FOTO Đakovo: Mons. Hranić predvodio središnje slavlje svetkovine Svih svetih

Isus proglašava blaženima one koji, usprkos svemu, stavljaju svoje pouzdanje u Boga i sklanjaju se pod njegovu zaštitu. Nisu ravnodušni, niti im je srce otvrdnulo uslijed boli, nego se strpljivo nadaju Božjoj utjesi. I tu utjehu već doživljavaju u ovom životu.“...

FOTO: ĐAKOVAČKO-OSJEČKA NADBISKUPIJA // SVETKOVINA SVIH SVETIH U ĐAKOVU
Podijeli

Središnje misno slavlje na svetkovinu Svih svetih, u ponedjeljak 1. studenoga, u Đakovu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić na prostoru Gradskog groblja…

Nadbiskup Hranić je uvodeći u slavlje, domaćem župniku preč. Ivanu Leniću, vikaru Robertu Erku i svim župljanima čestitao župni god – svetkovinu Svih svetih.

Podsjetivši da se u Vjerovanju ispovijeda vjerovanje u općinstvo (u zajedništvo) svetih, nadbiskup je na početku homilije pojasnio da su svi vjernici krštenjem postali pritjelovljeni Isusu Kristu, postali su dionici iste vjere da je Krist uskrsnuo i da će i svi oni zajedno s njime uskrsnuti; također, postali su i zajedničari milosnih darova koje primaju u sakramentima Crkve. „Mi, koji smo na putu, članovi putujuće Crkve, danas si posvješćujemo da je svetost naš dar i naša zadaća jer smo usmjereni prema nebeskoj domovini, prema zajedništvu svetih i blaženih, prema proslavljenoj Crkvi“, rekao je nadbiskup, dodajući da su u to zajedništvo sa živim vjernicima i prije njih već ušli i pripadaju mu mnogi pokojnici.

Osvrnuvši se na naviješten evanđeoski ulomak o blaženstvima, mons. Hranić je posvijestio da Isus predstavlja blaženstva kao put suobličenja njemu te kao put i prema svetosti u uskrsnoj radosti i zajedništvu s njime i njegovim nebeskim Ocem.

Nastavljajući homiliju, nadbiskup je govorio o drugom i trećem blaženstvu.

Tumačeći drugo blaženstvo „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!“, nadbiskup je rekao: „Razlozi za žalost, plač i patnju su smrt, bolest, moralne nedaće, grijeh i zablude, odnosno naš krhak i slab svakodnevni život, obilježen i kušan raznim poteškoćama, nezahvalnostima i nerazumijevanjima. Isus proglašava blaženima one koji, usprkos svemu, stavljaju svoje pouzdanje u Boga i sklanjaju se pod njegovu zaštitu. Nisu ravnodušni, niti im je srce otvrdnulo uslijed boli, nego se strpljivo nadaju Božjoj utjesi. I tu utjehu već doživljavaju u ovom životu.“

Potom je govorio o trećem blaženstvu u kojem Isus kaže: „Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!“, nazvavši krotkost Isusovom značajkom („Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.“).

„Krotki su oni koji imaju vlast nad sobom, koji ostavljaju drugome prostora, slušaju ga i poštuju njegov način života, njegove potrebe i zahtjeve. Ne pokušavaju ga svladati niti omalovažiti, ne žele gospodariti, u svemu dominirati i nametati vlastite ideje i interese na tuđu štetu. Te osobe koje plivaju protiv struje i mentaliteta svoga vremena i koje nisu osobito cijenjene u očima drugih ljudi, nego su čak ponižavane, ismijavane ili progonjene od moćnika ovoga svijeta, dragocjene su u Božjim očima“, rekao je nadbiskup.

Dodao je da je potrebna krotkost u ovom svijetu punom agresivnosti. „Strpljivo osluškivati, poštivati, ne napadati, čekati: krotkost. Bez toga nema svetosti“, ukazao je nadbiskup.

Zaključujući homiliju, okupljenim vjernicima rekao je da im na putu kršćanskog života i vjernosti Bogu i ljudima treba primjer, zagovor i pomoć tolikih svetih i blaženih, među kojima su zasigurno i neki od njihovih pokojnih roditelja, prijatelja, rođaka…

„Dok učimo cijeniti i poštovati žrtvu, kršćansku postojanost, vjeru, vjernost, krotkost i svjedočanstvo preminulih koji su nas zadužili svojom dobrotom i ljubavlju prema nama, svjesni vlastitih slabosti i svoje nevjere Isusovim blaženstvima, učimo biti ponizniji, bolje razumjeti, lakše oprostiti i zaufanije moliti za one članove naših obitelji i druge ljude koji su zanemarili svoj kršćanski poziv i udaljili se od zajedništva svetih u Kristu. Crkva nas uči da mi možemo i trebamo moliti za njih i da oni mogu moliti za nas, te da svi rastemo u zajedništvu s Kristom dok svi ne prispijemo u puno zajedništvo i nebesku radost svetih u Kristu“, poručio je na kraju nadbiskup Hranić.

Na kraju mise uslijedio je ophod do središnjeg Križa na ulazu u groblje te „molitva odrješenja“ za sve pokojne.

Misu su suslavili đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, domaći župnik i dekan Ivan Lenić te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković. Posluživao je đakon Bernard Prelčec, a asistirali su ministranti đakovačke Župe Svih svetih, pod ravnanjem ceremonijara Roberta Erka.

Pjevanje je predvodio Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo. Ivana Andrića. Zbog većeg prostora i protuepidemijskih mjera, misa u kojoj su sudjelovali brojni vjernici održana je na prostoru ispred mrtvačnice, donosi IKA.

L.K.

Podijeli