Podijeli

Liturgijska ili Crkvena godina

Je godišnji ciklus razdoblja i blagdana u kršćanskim crkvama kojim se određuje u koje doba treba održavati koji liturgijski obred i na koji način. Svako razdoblje i blagdan u liturgijskoj godini ima svoje značenje i pravila liturgijskih slavlja, posebno mise. Tu spada sadržaj mise, čitanja, boje liturgijskog ruha i ostalo…

Liturgijsku godinu sačinjava: došašće, Božićno vrijeme, korizma, Uskrsno vrijeme i vrijeme kroz godinu.

Posljednje nedjelje kroz godinu slavi se svetkovina Krista Kralja. Nedjelje kojima počinju tjedni u vremenu kroz godinu nazivaju se po broju tjedna, npr. 27. nedjelja kroz godinu.

Posljednji tjedan u crkvenom vremenu zvanom Vrijeme kroz godinu su dani između svetkovine Krista Kralja i prve nedjelje Došašća -Adventa. To su dani jako označeni čitanjima i svješću o posljednjem Isusovu dolasku na koncu svijeta i vremena. Sadržaj te istine jesu i “posljednje stvari svakog čovjeka” /smrt, sud, raj ili pakao/ i konačni sud Vječnog Sudca. To je vrijeme poticaj suvremenom vjerniku da se trgne iz svakodnevnih obveza, otrgne od brige za sporedno i usmjeri svu svoju pažnju prema neprolaznom i vječnom.

Na blagdan Svih svetih i na Dušni dan vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima. Svi sveti i Dušni dan dva su različita liturgijska dana, kad se posjećuju groblja, pale svijeće, polaže cvijeće i moli za pokojnike.

Prve zabilježene tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, pa ih je bilo nemoguće sve nabrojati, Crkva ih je mnoge od njih razvrstala u kalendar, slaveći njihov spomendan u određeni datum.

Godine 827. papa Grgur IV. odredio je da se 1. studenoga u cijeloj Crkvi na svečani način slavi spomen svih svetih. Ta je svetkovina spomen svih svetaca, proglašenih i neproglašenih, koji su svoj život proživjeli na čast Bogu, u duhu i po zahtjevima Evanđelja i na korist bližnjima. Svetkovina Svih svetih je zapovjedani blagdan u Katoličkoj Crkvi.

Dan nakon Svih Svetih je Dušni dan (2. studenoga). Na taj se dan Crkva sjeća svih vjernih mrtvih, a tradicija potječe iz 7. stoljeća. Redovnik Odilo (+1049) iz samostana Cluny uspostavio je 2. studenoga kao dan kada su se redovnici posebno molili za sve vjerne mrtve. Toga se dana u crkvama služe mise za sve vjerne mrtve iz te župe ili biskupije, odnosno za duše svih umrlih vjernika. Prema tradiciji se na taj dan obilazi grobove pokojnika, premda se običaj, zbog toga što je svetkovina Svih svetih u većini zemalja i neradni dan, posjećivanja grobova premjestio i na 1. studenoga.

Sjećam se još od djetinjstva moj ujak je nakon mise čitao Dan od gnjeva i taj mi je potsjetnik dao;

“Dies Irae” (Dan Gnjeva) pripisuje se Tommasu da Celanu. Himan opisuje Sudnji dan, posljednju trubu koja poziva duše pred prijestolje Božje odakle će dobri biti spašeni, a zli protjerani u vječni plamen.

1.Dan od gnjeva strašnom silom
Razorit će svijet pepelom
Kaže David sa Sibilom,

2.Koliki će trepet biti
Kada Sudac bude priti
Sve potanko razviditi,

3.Trublje čudnim zvečeć zvukom,
Po grobovih strašnom bukom
Zvat će na sud sve jaukom,

4. Smrt i narav čudit će se
Kada mrtvi probude se
Da im djela razvide se,

5. Knjige će se otvoriti
U kojima sve će biti
O čem će se svijet suditi ,

6. Sudac dakle kada siđe
Sve otajne tad se vide
Niš bez kazni ne otide

7. Što ću tužan tada reći?
Komu ću se moć uteći
Gdje će drhtat mnogo veći ?

