Podijeli

Ne stišava se bura oko predsjednika HDZ-a i bivšeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragana Čovića. Zajedno sa suradnicima boravio je u Banja Luci na obilježavanju 9. siječnja neustavnog dana entiteta Republike Srpske.

Što je on imao raditi tamo, a navodno i veleposlanik RH u ovoj državi, tim prije jer je politički i vojni vrh RS pred međunarodnim i domaćim sudovima osuđen za najstrašnije zločine, među kojima i za genocid.

Nije ga smetalo ni to što su se na tom skupu dodjeljivala i priznanja ratnim zločincima! Dobro netko reče da je Čović jedini političar u regionu koji plače nad sudbinom Vukovara i slavi Republiku Srpsku.

Nije se čak ni ispričao za ovo što je uradio, za gaženje hrvatskih kostiju ugrađenih u temelje Republike Srpske. Što on ima više tražiti među Hrvatima?

POGLEDAJTE S KIM SE SVE SASTAJE DRAGAN ČOVIĆ(HDZ-BiH)

Prije ovog „spektakla“ Srbi su provocirali pored Memorijalnog centra Potočari s povorkom automobila, traktora te pucanjem i pjevanjem četničkih pjesama te vikali: „Evo nas u Srebrenici uoči još jednog velikog srpskog praznika“. Te riječi je 11. srpnja 1995. izgovorio ratni zločinac Ratko Mladić ulazeći u ovo mjesto, gdje je nakon toga dao pobiti na tisuće nevinih ljudi.

Čović i njegovi drugovi „ne znaju“ da su Bosansku Posavinu branili  i dragovoljci iz Hrvatske, a moja malenkost također je bila među njima, u sastavu 145. koprivničke taktičke grupe „Jastrebovi“, na čijem je čelu bio Željko Capić. Ostali smo tamo do zadnjega dana. Baš tog 6. listopada 1992. u jutarnjim satima bio sam sa svojim dozapovjednikom u izviđanju terena prema Bosanskom Brodu, gdje smo se trebali i jesmo povlačili. Na samom ulazu u grad naš je automobil bio zasut hrpom četničkih  metaka, od kojih me jedan pogodio u ruku, ali srećom ostali smo živi, što je najvažnije.

Toga dana cesta je bila zakrčena prema Bosanskom Brodu, odakle su mnogi tražili spas preko mosta, koji je vodio do Slavonskog Broda. Toliko je bilo ljudi, vozila i drugog da se ni kola Crvenog križa nisu mogla probijati, već se čuo samo zvuk njihovih sirena. Most su već tada zatvorili za pješake i vozila nešto iza 13 sati, a jedan dio naše postrojbe uspio se zadnji čast prebaciti preko Save, bilo u nekim nesigurnim čamcima, bilo na nekim skelama. S nama je bio i legendarni ratni liječnik Miroslav Kinčl – Igla, sa svojim timom suradnika. On je sigurno jedan od Junaka Domovinskog rata! Kad smo stigli na drugu stranu, tj. u Bosanski Brod granate su padale kao kruške. Trebalo je tih dana, druže Čoviću, biti tamo i sve to doživjeti. Ljudi u ovom gradu također su prolazili i prošli pakao. Koliko je samo školske i ine djece poginulo iz Bosanskog Broda! O tome se treba govoriti, a ne u čast i slavu toga jesti janjetinu s predsjednikom RS.

A zašto je okupirana Bosanska Posavina? To je pitanje na koje još ni do danas nismo dobili odgovor. Tadašnji hrvatski ministar obrane Gojko Šušak nakon sloma Posavine među ostalim je izjavio: „Kategorički tvrdim da Bosanski Brod nije „prodan“. Kategorički tvrdim da ne postoji nikakav dogovor sa Srbima. Mi smo uvažili prijedloge bosanskohercegovačkih Hrvata o dvije hrvatske  konstitutivne jedinice u BiH. Jedna je Herceg Bosna, druga bosanska Posavina, Bosanski Brod, Derventa. I učinit ćemo sve da Bosanska Posavina ostane hrvatska konstitutivna  jedinica.

Bosanski Brod pao je zbog vojnih promašaja.

