FOTO Dostojanstvenim kolonama sjećanja, suzama, molitvom i euharistijskim slavljima obilježen Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata ubijene u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku!

Oko 1800 hrvatskih branitelja, među kojima je bio veliki broj dragovoljaca iz cijele Hrvatske i drugih zemalja, uspjelo je Vukovar braniti gotovo puna tri mjeseca. Obrana grada slomljena je 18. studenoga 1991. godine...

kolaž-Vukovar-Škabrnja
Podijeli

U Vukovaru i Škabrnji, simbolima stradanja Hrvata u Domovinskom ratu, u četvrtak 18. studenoga obilježeno je 30 godina pada Vukovara u ruke velikosrpskog agresora, predvođenog agresorskom Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA) i srpskim paravojnim postrojbama, kao i 30. obljetnica krvavog pohoda istog tog velikosrpskog agresora na malo dalmatinsko mjesto Škabrnju…

Dostojanstveno i s pijetetom više desetaka tisuća domoljuba iz cijele Hrvatske te susjedne BiH prošlo je u četvrtak vukovarskim ulicama u Koloni sjećanja kako bi odali počast stradanju Vukovara na 30. obljetnice sloma obrane grada u agresiji JNA i srpskih paravojnih postrojbi, izvještava Hina.

U Koloni sjećanja i gospođe Kata Zadro i Lyliane Fournier

Među brojnim sudionicima bile je Kata Zadro, supruga legendarnog vukovarskog branitelja i zapovjednika obrane Trpinjske ceste general bojnika Blage Zadre koji je poginuo u obrani grada 1991. godine. “Vukovar danas jako lijepo izgleda. Kada sam prije mirne reintegracije bila, nisam mogla naći ni svoju ulicu niti kuću, kako je grad izgledao. Danas je sve obnovljeno ali mi smeta što nema sloge i jedinstva”, kazala je.

Po riječima posljednjeg zapovjednika obrane Vukovara Branka Borkovića, vukovarska priča još nije završila jer zločinci još uvijek nisu kažnjeni.

“Niz je otvorenih rana. Mnoge majke, djeca i unuci sad već traže svoje najmilije. Znači, jako veliki broj koji nije pronađen. To je taj jedan veliki teret koji naprosto opterećuje ne samo sve nas, nego je i obaveza državnih vlasti, bez obzira u kojim stranačkim bojama oni bili, da na tome inzistiraju i da se bore za to”, poručio je Borković.

U Koloni sjećanja bila je i Lyliane Fournier, majka francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, jedne od žrtava Ovčare koja je u Vukovar došla s nećacima.

“Puna sam emocija. Čekamo da državni odvjetnik dovrši proceduru i da se provede istraga, da se raspiše tjeralica za ubojicom mog sina, sad imamo samo rješenje suda u Osijeku. Iznenađena sam koliko su ljudi pažljivi prema meni, koliko se ljudi sjeća mog sina”, kazala je.

Vukovarski vodotoranj ponosno stoji uz Dunav s više od 640 ožiljaka od topničkim projektila

Kolona je tradicionalno prošla ispod vukovarskog Vodotornja, simbola obrane Vukovara 1991. godine koji i danas ponosno stoji nad Dunavom sa svih svojih više od 640 ožiljaka od topničkim projektila kojima je na tisuće svakodnevno tijekom 87 dana opsade zasipan Vukovar.

Dok gradskim ulicama prolaze brojni domoljubi, ogrnuti hrvatskim zastavama i drugim nacionalnim obilježjima sa zvonika crkve sv. Filipa i Jakova odjekivala su zvona. Poglavito upečatljivi bili su stjegonoše koje su na čelu kolone nosili zastave hrvatskih ratnih postrojbi, kao i članovi i članice povijesnih postrojbi odjeveni u živopisne odore. I ove godine u Koloni je nošena nekoliko desetaka metara duga hrvatska zastava.

