FOTO Požeški hodočasnici na slavlju u bazilici sv. Marije Velike u Rimu

Na svom pohodu rimskoj bazilici sv. Marije Velike susrećemo se s Isusovom Majkom u njezinoj najstarijoj crkvi izgrađenoj na zapadu nakon Općeg sabora u Efezu 431., kada je ona iz vjere Crkve proglašena Bogorodicom...

FOTO: MARIJAN PAVELIĆ // POŽEŠKI HODOČASNICI NA SLAVLJU U BAZILICI SV. MARIJE VELIKE U RIMU
Podijeli

Trećeg dana hodočašća vjernika iz Požeške biskupije u Rim o 25. obljetnici njezina osnutka, u srijedu 6. srpnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u zajedništvu s dvadesetak svećenika euharistijsko slavlje u bazilici sv. Marije Velike.

U uvodu je biskup spomenuo da je kroz ovu Baziliku, izgrađenu u petom stoljeću, prošlo tijekom povijesti mnoštvo vjernika na čelu s Rimljanima, posvjedočivši živu vjeru, i podijelivši s Marijom vapaje i suze, radosti i boli. Potaknuo je hodočasnike da se vjerom uključe u tu povijest te se pred Marijinim likom uzdignu u Božji svijet, da im srce ne ostane prikovano za zemaljsko, nego se otvori i očisti u pokajanju, i da svatko sebe i svoje obitelji povjeri zagovoru Isusove Majke te bude molitelj za Požešku biskupiju.

„Na svom pohodu rimskoj bazilici sv. Marije Velike susrećemo se s Isusovom Majkom u njezinoj najstarijoj crkvi izgrađenoj na zapadu nakon Općeg sabora u Efezu 431., kada je ona iz vjere Crkve proglašena Bogorodicom. Rimski puk i mnoštvo hodočasnika koji su joj tijekom brojnih stoljeća ovamo dolazili iskazati svoju vjernost i odanost štovali su je pred ovom ikonom nazvanoj Salus populi Romanum – Spas Rimskog naroda. Ona je i ovdje s Isusom na rukama te su vjernici uvijek ispovijedali kako je ona spasenje u Isusu Kristu, jer je po njemu prva izuzeta od grijeha i konačno uznesena u nebesku slavu. Slika se pripisuje sv. Luki, jer je od davnine, a još više zbog toga što Isusovu Majku nije nitko tako opisao kao on u svom evanđelju. I nas Hrvate vežu s ovom bazilikom i Marijinom slikom velike i važne uspomene. Između ostalog ovdje je slavio svoju prvu svetu misu mladi Alojzije Stepinac i odavde u svoj svećenički život ponio žar kojim je služio Božjem narodu u Hrvatskoj u onim preteškim vremenima“, rekao je.

„Podsjetio bih samo još da su sveta braća Ćiril i Metod, čiji su blagdan slavenski narod jučer proslavili, ovdje u 9. stoljeću od rimskog biskupa, nasljednika sv. Petra, pape Hadrijana II., primili potvrđene bogoslužne knjige na slavenskom jeziku i njihovu pismu, doprijevši u svom djelovanju i do naših krajeva. Dugujemo im, ne samo glagoljicu, nego i zasade katoličke vjere, ugrađene u naše prostore te ih smatramo sastavnim dijelom evangelizacijskih nastojanja i u našem narodu. Stoga ne iznenađuje da je papa Ivan Pavao II. u svom Apostolskom pismu o osnutku Požeške biskupije Praeclarum evangelizationis opus podsjetio na to, istaknuvši da utemeljuje našu novu mjesnu Crkvu u Hrvatskoj upravo zato da bi se novom snagom nastavilo ‘preslavno djelo evangelizacije’“, istaknuo je.

„Navedena činjenica od početka me je uvjeravala kako poslanje što ga treba vršiti Požeška biskupija treba uvijek ostvarivati u povezanosti i uz pomoć Isusove Majke. Stoga danas zajedno s vama, braćo i sestre, želim u ovoj časnoj i najstarijoj Marijinoj crkvi na Zapadu povjeriti Presvetoj Bogorodici našu Biskupiju i sva njezina nastojanja da napose mladima približi Isusa Krista i da ga usvoje kao vlastitu sudbinu i smisao svoga postojanja. Spomenuti razlog potaknuo me je da na jučerašnji dan u podne prije 25 godina dočekam proglašenje osnutka Požeške biskupije i moga biskupskog imenovanja pred Gospinim likom na Kamenitim vratima u Zagrebu. Čudesno je što se vjernici Požeške biskupije rado okupljaju u marijanskim svetištima, napose u Voćinu i Pleternici, te ćemo se i 25. obljetnice naše Biskupije spomenuti u Voćinu, 21. kolovoza – ‘u molitvi s Marijom Isusovom majkom’“, nadodao je.