Zbog nestručnog zapovjedništva i nediscipline. U Zagrebu imamo 28 zavičajnih klubova Muslimana. Ovdje je 80 posto Vlade BiH, pa neki Ured BiH kojeg vodi  Šemso Tanković. I svi oni meni dolaze u ime države BiH. A kad pitam Aliju Izetbegovića tko je od njih pravi predstavnik Bosne, on odgovara da su svi oni nitko i ništa! A kad ih ne primim, pita: zašto ih nisi primio? Dođe mi Ejup Ganić i tvrdi za sebe da je jedini pravi predstavnik BiH. Stigne Fikret Abdić i predstavlja se isto tako. Nakon Abdića eto Delimustafića: traži od mene podršku jer je on sad jedini predstavnik BiH. To je rezultat Alijine politike!“ – rekao je Šušak, dok je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman govorio: „Doslovce sam kazao: Bosanski Brod se ne smije napustiti ni pod koju cijenu, ako treba, treba braniti kuću po kuću.“ To se na žalost nije dogodilo. Tko je kriv?

Danas u Republici Srpskoj imaju i svoju vojsku!

A Hrvati i BiH nemaju ni Herceg Bosnu, a kamoli oružje. Kako je, druže Čoviću, moguće da se Republika Srpska svakim danom sve više naoružava?

U Bosanskoj Posavini od Domovinskoga rata nedostaje oko 200 tisuća Hrvata.

Svojim činom „klanjanja“, Čović se pomokrio na sve njih!

Ima li taj čovjek imalo srama?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)


Podijeli

31 KOMENTARI

  1. 📌pročitajte do kraja📌

    Jesu li hrvatski posjetitelji Dana Republike Srpske zaboravi da su hrvatski bojovnici ginuli pred Šipovom i Mrkonjićem pokušavajući okončati velikosrpsku agresiju jurišajući na Banja Luku? Znaju li oni tko je Slavko Lisica? Ako ne znaju neka pitaju Šibenčane koji se i te kako dobro sjećaju topničkih napada na njihov grad koje je on zapovjedio.

    Ovi posjeti su uzrokovali cijeli niz kritika koje su dolazile pogotovo iz susjedne Hrvatske.

    Ova situacija prosječnom Hrvatu iz Hrvatske izgleda katastrofalo iz mnogo razloga. Naime, kada se danas iz Hrvatske gledaju paravojne parade u Banja Luci ne može se ne prisjetiti da je za vrijeme Domovinskog rata Hrvatska napadana upravo sa ovog prostora i da je Republika Srpska bila dio nekadašnje Krajine koji je uspio preživjeti Hrvatsku vojsku i Dayton. Iz nedalekog Zagreba, Vukovara ili Šibenika svako paradiranje paravojnih formacija u Banja Luci izgleda zabrinjavajuće pogotovo ako se prilikom slavlja još posmrtno odlikuje i ratni zločinac Slavko Lisica koji je ne zaboravimo ne tako davne 1991. zapovijedio granatiranje civilnih ciljeva u Šibeniku.
    Odlazak hrvatskog veleposlanika na obilježavanje Dana Republike Srpske jednako je kao da je netko iz Hrvatske 1993. sudjelovao na vojnoj paradi u Kninu ili Glini. Možete li zamisliti da netko iz Banja Luke dođe 5. kolovoza u Knin? Pa naravno da ne!

    Hrvati iz Hrvatske pri tom zaboravljaju na današnji iznimno težak položaj Hrvata u BiH i na preglasavanje i marginaliziranje od strane Bošnjaka na svim razinama.

    Pogled mnogih Hrvata koji žive u BiH na ovaj posjet je ipak malo drugačiji. Naime današnji problemi koje većina Hrvata u BiH imaju sa Srbima nisu usporedivi s onima koje danas Hrvati imaju s Bošnjacima. Sa Srbima je danas situacija puno “čišća” upravo zbog toga što oni imaju svoj entitet, a Hrvati su na silu ugurani u zajednicu s Bošnjacima-Mislimanima. Hrvatski opstanak u BiH danas je prije svega ugrožen pokušajima nametanja potpune bošnjačke hegemonije na prostoru Federacije.
    Sjetimo se samo najnovijeg primjera, a to je izbor Željka Komšića kao hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
    Moram naglasiti da pogled na hrvatsko pitanje u pogledu odnosa sa Srbima i Bošnjacima ipak varira ovisno radi li se o Hrvatu iz Hercegovine, Srednje Bosne, Posavine ili Hrvatima iz Banjalučkog kraja.

