FOTO Proslava sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa

Predstavnici pojedinih župa Požeške biskupije odjeveni u narodne nošnje u prinosu darova donijeli su za siromahe različite životne potrepštine...

PROSLAVA SV. LOVRE, ZAŠTITNIKA POŽEŠKE BISKUPIJE I NJEZINA CARITASA
Podijeli

U srijedu 10. kolovoza svečano je proslavljena svetkovina sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa u svečevoj požeškoj crkvi euharistijskim slavljem koje je predvodio srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, zajedno s požeškim biskupom Antunom Škvorčevićem.

Na početku slavlja biskup Škvorčević uputio je pozdrav nazočnima istaknuvši: »Dvadeset i peti puta slavimo svetkovinu sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije u njegovoj starodrevnoj crkvi, gdje ga Požežani od davnine štuju. Za nebeskog zaštitnika naše mjesne Crkve potvrdio ga je sv. Ivan Pavao II. Apostolskim breveom „Kršćanske kreposti“, obrazloživši da je čudesna čvrstina Lovrinih kreposti vrijedna našega trajnog razmatranja i nasljedovanja. Ta čvrstina kreposti koju je mladi đakon Lovro posvjedočio mučeništvom u Rimskoj Crkvi, utemeljena je na Petrovoj vjeri, ispovjeđenoj u Cezareji Filipovoj: „Ti si Krist Sin Boga živoga!“. Ona je čvrstina i našeg 25-togodišnjega biskupijskog hoda pod geslom „Krist, danas i uvijeke“, te smo je očitovali i našim nedavnim hodočašćem u Rim na grobu sv. Petra. Vjeru smo nastojali odjelotvoriti ljubavlju prema našoj najmanjoj braći, napose po služenju Biskupijskog Caritasa, kojem je sv. Lovro također zaštitnik. Stoga vam, braćo i sestre, radosno i od srca čestitam svetkovinu biskupijskog i Caritasova nebeskog Zaštitnika, sa željom da svjedočenje vjere u požeškoj mjesnoj Crkvi nikada ne oslabi, nego primjerom i zagovorom sv. Lovre bude sve snažnije.

Drago mi je što ovo srebrno-jubilejsko slavlje u čast našega nebeskog zaštitnika biskupije i Caritasa predvodi srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, donedavni predsjednik Hrvatskoga Caritasa”, rekao je biskup Škvorčević i izrazio dobrodošlicu, pozvavši biskupa Svalinu da ih u toj misi približi sv. Lovri “da nas on još čvršće poveže s Isusom Kristom i njegovom pobjedničkom snagom nad zlom i smrću, te nas ona trajno pokreće i osmišljava sva nastojanja daljnjeg hoda požeške mjesne Crkve”.

Biskup Škvorčević s posebnom je zahvalnošću pozdravio i svećenike, predvođene članovima Stolnog kaptola na čelu s prepoštom Ivicom Žuljevićem i rektorom crkve Sv. Lovre Marijanom Pavelićem. “Osobito mi je drago što na ovom slavlju mogu pozdraviti vlč. Karla Prpića, misionara naše biskupije u afričkom Kamerunu, koji svojim poslanjem u misijama svjedoči širinu sveopće Crkve u čijem je krilu i naša mjesna Crkva. Pozdravljam predsjednika i tajnicu Biskupijskog Caritasa, Marija Večerića i Katarinu Paulić, redovnike i redovnice, đakone i vjeroučitelje, predstavnike Odbora za karitativnu djelatnost župnih pastoralnih vijeća i sve volontere. Srdačan pozdrav upućujem bogoslovima i svećeničkim aspirantima iz požeškog Kolegija, naj-maturanticama katoličkih gimnazija u Požegi i Virovitici, primateljima stipendija tijekom minule školske i akademske godine, kao i korisnicima Caritasove kuhinje, Caritasove riznice dobrote, akcije ‘Kruh naš svagdašnji’, te drugih Caritasovih projekata. Čast mi je pozdraviti delegaciju Požeško-slavonske županije na čelu sa županicom Antonijom Jozić i grada Požege, predvođene gradonačelnikom dr. Željkom Glavićem, kao i sve vas ostale poštovane sudionike ovoga slavlja”, rekao je požeški biskup.