8. Kralju strašne uzmožnosti
Koj’ spašavaš po blagosti,
Spas’ me, vrelo od milosti!

9. Blag’ Isuse, spomeni se
Da si za me uputi se ,
U dan onaj smiluj mi se,

10.Tražeć mene trudan siđe,
Rad grešnika na križ ide,
Taj trud zaman nek ne ide!

11. Pravi Suče, osvećenja,
Daj mi podaj otpuštenja
Prije dana rasuđenja,

12. Kano krivac uzdahnjujem
Radi grijeha problijeđujem,
Oprosti mi jer tugujem,

13. Ti s’ Mariju odriješio,
Rzbojnika uslišio,
Men’ si nadu udijelio

14.Što ne vrijedi molba moja
Nek učini milost tvoja
Da ne gorim bez pokoja,

15.Med ovcama mjesto daj mi
Med kozlići stat ne daj mi,
Postavi me k desnoj strani,

16. Kad osudiš jur proklete,
Ognjem oštrim vječne štete
Zovni mene među svete

17.Milim ti se priklonito,
Gledaj srca sad skrušito,
Čuvaj mene vjekovito,

18. Plaćni dan će onaj biti,
Kad se s praha probuditi
I na sud će krivac iti.

19. Ovom dakle, Bože, prosti!
Blag’ Isuse, pun milosti
Pokoj daj im u vječnosti

Amen

“Novo normalno ” sa četiri jahača apokalipse

Ove godine je veoma znakovito u kojim se uvjetima prisjećamo svih svetih i naših dragih pokojnika i na koji način to obilježavamo. To nam je ozbiljno upozorenje na smjer u kojem ide ovaj svijet.

U tijeku je pohod na zemlju četiri jahača apokalipse , koji su samo oruđe za uništavanje civilizacije koju danas poznajemo. Iz svih medija i iz govora političara stalno slušamo o nekom “novom normalnom” što jasno upućuje da više ništa neće biti kao prije.

Sa Covid 19 nestaje demokracija, nestaju ljudska prava, nestaje sloboda mišljenja i sloboda kretanja, nestaje pravo na rad, na školovanje na sve što su generacije mukotrpno godinama stvarale;

Vlade svih zemalja praktično su bacile u smeće Povelju UN o ljudskim pravima, totalitarizam , represija i cenzura su već na djelu;

OPĆA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA usvojena i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda rezolucijom br. 217 /III 10. prosinca 1948. godine,

Evo nekoliko članaka;

Članak 1.

Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću te trebaju jedna prema drugima postupati u duhu bratstva.

Članak 3.

Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.

Članak 7.

Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija, kao i od svakog poticanja na takvu diskriminaciju.

Članak 12.

Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada.

Članak 13.

1. Svatko ima pravo na slobodu kretanja i boravka unutar granica svake države.

Članak 19.

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijedi ili uvjerenja i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje poučavanjem, bogoslužjem, praktičnim vršenjem i obredima.

Članak 23.

1. Svatko ima pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, pravedne i primjerene uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti.

Članak 30.

Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda.

Uzalud sva prava, uzalud sve Deklaracije, kada su za svjetske moćnike mrtvo slovo na papiru. Pojavili su se simbolični jahači apokalipse, koje su bolesni umovi sa bogatstvom i moći, organizirali u namjeri da ovladaju svijetom i stave pod kontrolu cijelo čovječanstvo. Novi svjetski poredak je preko Soroševih plaćenika ušao u sve segmente ljudskog društva: u
obitelji, u obrazovanje, u medije, u politiku, u Katoličku crkvu, kulturu, šport, u pravosuđe, u zrak, u vode, u međunarodne organizacije… svaku našu aktivnost i u naše živote.