    Međutim, što Hrvati iz BiH ne smiju zaboraviti?
    Ne smiju se zaboraviti riječi Biskupa Komarice koji mnogo puta istaknuo kako je Banjalučka biskupija od svih biskupija u Europi najviše stradala, a o tome svi već 25 godina šute iako za to zna Zagreb, Bruxelles i Washington. Danas u 75 župa ima jedva 8 tisuća katolika, od 220 tisuća koliko ih je bilo do 1992. 92% Hrvata protjerano je iz Republike Srpske. Nestali su pred očima političara i javnosti. Pitam se je li to normalno? Također se ne smiju zaboraviti spaljena hrvatska sela u Bosanskoj posavini od strane tih istih Srba…. Zato svako olako stvoreno savezništvo, a zaboravljajući nedavna pogubna događanja za naš narod mogu biti opet krvavo plaćena. Hrvati i ovaj put kao i mnogo puta u povijesti zbog trenutnog akutnog problema traže saveznika u onome kojemu ne mogu niti najmanje vjerovati.

    Oko odnosa prema Republici Srpskoj Hrvati iz BiH i Hrvatske se ne moraju nužno složiti ali zato Hrvatima treba biti imperativ konsenzus oko potrebe stvaranja trećeg entiteta jer on jedino daje realnu šansu za opstank Hrvata u BiH. Za sve one koji se boje što će u tom slučaju biti s Lašvanskom dolinom, Žepčem….moraju znati da postoji mogućnost enklava, a današnja situacija za Hrvate u tim prostorima je neodrživa.

    Međutim konsenzusa baš i nema. Naime, hrvatska Vlada tražeći za svaki korak dozvolu Brisela ne usudi se tražiti treći entitet za svoj narod u BiH, a pri tom se zaboravilo da Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ima puno pravo tražiti njegovu reviziju.
    Što se tiče Hrvatske ljevice, ona nikada nije dovoljno marila za opstojnost Hrvata u BiH pa je tako i ovom slučaju bez stava.

    Preostalim Hrvatima u BiH zbog više desetljeća utjerivanja straha i krivnje te zbog mlake nesuverenističke politike Hrvatske prema njima ovo izgleda kao neostvariv cilj pa bez jasnog plana po pomoć hodočaste čak i do Banja Luke.
    Zanimljivo je da se čak ni od hrvatskih predstavnika u politici BIH ne može čuti jasno zauzimanje za ovaj cilj.

    Zanimljivo je kako će se i ovaj put premijer Plenković izvući neokrznuto kao da to nije njegov posao i kao da nije baš on taj koji je dao manadat Ivanu Del Vechiju, a koliko se sjećam upravo je premijer Plenković na nedavnim izborima u BiH dao sav mogući legitimitet HDZ-ovom kandidatu Čoviću, a sad šuti kao zaliven, a da ne govorim o njegovom ne zauzimaju za treći entitet koji je jedina alternativna za Hrvate u BiH.

    Oduvijek smatram da je treći entitet jedino rješenje za moj narod u BIH, a sumnjam da se do njega može doći uz pomoć “prijatelja” iz Banja Luke. Pokušaj stavranja nekakvog “savezništva” između Hrvata i Srba u BiH je prvenstveno je rezultat nezainteresiranosti Hrvatske za svoj narod u BiH te se Hrvatima bez obzira na opasnosti koje iz njega vrebaju čini kao slamka spasa. U ovom slučaju također je očita neprincipijelnosti i politička demencije čelnih ljudi hrvatske politike u BiH. Upravo ovakvi očajnički potezi govore o katastrofalnoj i izdajničkoj politici svih hrvatskih Vlada prema svom narodu BIH koji je prepušten na milost i nemilost bošnjačkog “suživota” i srpskog “savezništva”. Jedino zajedništvo čitavog hrvatskog naroda oko svih ključnih tema može dati nadu za opstojnost Hrvata u BIH.