„Crkva u kojoj se nalazimo nazvana je bazilikom sv. Marije Velike. Raduje me što je Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata nedavno uzdigla crkvu Majke Božje Voćinske na čast male bazilike i tako je na svoj način povezala u dostojanstvu s ovom papinskom bazilikom i služenjem Petrova nasljednika Isusovoj Crkvi diljem svijeta, pa i našoj Požeškoj biskupiji. U tu svijest vjere, sabrat ćemo u Voćinu na blagdan Gospe Voćinske svu našu tešku, ali časnu povijest stradanja i pobjeda te u Sinu Marijinu ponovno prepoznati koje li su naše nade u njemu, i povjeriti mu svoju sadašnjost i budućnost“, rekao je biskup.

„O tim nadama progovorila je i naviještena Božja riječ, koja ovdje u bazilici sv. Marije Velike ima posebnu snagu. Dok mi zajedno sa ženom iz današnjeg evanđelja uzdižemo hvalu Mariji jer je rodila Isusa, Gospodin nas upozorava da ona nije blažena prvenstveno zbog toga što ga je u tijelu nosila i rodila, nego što je slušala Božju riječ i vršila je. Božja riječ je izazov Marijin i naš jer nas usmjerava na uspjeli život po Bogu. Naše nade ne proizlaze iz onog što tijelo može dati, nego iz onoga što dolazi od Boga. Nemoći i nesporazumi suvremenog društva pojavljuju se upravo zbog toga što mi nerijetko i Bogu dodjeljujemo ulogu izvršitelja nekih naših nauma, a on traži suradnike s kojima će ostvariti ono što dolazi od njega. U tom smislu u Mariji je pronašao najvjerniju službenicu i po njoj nam dao Isusa Krista, začetnika ljudskog spasenja. Kršćanstvo je utemeljeno u objavi, u onome što dolazi od Boga te nas stavlja pred izbor je li prihvaćamo ono što je Božje, drugačije, neočekivano i nevjerojatno – te poput Marije odgovaramo: ‘Neka mi bude po tvojoj riječ’“, istaknuo je biskup Škvorčević.

„U prvom naviještenom čitanju iz Knjige Otkrivenja čuli smo kako nam sv. Ivan tumači ono što dolazi od Boga. Nema, naime, novog neba i nove zemlje koje može stvoriti čovjek, nego oni dolaze od Boga i valja ih s vjerom, nadom i ljubavlju tražiti, očekivati, za njih moliti i na njihovu dolasku Marijinim raspoloženjem surađivati. To nas je poučio i sam Isus Krist kad nas je potaknuo da u Očenašu molimo: ‘Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja…’ Novi Jeruzalem, o kojem govori sv. Ivan u prvom čitanju, silazi od Boga kao opremljena zaručnica za svoga muža. U Mariji prepoznajemo taj novi grad sav opremljen Isusovom ljubavlju, koja je u njoj pobijedila smrt, te je ona znak Crkve koja će poput nje prispjeti u nebesku slavu. Crkva je stvarnost koja je sišla od Boga, u kojoj je među nama prisutan Isus Krist te snagom svoga Duha tvori od nas Božji narod, otire nam suze i pobjeđuje naše boli i smrt, trajno nam svjedočeći da on jedini ‘sve čini novo’. Crkva je zemaljsko događanje božanskog nauma ostvarena u Isusu Kristu, pobjede nad smrću, početak one novosti koja se potpunom treba očitovati u vječnosti. To je nada čiji je nositelj i naša Požeška biskupija u hrvatskom društvu, po vama koji poput Marije Bogu vjerujete, Isusa primate u svoj život kao jedinog spasitelja čovjeka, trajno imajući u srcu i na ustima posljednje riječi sv. Pisma: ‘Dođi, Gospodine Isuse! Maranatha!’, Ti si „Krist danas i uvijeke’. Neka s nama tako moli i tvoja Majka, da tako bude“, zaključio je biskup.

Na završetku misnog slavlja biskup je poručio hodočasnicima da svojim bližnjima uz darove koje će im kupiti, donesu iz Rima srce puno iskustva vjere i Božje blizine. Izrazio je uvjerenje da su zacijelo u Rim na hodočašće donijeli brojne želje, te ih je pozvao da ih u činu predanja sve povjere Isusovoj Majci. Potaknuo ih je da žrtvu koju podnose zbog vrućine prikažu Bogu te ih on obdari svojom milosnom snagom, kao zalogom onoga što na koncu života očekuju primiti kao Božju novost u Isusu Kristu. I na ovom slavlju pjevanje su predvodili pjevači iz zbora Požeške Katedrale uz orguljašku pratnju Maria Večerića.

L.K.


Podijeli