Ovih dana hrvatski javni mediji pozivali su nas da za vedrih noći pogledamo na nebu svemirski fenomen nazvan „suze sv. Lovre“. Želio bih se zajedno s vama podsjetiti, kako su prave suze sv. Lovre one koje je on prepoznavao na licu siromašnih, osamljenih, bolesnih i starih osoba, kojima je kao đakon svesrdno pomagao. Stoga molimo da Bog Lovrinim zagovorom udijeli svakom vjerniku naše biskupije njegovo suosjećajno srce, kako bismo dali svoj doprinos u izgradnji civilizacije ljubavi, započete Isusovim predanjem za nas na križu, koje slavimo u svakoj svetoj misi. Neka snaga te ljubavi pobijedi i sebičnost koja je pokrenula i vodi rat u Ukrajini, te prestanu stradanja nedužnih ljudi i razaranja dobara, istaknuo je biskup Škvorčević u pozdravu.

Biskup Svalina ustvrdio je da nam je sv. Lovro ostavio itekako upečatljivu logiku zrna koje se spominje u današnjem evanđelju. Zrno mora umrijeti da bi dalo plod, a upravo tako je i sv. Lovro učinio kad je svoj život položio za Krista. Biskup je pozvao okupljene da sudjeluju u euharistijskoj gozbi ljubavi koja proizlazi baš iz ovoga zajedništva. Dodao je da će posebno moliti za sve one koji sudjeluju u karitativnoj djelatnosti.

U homiliji biskup Svalina je kazao: »Sabrali smo se da proslavimo blagdan sv. Lovre, nebeskog zaštitnika Požeške biskupije i jednog od najvećih mučenika prvih stoljeća – ranoga kršćanstva. Danas, slaveći blagdan sv. Lovre, na osobit način želim zajedno s vama promišljati o službi koja je osobito u prvoj Crkvi imala važno mjesto, a ima je i danas, a to je služba đakona. Ova služba svoje temelje pronalazi u knjizi Djela apostolska, odnosno u prijedlogu dvanestorice apostola da prva kršćanska zajednica između sebe izabere sedmoricu muškaraca. Apostoli žele, potaknuti Duhom Svetim, izabrati one muževe koji su na dobrom glasu, kao puni Duha i mudrosti, muževe koji bi se posvetili služenju kod stolova. Nakon što su izabrani Stjepan, Filip, Prohor, Nikanor, Timon, Parmen i Nikola, apostoli su se pomolili i na njih položili ruke. I danas Crkva pomno izabire kandidate za red đakonata i podjeljuje ovaj sakrament polaganjem ruku i molitvom.«

Potom je biskup Svalina dodao: »Sveto pismo o tim prvim đakonima (odnosno o Sedmorici, kako ih nazivaju Djela apostolska) daje premalo podataka da bismo sa sigurnošću mogli znati što je sve obuhvaćala takva služba. Ipak je jasno kako je njezin cilj ponajviše bio služenje. Da je to tako upućuje i sam grčki naziv diakonos (= poslužitelj – onaj koji služi). Sasvim konkretna zadaća đakona, uz sudjelovanje u liturgiji, bila je briga o siromasima i svima koji su u potrebi. Danas đakon ima zadaću služenja kod euharistijskog stola i u Crkvi općenito. Služenje je važna zadaća Crkve. Papa Franjo, u propovijedi na misi u Domu svete Marte 26. travnja 2018. godine je rekao: „Postoji pravilo koje vrijedi za cijeli život: kršćanin živi da bi služio, a ne da mu se služi. Mnogi muškarci i žene u prošlosti, koji su ozbiljno shvatili to načelo ostavili su tragove istinskih kršćana, tragove ljubavi i služenja.“ Nije li to poziv kojega nam danas upućuje i sam Gospodin: „Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj.“ Valja nam se danas zapitati gdje je to naš Gospodin, da bismo znali pronaći svoje mjesto u svijetu i da bismo ga na pravi način nasljedovali. Isus je rekao: «Gdje je tvoje blago ondje je i tvoje srce» (Mk 6,21). Gdje je naše blago kome podređujemo sve ostalo, koje ima svoju vrijednost, ali koje ima svoje mjesto na ljestvici vrijednosti. Strašno je kad se ta ljestvica pobrka. Tada je zbrkan ne samo život pojedinca nego i zajednice. Je li na vrhu ljestvice našega života Bog po kome se onda procjenjuju sve ostale vrijednosti. Čitajući evanđelja otkrivamo da je Isus bio tamo gdje je čovjek; osobito onaj mali, odbačeni, u potrebi duhovnoj i tjelesnoj. Nije li Isus išao tamo gdje drugi nisu htjeli, mogli, znali. On je pronalazio put do svakoga čovjeka. Družio se s grešnicima, naviještao radost tužnima, donosio mir uznemirenim srcima. Crkva našega vremena, ukoliko želi biti autentična, mora biti Crkva služiteljica.«

