FOTO-VIDEO Obilježena 30. obljetnica početka oružanog otpora srpskom agresoru na glinskom području

„U početnim ratnim danima jedan od najvažnijih institucionalnih simbola hrvatske države po cijelom teritoriju bile su upravo policijske postaje. Zato su toliko smetale jer je i  srpski neprijatelj znao da dok je policija Hrvatska, država može biti samo Hrvatska...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

FOTO-MUP RH

U početnim ratnim danima jedan od najvažnijih institucionalnih simbola hrvatske države po cijelom teritoriju bile su upravo policijske postaje. Zato su toliko smetale jer je i  neprijatelj znao da dok je policija Hrvatska, država može biti samo Hrvatska…

Otud ta silina udara na policiju, ali otud i ta silina otpora agresoru koja se stvarala u policijskom sustavu. U okviru hrvatske policije nastale su prve, vrhunski motivirane i vrlo učinkovite postrojbe koje su se ravnopravno suprotstavljale vojnoj sili. Svaki spomen „jakih snaga MUP-a“ specijalaca iz Lučkog, od tih prvih dana pa do kraja rata unosio je nemir, strah , nerijetko i paniku u agresorske redove. Te mlade ljude pratio je glas hrabrih, upornih, i sposobnih boraca, koji su svojom nepokolebljivom ustrajnošću nemjerljivo zaslužni što Hrvatska te 1991.godine nije poražena. Njihova uloga je nezamjenjiva, originalna i kao takva jedna od potpornih stupova na kojim se stvarala hrvatska vojska i obranila hrvatska država“…

„Zato su ovo dani u kojima se Ministarstvo unutarnjih poslova, ali i cijela država treba ponosno prisjećati njihove uloge, hrabrosti i žrtve, kao i činjenice da se radilo o najefektnijoj i najprodornijoj pješačkoj snazi koju je naša domovina tada imala… Ministarstvo unutarnjih poslova je dužno čuvati tu tradiciju zbog sebe, zbog svojih pripadnika, ali isto tako zbog Hrvatske. Stoga posvetimo danas naše misli njima koji su najzaslužniji za slobodu nas i naše Hrvatske.“ – zaključio je ministar

U jutarnjim satima predstavnici Policijske uprave sisačko-moslavačke, Sisačko-moslavačke županije i Grada Gline, predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata te predstavnici 14. Atletskog Memorijala „Tomislav Rom“ položili su vijence i zapalili svijeće na grobu poginulog hrvatskog policajca Tomislava Roma u mjestu Gornji Viduševac.

Uz potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova dr.sc. Davora Božinovića, obilježavanju 30. obljetnice su uz branitelje i mještane Gline te obitelji poginulih branitelja nazočili, glavni ravnatelj policije Nikola Milinasa čelnicima ustrojstvenih jedinica Ravnateljstva policije i načelnicima policijskih uprava, državni tajnik i izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja g. Špiro Janović, glavni inspektor obrane i izaslanik ministra obrane general pukovnik Drago Matanović, posebni savjetnik ministra general Mladen Markač, predstavnici specijalne policije i Antiterorističke jedinice Lučko, na čelu sa zapovjednicima Alenom Klabotomi Matom Bilobrkom, načelnik Policijske uprave sisačko-moslavačke Luka Pešutsa svojim suradnicima, župan Sisačko-moslavačke županije, Ivan Celjak, gradonačelnik Grada Gline, Ivan Janković, biskup sisački mons. dr. Vlado Košić, fra Frane Musića, biskupski vikar za pastoral MUP-a, predstavnici nadležnih državnih tijela i tijela lokalne i područne samouprave, predstavnici ustanova, institucija, udruga i organizacija, predstavnici sudionika 14. Atletskog Memorijala „Tomislav Rom“ te predstavnici medija.

Svečani program započeo je padobranskim skokom pripadnika ATJ Lučko koji je sa sobom nosio hrvatski stijeg, a za vrijeme trajanja skoka pročitana je povijesti o početku oružanog otpora srpskom agresoru na glinskom području uz izvedbu skladbe Policijske klape sv. Mihovil. Zajedničkom koračnicom do Spomenika „Suza“ te izvedbom Himne policijske klape “Sveti Mihovil” upriličena je ceremonija podizanja zastave Republike Hrvatske.

Nazočnima su se, uz potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova dr.sc. Davora Božinovića, prigodnim govorima obratili župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak te gradonačelnik Grada Gline Ivan Janković, objavila je sisacko-moslavacka-policija.

—————————————————————————–

UDOBNA IM BUDI
Na mladom stablu života umro
je jedan cvijet, za one što plaču
za njime umro je jedan svijet.
Zato molim za one što
više nisu s nama, dadoše
mladost, živote da bolje
bi bilo nama!
Ne daj da zaborav padne, na
žrtve taj mladi svijet, u riznici
duše tvoje počiva i moj cvijet!
O svetoj slobodi tvojoj
svoje je snove snio za
te je život dao jer ti je
prijatelj bio!
Udobna im budi Croatio mati, s
ljubavlju ih zagrli u krilo! Da su oni
sada ovdje među nama vjeruj tebe,
tebe ne bi bilo!
Veljko Mandić
U spomen našem sinu
Mariju Mandiću (03.03.1971 -12.11.1991.) i svim
poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu
majka Ana i otac Veljko

————————————————————————-

DRAGI TATA…
Otišao si, otišao si putovima dalekim i
Stazama koje vode u beskraj,
Daleko su te staze, ali opet preblizu moje duše
Da bih te zaboravio, preblizu…
Živim iz dana u dan s mislima na tebe
Živim za ljude koji me vole
Vole onakvog kakav jesam.
I to je razlog zbog kojeg
Čekam novu zoru, novi izlazak žarkoga sunca.
Užasno boli pomisao na tvoje nježne ruke
Na tvoje prekrasne oči, na tvoj istinski osmijeh.
Nisi doživio da češljaš svoje sijede kose,
da parkom ponosno šetaš sa svojim unucima
da ih grliš, da ih ljubiš…onako kao što si mene ljubio, tata.
Nisi doživio godišnjice svoga braka,
Rođendane svoje voljene…
Nisi tata doživio moju pričest, krizmu, 18. rođendan,
Rođendan kojemu se svako mlado biće posebno veseli.
Jednostavno su te oteli iz moga zagrljaja i moga života.
Znaš, tata, prošlost je za druge ljude…
Ljude kojima osjećaji vremenom utihnu.
Ali za mene ona ne postoji…
Trenutak kada su te položili u svetu zemlju
Za koju si krv prolio…
I onda kada sam sretan i onda kada sam tužan.
I onda kada me sve vuče k tebi…
Taj trenutak živi neprestano u meni…
Moja bol zbog tebe, tata, je toliko velika da…
Da joj lijeka nema…ranjenom se srcu pomoći može
Ali slomljenome nikada…
Idem sada tata, odlazim iz prostorija svojih misli
Iz prostorija u kojima osjećam mir i spokoj,
Osjećam tvoju blizinu…
Odlazim nazad u svijet, među ljude, među zavist i zloću…
Ali znaj dragi moj tata, iako si mrtav ti živiš i dalje,
U mojim molitvama, u mojim pjesmama…
Krešimir Šimić
Krešimir Šimić, sin poginulog hrvatskog branitelja
Gorana Šimića iz Slavonskog Broda

G.S.


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

11 − 1 =