    Dakle, koliko je danas daleko treći entitet? Nadam se da je tu, iza prvog ugla…

    Hrvoje Zekanović

    HRAST

  2. Ne mogu shvatiti ,imali.su HRHB i sutili su kad su im je vez borbe prodali muslimanima .Sta ustvari sad hocemo ? Pa ti ljudi su predani i izdani zar je tako strasno da se bore za gole zivote ,Podrska ,nastavite se boriti za HRHB sa Dodikom Cim Sarajevu sneta znaci da je dobar

    • Mia Sizif Mijic

      📌pročitajte do kraja📌

      Jesu li hrvatski posjetitelji Dana Republike Srpske zaboravi da su hrvatski bojovnici ginuli pred Šipovom i Mrkonjićem pokušavajući okončati velikosrpsku agresiju jurišajući na Banja Luku? Znaju li oni tko je Slavko Lisica? Ako ne znaju neka pitaju Šibenčane koji se i te kako dobro sjećaju topničkih napada na njihov grad koje je on zapovjedio.

      Ovi posjeti su uzrokovali cijeli niz kritika koje su dolazile pogotovo iz susjedne Hrvatske.

      Ova situacija prosječnom Hrvatu iz Hrvatske izgleda katastrofalo iz mnogo razloga. Naime, kada se danas iz Hrvatske gledaju paravojne parade u Banja Luci ne može se ne prisjetiti da je za vrijeme Domovinskog rata Hrvatska napadana upravo sa ovog prostora i da je Republika Srpska bila dio nekadašnje Krajine koji je uspio preživjeti Hrvatsku vojsku i Dayton. Iz nedalekog Zagreba, Vukovara ili Šibenika svako paradiranje paravojnih formacija u Banja Luci izgleda zabrinjavajuće pogotovo ako se prilikom slavlja još posmrtno odlikuje i ratni zločinac Slavko Lisica koji je ne zaboravimo ne tako davne 1991. zapovijedio granatiranje civilnih ciljeva u Šibeniku.
      Odlazak hrvatskog veleposlanika na obilježavanje Dana Republike Srpske jednako je kao da je netko iz Hrvatske 1993. sudjelovao na vojnoj paradi u Kninu ili Glini. Možete li zamisliti da netko iz Banja Luke dođe 5. kolovoza u Knin? Pa naravno da ne!

      Hrvati iz Hrvatske pri tom zaboravljaju na današnji iznimno težak položaj Hrvata u BiH i na preglasavanje i marginaliziranje od strane Bošnjaka na svim razinama.

      Pogled mnogih Hrvata koji žive u BiH na ovaj posjet je ipak malo drugačiji. Naime današnji problemi koje većina Hrvata u BiH imaju sa Srbima nisu usporedivi s onima koje danas Hrvati imaju s Bošnjacima. Sa Srbima je danas situacija puno “čišća” upravo zbog toga što oni imaju svoj entitet, a Hrvati su na silu ugurani u zajednicu s Bošnjacima-Mislimanima. Hrvatski opstanak u BiH danas je prije svega ugrožen pokušajima nametanja potpune bošnjačke hegemonije na prostoru Federacije.
      Sjetimo se samo najnovijeg primjera, a to je izbor Željka Komšića kao hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
      Moram naglasiti da pogled na hrvatsko pitanje u pogledu odnosa sa Srbima i Bošnjacima ipak varira ovisno radi li se o Hrvatu iz Hercegovine, Srednje Bosne, Posavine ili Hrvatima iz Banjalučkog kraja.

      Međutim, što Hrvati iz BiH ne smiju zaboraviti?
      Ne smiju se zaboraviti riječi Biskupa Komarice koji mnogo puta istaknuo kako je Banjalučka biskupija od svih biskupija u Europi najviše stradala, a o tome svi već 25 godina šute iako za to zna Zagreb, Bruxelles i Washington. Danas u 75 župa ima jedva 8 tisuća katolika, od 220 tisuća koliko ih je bilo do 1992. 92% Hrvata protjerano je iz Republike Srpske. Nestali su pred očima političara i javnosti. Pitam se je li to normalno? Također se ne smiju zaboraviti spaljena hrvatska sela u Bosanskoj posavini od strane tih istih Srba…. Zato svako olako stvoreno savezništvo, a zaboravljajući nedavna pogubna događanja za naš narod mogu biti opet krvavo plaćena. Hrvati i ovaj put kao i mnogo puta u povijesti zbog trenutnog akutnog problema traže saveznika u onome kojemu ne mogu niti najmanje vjerovati.