Opisujući plemeniti život đakona Lovre, biskup Svalina je naznačio: »Današnji svetac, sveti Lovro, prema predaji je rođen oko 225. godine u Španjolskoj. Učitelj mu je bio arhiđakon Siksto, koji je postao papa Siksto II., te je poveo sa sobom u Rim i Lovru, i postavio ga za arhiđakona Rimske Crkve. Povjerio mu je brigu za crkvenu blagajnu i siromahe. Jedan od najbrutalnijih progonitelja kršćana – car Valerijan – 258. god. dao je poubijati mnoge kršćane, među prvim žrtvama je bio i papa Siksto II., koji je, zajedno sa šestoricom đakona ubijen 6. kolovoza tako da su mu odrubili glavu. Putem mučeništva ubrzo je krenuo i sv. Lovro. Svojim tužiteljima pokazao je mnoštvo sirotinje i ubogih, koji su istinsko blago Crkve. To blago, i put služenja što ga je posvjedočio sv. Lovro, Crkva ostvaruje i danas, osobito kroz karitativno služenje. Danas zahvaljujemo Gospodinu za 25 godina postojanja ove biskupijske zajednice. Zahvaljujemo što je ona svoju odanost Gospodinu potvrđivala i potvrđuje kroz služenja potrebnima. Siguran sam, kako su mnogi volonteri, donatori, vjernici, potaknuti upravo primjerom sv. Lovre, ostvarivali i ostvaruju Kristov poziv i poziv Crkve na služenje. Nitko od nas nije toliko siromašan da ne bi mogao pokloniti lijepu riječ, osmijeh, ispruženu ruku, pa i konkretnu pomoć osobi u potrebi. Današnje čitanje iz druge poslanice Korinćanima veli: „A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo…“ (2 Kor 9,6-10). Bog to čini samo ukoliko se otvorimo njegovu pozivu. On i danas dijeli darove svoje ljubavi i nama samima i po nama onima koji ne mogu i ne znaju pronaći put do njega. Kada s Bogom planiramo svoj život, kada se u svome djelovanju oslanjamo na njegovu pomoć i zaštitu, uvijek ćemo biti na dobitku, imati dovoljno za sebe i za drugoga. Onda kada se čovjek zatvori u sebe, zatvori svoje srce prema Bogu i prema bratu čovjeku, tada postaje siromašan. Koliki danas u svijetu žive nesretno i nesigurno, oslanjajući se isključivo na svoja materijalna bogatstva i sami na sebe. To, složit ćete se, braćo i sestre, nije i ne može biti put Kristovih učenika«, ustvrdio je biskup Svalina.

Pred kraj homilije još je kazao kako »živjeti s Bogom i za Boga često pretpostavlja da sam spreman sve izgubiti, biti poput sjemena, koje umire ali donosi obilate plodove. ‘Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.’ Život s Bogom i za Boga ponekad iziskuje i spremnost na mučeništvo, darivanje vlastitoga života za drugoga. Krist Gospodin, svojim primjerom učinio je upravo to, i pozvao da ga nasljedujemo u tako savršenoj ljubavi: Nema veće ljubavi od ove da netko život položi za svoje prijatelje (usp. Iv 15, 13). Da bi se moglo tako živjeti potrebna je velika hrabrost i snaga, koju je svojom mučeničkom smrću posvjedočio upravo današnji svetac sveti Lovro. Štoviše, takva neustrašivost i spremnost svetoga Lovre nuka nas da se prisjetimo i mnogih današnjih kršćana koji su diljem svijeta proganjani i ubijani na najokrutnije načine, ne samo oružjem već i perom, samo zato što su Kristovi učenici, te molimo svetoga Lovru neka njima i svima nama bude svojim životom uzor u ustrajnosti, a svojim nebeskim zagovorom zaštitnik i putokaz prema nebeskoj slavi. Zagovoru današnjeg sveca preporučamo cijelu biskupijsku zajednicu ove mlade Biskupije. Njen život i daljnji napredak neka prati i zagovor BDM, Gospe Voćinske«, zaključio je homiliju srijemski biskup.

Predstavnici pojedinih župa Požeške biskupije odjeveni u narodne nošnje u prinosu darova donijeli su za siromahe različite životne potrepštine. Nakon popričesne molitve biskup Škvorčević je spomenuo kako sv. Lovro zacijelo moli pred licem Božjim za Požešku biskupiju te je pozvao nazočne neka mu se pridruže zajedničkom molitvom za svoju mjesnu Crkvu, koju su zaključili poklikom gesla „Krist danas i vijeke, aleluja“.

