Podijeli

dr. sc. Viktor Simončič

Nitko se ne diže tako visoko kao onaj koji zna kamo ide. (H. B. Stendhal)

Viktor Simončič

Ministar Ćorić je u Bruxellesu po službenoj dužnosti predsjedavao EU Vijećem za okoliš. Po službenoj dužnosti se fotografirao s Gretom Thunberg. I naša mladost se se priključila Greti na velikim protestima protiv sterilne politike protiv klimatskih promjena. Iako su drugi ministri našli vremena da se sretnu s mladima iz svojih država ministar Ćorić nije našao vremena »spustiti se« među domaći puk.

Izraz »spusti« je upotrijebila jedna razočarana ekološka aktivistica. Valjda je ministar odnekud odozgo, trebao liftom doći do mladih, dolje. To nije bila službena dužnost. Naši mladi, prema riječima aktivistice, nemaju podršku Vlade i Sabora. Izbjegavši susret s mladima, ministar Ćorić i u Bruxellesu provodi politiku Vlade. 

 I najmanji znak solidariziranja s onima koji protestiraju protiv sterilne okolišne EU politike ne bi bio dobrodošao kod briselskih šefova. Svatko tko pomišlja zasjesti u neku briselsku birokratsku fotelju mora paziti što čini.

U Saboru je predstavljena Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu. Dokument koji visi u zraku. Pitanje je kako se mogao usvojiti plan prilagodbe kada nije usvojen dokument koji govori o smanjenju emisija stakleničkih plinova – o nisko ugljičnom razvoju. Pogledao sam ga u fazi javne rasprave. Nisam pisao primjedbe. Naučilo me iskustvo. Do sada nitko nikada nije usvojio, pa čak niti odgovorio na neku od primjedbi. Moj doprinos zaštiti klime je da štedim papir. Strategija je izrađena pro forma, isto kao i nekih četrdesetak drugih vladinih strategija. Seže sve do 2070. I gle čuda, točno se zna što će se uraditi 2068., 2069, i 2070. Ne zna se jedino što treba 2020., 2021. Ne zna se što trebaju uraditi oni, dok im traje mandat i pompozno donose strategije.

Televizijsko nadmudrivanje

Na javnoj televiziji je održana rasprava. Sadašnji ministar Ćorić iz Bruxellesa i dva bivša ministra Zmajlović i Dobrović u studiju. Uz njih meteorolog profesor Branko Grisogono i hidrolog, akademik Mirko Orlić. Profesor Grisonogo je više nego »narodski« upozorio na neizbježne klimatske promjene, a akademik Orlić na utjecaj na vodene sisteme. Trebalo im je samo dati više vremena. Struka koja bi se trebala baviti prilagodbama nije bila prisutna. Nije bilo niti civilnog društva, nekog »Gretinog«. Da se radi o muškom poslu koji zahtijeva mišiće, a ne moždane vijuge pokazano je činjenicom da su od voditelja do gostiju i vjerujem i kamermana svi bili muškarci. Nek’ nam živi živi duh »mačo balkanike«.

Trojica ministara su vrijeme potrošili na prepucavanja čija je stranka mudrija. Oni koji su bili prije kritiziraju ovoga sada da ne čini, a kada su oni bili to što je on sada, nisu činili. Kod nas, što se tiče okoliša, oduvijek se ne čini. Vrijedi ona: NIMET – Not In My Election Time – ne za mog mandata i parafrazirana Preradovićeva: »Od svih stvari na tom svijetu, samo (u originalu: stalna mijena jest) stalno nečinjenje u okolišu jest«. U nadmudrivanju, punih praznih i šupljih riječi, najviše me se dojmio odgovor ministra Ćorića na kritike bivšeg ministra Dobrovića oko postupanja s otpadom. Odgovorio mu je da je on (Dobrović) donio Plan gospodarenja otpadom, a da ga on (Ćorić) nije dovodio u pitanje, jer je vjerovao u ministra Dobrovića kao znanstvenika. Eh, da mu samo nije vjerovao i da je Plan gospodarenja pogledao barem očima dobre domaćice. Onda taj plan nikada ne bi ugledao Sabor.

Treći od ministara (Zmajlović) je kod toga šutio. Zna on zbog čega. On je bio prvi koji je mogao spriječiti princip regionalnih centara. Bio je upozoravan, a za Marišćinu je imao na raspolaganju itekako stručne recenzije. Jedini problem tih recenzija je bio da ih nisu radili niti podobni niti EU birokrate, a nisu bile plaćene niti EU novcima. Valjda su zato bile drugačije od onih službenih i prema posljedicama prave.