Četiri jahača apokalipse su četiri mitske figure i pojavljuju se u Bibliji u šestom poglavlju Otkrivenja evanđelista Ivana.(Otkrivenje 6:2) Stihovi opisuju 4 jahača i konja, od kojih svaki predstavlja jedno zlo te koji će se pojaviti na Zemlji na dan Apokalipse, nagovješćujući smak svijeta.

Četiri jahača predstavljaju neizbježna zla koja se pojavljuju kada ljudi na Zemlji gube humanost i odlike ljudskosti.

Oni su prva četiri od ukupno sedam zapečaćenih poruka

Prvi jahač dolazi na bijelom konju, predstavlja antikrista i njegova uloga je da zavede ljude i navede ih na jedne protiv drugih. Nosi luk, a na glavi mu je vijenac. On je “osvajač” koji ima misiju podrediti čovječanstvo. Također, ima metaforičko značenje za pohlepu u ljudima koja ih je dovela do Apokalipse.

Ubrzo nakon što je 1914. izbio Prvi svjetski rat, postalo je očito da je započelo to razdoblje nevolja, koje Biblija naziva “posljednjim danima” (2. Timoteju 3:1-5). Tada prevlada zlo, odnosno Sotona, ljudske su žrtve ogromne do 20 milijuna mrtvih, a pored rata španjolska groznica je pokosila još 20 milijuna ljudi.

Drugi jahač dolazi na crvenom konju. Crvena boja simbolizira krv koja se prolijeva u ratovima.“I izašao je drugi konj, plamene boje. Jahaču njegovu dano je da uzme mir sa zemlje kako bi ljudi ubijali jedni druge. I dan mu je mač velik” (Otkrivenje 6:4). Dobiva snagu da uništi mir na zemlji, nastavi rat koji je započeo prvi jahač i natjera ljude da se međusobno ubijaju. U ruci drži mač kao simbol rata. Njegovo metaforičko značenje su ratne strahote.

Treći jahač jaše na crnom konju i dolazi kao posljedica rata i razaranja drugog jahača. On će donijeti glad i bolesti već pokorenom svijetu. U ruci drži vagu kao znak hrane koju mjereći oduzima i uništava. Jaše govoreći: “Jednu hrpu pšenice za groš, tri hrpe ječma za groš, a ulja i vina neće biti”.(Otkrivenje 6:5, 6).

Četvrti jahač dolazi na bljedunjavo zelenom konju. Zelena boja je znak teško bolesnih i nedavno umrlih ljudi, a blijeda nijansa označava truljenje. Prati ga bog starih Grka – Had, koji simbolizira pakao. Njemu je dana moć svih prethodnih jahača te ubija ratom, glađu, bolešću i divljim zvijerima (.Otkrivenje 6:7, 8)

Španjolska gripa bila je tek početak. Pored gripe u 20. stoljeću je od velikih boginja pomrlo preko 300 milijuna ljudi. A tuberkuloza, malarija i AIDS do danas su odnijele na milijune života, i to unatoč golemom napretku medicine.

Sada je aktualan COVID 19, koji je unatoč malom postotku smrtnosti, manjem od 0,1% paralizirao cijeli svijet. Strah, panika i neizvjesnost uvelike napumpani neprekidnim medijskim pritiskom. Odjednom su nam oduzeti sloboda i sva ljudska prava, pretvorio nas je već u sluge pokorne- poslušnike i bez” ćipiranja sa cjepivom” .

