FOTO Proslavljena svetkovina sv. Marka Križevčanina, zaštitnika Bjelovarsko-križevačke biskupije

Pozvavši vjernike na mudrost, mons. Német uputio je molitvu: „Neka Marko Križevčanin prati sve vas, na svakom koraku vašega života, neka vas zagovara u nebu, vaše obitelji i domovinu, kako bismo svi mogli živjeti u miru i slozi“...

SVETKOVINA SV. MARKA KRIŽEVČANINA, ZAŠTITNIKA BJELOVARSKO-KRIŽEVAČKE BISKUPIJE
Podijeli

Svetkovina sv. Marka Križevčanina, zaštitnik Bjelovarsko-križevačke biskupije, Koprivničko-križevačke županije i grada Križevaca proslavljena je u srijedu 7. rujna svečanom euharistijom koju je na središnjem gradskom trgu predvodio predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda zrenjaninski biskup Ladislav Német.

Koncelebrirali su mjesni biskup Vjekoslav Huzjak, sisački biskup Vlado Košić, varaždinski biskup Bože Radoš, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, zagrebački pomoćni biskupi Ivan Šaško i Mijo Gorski, umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije doc. dr. Krunoslav Novak, rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa preč. Željko Faltak, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković i brojni svećenici.

Prije mise biskup Huzjak uputio je pozdravne riječi, posebno istaknuvši: „Životni hod sv. Marka koji je počeo u Križevcima, preko Graza, Rima i Budimpešte okrunjen je mučeništvom u Košicama u Slovačkoj. Vjernost Kristu, Crkvi i Petrovu nasljedniku u Rimu zapečatio je prolijevanjem krvi nasljedujući tako svoga učitelja i spasitelja Isusa Krista. I naše vrijeme zahtijeva i traži svjedoke koji će odvažno živjeti svoju krsnu vjeru unatoč svim protivljenjima i tegobama. Sveti Marko nam u tome pomaže svojim primjerom i zagovorom“.

Biskup Német u propovijedi je kazao da svetkovina zaštitnika Bjelovarsko-križevačke biskupije budi puno dubokih osjećaja, a posebno zahvalnosti Bogu što se može slaviti u miru.

„Možda se ovaj osjećaj čini beznačajnim, ali upitajmo se: što se ovdje događalo prije trideset godina? Jeste li tada mogli ovako slobodno slaviti svetoga Marka? Ne vjerujem, jer je Hrvatska u to vrijeme bila u ratu s Jugo-vojskom“, prokomentirao je biskup.

Mons. Német pri tome je pojasnio da mir, kao društveno stanje u kojemu svi možemo živjeti bez straha, pozitivno se razvijati, nije sam po sebi nužni tijek ili dio povijesti.

„Drugim riječima: rat može izbiti u svakom trenutku, i to ako se svi ljudi ne udruže u potrazi za mirom, ako ne grade mir, ne izbjegavaju govor mržnje, ne šire laži i ne koriste vjeru u ratne svrhe. Kao što smo nažalost to vidjeli tijekom islamskog terora na Bliskom Istoku, u Iraku, Iranu, a vidimo i sada u Ukrajini, gdje najviši poglavari Ruske pravoslavne Crkve zagovaraju rat u ime vjere i pravog kršćanstva“, primijetio je.

Iznio je zanimljive podatke do kojih su došli znanstvenici: od posljednjih 3.421 godine, za koje imamo povijesne podatke i u pisanoj formi, samo su 268 godina – i to raštrkane diljem povijesti – bile bez rata.

„Mir po svaku cijenu zadaća je svakoga čovjeka, kršćanina, a napose katolika. Čak i onda, ako to od nas iziskuje veliku žrtvu. Zato trebamo zahvaliti Bogu za mir. Mir, koji naš današnji svetac, sveti Marko nije imao sreću doživjeti u punini“, rekao je biskup.

Podsjetio je na svečev život i okolnosti stradavanja: „Marko Križevčanin rodio se u Europi u vrijeme ogromnih previranja. Ova previranja bila su prvotno vjerske naravi, a poslije toga i političke. Vjerske naravi, jer je 1517. godine pokrenuta reformacija Martina Luthera. Sto godina kasnije izbio je opći rat u tadašnjoj Europi, i to na teritorijima gdje su katolici živjeli s protestantima.