Hrvatski radio Vukovar s prozora zgrade radija koja se nalazi u središtu grada, duž trase kojom je prolazila Kolona sjećanja, emitirao je ratna izvješća novinara i urednika te ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića, ubijenog na Ovčari. Radijski program HRV-a tijekom cijeloga današnjeg dana prilagođen je tragičnoj obljetnici i Danu sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.

Nadbiskup mons. Đuro Hranić predvodio molitvu za žrtve Vukovara u Domovinskom ratu

Kao i prošlih godina Kolonu sjećanja predvodili su vukovarski branitelji i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nestalih hrvatskih branitelja, a među više desetaka tisuća hodočasnika bio je i državni vrh, predsjednik Republike Zoran Milanović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i predsjednik Vlade Andrej Plenković s brojnim ministrima, saborski zastupnici, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, vukovarsko-srijemski župan Damir Dekanić te brojni gradonačelnici i župani drugih gradova i županija među kojima je viđen i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. U vukovarskoj Koloni sjećanja bio je i bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.

U komemorativnom programu ispred vukovarske bolnice sudjelovali su klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj” i glumac HNK Osijek Darko Milas.

Nakon dolaska na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, vijence su položili i svijeću upalili predstavnici hrvatskih branitelja Vukovara predvođeni posljednjim zapovjednikom obrane grada Brankom Borkovićem-Mladim Jastrebom, potom hrvatski predsjednik i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović , predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković , izaslanstvo Vlade  predvođeno predsjednikom Andrejom Plenkovićem kao i izaslanstvo Vukovarsko-srijemske županije na čelu sa županom Damirom Dekanićem. Izaslanstvo grada Vukovara predvodio je gradonačelnik Ivana Penava.

Vijenac je položio i član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.

Molitvu za žrtve Vukovara u Domovinskom ratu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, poručivši da je Božjom providnosti Isus Krist svojom smrću na križu raskinuo okove grijeha i tamu smrti.

„Danas, o 30. obljetnici stradanja ovoga grada, naša se duša obnavlja vjerom jer znamo da nam život i smrt sjaje u Njegovu (Isusovu) uskrsnuću. Pogledaj milostivo na naše molitve za sluge i službenice Tvoje čija su tijela ovdje ukopana da čekaju slavni dan uskrsnuća…”, molio je  kod spomen-obilježja na Memorijalnom groblju u Vukovaru mons. Đuro Hranić.

Misu zadušnicu predslavio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško

Nakon molitve, misu zadušnicu na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško.

„U Vukovar dolazim s puno poniznosti, i sada sam s vama s tim osjećajem, osjećam se malenim i neznatnim pred veličinom onoga što je prikupio spomen Vukovara tijekom 30 godina, istaknuo je biskup Šaško služeći misu.

“Nedostojan sam i nevažan pred vama, braćo i sestre, među kojima ima toliko izravnih svjedoka i čudesnih primjera, vrijednih da budu istaknuti ili da sami progovore o svome životnom putu, odnosno o životima onih koji su prešli u vječnost ostavljajući nam dragocjenosti svoje žrtve”, rekao je u homiliji na svetoj misi za vukovarske žrtve zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

Dodao je kako svatko tko istinski osluškuje i razmišlja o događajima u Vukovaru prije trideset godina pa sve do danas, ne može izbjeći izazov da pokuša govoriti o neizrecivome, da nastoji opisati neopisivo.

„Može li se gledajući ove grobove, njihov broj, ali još više imena i godišta, može li se biti hladan, ohol i bezosjećajan? Može li se biti gluh za pitanja koja nam postavlja ovo mjesto, nakon svečanoga hoda Vukovarom?”, upitao je Šaško.

“U Vukovaru je bešćutno nasilje željelo ostaviti ruševine, i zgrada i ljudi, umornu zemlju i razderana srca, pogažene savjesti i prognanu ljepotu, blatom i mržnjom okaljanu ljudskost, razbijene snove okovane jezom, prazne domove i još praznije duše, grobišta iskopana zločinom i prekrivena ravnodušjem”, dodao je.

