Dan nakon dana D…

Ne smijemo zaboraviti da je hrvatska Predsjednica pozvala srpskog Predsjednika, a ne obratno. Da je želio, mogao i smio, odbio bi taj poziv i dobio simpatije dijela srpskog naroda što bi mogao pravdati odbijanjem poziva u "ustašku" državu, ali on to nije učinio...

Mislim da je hrvatska Predsjednica odigrala vrlo mudru igru pozivajući Vučića, bez obzira koliko se to nama nije sviđalo i koliko je izazivalo pomutnju među nama. Ona je pomakla prvi potez i ostvarila prednost u budućim odnosima - mi vojnici bismo to nazvali aktivnom obranom.

Evo, nakon dva dana Hrvatska se budi uz hladno, ali lijepo jutro.

Zbrajaju se utisci nakon posjeta srpskog predsjednika Vučića, svi mediji od portala do tiskovina, svatko na svoj način, opisuju događaje proteklih dana dajući političku notu svojim komentarima … raspravlja se po radnim mjestima, kafićima, u prolazu….svi imaju svoje viđenje susreta iz svog kuta gledanja.

Mediji neskloni hrvatskoj državi bili su na većim mukama od same hrvatske Predsjednice. Glavno pitanje im je bilo kako se postaviti prema posjeti, a ne dovoditi u pitanje njihovo tobožnje mirotvorstvo. Ako se itko verbalno zalaže za pomirenje, liberalizam, jednakost, anacionalnost i slobodu su oni, a stavljeni su u poziciju da trebaju kritizirati isto. Teška je zadaća bila pred njima.

Više nego hrvatski orijentirani mediji napadali su Vučića zbog govora u Glini, četništva i slično. Svaki drugi naslov u njima je bio o Vučiću, povijesti , velikoj Srbiji, pokušavajući biti desniji od desnijih samo da unesu nered na hrvatsku javnu scenu. Po prvi puta sažalili su se nad sudbinom udovica poginulih branitelja nakon govora hrvatske Predsjednice, zgražali se a zapravo likovali nad zabranom pristupa trgu Sv. Marka, zabrinuli se za prava branitelja da iskažu svoje nezadovoljstvo posjetom Vučića …
Potenciraju se teme o odnosu Pantovčaka i Banskih dvora, odnosu Predsjednice i Premijera, raščlanjuju se izjave ministara i potvrđuju da nema sklada između Vlade i Predsjednice, užasno zabrinuti za sudbinu Hrvatske koja je eto ponižena.

Ali naravno, vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Nakon odlaska Vučića nastaje glorifikacija Vučića, pa se mijenjaju i naslovi i zvuče poput ” Vučić je pobijedio”, “Vučić ponizio Kolindu” i slično. Naravno, vraćaju svoje pravo lice, jer kako bi i mogli priznati da je u ovom slučaju Hrvatska u prednosti.

Istina je ipak drugačija od njihovih naslova.

Ne smijemo zaboraviti da je hrvatska Predsjednica pozvala srpskog Predsjednika, a ne obratno. Da je želio, mogao i smio, odbio bi taj poziv i dobio simpatije dijela srpskog naroda što bi mogao pravdati odbijanjem poziva u “ustašku” državu, ali on to nije učinio.
Ako gledamo pojednostavljeno zar nije Predsjednica samo prije koji mjesec rekla da nema ništa od sastanka, a onda preko noći ga pozvala. Da je imao snagu rekao bi ” a ja sad neću”. Ali nije! Nije iz praktičnih razloga, a ne što je on toliko žarko želio doći u Hrvatsku.

Hrvatska je u ovom trenutku u povoljnijoj situaciji iako je prošla mukotrpni put do ulaska u EU. Srbiju to čeka i na tom putu ne smije imati prepreke , a prepreke joj može raditi i Hrvatska.

Mislim da je hrvatska Predsjednica odigrala vrlo mudru igru pozivajući Vučića, bez obzira koliko se to nama nije sviđalo i koliko je izazivalo pomutnju među nama. Ona je pomakla prvi potez i ostvarila prednost u budućim odnosima – mi vojnici bismo to nazvali aktivnom obranom.

Za koji mjesec, kada ona bude išla u Srbiju, postavit će pitanje što je učinjeno temeljem njihovog prvog sastanka. Sve ono što je Vučić tražio od Hrvatske je i tako na dnevnom redu Vlade, od elektrifikacije zabačenih sela do većeg udjela srba u izvršnoj vlasti. Pa i sam Pupovac i SSDS podržavaju trenutnu vladu, te su im pojedinci na dužnostima od ministarstava do upravljačkog kadra javnih poduzeća.

Već jučer se Plenković u Briselu mogao hvaliti da smo mi napravili prvi potez, a da je sada sve na Vučiću i njegovoj administraciji.

Brigadir/Jozo Ribičić

Podijeli objavu

3 KOMENTARI

  1. Tekstu treba još dodati srbijansku pripremu za taj sastanak – nečemo se ispričati, nečemo platiti ratnu štetu, očemo granice nasred Dunava, Jasenovac, Jasenovac u New Yorku, Vulin, ubiti će ga u Zagrebu, ustaše na sve strane itd. itd. Što su zapravo htjeli? Isprovocirati Hrvatsku da im bude prepreka na putu u EU. Zašto? Njima se i neide u EU ali to ne smiju javno reči da ih nebi tretirarli i maltretirali na razne načine. Obična seljačka lukavština. Da su u tome uspjeli onda bi Hrvatska bila zlostavljana od Brisla.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here