pravo ide do Lakić Zorana

komandanta benkovačkog štaba

Pa mu počne tako da se jada

Ali Lakić sin od stare majke

naučio da rješava zamke

Odmah grli i priteže druga

otklanja mu sve teške dileme

Sa lakoćom rješit će probleme

Pozva Lakić sve svoje igrače

prve ture zove on jače:

Zove Mirka rodom iz Dubroja

u Benkovcu ko „Prnjara“ znana

Pa dozivlje Dubroja brata

„Belog orla“ prnjara od zlata

Tad planove njima saopštava

da se skupi ta družina stara

Gleda njega Mirko preko ćala

i govori „Bože tebi fala“

Jer njega je majka porodila

Il da pljačka il da pije vina

Puki piše svoje naređenje

u njeg stavlja Lakića Zorana

Da on čisti stvari inventara

Aerodrom Zemunik su cijeli

k Novom Sadu tada odnijeli

Tu Lakiću sad nema problema

njegova je imovina cijela

On poziva sebi kapetana

Oliverić prezimena zvana

Pa mu tajno plane saopštava

al se Đuro gadno preznojava

Kaže njemu Oliverić Đuro

moj Lakiću to nije siguro

Ako počnu sredstva odlaziti

tamo će se ljudi pobuniti

Ali Lakić Đuro omekšava

gotovine nešto gurnu para

Kad ugleda Oliver „Marone“

promijeni se i odredi zone

Prva zona naftni derivati

to mu Lakić lagano prihvati

Druga zona teški kamioni

Lakić trepće a uvo mu zvoni

Treća zona snažni agregati

potapša ga Lakić i prihvati

Ista zona rezervni alati

nasmija se Lakić i prihvati

Četvrta je i peta etapa

sve čistimo to Lakić prihvata

Od Benkovca do Novog Sada

taj se poso odvija i sada

Kad se pišu i ovi stihovi

Bez šale dimenzije treće

u šestome devedeset treće

Kad je Zdravko oformio vladu

u Benkovcu on stvori brigadu

Za svoja ta prljava djela

da ga štiti kompanija cijela

Opačića on plati Gorana

da mu bude ona bolja strana

Pa mu daje Marke i Dolare

da uvodi vladi poštovanje

Neka vozi luksuzna auta

Zečeviću sve sklanja sa puta

Tako ko bi nešto i vidio

Opačić bi zube mu razbio

Zato braćo u Benkovcu gradu

svi poštuju Zečevića vladu

Opačića i ratnoga štaba

sve što vredi to Zdravku pripada

Lakić ti je sada zvjerka nova

s poručnika stiže do majora

Pupovac ga pomaže i brine

da ga netko odozgo ne skine

Da poslove obavljaju dalje

jer im poso zlatne pare daje

Zečević im javlja iz Beograda

u Inđiji poso ne propada

Sve mašine od ratnoga plijena

oprane su tu problema nema

Dubroja je Mirko prihvatio

poduzeće svoje oformio

Odgovornost sva na njega pada

a profit je podjednaka nada

Babić Željko iz Benkovca šalje

opremu mu i mašine daje

Sve što ima „Radnik“ iz Benkovca

preko Knina i grada Obrovca

Prevoze se u centralu našu

za Dubroju takve stvari pašu

On je gazda tu nema dilema

Srijem i Bačka uz njega je cijela

Vrbovo je naše izbjeglice

uz njega su Kašić i Smoković

I izbjegli ljudi iz Islama

kapital se kod Mirka prelama

Opačić je Jovo uza Zdravka

za Krajinu on robu prihvata

Pa je daje Bogunović Mirku

koji vješto koristi priliku

Kad Krajini sa konvojem pođe

u Krajinu 15% dođe

Ostalom se Zečević nasmije

nema braćo ništa od Krajine

Nafta krene ka Benkovcu gradu

a završi u Novome Sadu

Sa tom naftom za polja Krajine

Mirko „Prnjar“ sad „Marune“ bije

Zečeviću sav „Radnik“ pripada

Radi poso da mu premca nema

po ataru bogatoga Srema

U Inđiji tome sremskom gradu

Veinović svoju gradi nadu

Tu je njemu u amanet dato

Zečeviću da donese zlato

Zlatna koka iz Benkovca grada

Lakić Zoran ko načelnik štaba

šalje vojsku i naše mašine

Za Krajinu on se i ne brine

A kad dođe na sastanak neki

objašnjava kako li smo sretni

Što nemamo više izdajnika

komunjara bivših oficira

Tako vojska zadovoljna sretna

A sve slavne oficire naše

iz Benkovca braća otjeraše

Al da vama dadem ja na znanje

bez njih nama nema vojske prave

Kako bilo da bilo nam braćo

njima bih se ja ponovo vraćo

Jer oni su ljudi profesije

sa njima je živjet sigurnije

Evo ima dve godine dana

u Benkovcu kao da je tama

Otkako su oficiri ošli

i nama su crni dani došli

Udarismo na naše mozgove

braćo Srbi nama je sve gore

Svi pametni Srbi iz Krajine

već su stigli do zemlje Srbije

Još tu ima sitnih poturica

što fotelje dere im guzica

Tu je Katić Niko ulizica

i Kužet je stara poturica

Slobo Vrcelj koji pojma nema

pod njime je pozadina cijela

Novković mu tu pomaže Brane

u kuhinji nisu žene same

U kasarni Vojvodić je Đuro

što je mnogu opremu poguro

Preko svoga zeta izdajnika

Bogunović Mirka prevoznika

Tu se miješo Mašić mačak stari

preko Đure prevezao stvari

Dva mjeseca radila je pruga

za staroga Đurinoga druga

Jer to ti je veza iz davnina

kad je Mašić zido kod Karina

Vikendicu i ostale zgode

sve usluge imo od Vojvode

Vojvodića Đure i od Kričke

tu su bile i ostale pičke

Vojvodić je i Miščević Momir

prevezao u Beograd samo

To mi braćo svi odavno znamo

koristeći naftu i vozila

Benkovačkog prokleta Srbina

Kad ko kaže to nije prilika

protiv njega podigne se klika

Lakić Zoran predstavnik je grada

on je sada po činu najveći

Šta bi drugo mogao vam reći

Otkud onda vojsci uzdanica

kad je takav posto poglavica

On je svoje instaliro ljude

koji slavne oficire kude

Eto braćo ovo pero moje

napisa vam tužne stihe svoje

Ne morate peru vjerovati

al je dobro sve pomalo znati

 

Vaš propali Krajišnik

Sreten Uzelac

Benkovac, juna 1993.g.

Izvor: Podatci iz dnevnika pukovnika Sretena Uzelca, načelnika službe bezbednosti u 92 mtbr. Benkovac;

Šulj, Tomislav (2019). Topnički napadi po civilnim ciljevima na primjeru grada Biograda na moru, izvorni znanstveni rad objavljen u Zborniku radova sa Znanstveno – stručnog skupa „Biogradsko – benkovački kraj u Domovinskom ratu“ u Benkovcu, 26. Rujna 2019. godine

G.Š.


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

1 × dva =