Istaknuo je kako je, u susretu s Vukovarom, nakon pogleda na mjesta obilježena zlom i patnjom, brzo shvatio da se nalazim na otvorenim stranicama evanđelja, na kojima se i danas obnavlja i živi Vukovar, od kojih može i treba živjeti Hrvatska.

U susretu i razgovoru s Vukovarcima i Vukovarkama, s hrvatskim dragovoljcima iz raznih krajeva, dodao je, zadivilo ga je njihovo iznimno ljudsko i kršćansko svjedočanstvo.

„Pitao sam se – kako je moguće, odakle snaga, i u vrijeme razaranja i nakon rata, odakle snaga tim ljudima koji su gledali mučenja i ubojstva najbližih, koji su sami trpjeli neizdrživa nasilja, prolazili ponižavanja, nosili traume silovanja i stigmu neprihvaćenosti. Odakle im snaga da pred vrijeđanjem istine i poštenja, pred nametanjem političkih zamisli koje su produbljivale rane, ne odustanu od dobra? Odakle im snaga mira da gotovo svakodnevno, susrećući zločince, ne uzvrate mržnjom i da na očito nečinjenje mjerodavnih institucija u uspostavljanju pravednosti, budu beskrajno strpljivi i ne dopuste malodušju da prevlada?”, upitao je pomoćni biskup Šaško.

Ako budete željeli čuti, Vukovar će vam reći

Na takva pitanja redoviti odgovori bili su povezani s nečim što čovjeka nadilazi, s pouzdanjem u Boga i s nadom koja je i u toj tami tražila smisao, zaključio je.

Vukovarska žrtva, naglasio je, poziva nas da u središte ne stavljamo neprijatelja, jer je on izabrao da nam bude neprijatelj, a na nama je moliti da više ne ide tim putem, osobito jer zna da je uz nanesene boli hrvatskomu narodu i svim Vukovarcima, ponizio i svoj srpski narod.

„Bilo bi nam drago da se i neprijatelji odlučuju za dobro, ali trideset nas je godina hrvatske slobode, ostvarene na vukovarskim i drugim žrtvama, naučilo da smo mi u Hrvatskoj mnogo veća prijetnja samima sebi, odnosno svojoj sreći”, poručio je Šaško.

Ako budete željeli čuti, Vukovar će vam reći, istaknuo je Šaško, dodavši da svaki narod vuče određena opterećenja iz prošlosti. Naglasio je da opravdanost korištenja simbola treba proći provjeru smisla, a rat protiv Hrvatske, posebice u Vukovaru, zorno pokazuje tu provjeru.

„Zbog toga nisu potrebna ni posebna vijeća ni povjerenstva, ni akademske rasprave ni duboke semiotičke i semantičke raščlambe. Dovoljno je vidjeti koje su i kakvo znakovlje nosili ljudi koji su Vukovar razarali, a koje je znakovlje bilo na odorama ljudi koji su Vukovar branili, štitili živote drugih pronoseći svoje živote”, rekao je Šaško.

Također je istaknuo da je u Vukovaru 90-tih rođeno do tada i do danas neviđeno hrvatsko zajedništvo koje je povezalo hrvatske ljude iz svih krajeva domovine i iseljeništva, pa i pripadnike drugih naroda, a to je zajedništvo probudilo puno savjesti i slabo učinilo jakim.

„Trideset godina kasnije, što je s našim zajedništvom? Puno se o njemu govori, ali ga rijetko susrećemo, čak i među hrvatskim braniteljima”, dodao je.

Naglasio je kako je vukovarsko zajedništvo, tako potrebno i samomu Vukovaru, sposobno odgovoriti na svaku podjelu.

„Bolno je danas vidjeti bilo koji razdor i napetosti u našemu društvu, proizišle iz neosjetljivosti, iz neodgovornosti u riječima, odlukama, planiranjima i postupcima. Dobro bi bilo da sve što je važno za našu domovinu provjerimo u svjetlu dara, kakav nam je ostavio Vukovar”, poručio je u propovijedi Šaško ocijenivši kako je Vukovar izvana sve ljepši, i takav budi i prorokuje nadu, pokazujući i nudeći sjeme dobra.