Bivši ministar se (također) nema čime pohvaliti

Ministar Dobrović se glede centara pohvalio kako je smanjio na polovicu planirane kapacitete. Što to znači za utjecaj na klimatske promjene? Da su centri bili izvedeni za ukupne količine otpada određenih područja, na principu domaće tehnologije koju je razvila tvrtka Tehnix, onda bi se sav otpad prikupljao u jednoj posudi i vozio u centar. Tu bi se obradio sav biološki otpad, iz otpada izdvojilo sve ono što se može materijalno iskoristiti, a od ostatka bi se proizvelo alternativno gorivo. On je kumovao da je na centrima zadržana tehnologija koja ne omogućuje izdvajanje korisnih sirovina, koja je usput višestruko skuplja od domaće.

Uz centre je isforsirao izdvajanje dijela otpada na izvoru. To znači još jedan paralelni sistem koji zahtijeva slične, samo manje linije za sortiranje i toliki broj kompostana. Troškovi teško podnošljivi. Utjecaj na klimatske promjene višestruko veći od onog da se primijenila domaća tehnologija. E, na ovom mjestu nema oprosta niti za ministra Ćorića. U njegovo vrijeme su potpisani projekti za Biljane Donje, Lučino Razdolje, Piškornicu, Lećevicu ,… Ponavljam svoj trojici da se s Komiže do tvornice kartona u Belišću ne isplati voziti ni marihuana u rinfuzi, a kamo li stari papir. Utjecaj na klimatske promjene do neba.

Ponovno ih molim za demanti. Neke me netko upozori da širim lažne vijesti. Navodno da postoji neki model na Fakultetu strojarstva koji kaže drugačije. Nikako da to vidim. Valjda mi se ne pokazuje jer eto ja vidim što treba vidjeti, kao kod recenzije za Marišćinu.

Da se dio otpada, čije iskorištavanje se okolišno i materijalno ne isplati oporabiti, kao i onaj otpadni papira s Komiže, pripremi i iskoristi kao alternativno gorivo, u korist smanjenje utjecaja na klimatske promjene, ministri ili ne znaju ili se nisu usudili reći. Izbori samo što nisu stigli. Ne usude se pozvati na primjer Finske, koja je u zadnjih 10 godina riješila probleme oko otpada iskorištavanjem dobrih 60 % energijskog potencijala za daljinsko grijanje. Niti Sloveniju, gdje zeleni pritišću vladu da se konačno napravi 5 postrojenja „Waste to Energy“. U Ljubljani, Mariboru,… U Celju već postoji, donosi zg-magazin.com.hr.

Gdje je završio opasni otpad s Totovca?

Drago mi je da je strategija adaptacije ipak izazvala napredak u promišljanju. U raspravi sam čuo ministre kako bi trebalo iskorištavati otpadne vode. Kako se treba koristiti bio masa itd. Ministri, sve se to može i provodi se kod drugih. Kod nas planovi koje vi podržavate to onemogućuju.

Prošlog tjedna je na Gradskom vijeću u Čakovcu usvojen izvještaj o sanaciji požara od 25. svibnja 2019. godine. Radi se o presedanu kojeg ubuduće treba poštovati kod svakog požara u Hrvatskoj. Presedan nastao na neznanju ili…? Na osnovi pogrešnih analiza i nepoznavanja pozitivnih zakonskih propisa inspekcija je propisala uklanjanje otpada (Više na: https://zg-magazin.com.hr/zasto-nam-je-umjesto-win-win-drazi-lose-lose/).

Iako je posrijedi nepoznavanje struke riječ je o primjeru koji je nadležna inspekcija potvrdila pravovaljanim. Ubuduće će se kod svakog požara gdje će se upotrebljavati pjena za gašenje trebati ukloniti okolnu zemlju, gdje god se gasilo. To što je suprotno struci protumačeno je na način da pjena za gašenje uzrokuje povišene koncentracije otopljenog ugljika te se mora ukloniti sva »kontaminirana« zemlja.

Na sjednici Vijeća direktor Čakoma je na pitanje kamo je odvezen opasni otpad i kako je zbrinut odgovorio da ne zna ili nešto u stilu da ga se ne tiče. No ako se ne tiče njega, moralo bi se i mora se ticati inspekcije. Javno pitanje Državnom inspektoratu: Gdje je završio opasni otpad s Totovca? U kojoj državi, jer kod nas ne postoji mogućnost zbrinjavanje takve vrste otpada? Ako otpad nije izvezen, onda se ne radi o kolektivnom sljepilu ili neznanju. Onda se po logici stvari radi o nečem trećem! Tko su svi ti treći?

dr. sc. Viktor Simončič


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

četrnaest − 1 =