Taj rat se u povijesti naziva tridesetogodišnji rat, jer je harao u razdoblju između 1618. i 1648. godine. Vjerske suprotnosti između katolika i protestanata jasno su se odrazile na suprotnosti između protestantskih knezova i katoličkoga carskog dvora dinastije Habsburg. U tom nesretnom, jako krvavom razdoblju, naš sveti Marko i dvojica njegovih drugova – isusovci Melkior Poljak i Stjepan (István) Mađar – našli su se u Košicama, u današnjoj Slovačkoj, gdje su ih uhitili razjareni protestanti.

Hrvat, Mađar i Poljak: tri čovjeka različitog podrijetla, različitih kultura, ali u jednom stopostotno isti: bili su potpuno uronjeni u ljubav prema katoličkoj vjeri i vjernosti rimskom Papi. Ni jednu, ni drugu vrijednost nisu htjeli izdati, pa su za to platili najveću moguću cijenu ovdje na zemlji: položili su vlastite živote“.

Zrenjaninski biskup istaknuo je da se veličina Marka i dvojice njegovih drugova očituje u činjenici da su oni prihvatili najteže muke iz ljubavi prema Bogu i svojim bližnjima. „Bilo kako to čudno zvučalo, oni su svoje živote položili u uvjerenju da će njihova žrtva pridonijeti ponovnom uspostavljanju jedinstva zapadnog kršćanstva“, pojasnio je biskup.

Rekao je da trojicu mučenika nije mržnja prema protestantima natjerala da budu u Košicama. Marko je u tom kraju bio ugledni kanonik, povjerenik kardinala Petra Pazmanija iz Trnave, u današnjoj Slovačkoj, u to vrijeme sjedištu mađarskih primasa iz Ostrogona. Baš taj kardinal ga je poslao tamo da se brine za njegova imanja i za ljude, koji su živjeli na tim imanjima. A Marko je to činio velikim umijećem i s ljubavlju. Brinuo se za njemu povjerene posjede i za narod, pojasnio je mons. Német.

Naglasio da „mučenička smrt našega Marka usmjeruje naše oči prema onomu, što je vrjednije nego sam život ovdje na zemlji. Kako smo čuli u Evanđelju, postoji nešto takvo. Da, postoji vječni život, onaj život u miru i ljubavi Božjoj, u stanju radosti i blaženstva, kako je Isus o tomu govorio“.

Biskup se osvrnuo i na nedavno preminuće subotičkog biskupa Slavka Večerina: „Razgovarali smo prije mise zadušnice pa i poslije, kako ga je Bog brzo uzeo k sebi. Nije bio biskup ni dvije pune godine. Sutra će biti dvije godine, kako ga je papa Franjo imenovao subotičkim biskupom. I dosta često su se čule riječi: ‘Jadni Slavko, tako brzo je morao umrijeti, još relativno mlad (65 godina)’. I ja sam u prvi mah isto tako razmišljao. Tek poslije kratkog vremena molitve i razmišljanja, probudio se u meni jedan drugi osjećaj: zar nije cilj svakoga čovjeka i kršćanina živjeti pošteno život ovdje na zemlji, a poslije zauvijek s Gospodinom u njegovoj slavi? Zar nije čudno, dragi moji, da ispovijedamo vjeru u uskrsnuće, a jadikujemo ako netko umre i nema ga više među nama? Istina je, svatko, tko umre, odlazi zauvijek s ovoga svijeta, ali zar nas vjera ne uči da ćemo skupa s Kristom i mi uskrsnuti?“.

Pojasnio je da je „snaga mučenika baš u toj vjeri, koja u trenutku smrtne opasnosti čovjeku ne govori: sklopi neki kompromis s neprijateljima, što te briga za kakve prazne riječi, za tvoj osjećaj Božje blizine, sve to te vara. Budi praktičan, tko će te osuditi što si promijenio mišljenje? Imat će poslije vremena sve popraviti. Ne, dragi. Ima situacija, kad je potrebno biti čvrst, odan i čuvati vjeru, moral i Božje zapovijedi“.

Pozvavši vjernike na mudrost, mons. Német uputio je molitvu: „Neka Marko Križevčanin prati sve vas, na svakom koraku vašega života, neka vas zagovara u nebu, vaše obitelji i domovinu, kako bismo svi mogli živjeti u miru i slozi“.

Na misi su sudjelovali brojni vjernici i štovatelji sv. Marka Križevčanina, izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora Mato Devčić, saborski zastupnik Mišel Jakšić, državni tajnik u Ministarstvu obrane Branko Hrg, predstavnici lokalnih vlasti, branitelji i drugi predstavnici društvenog života u Križevcima.


Podijeli