„Vukovar sa svojom prošlošću pomaže nam da ne hodimo u tami, nego da imamo svjetlost; pomaže nam da ne zaboravimo što sve možemo, ako živimo istinu o svojoj malenosti”, naglasio je u homiliji svete mise za vukovarske ratne žrtve na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško.

Od 25. kolovoza do 18. studenoga 1991. u Vukovaru je ubijeno i/ili nestalo 2717 hrvatskih branitelja i civila

Državni vrh potom je odao počast i stradalim žrtvama na Ovčari, ispred spomen-obilježja masovne grobnice gdje je 20. studenoga velikosrpski agresor ubio 200 ranjenika i civila dan ranije odvedenih iz vukovarske bolnice.

Bitka za Vukovar u kojoj je, prema podacima koje je prikupio Franjevački samostan u Vukovaru, ubijeno i/ili nestalo ukupno 2717 branitelja i civila, počela je 25. kolovoza, kada su jugoslavenska vojska i srpske paravojne postrojbe krenule u opći tenkovsko-pješački napad na Vukovar.

Oko 1800 hrvatskih branitelja, među kojima je bio veliki broj dragovoljaca iz cijele Hrvatske i drugih zemalja, uspjelo je Vukovar braniti gotovo puna tri mjeseca. Obrana grada slomljena je 18. studenoga 1991. godine.

U srpske koncentracijske logore odvedeno je nekoliko tisuća zarobljenih hrvatskih branitelja i civila, dok je iz grada prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih nesrba.

Misu za Domovinu u Škabrnji predvodio zadarski nadbiskup i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić

Gotovo u isto vrijeme kad je krenula Kolona sjećanja u Vukovaru u četvrtak 18. studenoga, procjenjuje se da je oko dvadeset tisuća ljudi iz cijele Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine sudjelovalo u Koloni sjećanja u Škabrnji obilježavajući 30. obljetnicu stradanja toga maloga ravnokotarskoga mjesta.

U izaslanstvu Vlade bili su ministri Ivan Malenica, Marija Vučković, Vili Beroš, Nina Obuljen Koržinek te Oleg Butković, koji je rekao kako svake godine dolazi u Škabrnju, jer je za taj kraj i emotivno vezan, zbog obiteljskog porijekla.

Ministar je rekao da kao i svi danas osjeća i ponos, a i zahvalu svim žrtvama.  Prošlo je 30 godina, vrijeme brzo prolazi, ali rane ne zacjeljuju. Nadam se da ćemo svi zajedno u izgradnji bolje Hrvatske napraviti sve kako bismo živjeli bolje, ali i da se ovo više nikada ne ponovi, rekao je ministar prometa Butković.

Zahvalio je svima koji  su došli “u ovim epidemiološkim uvjetima.” “Vidim dosta ljudi i to je zaista lijepo da ćemo se danas zajedno prisjetiti i još jednom odati počast žrtvama u Škabrnji, rekao je.

Također je dodao kako vjeruje da će tužiteljstvo napraviti sve da se pravdi privede one koji su napravili ovaj strašan masakr. “Tu nema alternative, tako da vjerujem da će i ovaj dio doći na red u hrvatskim institucijama za koje su i branitelji ginuli, a za koje vjerujemo da funkcioniraju”, poručio je ministar Butković.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek je rekla kako „sjećajući se danas svih stradalih u Vukovaru i Škabrnji i njihove velike žrtve, moramo svi s velikim poštovanjem i odgovornošću graditi bolje, sretnije i uspješnije društvo“.

Na obilježavanju 30. godišnjice zločina u Škabrnji izaslanik predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Ante Sanader, a izaslanik predsjednika RH Zorana Milanovića njegov savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Dragan Lozančić.

Nakon polaganja vijenaca kod Spomen-obilježja masovne grobnice, misu za Domovinu i poginule u župnoj crkvi Uznesenja blažene Djevice Marije predvodio je zadarski nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) mons. Želimir Puljić.