      Oko odnosa prema Republici Srpskoj Hrvati iz BiH i Hrvatske se ne moraju nužno složiti ali zato Hrvatima treba biti imperativ konsenzus oko potrebe stvaranja trećeg entiteta jer on jedino daje realnu šansu za opstank Hrvata u BiH. Za sve one koji se boje što će u tom slučaju biti s Lašvanskom dolinom, Žepčem….moraju znati da postoji mogućnost enklava, a današnja situacija za Hrvate u tim prostorima je neodrživa.

      Međutim konsenzusa baš i nema. Naime, hrvatska Vlada tražeći za svaki korak dozvolu Brisela ne usudi se tražiti treći entitet za svoj narod u BiH, a pri tom se zaboravilo da Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ima puno pravo tražiti njegovu reviziju.
      Što se tiče Hrvatske ljevice, ona nikada nije dovoljno marila za opstojnost Hrvata u BiH pa je tako i ovom slučaju bez stava.

      Preostalim Hrvatima u BiH zbog više desetljeća utjerivanja straha i krivnje te zbog mlake nesuverenističke politike Hrvatske prema njima ovo izgleda kao neostvariv cilj pa bez jasnog plana po pomoć hodočaste čak i do Banja Luke.
      Zanimljivo je da se čak ni od hrvatskih predstavnika u politici BIH ne može čuti jasno zauzimanje za ovaj cilj.

      Zanimljivo je kako će se i ovaj put premijer Plenković izvući neokrznuto kao da to nije njegov posao i kao da nije baš on taj koji je dao manadat Ivanu Del Vechiju, a koliko se sjećam upravo je premijer Plenković na nedavnim izborima u BiH dao sav mogući legitimitet HDZ-ovom kandidatu Čoviću, a sad šuti kao zaliven, a da ne govorim o njegovom ne zauzimaju za treći entitet koji je jedina alternativna za Hrvate u BiH.

      Oduvijek smatram da je treći entitet jedino rješenje za moj narod u BIH, a sumnjam da se do njega može doći uz pomoć “prijatelja” iz Banja Luke. Pokušaj stavranja nekakvog “savezništva” između Hrvata i Srba u BiH je prvenstveno je rezultat nezainteresiranosti Hrvatske za svoj narod u BiH te se Hrvatima bez obzira na opasnosti koje iz njega vrebaju čini kao slamka spasa. U ovom slučaju također je očita neprincipijelnosti i politička demencije čelnih ljudi hrvatske politike u BiH. Upravo ovakvi očajnički potezi govore o katastrofalnoj i izdajničkoj politici svih hrvatskih Vlada prema svom narodu BIH koji je prepušten na milost i nemilost bošnjačkog “suživota” i srpskog “savezništva”. Jedino zajedništvo čitavog hrvatskog naroda oko svih ključnih tema može dati nadu za opstojnost Hrvata u BIH.

      Dakle, koliko je danas daleko treći entitet? Nadam se da je tu, iza prvog ugla…

      Hrvoje Zekanović

      HRAST

    • Bono Terzic i.ja sam prosjecni Hrvat iz Hrvatske i clanovi moje uze obitelji.su bili u specijalnim.postrojbsma koje opisujete ili.bar na njih mislimo.Ja samo mislim da tim.ljufima nije lako.i.prisiljeni.su ,ne na takav nacin kao kao.Plenkovic sa Pupovcom i Stanimirovicem razgovarati sa srbima ,Nazalost njima su cak i.zivoti ugrozeni.i u tom smislu mislim i dalje da je njihova suradnja u ovim.okolnostima sa srbima jedina nada za opstanak ostatka ostakaka I da svim srcem sam za HRHB .i

    • Sve znamo još od kada je ubijen pok. Kraljević ali Čović je ipak predstavnik Hrvata u BiH. Dakle, prije svega njihov problem, a i ovdje u nekim komentarima vidiš gdje to naginje jer sve je to politika Stanka Čolaka, stvarnog gubernatora BiH vođena iz Mostara,a upravljana direktno iz Beograda i tu nema spasa. Zato je nama puno veći problem službena politika i nazočnost ambasadora RH.