I bez neke velike analize dovoljno je okrenuti se oko sebe i pogledati kako se to odrazilo na zbivanja u Hrvatskoj. Aktualna Vlada ne čelu sa Andrejom Plenkovićem već zdušno provodi Novi svjetski poredak u Hrvatskoj od izglasavanja Istanbulske konvencije, do poništavanja velikosrpske agresije i srozavanja veličanstvene pobjede hrvatskih branitelja u Oluji, ponižavanja hrvatskih branitelja i žrtava Domovinskog rata, koaliranjem sa velikosrbima, jugoslovenima , koje još i debelo financira iz Proračuna, što stvara veliko nezadovoljstvo i frustracije, toliko da se branitelji masovno ubijaju, pa nije ni čudno da se to nezadovoljstvo očituje agresivnim ponašanjem i pucnjevima na Vlast.

Hrvati su kao narod po svom geopolitičkom položaju kroz povijest bili izloženi svim nedaćama, izrabljivanju, neimaštini , gladi i ratovima. Prošli su diktaturu fašizma, nacizma i komunizma, što ih je koštalo milijunskim žrtvama, a ipak su opstali upravo zahvaljujući vjeri, Katoličkoj crkvi.

Ulaskom u Europsku uniju izgubili su tu potporu, jer se EU u svojim dokumentima odrekla KRIŽA!

Katolička crkva nije više uzdanica hrvatskog naroda, previše kompromisa učinjeno je na štetu , Vatikanu najvjernijeg hrvatskog naroda , još od Pape Agatona 680. godine, što je u djelu ”De administrando imperio”, bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta napisao “Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.”

Previše kompromisa na štetu vjernika Hrvata učinio je sadašnji papa Franjo, surađujući sa Srpskom pravoslavnom crkvom po pitanju kanonizacije Bl. Alojzija Stepinca, samim time što SPC i nije kršćanska crkva, jer njihovo svetosavlje nema veze sa kršćanstvom. „Svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija, a SPC je nositeljica velikosrpske ideologije.

U koga se može hrvatski narod uzdati , kada nema hrvatsku vlast, nego hrvatsko-četničku koaliciju, kada ga je i Katolička crkva jednim djelom iznevjerila? U koga?

Kao i u prošlosti, Bog je uvijek dao način da spasi civilizaciju od uništenja. Njegov plan je u Fatimi iznijela Gospa, Majka Božja!

Hrvati su uvijek bili veliki štovatelji Blažene Djevice Marije i njoj su se uvijek u teškim vremenima i trenutcima utjecali i molili za pomoć. Zvali su je tijekom povijesti “fidelissima advocata Croatiae” (najvjernija odvjetnica Hrvatske) Ukazala se Hrvatima u Međugorju preko vidjelica šalje poruke ;

Poruka, 25. listopad 2020

„Draga djeco! U ovom vremenu zovem vas da se vratite Bogu i molitvi. Zazivajte sve svete u pomoć da bi vam oni bili primjer i pomoć. Sotona je jak i bori se da što više srca sebi privuče. Želi rat i mržnju. Zato sam s vama ovoliko dugo da vas vodim putu spasenja, Onome koji je put, istina i život. Vratite se, dječice, ljubavi prema Bogu i On će biti vaša snaga i utočište. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“

Uzdanica su i hrvatske majke, koje još uvijek čuvaju hrvatsku obitelj i hrvatske sinove i kćeri, malen zdrav dio hrvatskog naroda koji će sačuvati njegov identitet i neće se predati, jer slijedeći Bibliju, Isus će se razračunati sa Sotonom i uništit će sve koji ga na ovaj ili onaj način podupiru (Otkrivenje 20:1-3). On neće samo okončati smrtonosni pohod trojice jahača već će potpuno poništiti sve razorne posljedice njihovog galopa.

Vjerovanjem da se mir može postići bez Boga, možemo samo očekivati da ćemo požnjeti pakao Novog svjetskog poretka, osim ako se ne okrenemo Bogu! Imamo malo vremena, četiri konja apokalipse već galopiraju! Izbor je na nama!

Autor / Lili Benčik / hrvatskepravice


Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

osam + 2 =