Molimo Oca Nebeskog neka se sjeti svih koji su ovdje prije 30 godina nevino stradali

On je u propovijedi istaknuo da je „bio tužan dan stradanja kada je  JNA s postrojbama pobunjenih hrvatskih Srba okupirala jedan grad i jedno selo, Vukovar i Škabrnju“.  Među ostalim je rekao i da „ovaj dan simbolično označava i namjeru zločinačke vojske koja je taktikom spaljene zemlje krenula u osvajanje hrvatskih sela i gradova koje danas predstavljaju Vukovar i Škabrnja.

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, služeći misu za Domovinu, prisjetio se 30. obljetnice stradanja Škabrnje, ali i Vukovara, te vjernike pozvao da svoju sadašnjost i budućnost ne prepuštaju stihiji i beznađu.

„Upućujemo svoje žarke molitve Ocu Nebeskom neka se sjeti svih koji su ovdje prije 30 godina nevino stradali“, rekao je nadbiskup na misi u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji te naglasio kako nije dovoljno samo položiti cvijeće i zapaliti svijeće.

„Branitelji su, naime, za slobodu Domovine pali kako bismo je mi pravedno i pošteno znali izgrađivati“, istaknuo je te pozvao da stoga, ne prepuštamo svoju sadašnjost i budućnost stihiji i beznađu.

Neka hrvatski narod raste i napreduje

„A hrvatski narod neka raste i napreduje u miru, slozi, međusobnoj toleranciji i ljubavi. Neka se ognjišta ne gase i kolijevke neka ne budu prazne. Za svakoga u našoj Domovini neka bude dovoljno rada i kruha, pravde, mira i sreće“, poručio je Puljić.

Prisjetio se 18. studenoga 1991., dana kada je nakon herojske, 87 dana duge opsade, pao Vukovar, a srpski agresor upao u Škabrnju, ubivši 48 civila i 15 branitelja.

„Bio je to tužan dan stradanja kada je vojska JNA s postrojbama pobunjenih hrvatskih Srba okupirala jedan grad i jedno selo, Vukovar i Škabrnju. A ta dva mjesta, na dva različita kraja Lijepe Naše, utjelovljuju u sebi zvukove njezine himne: ,Teci Savo, Dravo teci, Nit’ ti Dunav silu gubi, sinje more, svijetu reci, da svoj narod Hrvat ljubi’“, kazao je nadbiskup.

U svojoj  je homiliji spomenuo i tadašnje hrvatsko čelništvo s predsjednikom Tuđmanom koji je, istaknuo je, „u tim teškim danima znao pregovarati, zapovijedati i vojsku stvarati“.

Spomenuo se i novinara Siniše Glavaševića, čiji je glas bio“ svjetla iskra nade u tami ratnih izvješća“, zaključio je propovijed mons. Želimir Puljić.

U Škabrnji 18. studenoga 1991. ubijeno je 48 civila i 15 hrvatskih branitelja

Obilježavanje 30. obljetnice zločina u Škabrnji završilo je nakon misnog slavlja hodnjom do  mjesnoga groblja sv. Luke, gdje su ispod Središnjeg križa položeni vijenci i zapaljene svijeće za sve stradale branitelje i civile.

Pohod na Škabrnju počeo je ujutro 18. studenoga 1991. napadom srpskoga agresora, potpomognutim zrakoplovstvom bivše JNA, tenkovima i pješaštvom tzv. Kninskoga korpusa pod zapovjedništvom Ratka Mladića. Nakon sloma otpora slabo naoružanih branitelja, iz podruma i kuća na najbrutalniji način istjerane su žene, djeca i starci, a samo je toga dana u Škabrnji ubijeno je 48 civila i 15 hrvatskih branitelja.

Pokolji i progoni nastavljeni su i sljedećih dana, a za višegodišnje okupacije do oslobođenja u Oluji 1995., broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86, izvijestila je Hina u četvrtak 18. studenoga.

 

VEZANE VIJESTI

FOTO-VIDEO 18. studenog 1991. – Junačka obrana Vukovara i Škabrnje- simbola hrvatskog otpora velikosrpskoj agresiji


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

3 × 4 =