Evo što je priopćio ministar Medved: Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata obveza je Republike Hrvatske

Pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja, ne mogu ostvariti statuse i prava iz ovoga Zakona...

Tomo Medved_MHB
Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Ministarstvo hrvatskih branitelja oglasilo se priopćenjem o Zakonu o civilnim stradalnicima iz obrambenog Domovinskog rata, zbog kojeg je prije nekoliko dana u Hrvatskom državnom Saboru vođena žustra rasprava, a po svemu sudeći, vodit će se i još žustrije…Priopćenje, naravno potpisuje sam ministar Tomo Medved…

Priopćenje u nastavku u cijelosti.

Nakon prvog čitanja u Hrvatskom saboru, usvojen je Prijedlog zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. To je dug države prema nevinim žrtvama, odgovor na potrebu i obavezu rješavanja još uvijek neriješenih pitanja iz Domovinskog rata, kao i zadovoljavanja pravde prema svima čiji su životi ugrađeni u temelje suverene i neovisne Hrvatske…

-VIDEO Srpkinja Jeckov i Pupovac pobjegli iz sabornice nakon brutalnih laži o hrvatskim braniteljima: Mlinarić uznemireno vikao da se vrate i poslušaju istinu. Medved se nije ni pomaknuo…

Civilne žrtve iz Domovinskog rata kao žrtve velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku do sada nisu prepoznate niti vrednovane onako kako to zaslužuju. I zato je Ministarstvo hrvatskih branitelja 2017. godine pokrenulo proces izrade zakona kojim se definira tko su civilne žrtve Domovinskog rata i koja prava mogu ostvariti, kao i tko status i prava iz Zakona neće moći ostvariti.

U rujnu 2017. godine osnovana je Radna skupina za izradu Zakona u koju su uz predstavnike Ministarstva hrvatskih branitelja i drugih nadležnih tijela (Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo pravosuđa, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata) imenovane predstavnice Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata Hrvatske.

Sada kada civili stradalnici napokon očekuju okončanje ovog dugotrajnog postupka, javnost, a posebice hrvatske branitelje, pokušava se dovesti u zabludu kako novi Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata otvara mogućnost da agresori i neprijatelji, kao i njihovi pomagači ostvare prava po ovom Zakonu. Čak štoviše, da se Zakon radi njih i donosi.

I dok su stradalnici i njihove obitelji gurnuti u drugi plan, pozornost se nepotrebno i zlonamjerno skreće na one koje za koje ovaj zakon nije ni rađen niti predviđen.
Upravo su se civilni stradalnici Domovinskog rata na samom početku izrade ovog Zakona jasno izjasnili kako nikada ne bi sudjelovali u izradi niti bi podržali zakon koji bi omogućio ostvarivanje prava onima koju su izvršili agresiju na Hrvatsku.

Pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja, ne mogu ostvariti statuse i prava iz ovoga Zakona. To nije moguće niti prema važećem zakonu, a novim je prijedlogom još jasnije propisano.

Da bi se utvrdilo tko može, a tko ne može ostvarivati statuse i prava iz Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, koristit će se svi raspoloživi resursi i podaci institucija Republike Hrvatske, a činjenice za ostvarivanje prava po ovom Zakonu utvrđivat će se kroz upravni postupak na temelju dokumentacije izdane isključivo od nadležnih tijela Republike Hrvatske.

Napominjemo kako ni u dosadašnjoj praksi nije bilo poteškoća s utvrđivanjem zapreka za pripadnike, pomagače ili suradnike neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija te ih stoga ne može biti ni primjenom novog Zakona, gdje je ta odredba još preciznije definirana.

Točno je da postoje civilni stradalnici koji ni nakon 25 godina od završetka rata nisu ostvarili svoja prava zbog zapreka koje će ovim Zakonom biti otklonjene. To se ponajprije odnosi na roditelje poginule djece koji zbog zaposlenja ili mirovine nisu mogli ostvariti pravo na invalidninu i obitelji nestalih civila koje nisu mogle ostvariti prava ako nisu proglasili nestalog člana obitelji umrlim.

Prijedlog zakona predvidio je i niz drugih rješenja kojima se poboljšava socio-ekonomski status civilnih stradalnika i prate potrebe ove populacije. Izrađen je uz opsežne analize, temelji se na načelima pravde, društvene solidarnosti i odgovornosti, a nadasve na vrijednostima za koje su se borili hrvatski branitelji u Domovinskom ratu.

-Zastupnice u Hrvatskom Saboru Dragana Jeckov… pitanje svih pitanja je TKO JE BIO AGRESOR NA HRVATSKU? SRBI i srbizirana JNA! Da vaši sunarodnjaci potpomognuti JNA, nisu napali Hrvatsku, žrtava ne bi bilo ni među Srbima, ni među Hrvatima! To je suština, to je bit, to je osnovno polazište svih rasprava!…

I dok se neki pitaju zašto baš sada donosimo Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, civilni stradalnici se pitaju – zašto tek sada, stoji u priopćenju…

G.S.