U zaključku slavlja domaći biskup kazao je kako – gledajući darove za siromašne poslagane oko oltara u crkvi Sv. Lovre prepoznaje volontere koji se na sasvim poseban način svojim služenjem ugrađuju u živi organizam Požeške biskupije, koja je tijekom svojih 25 godina nastojala po njima ostvarivati djelotvornu ljubav i suosjećanje prema potrebitima, te im je zahvalio što na taj način pridonose snazi svjedočenja vjere u suvremenom društvu. Posebno je potom zahvalio biskupu Svalini za njegov dolazak u Požegu, te izrazio radost što će se uskoro ponovno vidjeti u Voćinu, 21. kolovoza, na proslavi 25. obljetnice Požeške biskupije. Uručio mu je medalju izrađenu prije 25 godina za uspostavu Požeške biskupije i ređenje prvog biskupa kao podsjetnik da biskup Svalina nije sam u ne lakim okolnostima gdje vrši svoje pastirsko poslanje, nego da ga prate naše molitve. Potom je biskup Škvorčević uručio čestitke i novčane nagrade „naj-maturanticama“ Hani Boban iz Katoličke gimnazije u Požegi i Klari Pažin iz Katoličke klasične gimnazije u Virovitici.

Nakon misnog slavlja sudionici su se uputili u obližnju Dvoranu Sv. Terezije u kojoj je održan tradicionalni program Caritasa Požeške biskupije prigodom svetkovine sv. Lovre, njegova nebeskog zaštitnika. Ravnatelj Biskupijskog Caritasa Mario Večerić, uputio je pozdravnu riječ biskupima, svećenicima, redovnicima, i redovnicama, svojim suradnicima i volonterima, te je ukratko predstavio program, kojim je moderirao Miroslav Paulić, prof. hrvatskog jezika u požeškoj Katoličkoj gimnaziji. Potom je tajnica Biskupijskog Caritasa Katarina Paulić u kratkim crtama prikazala djelovanje Caritasa Požeške biskupije u proteklih dvadeset i pet godina postojanja. Voditeljica Caritasa slatinske Župe Sv. Josipa Anamarija Rakoš iznijela je svjedočanstvo aktivnoga i plodonosnog djelovanja spomenute zajednice. Potom su sestre Petra Magdalena i Barbara Ružičić iz Jakšića, stipendistice Zaklade Požeške biskupije za pomoć učenicima i studentima, iznijele svoja iskustva stipendistica, te su posvjedočile što njima i njihovoj obitelji znači stipendija spomenute biskupijske Zaklade. Program su glazbenim nastupom obogatili Komorni zbor crkve Sv. Lovre, solistica Marija Ticl uz klavirsku pratnju Elizabete Marijanović te Lovro Ticl na trubi.

Pri kraju programa srijemski biskup, koji je bio ravnatelj Hrvatskog Caritasa, čestitao je na svemu onome što je učinjeno tijekom 25 godina Požeške biskupije i njezina Caritasa. Istaknuo je kako je Isusovo djelo ljubavi započeto prije 2000 godina, a nastavljeno prije 25 godina na prostorima Požeške biskupije itekako je snažno inspirirano nebeskim zaštitnikom sv. Lovrom. Dodao je kako je Hrvatski Caritas ponosno pratio djelovanje Caritasa Požeške biskupije i izrazio nadu da će Ugovor, koji je nedavno potpisan između Hrvatskog Caritasa i Republike Hrvatske pomoći i Caritasu Požeške biskupije u njegovu djelovanju.

Biskup Škvorčević je potom otvorio natječaj za stipendije Zaklade Požeške biskupije za školsku i akademsku godinu 2022./23. Zatim je spomenuo kako si često postavlja pitanje što bismo kao biskupija i kao kršćani trebali raditi. Podsjetio je na Marijine riječi koja je prigodom Isusova prvog čuda u Kani Galilejskoj kazala njegovim očevicima: „činite sve što vam kaže“. Istaknuo je kako kršćanstvo nije pripovijedanje o nečemu, nego se ono sastoji u činjenju, napose onoga na što je Isus pozvao: „Što učiniste jednome od ovih najmanjih, meni učiniste“. Zahvaljujući ravnatelju Caritasa Večeriću, svim volonterima te tajnici Paulić, koja je prikazala djelovanje Caritasa Požeške biskupije kroz 25 godina, biskup je istaknuo kako se ne želimo hvaliti učinjenim, nego potaknuti jedni druge da učinimo još više, onoliko koliko nam Bog daje mogućnosti. Program proslave sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i Biskupijskog Caritasa završen je domjenkom Caritasovih volontera u Maloj dvorani Sv. Terezije Avilske, donosi IKA.

L.K.


Podijeli