    • Vinko Škoro Uskopljak

      📌pročitajte do kraja📌

      Jesu li hrvatski posjetitelji Dana Republike Srpske zaboravi da su hrvatski bojovnici ginuli pred Šipovom i Mrkonjićem pokušavajući okončati velikosrpsku agresiju jurišajući na Banja Luku? Znaju li oni tko je Slavko Lisica? Ako ne znaju neka pitaju Šibenčane koji se i te kako dobro sjećaju topničkih napada na njihov grad koje je on zapovjedio.

      Ovi posjeti su uzrokovali cijeli niz kritika koje su dolazile pogotovo iz susjedne Hrvatske.

      Ova situacija prosječnom Hrvatu iz Hrvatske izgleda katastrofalo iz mnogo razloga. Naime, kada se danas iz Hrvatske gledaju paravojne parade u Banja Luci ne može se ne prisjetiti da je za vrijeme Domovinskog rata Hrvatska napadana upravo sa ovog prostora i da je Republika Srpska bila dio nekadašnje Krajine koji je uspio preživjeti Hrvatsku vojsku i Dayton. Iz nedalekog Zagreba, Vukovara ili Šibenika svako paradiranje paravojnih formacija u Banja Luci izgleda zabrinjavajuće pogotovo ako se prilikom slavlja još posmrtno odlikuje i ratni zločinac Slavko Lisica koji je ne zaboravimo ne tako davne 1991. zapovijedio granatiranje civilnih ciljeva u Šibeniku.
      Odlazak hrvatskog veleposlanika na obilježavanje Dana Republike Srpske jednako je kao da je netko iz Hrvatske 1993. sudjelovao na vojnoj paradi u Kninu ili Glini. Možete li zamisliti da netko iz Banja Luke dođe 5. kolovoza u Knin? Pa naravno da ne!

      Hrvati iz Hrvatske pri tom zaboravljaju na današnji iznimno težak položaj Hrvata u BiH i na preglasavanje i marginaliziranje od strane Bošnjaka na svim razinama.

      Pogled mnogih Hrvata koji žive u BiH na ovaj posjet je ipak malo drugačiji. Naime današnji problemi koje većina Hrvata u BiH imaju sa Srbima nisu usporedivi s onima koje danas Hrvati imaju s Bošnjacima. Sa Srbima je danas situacija puno “čišća” upravo zbog toga što oni imaju svoj entitet, a Hrvati su na silu ugurani u zajednicu s Bošnjacima-Mislimanima. Hrvatski opstanak u BiH danas je prije svega ugrožen pokušajima nametanja potpune bošnjačke hegemonije na prostoru Federacije.
      Sjetimo se samo najnovijeg primjera, a to je izbor Željka Komšića kao hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH.
      Moram naglasiti da pogled na hrvatsko pitanje u pogledu odnosa sa Srbima i Bošnjacima ipak varira ovisno radi li se o Hrvatu iz Hercegovine, Srednje Bosne, Posavine ili Hrvatima iz Banjalučkog kraja.

      Međutim, što Hrvati iz BiH ne smiju zaboraviti?
      Ne smiju se zaboraviti riječi Biskupa Komarice koji mnogo puta istaknuo kako je Banjalučka biskupija od svih biskupija u Europi najviše stradala, a o tome svi već 25 godina šute iako za to zna Zagreb, Bruxelles i Washington. Danas u 75 župa ima jedva 8 tisuća katolika, od 220 tisuća koliko ih je bilo do 1992. 92% Hrvata protjerano je iz Republike Srpske. Nestali su pred očima političara i javnosti. Pitam se je li to normalno? Također se ne smiju zaboraviti spaljena hrvatska sela u Bosanskoj posavini od strane tih istih Srba…. Zato svako olako stvoreno savezništvo, a zaboravljajući nedavna pogubna događanja za naš narod mogu biti opet krvavo plaćena. Hrvati i ovaj put kao i mnogo puta u povijesti zbog trenutnog akutnog problema traže saveznika u onome kojemu ne mogu niti najmanje vjerovati.

      Oko odnosa prema Republici Srpskoj Hrvati iz BiH i Hrvatske se ne moraju nužno složiti ali zato Hrvatima treba biti imperativ konsenzus oko potrebe stvaranja trećeg entiteta jer on jedino daje realnu šansu za opstank Hrvata u BiH. Za sve one koji se boje što će u tom slučaju biti s Lašvanskom dolinom, Žepčem….moraju znati da postoji mogućnost enklava, a današnja situacija za Hrvate u tim prostorima je neodrživa.