 

Napomena;

Važan podatak je taj da su abolirani srbi i ostali koji su se ogriješili o Hrvatski Ustav , a mnogi su u srpskoj agresiji pucali i radili mnoga druge neljudska i strvinarska mučenja nad hrvatskim braniteljima, ženama i ostalim civilima, a posebno djeci, samo zato što su bili Hrvati, što i danas potvrđuju neka od uhićenja istih. Naime, ako je prvi hrvatski predsjednik Tuđman abolirao po nekim izvorima 26.000 tih i takvih među kojima, moguće “ima nešto iznimki” koji možda nisu radili zlodjela i zajedno sa ostalim srpskim agresorima radili ratne zločine, svi oni su sigurno zavedeni sa svojim imenima i prezimenima , kao i sa cijelim obiteljskim stablom u neke od hrvatskih institucija te ministar ni bilo tko drugi ne može tvrditi da nigdje ne postoji popis aboliranih srba, četnika i ostalih koji su se drznuli napadati nevini hrvatski narod i raditi teška razaranja i užasavajuće likvidacije i sve ono neljudsko i neshvatljivo normalnom ljudskom umu. Također svima mora i treba biti jasno da su mnogi srbi, koji su ostali ili u tvorevini tzv sao krajini ili na teritoriju kojim je ovladala hrvatska vojska, da su mnogi srpski civili stradali od srpskih agresorskih granata ispaljivanih iz svih mogućih kalibara po naseljima i gradovima diljem Hrvatske. Uostalom, nakon 30. godina se napokon raspravlja o Zakonu o civilnim žrtvama upravo zato jer su na Hrvatsku izvršeni politički pritisci iznutra (SDSS) , ali i iz EU, kako bi Hrvatska kao napadnuta država, što je nonsens u svijetu, dala i daje odštetu onima koji su Hrvatsku napadali, samo s jednim ciljem stvaranja tzv velike Srbije na hrvatskom teritoriju, što je srbima u Srbiji i u Hrvatskoj pusta želja.Naime, mnogi Srbi u Hrvatskoj (čast iznimkama) ne priznaju Hrvatsku kao svoju državu, što je jasno potvrdio politikant Pupovac u jednom intervjuu srpskoj Tv. Sama agresorska Srbija nikako ne može ispuniti poglavlje 23. da bi ušla i postala članicom EU. Pred njom su mnoge obveze prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu, posebno što se tiče ratne odštete, odštete svim logorašima srpskih koncentracijskih logora smrti. Popuštanje Srbiji bi bila strahovita stvar ravna užasnom moralocidu hrvatskog naroda i  svih onih koji su pali za svoju Hrvatsku, onih obitelji koje još uvijek traže svoje najmilije rasutih po masovnim grobnicama, a koje su srbi likvidirali na stravične načine i na kraju svih onih civila, staraca, žena i djece koji su nastradali upravo od granata koje su ispaljivali srpski agresori po našim selima i gradovima… Preozbiljna i przahtjevna je ovo povijesna tema da bi se o njoj u saboru svađalo nekoliko saborskih zastupnika i sve skupa se pokrivalo sa nekakvim saborskim Odborom za hrvatske branitelje kojem je na čelu kontroverzni predsjednik HVIDR-a, a koji u zadnjih 20-ak godina kao da nije ni postojao , već je taj Odbor bio samo mrtvo slovo na papiru…Jedino je taj isti Odbor djelovao i radio u interesu svih hrvatskih branitelja, bez obzira na vjersku i političku opredijeljenost u vrijeme pok. generala Zbora Janka Bobetka…Sve poslije je samo pričam ti priču po potrebi.

Oni malo upućeniji o tom sve znaju, ali mnogi saborski zastupnici, kao ni članovi tog Odbora “pojma nemaju” a o tom bi im mogao sve ispričati predsjednik HVIDR-a i “famoznog Odbora” Đakić…

Možda bi još samo trebalo napomenuti da u Ustavu RH , a to je svima u Saboru javno rekao SDSS-ovac Pupovac, da se izvrše nadopune da se u Hrvatskoj ne smije nositi četnička kokarda, jer po sadašnjem Ustavu, kaže Pupovac svatko može nabiti šubaru na glavu i staviti na nju četničku kokardu i šepuriti se po ulicama Hrvatske, a da mu zakon i hrvatski Ustav po tom pitanju “ne može ništa”!?

NASTAVAK SLIJEDI…

L.K.



Vezane vijesti;

VIDEO Srpkinja Jeckov i Pupovac pobjegli iz sabornice nakon brutalnih laži o hrvatskim braniteljima: Mlinarić uznemireno vikao da se vrate i poslušaju istinu. Medved se nije ni pomaknuo…

 


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

devetnaest − šest =