      Međutim konsenzusa baš i nema. Naime, hrvatska Vlada tražeći za svaki korak dozvolu Brisela ne usudi se tražiti treći entitet za svoj narod u BiH, a pri tom se zaboravilo da Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ima puno pravo tražiti njegovu reviziju.
      Što se tiče Hrvatske ljevice, ona nikada nije dovoljno marila za opstojnost Hrvata u BiH pa je tako i ovom slučaju bez stava.

      Preostalim Hrvatima u BiH zbog više desetljeća utjerivanja straha i krivnje te zbog mlake nesuverenističke politike Hrvatske prema njima ovo izgleda kao neostvariv cilj pa bez jasnog plana po pomoć hodočaste čak i do Banja Luke.
      Zanimljivo je da se čak ni od hrvatskih predstavnika u politici BIH ne može čuti jasno zauzimanje za ovaj cilj.

      Zanimljivo je kako će se i ovaj put premijer Plenković izvući neokrznuto kao da to nije njegov posao i kao da nije baš on taj koji je dao manadat Ivanu Del Vechiju, a koliko se sjećam upravo je premijer Plenković na nedavnim izborima u BiH dao sav mogući legitimitet HDZ-ovom kandidatu Čoviću, a sad šuti kao zaliven, a da ne govorim o njegovom ne zauzimaju za treći entitet koji je jedina alternativna za Hrvate u BiH.

      Oduvijek smatram da je treći entitet jedino rješenje za moj narod u BIH, a sumnjam da se do njega može doći uz pomoć “prijatelja” iz Banja Luke. Pokušaj stavranja nekakvog “savezništva” između Hrvata i Srba u BiH je prvenstveno je rezultat nezainteresiranosti Hrvatske za svoj narod u BiH te se Hrvatima bez obzira na opasnosti koje iz njega vrebaju čini kao slamka spasa. U ovom slučaju također je očita neprincipijelnosti i politička demencije čelnih ljudi hrvatske politike u BiH. Upravo ovakvi očajnički potezi govore o katastrofalnoj i izdajničkoj politici svih hrvatskih Vlada prema svom narodu BIH koji je prepušten na milost i nemilost bošnjačkog “suživota” i srpskog “savezništva”. Jedino zajedništvo čitavog hrvatskog naroda oko svih ključnih tema može dati nadu za opstojnost Hrvata u BIH.

      Dakle, koliko je danas daleko treći entitet? Nadam se da je tu, iza prvog ugla…

      Hrvoje Zekanović

      HRAST

    • Bono Terzic sve se zna šta su Srbi radili po Šibeniku po Vukovaru Škabrnji i ostalim Hrvatskim stratištima.Ali dosta Hrvata iz Hrvatske ne svaća šta Sarajevo radi i zašto Hrvati iz Bosne stvaraju koliciju sa Srbima.Vrlo jednostavno za objasnit.Muslimani kako su zapoceli kuca če vam na vrata Šibenika Splita samo su im još problem Hrvati iz Bosne.

    • To im je i u cilju da skrene pozornost sa bitnog a ka niko nezna da su Komsic i Covic dva para isuh postoka iz zbjeg vlade Milko dajke i glasnogovornice Pusic setelit. KPJ koji su se vec 80 -tih pripremili za SAN-u pa njemo gledali kako se JNA prirasporeduje a 86 vec su grobnice postale skladista oruzja samo se cekalo da Amerikanci dadu kredit pod uvjetom da poduzeca posluju po ekonomskom poslovanju jer ih se puno nakotilo na place i utaborilo u namet stanogradnji a onda poduzeca postala DD drustva sa namet dionicama pa kad su ih naplatili i novce smistili na kodne racune izobiraj embargo po oruzja TO pridaj a drugi dio naucili di je velika potraznja cjena raste u oblake a moze se kadrove rasporedit zato im je pok Tudman i smeta pa nakon 2neuspjela atentata uz pomoc Masoncica uspili da skupa sa prvim min o povjerenja obole o sijamskog tumora a Detmudmanizaciju je sam pokTudman najavija pa iza njega udar na branitelje ubili im cedo da ih nisu masoni zaustavili za 3dana bi traktoristi plutali Dunavom i onda bi usljedila Lustracija

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

tri × pet =